REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-29/2026-2

Poslovni broj: Gž R-30/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ĐB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 82031999604, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević i Bajs d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1420/2024-26 od 18. prosinca 2025. i rješenja istoga suda poslovni broj: Pr-1420/2024-27 od 18. prosinca 2025, na sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1420/2024-26 od 18. prosinca 2025.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1420/2024-27 od 18. prosinca 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove sastava njenog odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., da tužiteljici ĐB na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 5.046,93 eura bruto sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 108,51 EUR od 16. studenog 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 98,30 EUR od 16. prosinca 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 104,38 EUR od 16. siječnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 119,86 EUR od 16. veljače 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 103,59 EUR od 16. ožujka 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 111,92 EUR od 16. travnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 112,91 EUR od 16. svibnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 108,43 EUR od 16. lipnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,11 EUR od 16. srpnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 44,02 EUR od 16. kolovoza 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,43 EUR od 16. rujna 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 113,88 EUR od 16. listopada 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,59 EUR od 16. studenog 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 86,48 EUR od 16. prosinca 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 103,70 EUR od 16. siječnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 69,85 EUR od 16. veljače 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 103,38 EUR od 16. ožujka 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 64,24 EUR od 16. travnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,15 EUR od 16. svibnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 108,24 EUR od 16. lipnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,09 EUR od 16. srpnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,32 EUR od 16. kolovoza 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 113,99 EUR od 16. rujna 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 115,28 EUR od 16. listopada 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,06 EUR od 16. studenog 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 120,32 EUR od 16. prosinca 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 120,00 EUR od 16. siječnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,79 EUR od 16. veljače 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 103,86 EUR od 16. ožujka 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 119,44 EUR od 16. travnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 110,26 EUR od 16. svibnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,69 EUR od 16. lipnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 115,11 EUR od 16. srpnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,98 EUR od 16. kolovoza 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 120,04 EUR od 16. rujna 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 115,55 EUR od 16. listopada 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,57 EUR od 16. studenog 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 119,32 EUR od 16. prosinca 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 115,66 EUR od 16. siječnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 120,19 EUR od 16. veljače 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,37 EUR od 16. ožujka 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 59,89 EUR od 16. travnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,92 EUR od 16. svibnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 63,48 EUR od 16. lipnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 60,43 EUR od 16. srpnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 59,35 EUR od 16. kolovoza 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 64,24 EUR od 16. rujna 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 59,31 EUR od 16. listopada 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,41 EUR od 16. studenog 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,71 EUR od 16. prosinca 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 59,45 EUR od 16. siječnja 2024. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,30 EUR od 16. veljače 2024. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 59,58 EUR od 16. ožujka 2024. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o. naknaditi tužiteljici ĐB troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice ĐB za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.818,84 eura, kao neosnovan.“ 2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„ Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o. naknaditi tužiteljici ĐB troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

3. Protiv navedene presude i rješenja žalbe u dva zasebna podneska, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbe podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda i rješenje preinače na način da se kao neosnovan odbije zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka ili da se isti ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu protiv navedene presude tužiteljica predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu. Ujedno zahtjeva i naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika.

5. Žalbe tuženika nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su pobijana presuda i rješenje zakoniti i pravilni.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su u pobijanoj presudi i rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude i rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

6.2. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju također ukazuje žalitelj jer je pravo suda odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju i učinio i za to dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj izjavljenom žalbom.

6.3. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj u svojoj žalbi.

8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži isplatiti joj iznos od ukupno 5.046,93 eura bruto sa zateznom kamatom tekućom na isvaki pojedinačno dospjeli iznos počev od dana njegova dospijeća pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sve kako je to pobliže označeno u izreci pobijana presude, a koja novčana tražbina se odnosi isplatu razlike neisplaćene plaće u razdoblju od listopada 2019. do veljače 2024. i to između pripadajućeg koeficijenta složenosti poslova 2,20 i obračunatog koeficijenta složenosti poslova 2,00 u razdoblju od 1. listopada 2019. do 28. veljače 2023. te pripadajućeg koeficijenta složenosti poslova 2,20 i obračunatog koeficijenta složenosti poslova 2,10 u razdoblju od 1. ožujka 2023. do 29. veljače 2024. , utemeljen na odredbama čl. 91. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR).

10. U ovom postupku obzirom na žalbene navode žalitelja nije sporno da je tužiteljica temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 4. srpnja 1996. kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu „Kontrolor karata“ s plaćom prema koeficijentu složenosti poslova 1,75., da se u utuženom razdoblju od listopada 2019. do veljače 2023. tužiteljici obračunavala i isplaćivala plaća temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,00, da je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. svibnja 2023. tužiteljica kod tuženika bila zaposlena u razdoblju od 2. svibnja 2023. do 8. travnja 2024. na radnom mjestu „Kontrolor karata“ s plaćom koja se obračunava prema koeficijentu složenosti poslova 2,10, da je tuženik u razdoblju od listopada 2019. do veljače 2023. tužiteljici obračunavao i isplaćivao plaću temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,00, a od ožujka 2023. do veljače 2024. temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,10. Nije sporna ni visina novčane tražbine tužiteljice (matematički obračun potraživanja).

11. Sporno je, jesu li poslovi na radnom mjestu „Kontrolor karata I“, „Đ karata II“, „Đ karata III“ te „Đ karata“ kod tuženika u naravi isti poslovi, u smislu čl. 91. ZR za koje je poslodavac dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li tužiteljica, slijedom toga, pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između koeficijenta 2,00 i 2,20 u razdoblju od 1. listopada 2019 do 28. veljače 2023. te razlike između koeficijenata 2,10 i 2,20 u razdoblju od 1. ožujka 2023. do 29. veljače 2024.

12. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužiteljice zaključujući, u bitnome, da su poslovi kod tuženika na radnom mjestu „Kontrolor karata I“, „Kontrolor karata II“, „Kontrolor karata III“ te „Kontrolor karata“ u naravi isti poslovi i da tužiteljici bez obzira što sa tuženikom nije sklopila ugovor o radu za poslove „Kontrolor karata II“ ili "Kontrolor karata III", u situaciji kada je tužiteljica faktično obavljala te poslove, ima pravo na plaću u visini predviđenoj za posao koji je stvarno obavljala kao i ostali zaposlenici tuženika koji su taj isti posao obavljali, u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu kontrolora karata neovisno o samom nazivu radnog mjesta, a sve i iz razloga što ju je u obavljanju tog posla mogao zamijeniti bilo koji kontrolor karata koji je u navedenom razdoblju primao plaću obračunatu temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,20. Također je i ona mogla zamijeniti njih u obavljanju njihovog posla, unatoč tome što je njoj bila obračunavana plaća temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,00, a potom i 2,10, sve imajući pri tome u vidu odredbu čl. 91. ZR.

13. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj izjavljenom žalbom.

14. Odredbom čl. 91. st. 1. ZR propisano je:

„ (1) Poslodavac je dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti.

(2) Jednak rad u smislu stavka 1. ovoga članka obavljaju dvije osobe različitog spola ako:

1. obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju

2. je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti.

(3) Rad jednake vrijednosti u smislu stavka 1. ovoga članka obavljaju dvije osobe različitog spola ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kvalifikaciju stečenu određenom razinom obrazovanja i narav posla određenu prema objektivnim kriterijima kao što su potrebna znanja, vještine, odgovornost i samostalnost te uvjeti u kojima se rad obavlja. (4) Poštivanje pravila jednakosti rada i rada jednake vrijednosti koji obavljaju dvije osobe različitog spola odnosi se i na primitke koje radnik ostvaruje na temelju radnog odnosa u skladu s člankom 90.a ovoga Zakona.

(5) Odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnoga akta utvrđena protivno stavku 1. ovoga članka ništetna je.

(6) Poslodavac je dužan, radi ostvarivanja prava na jednakost plaća žena i muškaraca, na zahtjev radnika, radniku dostaviti podatke o kriterijima na temelju kojih je radnik koji obavlja poslove iste ili slične naravi ostvario plaću, ako takav radnik kod njega postoji.“

15. Prije svega, u odnosu na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom iskaza saslušanih svjedoka MB, PB i EB te iskaza same tužiteljice ( čl. 8. ZPP) pravilno zaključio da su u utuženim razdoblju svi radnici na poziciji kontrolora karata kod tuženika obavljali identične poslove i da svi kontrolori imaju istu odgovornost i obavljaju isti posao.

15.1. Činjenica da su svjedoci MB i EB iskazivali na iste okolnost kao i u ovom slučaju u sličnim predmetima koji su pokretali drugi radnici tuženika i da su stoga osobno zainteresirani za ishod spora ne dovodi automatski u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza već upravo suprotno ta okolnost ukazuje na sistemski problem nejednakosti u plaćama kod tuženika, pa je posljedično tome, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja njihove iskaze pravilno ocijenio kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne.

15.2. U odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje da je Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebački električni tramvaj, koji je stupio na snagu 10.09.2015. uređena unutarnja organizacija Podružnice Zagrebački električni tramvaj, sadržaj rada organizacijskih jedinica s razgraničenjem njihove nadležnosti, odgovornosti, poslovodnih i funkcionalnih ovlaštenja unutar Podružnice, radna mjesta s uvjetima popunjavanja i koeficijentima vrednovanja i dodacima na otežane uvjete rada koji se odnose na organizaciju i sistematizaciju Podružnice te da su Prilogom 3. toga pravilnika, Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova IV. (KV, SSS) 1,81 – 2,10, a koji je dio navedenog pravilnika, utvrđena radna mjesta:

Kontrolor I,II i III. i da je opis poslova navedenih radnih mjesta naveden u kartama pojedinih radnih mjesta te da navedena radna mjesta “Kontrolora karata“ nisu sva ista, valja istaknuti da je žalba žalitelja neosnovana i u ovom dijelu jer je sud zaključak o tome da se zapravo radi o istim radnim mjestima, bez obzira na njihov naziv, utvrdio na temelju izravnih iskaza osoba koje stvarno obavljaju predmetne poslove, a pri ocjeni jednakosti rada odlučan je stvarni sadržaj poslova, a ne formalni opis u internim aktima.

15.3. Osim toga, u odnosu na ove žalbene navode žalitelja valja istaknuti i da iz sadržaja tuženikovog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i Kataloga radnih mjesta po grupama složenosti poslova prvostupanjski, valja zaključiti da bez obzira na činjenicu da je kod tuženika radno mjesto „kontrolor karata“ bilo razvrstano u tri kategorije (I, II i III) sa različitim koeficijentima složenosti poslova (2,00 za kontrolor karata I, 2,10 za kontrolor karata II i 2,20 za kontrolor karata III), iz tih akata tuženika nije vidljivo u čemu se sastoji razlika između navedenih kategorija radnog mjesta kontrolor karata i posljedično tome iz kojeg razloga je za svaku kategoriju kontrolora karata propisan različit koeficijent za obračun plaća, pa je posljedično tome sud prvog stupnja o toj odlučnoj činjenice – jednakosti tih poslova pravilno zaključio temeljem iskaza saslušanih svjedoka i iskaza same tužiteljice, radi čega je žalbu žalitelja valjalo odbiti, kao neosnovanu i u ovom dijelu.

16. Cijeneći sadržaj navedene zakonske odredbe čl. 91. ZR i pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala iste poslove kao i ostali kontrolori karata sa veći koeficijentom plaća, te nespornu činjenicu o visini zahtjeva tužiteljice, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo ( čl. 91. ZR) kada je zaključio o osnovanosti zahtjeva tužiteljice, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti tuženik u svojoj žalbi.

16.1. Pri tome, odredbe ZR o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca valja tumačiti ekstenzivno, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, tako da se one ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je i ovdje slučaj.

16.2. Osim toga, kako je odredbom čl. 7. st. 1. ZR propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao i da je čl. 90. st. 1. ZR propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, u okolnostima konkretnog slučaja, valja zaključiti da je poslodavac dužan isplatiti plaću za konkretno obavljen faktični rad, pa i za onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu jer je plaća ekvivalent davanja za faktični rad i njena isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu ( tako npr. i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 2088/2019-5 od 13. srpnja 2022.)

17. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

18. Žalba tuženika nije osnovana niti u odnosu na pobijano rješenje o troškovima postupka koji se odnose na troškove punomoćnika tužiteljice za pristup na ročište za objavu presude. Naime, suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o ovim troškovima postupka pravilnom primjenom odredbe Tbr. 9. točke 3. Odvjetničke tarife, kojom je propisano je da odvjetniku pripada pravo na nagradu za ročište na kojima se presuda objavljuje u iznosu od 50% nagrade iz Tbr. 7. točke 1.,3.,6. i 7., ali ne više od 50 bodova, budući su i ti troškovi bili potrebni za vođenje ove parnice ( čl. 155. st. 1. ZPP ),a sve kraj neprijeporne činjenice da je na to ročište punomoćnik tužiteljice uredno pozvan i na isto se odazvao, a i da od dana objave navedene presude teku i rokovi za žalbu protiv prvostupanjske presude ( čl. 335. st. 9. ZPP ), radi čega je žalbu žalitelja podnesenu protiv navedenog rješenja o troškovima postupka, kao neosnovanu valjalo odbiti i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

19. Tijekom žalbenog postupka tužiteljica je zahtijevala naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njenog odgovora na žalbu tuženika protiv navedene presude suda prvog stupnja, ali je ovaj njezin zahtjev valjalo, kao neosnovan odbiti jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.

Pula - Pola, 16. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris