REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni Broj: Gž Ob-18/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. RČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicama Mariji Perić i Dori Perić, odvjetnicama iz Splita, protiv tuženika NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri, odvjetnicima iz Splita, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P Ob-722/2024-16 od 15. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja 1. ZČ i 2. RČ, te tuženika pa se u odnosu na njih potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P Ob-722/2024-16 od 15. siječnja 2026.

II. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužiteljice 3. PČ i u odnosu na nju preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P Ob-722/2024-16 od 15. siječnja 2026. u točki III. izreke na način da ista, sada u tom dijelu, preinačena glasi:

„ III. Nalaže se NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana s naslova doprinosa za uzdržavanje PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i to za razdoblje od 27. prosinca 2024. do 30. lipnja 2025. isplatiti istoj iznose od po 100,00 eura mjesečno, a za razdoblje od 1. srpnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi iznose od po 200,00 eura mjesečno s dospijećem 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec sve sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu njezin zahtjev odbija kao neosnovan.“

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja: 1. ZČ i 2. RČ, pa se u odnosu na njih potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P Ob-722/2024-16 od 15. siječnja 2026. u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužitelja i u odnosu na njih preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P Ob-722/2024- 16 od 15. siječnja 2026. u točki II. i III. izreke na način da isto, sada u tom dijelu, preinačeno, glasi:

„ II. Određuje se privremena mjera i u odnosu na tužiteljicu PČ koja glasi:

„Nalaže se NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana s naslova doprinosa za uzdržavanje PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i to za razdoblje od 27. prosinca 2024. do 30. lipnja 2025. isplatiti istoj iznose od po 100,00 eura mjesečno, a za razdoblje od 1. srpnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi iznose od po 200,00 eura mjesečno s dospijećem 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec sve sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu njezin zahtjev za određivanje privremene mjere odbija kao neosnovan.“

III. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 750,00 eura, sve u roku od 15 dana.“

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njihova odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Nalaže se NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi za uzdržavanje ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 27. prosinca 2024. do 30. lipnja 2025. mjesečno iznos od po 75,00 eur, a za razdoblje od 1. srpnja 2025. pa ubuduće mjesečno iznos od po 125,00 eur, sve s dospijećem svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća pojedinog obroka do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja ad 1. Za više traženo i to za razdoblje od 27. prosinca 2024. do 30. lipnja 2025. za iznose od po 175,00 eur mjesečno, a za razdoblje od 1. srpnja 2025. pa ubuduće za iznose od po 125,00 eur mjesečno, tužbeni zahtjev se odbija.

II. Nalaže se NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi za uzdržavanje RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 27. prosinca 2024. do 30. lipnja 2025. mjesečno iznos od po 75,00 eur, a za razdoblje od 1. srpnja 2025. pa ubuduće mjesečno iznos od po 125,00 eur, sve s dospijećem svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća pojedinog obroka do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužiteljice ad 2. Za više traženo i to za razdoblje od 27. prosinca 2024. do 30. lipnja 2025. za iznose od po 175,00 eur mjesečno, a za razdoblje od 1. srpnja 2025. pa ubuduće za iznose od po 125,00 eur mjesečno, tužbeni zahtjev se odbija.

III. Nalaže se NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana s naslova doprinosa za uzdržavanje PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i to za razdoblje od 27. prosinca 2024. do 30. lipnja 2025. isplatiti istoj iznose od po 100,00 eur mjesečno, s dospijećem 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, te sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Za više traženo i to za razdoblje od 27. prosinca 2024. do 30. lipnja 2025. za iznose od po 200,00 eur mjesečno, a za razdoblje od 1. srpnja 2025. pa ubuduće za iznose od po 300,00 eur mjesečno, tužbeni zahtjev se odbija.“

2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I. Određuje se privremena mjera koja glasi:

1. Nalaže se NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi za uzdržavanje ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečno iznos od 125,00 eur, počevši od 15. siječnja 2026. pa ubuduće, s dospijećem svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća pojedinog obroka do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja ad 1. Za više traženo i to za iznose od po 75,00 eur mjesečno, prijedlog za određivanje privremene mjere se odbija.

2. Nalaže se NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi za uzdržavanje RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečno iznos od 125,00 eur, počevši od 15. siječnja 2026. pa ubuduće, s dospijećem svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća pojedinog obroka do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužiteljice ad 2. Za više traženo i to za iznose od po 75,00 eur mjesečno, prijedlog za određivanje privremene mjere se odbija.

3. Ova privremena mjera trajat će do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda.

4. Žalba protiv privremene mjere ne odgađa ovrhu.

II. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere u odnosu na tužiteljicu ad 3. PČ.

III. Svaka stranka će snositi svoj trošak postupka.“

3. Protiv odbijajućeg dijela ove presude i rješenja žalbu, pravovremeno, podnose tužitelji. Žalbu podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda i rješenje preinače na način da se u cijelosti udovolji njihovom zahtjevu odnosno da se isti ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Protiv dijela ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi i tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se smanje iznosi uzdržavanja kojim je dužan doprinositi za uzdržavanje svoje djece.

5. Sa žalbama tužitelja i tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP).

6. Samo su tužitelji podnijeli odgovor na žalbu tuženika predlažući da se njegova žalba, kao neosnovana odbije. Ujedno su zahtijevali naknadu troškova postupka koji se odnosi na njihov trošak odgovora na žalbu tuženika.

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom – dodatno po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. ZPP na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su pobijana presuda i rješenje samo djelomično pravilni i zakoniti i to samo u dijelu u kojem je odlučeno o obvezi tuženika doprinositi za uzdržavanje tužitelja: 1. ZČ i 2. RČ, te tužiteljice 3. ČČ za razdoblje od 27. prosinca 2024. do 30. lipnja 2025., dok u preostalom dijelu u kojem je u kao neosnovan u cijelosti odbijen zahtjev tužiteljice 3. ČČ ( razdoblju nakon 1. srpnja 2025.) oni zbog pogrešne primjene materijalnog prava nisu zakoniti i pravilni.

8.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuju tužitelji, obzirom da su u pobijanoj presudi i rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude i rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

8.2. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju sadržajno ukazuju žalitelji jer je procesno ovlaštenje suda prvog stupanja da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli dovesti u ozbiljnu dvojbu niti sami žalitelji samo iz razloge što provedene dokaze drugačije, za sebe povoljnije, ocjenjuju.

8.3. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti niti žalitelji u svojim žalbama.

10. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno u odnosu na utvrđenu obvezu tuženika doprinositi na ime zakonskog uzdržavanja tužitelja: 1. ZČ i 2. RČ presuđenim novčanim iznosima, kao ni u dijelu u kojem je odlučeno o obvezi tuženika doprinositi za uzdržavanje tužiteljice 3. ČČ za razdoblje od 27. prosinca 2024. do 30. lipnja 2025., dok je ono djelomično pogrešno primijenjeno u odnosu na obvezu tuženika doprinositi za uzdržavanje tužiteljice 3. ČČ nakon 1. srpnja 2025.

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženik obveže doprinositi za njihovo zakonsko uzdržavanje i to za uzdržavanje tužitelja: 1. ZČ i 2. RČ mjesečnim novčanim iznosom od po 250,00 eura, a za uzdržavanje tužiteljice 3. mjesečnim novčanim iznosom od 300,00 eura i sve to počevši od donošenja predložene privremene mjere pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, utemeljen na odredbi čl. 290. Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“ broj 125/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ ). Ujedno predmet ovog spora je i prijedlog tužitelja da se protiv tuženika odredi privremena mjera kojom će se tuženiku naložiti plaćanje mjesečnih iznosa uzdržavanja za svoju djecu ( tužitelje).

12. Odlučujući o takvom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP) kao djelomično osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja i tuženika obvezao da je za razdoblje od 27. prosinca 2024. do 30. lipnja 2025. na ime uzdržavanje tužitelja: 1. ZČ i 2. RČ dužan doprinositi mjesečno iznos od po 75,00 eura, a za razdoblje od 1. srpnja 2025. pa ubuduće mjesečnim iznosom od po 125,00 eura, dok je u preostalom dijelu njihov zahtjev kao neosnovan odbio. Ujedno je sud prvog stupnja kao djelomično osnovan prihvatio i takav zahtjev tužiteljice 3. PČ i tuženika obvezao da je za razdoblje od 27. prosinca 2024. do 30. lipnja 2025. na ime uzdržavanje ove tužiteljice dužan doprinositi mjesečnim iznosima uzdržavanja od po 100,00 eura, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev kao neosnovan odbio zaključujući, u bitnome, da je ista studirajući na [studij] redovito i uredno ispunjavala svoje obveze, pa da je time, na temelju odredbe čl. 290. ObZ za razdoblje od podnošenja tužbe pa do lipnja 2025., a kada je diplomirala na navedenom Sveučilištu, ostvarila pravo na uzdržavanje od strane tuženika u presuđenom novčanom iznosu, dok, iako je nastavila daljnje ( redovno) školovanje na drugom fakultetu - [studij], to njeno školovanje u svojoj ukupnosti, ne sadrži obilježja onakvog redovitog školovanja koje ima u vidu odredba članka 290. ObZ, kao osnovnu pretpostavku da bi roditelj ( tuženik) bio u obvezi uzdržavati ovu tužiteljicu i nakon njene punoljetnosti. Posljedično navedenom sud prvog stupnja je na temelju odredbe čl. 538. st. 1. ObZ protiv tuženika odredio i privremenu mjeru na način kako je to posebno navedeno u izreci pobijanog rješenja.

13. Suprotno žalbenim navodima žalitelja ( tužitelja i tuženika ), utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja, odlučno za pravilno presuđenje ove pravne stvari, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za tako utvrđeno činjenično stanje, utemeljeno na pravilno ocijenjenim dokazima ( čl. 8. ZPP) sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti niti žalitelji izjavljenim žalbama, pa u takve zaključke prvostupanjskog suda nema razloga sumnjati ni ovaj drugostupanjski sud, samo iz razloga što žalitelji iz isti provedenih dokaza i utvrđenja suda prvog stupnja, o odlučnim činjenicama i mogućnostima tuženika doprinositi za uzdržavanje tužitelja drugačije, za sebe povoljnije, zaključuje jer je ocjena provedenih dokaz pridržana za sud prvog stupnja ( čl. 8. ZPP).

13.1. Naime, u ovom postupku obzirom i na žalbene navode žalitelja nije sporno:

- da je tuženik otac tužitelja;

- da su tužitelji punoljetne osobe;

- da je tužitelj 1. ZČ u akademskoj godini 2024./2025. upisao stručni studij Sveučilišta u Splitu, smjer konstrukcijsko strojarstvo, te je u navedenoj akademskoj godini kao i u akademskoj godini 2025./2026. studirao na navedenom Sveučilištu;

- da je tužiteljica 2. RČ u akademskoj godini 2024./2025. po drugi put upisala ponavljanje prve godine studija [obrt] ali s pravom polaganja ispita iz druge godine i da je tijekom svog dosadašnjeg studiranja ipak ostvarila određeni broj ECTS bodova koji su joj omogućili parcijalno upisivanje i polaganje kolegija iz sljedećih semestara-dakle da se redovno školuje;

- da je tužiteljica 3. ČČ studirala na (studij] smjer sestrinstvo, na kojem je diplomirala u lipnju 2025. te da je potom upisala novi studij i to sveučilišni prijediplomski studij Sveučilišta u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski studij;

- da tužitelji žive u zajedničkom domaćinstvu sa njihovom majkom, koja ostvaruje mjesečne prihode od oko 3.400,00 eura, a uz to je i vlasnica kuće koja se sastoji od stana i tri apartmana, koje iznajmljuje u turističke svrhe, te poslovnog prostora;

- da je tuženik u 2024. ostvario dohodak u iznosu od 9.198,17 eura te neoporezivi primitak u iznosu od 252,17 eura;

- da je tuženik nasljeđivanjem iza smrti oca stekao vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (Vrlićka), u naravi dvorište 366 m[2] , stambene zgrade površine 125 m[2] i pomoćne zgrade uz stambenu ili drugu zgradu (opće) u ¼ dijela;

- da tuženik prema Sberbank d.d. Zagreb ima obvezu vraćanja kredita u ukupnom iznosu od 168.300,00 kn s rokom otplate 120 mjeseci, te s mjesečnim anuitetom u visini od 1.885,42 kn;

- da je tuženik bio obveznik uzdržavanja još dvoje punoljetne djece do zaključno s lipnjem 2025., a nakon toga obveznik uzdržavanja još jednog punoljetnog djeteta;

- da u utuženom razdoblju tuženik nije doprinosio za uzdržavanje svoje djece i

- da tuženik ni ne sporni da je dužan doprinositi za uzdržavanje svoje djece (tužitelja).

14. Sporna je, obzirom na žalbene navode žalitelja, visina uzdržavanja kojim je tuženik u obvezi doprinositi za uzdržavanje tužitelja, kao i pravo tužiteljice 3. ČČ zahtijevati da se tuženik obveže doprinositi za njeno uzdržavanje i nakon 1. srpnja 2025.

15. Na temelju odredbe čl. 288. st. 1. ObZ propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

16. Temeljem odredbe čl. 290. st. 1. ObZ propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina.

17. Odredbom čl. 311. ObZ propisano je da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta ( stavak 1.). Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja ( stavak 2.). Temeljem odredbe čl. 313. st. 1. ObZ propisano je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, dok je stavkom 4. ovog članka propisano da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

18. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i prethodno navedena nesporna činjenična utvrđenja suda prvog stupnja ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik za uzdržavanje tužitelja: 1. ZČ i 2. RČ za razdoblje od 27. prosinca 2024. do 30. lipnja 2025. dužan doprinositi mjesečnim iznosima od po 75,00 eura, a za razdoblje od 1. srpnja 2025. pa ubuduće mjesečnim iznosom od po 125,00 eura, te kada je zaključio i da je za uzdržavanje tužiteljice ČČ, razdoblje od 27. prosinca 2024. do 30. lipnja 2025., dužan doprinositi mjesečnim iznosima uzdržavanja od po 100,00 eura budući je, unatoč njegovim materijalnim prilikama, koje su nedvojbeno lošije od majke tužitelja, u mogućnosti doprinositi tim presuđenim iznosima, a da time ne bi ugrožena njegova životna egzistencija, a za što je sud prvog stupnja dao ovom sudu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih u ovom dijelu nisu uspjeli umanjiti ni žalitelji u svojim žalbama, zbog čega je u ovom dijelu žalbe tužitelja, te u cijelosti žalbu tuženika, valjalo ocijeniti neosnovanima.

19. Međutim, cijeneći utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja ( točka 13.1. obrazloženja) da je tužiteljica 3. ČČ studirala na [studij], smjer sestrinstvo, na kojem je diplomirala u lipnju 2025., da je potom odmah upisala novi studij i to sveučilišni prijediplomski studij [studij], Edukacijsko-rehabilitacijski studij budući na [studij] nije mogla upisati dodiplomski studij i da je na tom fakultetu upisana kao redoviti student u akademskoj godini 2025/2026 te da nema navršenih 26 godina života, ocjena je ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da ovoj tužiteljici ne pripada pravo na zakonsko uzdržavanje utemeljeno na odredbi čl. 290. st. 1. ObZ, kojim je dužan doprinositi tužitelj. Naime, suprotno shvaćanju sud prvog stupnja ova tužiteljica redovito i uredno ispunjava svoje obveze redovnog školovanja, a nema navršene dvadeset šest godina života, pa obveza tuženika doprinositi za njeno uzdržavanje sukladno ovoj zakonskoj odredbi nije uvjetovano brojem studija koje ista može upisati do navršene dvadeset šeste godine života pod uvjetom da svoje školske obveze redovito izvršava, a što je riječ u okolnostima konkretnog slučaja, a niti je uvjetovano obvezom uzdržavane osobe da se odmah po dovršetku određenog studija zaposli. Posljedično tome neosnovano je pozivanje suda prvog stupnja na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj: Rev-892/2010-2 od 16. svibnja 2012. jer je isto izraženo u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna i materijalno pravna utvrđenja.

20. Posljedično tome, valjalo je kao djelomično osnovanu prihvatiti žalbu ove tužiteljice i obzirom na utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja o ukupnim materijalnim potrebe ove tužiteljice koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta te ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja obvezati tuženika da je počevši od 1. srpnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti dužan doprinositi za uzdržavanje ove tužiteljice mjesečnim iznosom od po 200,00 eura, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev valjalo, kao neosnovan odbiti.

21. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. točke 3. ZPP valjalo je presuditi kao u izreci ove presude.

22. Obzirom na prethodno navedeno, a imajući u vidu da je sada kao djelomično osnovan prihvaćen i zahtjev tužiteljice 3. ČČ u odnosu na obvezu tuženika doprinositi za njeno zakonsko uzdržavanje i nakon 1. srpnja 2025. temeljem odredbe čl. 539. ObZ valjalo je odrediti predloženu privremenu mjeru i u odnosu na ovu žaliteljicu i posljedično tome, kao djelomično osnovanu prihvatiti njenu žalbu i u ovom dijelu te na temelju odredbe čl. 380. točke 3 ZPP riješiti kao u izreci ovog pod točkom II./II. ovog rješenja, dok je žalbe tužitelja:1. ZČ i 2. RČ valjalo kao neosnovane odbiti i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

23. Obzirom da su tužitelji u ovom postupku uspjeli u većem dijelu svojeg zahtjeva na temelju odredbe čl. 366. st. 1. ObZ, kojom je propisano da će u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, valjalo je u ovom postupku obvezati tuženika da je dužan naknaditi tužiteljima sve troškove postupka u ukupnom iznosu od 750,00 eura, a koji se odnose na troškove jednokratne nagrade u ukupnom iznosu od 500,00 eura utemeljene na odredbama Tbr.7.3. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) te troškove njihove žalbe u iznosu od 250,00 utemeljen na odredbi Tbr. 10.2 i Tbr. 46. Odvjetničke tarife te posljedično tome riješiti kao u izreci pod točkom II./III. ovog rješenja.

24. Tijekom žalbenog postupka tužitelji su zahtijevali naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njihovog odgovora na žalbu tuženika, ali je ovaj njihov zahtjev valjalo, kao neosnovan odbiti jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom III. ovog rješenja.

Pula - Pola, 16. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris