Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-1445/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja VERBRIEFUNG & Co. d.o.o., Zagreb, Hribarov prilaz 6A, OIB: 50053576872, zastupanog po punomoćniku Ivanu Remenaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Remenar & Remenar d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenice IF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3387/2022-91 od 7. listopada 2025., dana 16. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3387/2022-91 od 7. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenice od 12. svibnja 2025. za odgodu ovrhe, kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela ovršenica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se isto preinači i prihvati njezin prijedlog za odgodom ovrhe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je ovršenica podneskom od 12. svibnja 2025. predložila odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koju vodi kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-97/16 radi utvrđenja ništetnim ovršne isprave - Očitovanja potvrđenog kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, pod brojem OU-950/08 od 3. listopada 2008., kao i parnice pod brojem P- 520/2022 u koju je upućena radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U prijedlogu navodi da bi provedenom ovrhe za nju nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.
5. Temeljem utvrđenja da je ovršenica u postupku već podnijela identičan prijedlog za odgodu ovrhe od 25.4.2024., koji je pravomoćno odbijen, te da niti u ranijem prijedlogu, niti u novom prijedlogu nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu koju ne bi mogla nadoknaditi od ovrhovoditelja zbog njegovog lošeg materijalnog stanja, i da je u odnosu na njezin prigovor na prava na dom nakon provedenog testa razmjernosti utvrđeno da je miješanje nužno zbog velike novčane tražbine ovrhovoditelja, jer se legitimni cilj ne može postići primjenom blaže mjere, te da je nekretnina ovršenice opterećenja založnim pravom ovrhovoditelja koje je upisano u zemljišnim knjigama, zbog čega preteže interes pravne sigurnosti naplate tražbine založnog vjerovnika, prvostupanjski sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 65. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ) za odgodu ovrhe, te je taj prijedlog ovršenice odbio kao neosnovan.
6. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.
7. Ovršenica u žalbi navodi da je pobijano prvostupanjsko rješenje u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Europske unije i da novi prijedlog za odgodu ovrhe nije istovjetan prethodnom, jer je u zadnjem prijedlogu navela da joj je predmetna nekretnina dom koji koristi za stanovanje gdje živi sa sinom i njegovom obitelji i da je riječ o nekretnini koja je zbog oštećenja u potresu dobila oznaku privremene neupotrebljivosti, i da bi prodaja nekretnine bila za nju u nevrijeme sve dok se ne provede protupotresna obnova.
8. Opširni žalbeni navodi ovršenice da je trebalo udovoljiti njezinom prijedlogu za odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja parnica koje vodi kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-97/2016 (radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave) i poslovnim brojem P-520/2022 (radi nedopustivosti ovrhe zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7, 9. i 10. OZ), nisu osnovani, jer je o tim prigovorima već pravomoćno odlučeno rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj Ovr-3387/2022-65 od 30. travnja 2024., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ovr-787/2024-2 od 22. siječnja 2025., kojim je njezin prijedlog za odgodu ovrhe odbijen, jer nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ, obzirom da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu. ili teško nadoknadivu štetu.
9. Pravilno zaključuje sud prvog stupnja da ovršenica niti u novom prijedlogu za odgodu ovrhe od 12. svibnja 2025., kao niti u ranijem, nije učinila vjerojatnim da bi provedenom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da bi u slučaju da uspije u parnici radi nedopustivosti ovrhe bila u nemogućnosti regresno se namiriti od ovrhovoditelja. Ona prvi puta u žalbi iznosi tvrdnje da je ovrhovoditelj društvo s ograničenom odgovornošću koje je registrirano 2018. sa minimalnim iznosom temeljnog kapitala koje ima upitnu kreditnu sposobnost prema javno dostupnim podacima Registra godišnjih financijskih izvještaja (dalje: RGFI). Na tu okolnost predlaže uvid u RGFI i svoje saslušanje, no kako se u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice, niti predlagati novi dokazi, izuzev ako se ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što ovdje nije slučaj, to ove nove činjenice kao nedopuštene nisu uzete u razmatranje.
10. Žalbeni navodi ovršenice da je o njezinom prijedlogu za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parnica koje vodi pod brojevima P-97/2016 i P-520/22 odlučeno isključivo temeljem odredbe čl. 65. st. 1. OZ, bez primjene relevantnog prava Europske unije i pozivanje na Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 202022. nisu osnovani, jer je te navode također isticala i u žalbi protiv ranijeg (pravomoćnog) rješenja kojim je odbijen njezin prijedlog za odgodu ovrhe, i o kojima je ranijoj u pravomoćnoj sudskoj odluci detaljno odgovoreno.
11. Ovršenica dalje u žalbi iznosi da je nekretnina na kojoj je određena ovrha jedini dom u kojemu stanuje sa sinom i njegovom obitelji, što sadržajno predstavlja prigovor prava na dom u smislu čl. 34. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14., dalje: Ustav RH) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06, dalje: Konvencija).
12. Prvostupanjski sud je nakon provedenog testa razmjernosti u okviru kojega je ispitao radi li se o pravu koje spada u doseg čl. 8. Konvencije, odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom žaliteljice, i dolazi li ovrhom do miješanja u pravo treće osobe na dom i je li to miješanje razmjerno i nužno, pravilno ocijenio neosnovanim prigovor ovršenice o pravu na dom. Naime, utvrdio je da je miješanje u pravo na dom u konkretnom slučaju utemeljeno na zakonu (ovršnoj ispravi koja je pravomoćna i ovršna i glasi na novčano ispunjenje tražbine), da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja – zaštitu imovinskih prava ovrhovoditelja koji ima pravo na da namiri svoju tražbinu koja potječe iz ugovornog odnosa stranka iz 2009. godine) i da je nužno u demokratskom društvu (jer se legitimni cilj ne može postići drugom blažom mjerom, a ovršenica odbija dobrovoljno u cijelosti ispuniti svoju tražbinu).
13. Prema zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2024. prigovor prava na dom može se istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga ovršenik nije do tada mogao istaknuti.
14. Iz stanja predmeta proizlazi da je ovršenica u žalbi protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2444/2020 od 3. ožujka 2021. istakla prigovor prava na dom, koji je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž Ovr-131/2022-3 od 6. prosinca 2022. odbijen kao neosnovan s obrazloženjem da je ovršnom ispravom – Očitovanjem potvrđenim od javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, pod poslovnim brojem OU-950/08 od 3.10.2008., zasnovano dobrovoljno založno pravo na nekretnini ovršenice kao instrument osiguranja potraživanja koje proizlazi iz Ugovora o jednokratnom kreditu br. 2.539.229 od 25. rujna 2008., sa svim pravnim posljedicama takvog raspolaganja, pa tako i s izričitim pristankom da se u slučaju neisplate kredita može naplatiti nepodmireni dug iz vrijednosti založenih nekretnina, ovršenik u predmetnom postupku radi prisilne naplate predmetne tražbine ne može isticati prigovor prava na dom.
15. Kako je dakle o prigovoru prava na dom također već pravomoćno odlučeno u žalbi protiv rješenja o ovrsi, to ovršenica ne može ponovno isticati taj prigovor sada uz tvrdnju da bi prodaja njezine nekretnine oštećene u potresu za nju bila u nevrijeme sve dok se ne provede protupotresna obnova. Naime, suprotno navodima žaliteljice, predmetna ovrha provodi po zakonom propisanom postupku temeljem dobrovoljnog raspolaganja ovršenice njezinom nekretninom (založno pravo), te je takvo postupanje suda sukladno odredbi čl. 8. st. 2. Konvencije, i ovršenica se ne može pozivati na pravo na dom (takvo i Europski sud za ljudska prava u predmetu I protiv Republike Hrvatske od 20. rujna 2016. o nedopuštenosti zahtjeva br. 2545/2014 i Ustavni sud Republike Hrvatske, u rješenju poslovni broj U-III- 2551/2015 od 07. srpnja 2015.).
16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu, 16. ožujka 2026.
Sutkinja:
Ksenija Grgić
