REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-356/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Bruna Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DE, OIB: [osobni identifikacijski broj],[adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., odvjetnicima iz Garešnice, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj: P-211/2024-56 od 15. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj: P- 211/2024-56 od 15. prosinca 2025. u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. te odbijajućem dijelu pod točkom V. izreke navedene presude.
II. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj: P- 211/2024-56 od 15. prosinca 2025. u dosuđujućem dijelu pod točkom III. izreke i odluci o troškovima postupka pod točkom VI. izreke na način da ista u tom dijelu, sada preinačena, glasi:
„ III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi:
„ Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.552,76 EUR zajedno sa zateznom kamatom počam od dana 1. listopada 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku 15 dana.“
VI. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove u iznosu od 386,27 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao i takav zahtjev tuženika, kao neosnovani odbijaju.“
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:
„I Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 528,31 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.4.2006 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.5.2006 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.6.2006 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.8.2006 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.9.2006 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.11.2006 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.12.2006 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.1.2007 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.2.2007 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.3.2007 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.4.2007 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.6.2007 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.8.2007 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.11.2007 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.12.2007 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.1.2008 pa do isplate
na iznos od 9,34 EUR počev od dana 1.2.2008 pa do isplate
na iznos od 9,33 EUR počev od dana 1.3.2008 pa do isplate
na iznos od 9,33 EUR počev od dana 1.4.2008 pa do isplate
na iznos od 9,32 EUR počev od dana 1.5.2008 pa do isplate
na iznos od 9,32 EUR počev od dana 1.6.2008 pa do isplate
na iznos od 9,31 EUR počev od dana 1.7.2008 pa do isplate
na iznos od 9,30 EUR počev od dana 1.8.2008 pa do isplate
na iznos od 9,30 EUR počev od dana 1.9.2008 pa do isplate
na iznos od 9,29 EUR počev od dana 1.10.2008 pa do isplate
na iznos od 9,28 EUR počev od dana 1.11.2008 pa do isplate
na iznos od 9,28 EUR počev od dana 1.12.2008 pa do isplate
na iznos od 9,26 EUR počev od dana 1.1.2009 pa do isplate
na iznos od 9,26 EUR počev od dana 1.2.2009 pa do isplate
na iznos od 9,25 EUR počev od dana 1.3.2009 pa do isplate
na iznos od 9,24 EUR počev od dana 1.4.2009 pa do isplate
na iznos od 15,00 EUR počev od dana 1.5.2009 pa do isplate
na iznos od 14,98 EUR počev od dana 1.6.2009 pa do isplate
na iznos od 14,97 EUR počev od dana 1.7.2009 pa do isplate
na iznos od 14,96 EUR počev od dana 1.8.2009 pa do isplate
na iznos od 14,94 EUR počev od dana 1.9.2009 pa do isplate
na iznos od 14,93 EUR počev od dana 1.10.2009 pa do isplate
na iznos od 14,92 EUR počev od dana 1.11.2009 pa do isplate
na iznos od 14,91 EUR počev od dana 1.12.2009 pa do isplate
na iznos od 14,89 EUR počev od dana 1.1.2010 pa do isplate
na iznos od 14,88 EUR počev od dana 1.2.2010 pa do isplate
na iznos od 14,87 EUR počev od dana 1.3.2010 pa do isplate
na iznos od 14,86 EUR počev od dana 19.4.2010 pa do isplate
na iznos od 14,83 EUR počev od dana 18.5.2010 pa do isplate
na iznos od 14,82 EUR počev od dana 16.6.2010 pa do isplate
na iznos od 14,81 EUR počev od dana 19.7.2010 pa do isplate
na iznos od 14,79 EUR počev od dana 18.8.2010 pa do isplate
na iznos od 14,78 EUR počev od dana 17.9.2010 pa do isplate
na iznos od 14,76 EUR počev od dana 18.10.2010 pa do isplate
na iznos od 10,78 EUR počev od dana 17.11.2010 pa do isplate
na iznos od 10,78 EUR počev od dana 17.12.2010 pa do isplate
na iznos od 10,77 EUR počev od dana 19.1.2011 pa do isplate
na iznos od 10,75 EUR počev od dana 18.2.2011 pa do isplate
na iznos od 10,74 EUR počev od dana 21.3.2011 pa do isplate
na iznos od 10,73 EUR počev od dana 20.4.2011 pa do isplate
na iznos od 10,71 EUR počev od dana 20.5.2011 pa do isplate
na iznos od 6,03 EUR počev od dana 20.6.2011 pa do isplate
na iznos od 6,02 EUR počev od dana 20.7.2011 pa do isplate
na iznos od 6,01 EUR počev od dana 19.8.2011 pa do isplate
na iznos od 6,00 EUR počev od dana 20.9.2011 pa do isplate
na iznos od 5,99 EUR počev od dana 1.10.2011 pa do isplate
na iznos od 0,60 EUR počev od dana 1.11.2011 pa do isplate
na iznos od 0,60 EUR počev od dana 1.12.2011 pa do isplate
na iznos od 0,60 EUR počev od dana 1.1.2012 pa do isplate
na iznos od 0,59 EUR počev od dana 17.2.2012 pa do isplate
na iznos od 0,59 EUR počev od dana 20.3.2012 pa do isplate
na iznos od 0,58 EUR počev od dana 20.4.2012 pa do isplate
na iznos od 0,59 EUR počev od dana 18.5.2012 pa do isplate
na iznos od 0,58 EUR počev od dana 18.6.2012 pa do isplate
na iznos od 0,58 EUR počev od dana 20.7.2012 pa do isplate
na iznos od 0,58 EUR počev od dana 1.8.2012 pa do isplate
na iznos od 0,58 EUR počev od dana 1.9.2012 pa do isplate
na iznos od 0,58 EUR počev od dana 1.10.2012 pa do isplate
na iznos od 0,58 EUR počev od dana 1.11.2012 pa do isplate
na iznos od 0,58 EUR počev od dana 1.12.2012 pa do isplate
na iznos od 0,57 EUR počev od dana 1.1.2013 pa do isplate
na iznos od 0,57 EUR počev od dana 1.2.2013 pa do isplate
na iznos od 0,57 EUR počev od dana 1.3.2013 pa do isplate
na iznos od 0,57 EUR počev od dana 1.4.2013 pa do isplate
na iznos od 0,57 EUR počev od dana 1.5.2013 pa do isplate
na iznos od 0,57 EUR počev od dana 1.6.2013 pa do isplate
na iznos od 0,57 EUR počev od dana 1.7.2013 pa do isplate
na iznos od 0,56 EUR počev od dana 1.8.2013 pa do isplate
na iznos od 0,56 EUR počev od dana 1.9.2013 pa do isplate
na iznos od 0,56 EUR počev od dana 1.10.2013 pa do isplate
na iznos od 0,55 EUR počev od dana 1.11.2013 pa do isplate
na iznos od 0,55 EUR počev od dana 1.12.2013 pa do isplate
na iznos od 0,55 EUR počev od dana 1.1.2014 pa do isplate
sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.417,55 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava
na iznos od 0,08 EUR počev od dana 1.1.2006 pa do isplate
na iznos od 4,12 EUR počev od dana 1.11.2008 pa do isplate
na iznos od 5,50 EUR počev od dana 1.1.2009 pa do isplate
na iznos od 6,07 EUR počev od dana 1.2.2009 pa do isplate
na iznos od 6,64 EUR počev od dana 1.3.2009 pa do isplate
na iznos od 4,94 EUR počev od dana 1.4.2009 pa do isplate
na iznos od 4,97 EUR počev od dana 1.5.2009 pa do isplate
na iznos od 3,06 EUR počev od dana 1.6.2009 pa do isplate
na iznos od 0,81 EUR počev od dana 1.7.2009 pa do isplate
na iznos od 1,67 EUR počev od dana 1.8.2009 pa do isplate
na iznos od 0,08 EUR počev od dana 19.8.2009 pa do isplate
na iznos od 3,03 EUR počev od dana 1.9.2009 pa do isplate
na iznos od 0,21 EUR počev od dana 17.9.2009 pa do isplate
na iznos od 1,43 EUR počev od dana 1.10.2009 pa do isplate
na iznos od 0,25 EUR počev od dana 16.10.2009 pa do isplate
na iznos od 1,07 EUR počev od dana 1.11.2009 pa do isplate
na iznos od 1,04 EUR počev od dana 17.11.2009 pa do isplate
na iznos od 1,75 EUR počev od dana 1.12.2009 pa do isplate
na iznos od 1,45 EUR počev od dana 18.12.2009 pa do isplate
na iznos od 1,72 EUR počev od dana 1.1.2010 pa do isplate
na iznos od 3,64 EUR počev od dana 20.1.2010 pa do isplate
na iznos od 1,19 EUR počev od dana 1.2.2010 pa do isplate
na iznos od 5,62 EUR počev od dana 19.2.2010 pa do isplate
na iznos od 0,84 EUR počev od dana 1.3.2010 pa do isplate
na iznos od 6,87 EUR počev od dana 19.3.2010 pa do isplate
na iznos od 0,79 EUR počev od dana 1.4.2010 pa do isplate
na iznos od 8,39 EUR počev od dana 19.4.2010 pa do isplate
na iznos od 0,20 EUR počev od dana 1.5.2010 pa do isplate
na iznos od 11,72 EUR počev od dana 18.5.2010 pa do isplate
na iznos od 0,09 EUR počev od dana 21.5.2010 pa do isplate
na iznos od 11,39 EUR počev od dana 16.6.2010 pa do isplate
na iznos od 0,38 EUR počev od dana 21.6.2010 pa do isplate
na iznos od 15,49 EUR počev od dana 19.7.2010 pa do isplate
na iznos od 1,01 EUR počev od dana 21.7.2010 pa do isplate
na iznos od 16,84 EUR počev od dana 18.8.2010 pa do isplate
na iznos od 1,65 EUR počev od dana 21.8.2010 pa do isplate
na iznos od 19,77 EUR počev od dana 17.9.2010 pa do isplate
na iznos od 2,15 EUR počev od dana 21.9.2010 pa do isplate
na iznos od 18,06 EUR počev od dana 18.10.2010 pa do isplate
na iznos od 1,65 EUR počev od dana 21.10.2010 pa do isplate
na iznos od 19,30 EUR počev od dana 17.11.2010 pa do isplate
na iznos od 1,30 EUR počev od dana 22.11.2010 pa do isplate
na iznos od 24,56 EUR počev od dana 17.12.2010 pa do isplate
na iznos od 3,26 EUR počev od dana 21.12.2010 pa do isplate
na iznos od 24,56 EUR počev od dana 19.1.2011 pa do isplate
na iznos od 3,01 EUR počev od dana 21.1.2011 pa do isplate
na iznos od 24,23 EUR počev od dana 18.2.2011 pa do isplate
na iznos od 2,93 EUR počev od dana 21.2.2011 pa do isplate
na iznos od 28,63 EUR počev od dana 21.3.2011 pa do isplate
na iznos od 23,83 EUR počev od dana 20.4.2011 pa do isplate
na iznos od 2,73 EUR počev od dana 21.4.2011 pa do isplate
na iznos od 26,75 EUR počev od dana 20.5.2011 pa do isplate
na iznos od 4,31 EUR počev od dana 21.5.2011 pa do isplate
na iznos od 31,12 EUR počev od dana 20.6.2011 pa do isplate
na iznos od 5,36 EUR počev od dana 21.6.2011 pa do isplate
na iznos od 35,73 EUR počev od dana 20.7.2011 pa do isplate
na iznos od 3,23 EUR počev od dana 21.7.2011 pa do isplate
na iznos od 4,98 EUR počev od dana 28.7.2011 pa do isplate
na iznos od 0,63 EUR počev od dana 1.8.2011 pa do isplate
na iznos od 46,74 EUR počev od dana 19.8.2011 pa do isplate
na iznos od 2,37 EUR počev od dana 1.9.2011 pa do isplate
na iznos od 36,81 EUR počev od dana 20.9.2011 pa do isplate
na iznos od 2,41 EUR počev od dana 1.10.2011 pa do isplate
na iznos od 32,19 EUR počev od dana 19.10.2011 pa do isplate
na iznos od 1,46 EUR počev od dana 1.11.2011 pa do isplate
na iznos od 32,22 EUR počev od dana 21.11.2011 pa do isplate
na iznos od 0,99 EUR počev od dana 1.12.2011 pa do isplate
na iznos od 34,42 EUR počev od dana 19.12.2011 pa do isplate
na iznos od 0,30 EUR počev od dana 1.1.2012 pa do isplate
na iznos od 38,10 EUR počev od dana 19.1.2012 pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počev od dana 1.2.2012 pa do isplate
na iznos od 39,29 EUR počev od dana 17.2.2012 pa do isplate
na iznos od 38,22 EUR počev od dana 20.3.2012 pa do isplate
na iznos od 0,09 EUR počev od dana 1.4.2012 pa do isplate
na iznos od 38,48 EUR počev od dana 20.4.2012 pa do isplate
na iznos od 0,08 EUR počev od dana 1.5.2012 pa do isplate
na iznos od 39,60 EUR počev od dana 18.5.2012 pa do isplate
na iznos od 39,30 EUR počev od dana 18.6.2012 pa do isplate
na iznos od 38,59 EUR počev od dana 20.7.2012 pa do isplate
na iznos od 0,95 EUR počev od dana 1.8.2012 pa do isplate
na iznos od 36,61 EUR počev od dana 20.8.2012 pa do isplate
na iznos od 3,03 EUR počev od dana 1.9.2012 pa do isplate
na iznos od 9,86 EUR počev od dana 21.9.2012 pa do isplate
na iznos od 22,14 EUR počev od dana 24.9.2012 pa do isplate
na iznos od 15,80 EUR počev od dana 1.10.2012 pa do isplate
na iznos od 21,50 EUR počev od dana 22.10.2012 pa do isplate
na iznos od 18,55 EUR počev od dana 1.11.2012 pa do isplate
na iznos od 0,58 EUR počev od dana 21.11.2012 pa do isplate
na iznos od 19,35 EUR počev od dana 23.11.2012 pa do isplate
na iznos od 38,52 EUR počev od dana 1.12.2012 pa do isplate
na iznos od 38,57 EUR počev od dana 1.1.2013 pa do isplate
na iznos od 35,91 EUR počev od dana 1.2.2013 pa do isplate
na iznos od 37,62 EUR počev od dana 1.3.2013 pa do isplate
na iznos od 38,08 EUR počev od dana 1.4.2013 pa do isplate
na iznos od 37,06 EUR počev od dana 1.5.2013 pa do isplate
na iznos od 34,18 EUR počev od dana 1.6.2013 pa do isplate
na iznos od 33,05 EUR počev od dana 1.7.2013 pa do isplate
na iznos od 34,23 EUR počev od dana 1.8.2013 pa do isplate
na iznos od 35,44 EUR počev od dana 1.9.2013 pa do isplate
na iznos od 37,66 EUR počev od dana 1.10.2013 pa do isplate
na iznos od 36,59 EUR počev od dana 1.11.2013 pa do isplate
na iznos od 37,17 EUR počev od dana 1.12.2013 pa do isplate
na iznos od 37,57 EUR počev od dana 1.1.2014 pa do isplate
na iznos od 35,2 EUR počev od dana 1.2.2014 pa do isplate
na iznos od 35,82 EUR počev od dana 1.3.2014 pa do isplate
na iznos od 35,38 EUR počev od dana 1.4.2014 pa do isplate
na iznos od 34,59 EUR počev od dana 1.5.2014 pa do isplate
na iznos od 34,2 EUR počev od dana 1.6.2014 pa do isplate
na iznos od 34,54 EUR počev od dana 1.7.2014 pa do isplate
na iznos od 22,00 EUR počev od dana 1.8.2014 pa do isplate
na iznos od 0,81 EUR počev od dana 21.8.2014 pa do isplate
na iznos od 14,40 EUR počev od dana 5.9.2014 pa do isplate
na iznos od 1,70 EUR počev od dana 22.9.2014 pa do isplate
na iznos od 0,67 EUR počev od dana 30.9.2014 pa do isplate
na iznos od 36,17 EUR počev od dana 7.10.2014 pa do isplate
na iznos od 32,80 EUR počev od dana 13.10.2014 pa do isplate
na iznos od 8,84 EUR počev od dana 1.11.2014 pa do isplate
na iznos od 0,57 EUR počev od dana 21.11.2014 pa do isplate
na iznos od 66,35 EUR počev od dana 8.12.2014 pa do isplate
na iznos od 24,96 EUR počev od dana 20.1.2015 pa do isplate
na iznos od 2,48 EUR počev od dana 21.1.2015 pa do isplate
na iznos od 3,32 EUR počev od dana 23.1.2015 pa do isplate
na iznos od 23,53 EUR počev od dana 7.2.2015 pa do isplate
na iznos od 1,64 EUR počev od dana 26.2.2015 pa do isplate
na iznos od 22,09 EUR počev od dana 6.3.2015 pa do isplate
na iznos od 0,27 EUR počev od dana 21.4.2015 pa do isplate
na iznos od 23,66 EUR počev od dana 27.4.2015 pa do isplate
na iznos od 111,08 EUR počev od dana 28.4.2015 pa do isplate
na iznos od 21,86 EUR počev od dana 13.5.2015 pa do isplate
na iznos od 1,19 EUR počev od dana 21.5.2015 pa do isplate
na iznos od 31,45 EUR počev od dana 8.6.2015 pa do isplate
na iznos od 3,37 EUR počev od dana 23.6.2015 pa do isplate
na iznos od 23,18 EUR počev od dana 16.7.2015 pa do isplate
na iznos od 6,46 EUR počev od dana 21.7.2015 pa do isplate
na iznos od 17,02 EUR počev od dana 20.8.2015 pa do isplate
na iznos od 0,03 EUR počev od dana 21.8.2015 pa do isplate
na iznos od 35,30 EUR počev od dana 14.9.2015 pa do isplate
na iznos od 0,51 EUR počev od dana 21.9.2015 pa do isplate
na iznos od 100,34 EUR počev od dana 25.9.2015 pa do isplate
sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.552,76 EUR zajedno sa zateznom kamatom počam od dana 1. listopada 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku 15 dana.
IV Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan a koji glasi: „Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 672,95 EUR zajedno sa zateznom kamatom počam od dana 1. listopada 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku 15 dana.“
V Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu od 1.414,91 € sa zakonskom zateznom kamatom zatraženom od svakog pojedinog iznosa do isplate istaknuto radi prebijanja, te se odbija tuženikov prigovor radi prebijanja.
VI Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove u iznosu od 2.505,84 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.“
2. Protiv dijela navedene presude ( točke I.,II.,III.,V. i VI. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda samo djelomično zakonita i pravilna i to samo u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznose od 528,31 eura i iznos od 2.417,55 sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime više plaćenih iznosa sa osnove ništetne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu sklopljenim između stranaka 22. studenog 2005. broj: 2402006-1031262160/51400607-5102728907, koji nisu uzeti u obzir prilikom sklapanja Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj: 5102728907 od 6. veljače 2016., sklopljenog između stranaka u postupku temeljem odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) te u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen tuženikov prigovor radi prebijanja ( točke I.,II. i V. izreke), dok u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata iznosa od 1.552,76 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime razlike između početne glavnice po početnom otplatnom planu u odnosu na glavnicu koja je utvrđena Aneksom broj 1. navedenog ugovora o kreditu po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka III. izreke) ona, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nije zakonita i pravilna.
6.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode tuženika, valja istaknuti da tuženiku nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje kako to u žalbi navodi jer tijekom postupka nije podnio nikakav zahtjev za izuzeće ( čl. 73. st. 1. ZPP) bilo kojeg suca suda prvog stupnja, pa tako ni sutkinje koja je i donijela pobijanu presudu, a kako niti ona sama tijekom postupka očito nije smatrala da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njenu nepristranost (članak. 71. točka 7. ZPP), to, suprotno žalbenim navodima žalitelja, nije povrijeđeno ovo načelo prava na pošteno suđenje u odnosu na tuženika, pa je posljedično tome neosnovano i pozivanje žalitelja na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u Odluci poslovni broj:U-III-5423/2008 od 28. siječnja 2009., budući je ono izraženo u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna utvrđenja. Osim toga, niti sada u žalbi žalitelj konkretno ne iznosi nikakve konkretne činjenice koje bi ukazivale na pristranost ( objektivnu i subjektivnu) suda prvog stupnja, a što je bio dužan učiniti još tijekom prvostupanjskog postupka ako je smatrao da su takvi razlozi postojali ( argumentum a contrario odredbe čl. 73. st. 2. točke 3. ZPP), pa je posljedično tome neosnovano i pozivanje žalitelja na pravna shvaćanja Europskog suda za ljudska prava izražena povodom zahtjeva poslovni broj: 24810/2006 odnosno broj: 5856/2013, budući su ona također izražena u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna utvrđenja.
6.2. Osim toga, u odnosu na ove žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na moguće razloge za izuzeće sudaca ovog suda kojima bude dodijeljen u rad ovaj predmet valja istaknuti da na strani ovog vijeća ne postoje razlozi za izuzeće propisani odredbom čl. 71. točke 7. ZPP jer suci ovog sudskog vijeća nisu bili korisnici kredita tuženika, a niti su ranije bili zaposlenici bilo koje banke, pa na njihovoj strani ne postoje druge okolnosti koje utječu na njihovu nepristranost.
6.3. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
6.4. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju također ukazuje tuženik jer je pravo suda odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja, u konkretnom slučaju, i učinio i za to dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti tuženik izjavljenom žalbom.
6.5. Sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žalitelja u ovom dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.
8. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznose od 528,31 eura i iznos od 2.417,55, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na ime više plaćenih iznosa sa osnove ništetne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu sklopljenim između stranaka 22. studenog 2005. broj: 2402006 - 1031262160/51400607 - 5102728907, koji nisu uzeti u obzir prilikom sklapanja Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj: 5102728907 od 6. veljače 2016., sklopljenog između stranaka u postupku temeljem odredaba ZID ZPK/15) te u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen tuženikov prigovor radi prebijanja ( točke I.,II. i V. izreke), dok je ono pogrešno primijenjeno u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata iznosa od 1.552,76 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime razlike između početne glavnice po početnom otplatnom planu u odnosu na glavnicu koja je utvrđena Aneksom broj 1. navedenog ugovora o kreditu po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka III. izreke)
9. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka je još zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 528,31 eura i iznosa od 2.417,55, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačno dospjeli iznos počev od njegova dospijeća pa do isplate, sve kako je to pobliže označeno u izreci pod točkom I. i II. pobijane presude i to na ime više plaćenih iznosa sa osnove ništetne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu sklopljenim između stranaka 22. studenog 2005. broj: 2402006- 1031262160/51400607-5102728907, koji nisu uzeti u obzir prilikom sklapanja Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj: 5102728907 od 6. veljače 2016., sklopljenog između stranaka u postupku temeljem odredaba ZID ZPK/15) utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018), odnosno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
9.1. Osim toga, predmet ovog spora je i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.552,76 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime razlike između početne glavnice po početnom otplatnom planu u odnosu na glavnicu koja je utvrđena Aneksom broj 1. navedenog ugovora o kreditu po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF, kao i osnovanost tuženikova prigovora radi prebijanja.
10. U ovom postupku nije sporno da je između stranaka u postupku 22. studenog 2005. broj: 5102728907 sklopljen Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5102728907, temeljem kojeg je tuženik, kao davatelj kredita stavio na raspolaganje tužitelju, kao korisniku kredita iznos od 34.000,00 CHF, sve u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate, da je između njih ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom banke, a koja je na dan sklapanja kredita iznosila 4,50 % godišnje te valutna klauzula i da je 6. veljače 2016., na temelju odredaba ZID ZPK/15), između njih sklopljen Aneks broj 1. navedenom Ugovoru o kreditu, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro.
11. Sporno je, jesu li navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, ima li tužitelj u ovom postupku osnovano pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega više naplatio temeljem navedenih ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i sve to po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 - dalje: ZOO) obzirom na sklopljeni Aneks broj 1. navedenom Ugovoru o kreditu, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro te osnovanost tuženikova prigovora radi prebijanja, kao i osnovanost njegova prigovora zastare. Osim toga, sporna je i tražbina tužitelja koja se odnosi na isplatu razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF u iznosu od 1.552,76 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
12. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja sud je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući, u bitnome, da osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u pravomoćnim presudama donesenih u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih prava potrošača koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 u kojem je sudjelovao i tuženik ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.,) i revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt- 249/2014-2 09. travnja 2015. te poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. jer je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenim između tuženih banaka i potrošača u CHF uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene a sve sukladno odredbama člancima 81., 82. i 90., Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. sukladno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07), te da se prema odredbi članka 502.c ZPP fizičke ili pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te osobe na njih pozvati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojana povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a što je propisano i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14).
12.1. Posljedično tome sud prvog stupnja, nadalje zaključuje da na temelju odredbe čl. 1115. u vezi odredbe čl. 1111. ZOO tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove razlike koju je tuženiku isplato na temelju takvih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu, pri čemu je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare.
12.2. Osim toga, sud prvog stupnja, u bitnome, zaključuje i da time što je na temelju odredaba ZID ZPK/15 između tuženika i tužitelja 6. veljače 2016. sklopljen Aneks broj 1. navedenom Ugovoru o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, tužitelj ima pravo na zahtijevanu isplatu jer izvršena konverzija koja je provedena u skladu sa ZID ZPK/15 nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da preplata koja je utvrđena u konverziji nije i ne može biti obeštećenje tužitelju zbog primjene ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se tiču kamate stope koja se mijenja jednostranom odlukom banke i zbog primjene valutne klauzule u CHF. Preplata utvrđena u konverziji predstavlja samo razliku koja je nastala zatvaranjem svih anuiteta po simuliranom EUR kreditu i onih anuiteta koje je do dana konverzije tužitelj platio, a to su anuiteti koji su obračunati primjenom ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa posljedično tome nema govora da su u dodatku ugovora o kreditu tužitelju priznate preplate zbog primjene ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF koja u trenutku sklapanja dodatka ugovora još nije niti bila pravomoćno utvrđena ništetnom. Pri tome sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje i da provedbom konverzije tužitelj nije ostvario ona prava koja potražuje ovom tužbom, a to je povrat u onu činjeničnu i pravnu poziciju u kojoj bi se nalazio da navedenih ništetnih ugovornih odredbi nije bilo.
12.3. Sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje i da tužitelju pripada pravo na isplatu iznosa od 1.552,76 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka III. izreke).
12.4. Osim toga, sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje i da u okolnostima konkretnog slučaja nije osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja iznosa koje je tužitelj manje platio s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta sa zakonskom zateznom kamatom uslijed razlike u promjeni kamatne stope kada je promjenjiva kamatna stopa bila niža od početno ugovorene i kada je tečaj valute CHF bio niži onoga koji je vrijedio na dan isplate i s osnova razlike depozita jer je sukladno odredbi čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno, protivi vraćanju, dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, a da u konkretnom slučaju tužitelj s osnove navedenih ništetnih odredbi nije ništa primio, već je tuženiku izvršio isplatu kako je tuženik od njega zatražio i obračunao, pa posljedično tome nije ni u obvezi tuženiku ništa vratiti.
13. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju ( čl. 8. ZPP), a koja se odnose na utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao prethodnom pitanju ( čl. 12. ZPP) za pravilnu odluku u ovom predmetu i posljedično tome zahtijevanu isplatu ( točka I., II. izreke) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud obzirom da isto nije dovedeno u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika, a sve pri tome cijeneći činjenicu da je za taj dio zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu dovoljno jasne i na zakonu osnovane razloge.
13.1. Naime, u odnosu na žalbene razloge tuženika, u kojima ukazuje na zaključke suda prvog stupnja vezane za samu pravnu osnovu zahtjeva tužitelja, kao prethodnog pitanja ( čl. 12. ZPP), a u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu, sklopljenim između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita, utemeljenog na navedenim pravnim shvaćanjima izraženima u navedenim presudama valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa je posljedično tome sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, uz pravilnu primjenu ovih zakonskih odredbi svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljio upravo na navedenim pravnim shvaćanjima navedenih sudova donesenim u postupcima po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 138. a ZZK, odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14), a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor ( tako i u Rev - 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja glede pravne osnove spora ( ništetnosti navedenih odredbi) ocijenio osnovanim.
13.2. Pri tome, posebno, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem prigovara zaključku suda o ništetnosti ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli valja istaknuti da se zapravo radi o odredbi koja proizlazi iz odredbe čl. 22. stavka 1. ZOO, kao dispozitivnim odredbama koja se primjenjuje automatski. Naime, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda ugovaranje valutne klauzule je dopušteno budući je tako propisano u odredbi članka 22. st. 1. ZOO, a sve obzirom i na to da se radi o odredbi dispozitivne naravi koja se primjenjuje automatski ako nije utvrđeno drugačije rješenje, ali odredba u predmetnom Ugovoru o kreditu o izračunavanju obveze tužitelja na temelju valute švicarski franak i o tome da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, po ocjeni ovoga drugostupanjskoga suda, nije u pravom smislu odraz navedene zakonske odredbe, pa slijedom toga, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ta ugovorna odredba nije izuzeta od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti. Naime, predmetni Ugovor o kreditu sadržajno sadrži odredbe o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa, nastalih za vrijeme trajanja ugovornog odnosa utemeljenog na navedenom Ugovoru, a takve odredbe nema u članku 22. st. 1. ZOO, niti je nužno odraz te zakonske odredbe kojom je propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Sud Europske unije izrazio je pravno shvaćanje da izraz iz čl. 1. st. 2. Direktive 93/13 o isključenju iz njezina područja primjene ugovornih odredaba koje su odraz „obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba“ ne obuhvaća samo odredbe nacionalnog prava koje se prisilno primjenjuju među ugovornim stranama neovisno o njihovoj volji, već i one koje su dispozitivne i stoga automatski primjenjive onda kada se ugovorne strane u tom smislu nisu drugačije sporazumjele odnosno kada nije utvrđeno drugačije rješenje ( tako i u presudi od 9. srpnja 2020. u predmetu C-81/19) te da je to isključenje opravdano činjenicom što je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora. Dakle, načelno i u pravilu, valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Kako u konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kreditu sadržajno sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja, kao korisnika kredita, jasno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita i da takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe iz članka 22. stavka 1. ZOO, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja. Posljedično tome, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako su stranke predmetnog Ugovora o kreditu na određeni način drugačije uredile svoja prava i obveze, koje odredbe stoga ulaze u područje primjene Direktive 93/13 i podliježu ispitivanju nepoštenosti, tim više što isključenje iz područja primjene te Direktive treba tumačiti restriktivno, pa je posljedično tome, a cijeneći pri tome i navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud prvog stupnja pravilno zaključio o ništetnosti i ove ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.
14. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i u dijelu u kojem zaključuje da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega više naplatio temeljem navedenih ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i sve to po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. i čl. 1115. ZOO) unatoč tome što je između njega, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita 6. veljače 2016. sklopljen Aneks broj 1. navedenom Ugovoru o kreditu, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro i da mu u, konkretnom slučaju, na pojedinačno dospjele iznose pripada pravo na zahtijevanu zateznu kamatu počev od dana stjecanja ( čl. 1115. ZOO) budući je tuženik i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda nepošten stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorene odredbe bude primio ne pripada.
14.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., valja istaknuti da nije sporno, kako to navodi i žalitelj, da je u tom rješenju izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, to ne znači da je isključeno, u zasebnom sudskom postupku ( kakav je i ovaj aktualan) i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ( u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ), sklopljenog između tužitelja, kao potrošača i banaka kao davatelja kredita, već iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.
14.2. Osim toga, valja još istaknuti i da korisnik kredita ( potrošač) ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovora o kreditu po pravilima ZID ZPK/15. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom ( tako i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom npr. u odlukama poslovni broj: Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Rev-809/2019 od 21.12. 2022.). Osim toga, takvo pravno shvaćanje podudarno je i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., prema kojem sama činjenica da su stranke sklopile ankes ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/2015, a što je upravo situacija u ovom predmetu, kojim su odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je tužitelj, kao korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.
14.3. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom. Ovo i iz razloga što odredbama ZID ZPK/15, nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
14.4. Osim toga, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, sklapanjem navedenog sporazuma ( Aneksa broj 1.) utemeljenog na odredbama čl. 19. c ZID ZPK/15 mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača, kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, obzirom na sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. točke 2. ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se, između ostalog, na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa posljedično tome prilikom zaključka o tome je li sklapanjem navedenog Dodatka otklonjena navedena neravnoteža u odnosima potrošača i banke treba voditi računa i o tome je li prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.
14.5. Ovo iz razloga što je to, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tako uređeno navedenom zakonskom odredbom i što je kamatna stopa koja se primjenjivala na ugovore o kreditu sa valutom Euro i tečaj ove valute mogao biti jedino poznat potrošačima u trenutku sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, a ne i kasnije kada je dolazilo do njihove promjene.
14.6. Pri tome, valja još istaknuti da se navedenim Dodatkom ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama ZID ZPK uređuju pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i oni, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih te da iz sadržaja navedenog Dodatka ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužitelj odrekao ovih svojih prava, koje u ovom postupku zahtjeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK/15, već je suprotno tome, odredbom čl. 41. ZZP propisano je da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti (slično, na odgovarajući način, i odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15 u kojem kao učinak konverzije nije propisan gubitak prava potrošača iz osnovnog ugovora). Dakle, u konkretnom slučaju, sklapanjem navedenog Aneksa broj 1. Ugovoru o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tužitelj i tuženik su, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, ali za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i razdoblje koje je tome prethodilo, kako to pogrešno zaključuje žalitelj. Istina, nije sporno da je u smislu odredbi ZID ZPK/15 korisnik kredita bio u mogućnosti i odbiti sklapanje ponuđenog mu sporazuma o konverziji, ali je u okolnostima navedenog obveznopraovnog odnosa u kojem su bili potrošači, kao korisnici kredita sklopljenih uz navedene nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i banaka, kao njihovih davatelja, ova njihova zakonska dispozicija, kao potrošača, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, bila vrlo upitna i za takve potrošače u Republici Hrvatskoj samo prividna budući im je alternativa bila ostanak u ugovornom odnosu u kojem je tečaj CHF-a bio potpuno nepredvidiv i sklapanjem tih sporazuma utemeljenih na odredbama ZID ZPK/15 potrošači su doslovno spašavali svoju egzistenciju.
14.6. Ovakvo pravo potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Aneks ), da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, sukladno je pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda izraženo u presudi poslovni broj: Gž-942/2021-2 od 30. studenog 2021. i pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela od 4. listopada 2021., pa je posljedično tome neosnovano pozivanje žalitelja na pravna shvaćanja ovog suda drugog stupnja izražena u presudama poslovni broj: Gž-925/2017-2 od 20. ožujka 2020. i Gž- 1241/2018 od 14. svibnja 2020.
14.7. Osim toga, ovakvo pravno shvaćanje proizlazi i iz pravog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. prema kojem „Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.“
15. Istina, žalitelj osnovano ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Rev-925/2023-2 od 08. travnja 2025. izrazio pravno shvaćanje koje je suprotno ovom, ali obzirom na neujednačenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovom pravnom pitanju, navedeno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije obvezujuće za ovaj drugostupanjski sud.
16. Posljedično navedenom, a cijeneći utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja utemeljeno na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka financijsko- knjigovodstvene struke Sanje Radoš, koje ni svojom žalbom ne dovodi u dvojbu tuženik, kao žalitelj, da sklapanjem navedenog Aneksa broj 1. navedenom Ugovoru o kreditu, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro nije za posljedicu imalo stvaranje potpune zaštite tužitelja, kao potrošača i korisnika kredita obzirom da prilikom izvršene konverzije nisu uzeti u obzir svi oni iznosi više plaćeni s osnove ovih ništetnih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli upravo u presuđenim novčanim iznosima ( točka I. i II. izreke) i da posljedično tome sklapanjem navedenog Aneksa broj 1. navedenom Ugovoru o kreditu nije uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da u okolnostima konkretnog slučaja tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. ZOO), a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pa je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.
16.1. Posebno, u odnosu na ovakvo pravno shvaćanje valja istaknuti da ovakvo pravno shvaćanje ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima žalitelja, nije u suprotnosti ni sa pravnim shvaćanjem Županijskog suda u Varaždinu (izraženom npr. u presudama poslovni broj: Gž-115/2021-7 od 12. rujna 2023. i Gž- 1145/2020-3 od 23.08.2023.) u kojima je, kao i u konkretnom slučaju, izraženo pravno shvaćanje da potrošačima koji su sa bankama sklopili sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Aneks) ne pripada ovo pravo, budući je takvo pravno shvaćanje izraženo uz nešto drugačija činjenično pravna utvrđenja – u bitnome, da su potrošačima prilikom sklapanja navedenog sporazuma sve pretplate koji su oni prema bankama učinili temeljem navedenih nepoštenih ugovornih odredbi, vraćene u njihovu imovinu na način da su iskorištene za njihov račun, a što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.
16.2. Osim toga, u odnosu na ovakvo pravno shvaćanje ovog suda drugog stupnja valja ukazati i na recentnu odluku Europskog suda u predmetu broj C-19/2020 iz koje proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze, pa je posljedično tome neosnovano pozivanje žalitelja na u žalbi navedene odluke Suda EU.
17. Dakle, obzirom na prethodno navedeno, a suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužitelja za isplatu navedenog novčanog iznosa, pravilno zaključujući da je temeljem navedenih ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu, sklopljenim između stranaka u postupku, tuženik od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti i da sklapanjem navedenog Aneksa broj 1. navedenom Ugovoru o kreditu, nije za posljedicu imalo stvaranje potpune zaštite tužitelja, kao potrošača i korisnika kredita te da prilikom njegova sklapanja nije uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu obzirom da izvršenom konverzijom nije uzet u obzir ovaj preplaćeni iznos i da je posljedično tome taj iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do konačne isplate dužan platiti tužitelju, a za što je sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom.
18. U odnosu pak na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ustraje na prigovoru zastare valja istaknuti da je sud prvog stupnja i u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj prigovor tuženika. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a o valutnoj klauzuli pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2019., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. lipnja 2019., to sud prvog stupnja, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju nije protekao opći zastarni rok od pet godina ( čl. 225. ZOO) u kojem zastarijevaju ove novčane tražbine utemeljene na restitucijskom zahtjevu, kakav je i ovaj aktualan, pa je posljedično tome žalba tuženika neosnovana i u ovom dijelu.
19. Žalba tuženika nije osnovana niti u dijelu u kojem je odlučeno o tuženikovu prigovoru radi prebijanja jer je sud prvog stupnja i u ovom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj prigovor tuženika i zaključio da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji nikakva tražbina tuženika s osnove razlike u promjeni kamatne stope kada je promjenjiva kamatna stopa bila niža od početno ugovorene i kada je tečaj valute CHF bio niži onoga koji je vrijedio na dan isplate i s osnova razlike depozita jer kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 323. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno, protivi vraćanju, dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, a da u konkretnom slučaju tužitelj s osnove navedenih ništetnih odredbi nije ništa primio, već je tuženiku izvršio isplatu kako je tuženik od njega zatražio i obračunao, pa posljedično tome nije ni u obvezi tuženiku ništa vratiti, radi čega je žalbu žalitelja valjalo kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.
20. Međutim, u dijelu u kojem sud prvog stupnja zaključuje da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu iznosa od 1.552,76 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka III. izreke), unatoč tome što je između tužitelja i tuženika 6. veljače 2016. sklopljen Aneks broj 1. navedenom Ugovoru o kreditu broj, utemeljen na odredbama ZID ZPK/15, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, valja istaknuti, a kako je to i prethodno navedeno ( točka 8. obrazloženja), da je u tom dijelu sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.
20.1. Naime, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, tužitelj je sklapanjem navedenog Aneksa broj 1. navedenog Ugovora o kreditu prihvatio visinu nove glavnice izražene u valuti Euro i odredbe tog Aneksa broj 1. nisu utvrđene ništetnima niti su one izgubile svoju djelotvornost, pa u okolnostima konkretnog slučaja tužitelju ne pripada pravo zahtijevati i ovu isplatu, već mu pripada pravo samo na isplatu onih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to samo u visini one razlike koja nije uzeta u obzir prilikom sklapanja navedenog Aneksa broj 1., a sve na način kako je to u prethodno obrazloženo. Pri tome valja istaknuti da je ovakvo pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela ovog drugostupanjskog suda od 4. prosinca 2023. poslovni broj: 6 Su-49/2023. ( tako i u drugim odlukama ovog suda kao npr. Gž- 29/2022-2 od 5. veljače 2024., Gž-888/2022-2 od 16. veljače 2023. i dr.).
21. Posljedično tome je u ovom dijelu ( točka III. izreke), kao djelomično osnovanu valjalo prihvatiti žalbu tuženika i zahtjev tužitelja, u ovom dijelu, odbiti kao neosnovan.
22. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. točke 3. ZPP valjalo je presuditi kao u izreci ove presude.
23. Budući je pobijana presuda, sada, djelomično preinačena na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti i o troškovima cijelog postupka.
23.1. Dakle, posljedično navedenom, o troškovima postupka valjalo je odlučiti uzimajući kao vrijednost predmeta spora iznos od 5.171,57 eura, kao što je to učinio i sud prvog stupnja, pa je sada uspjeh tužitelja u ovom postupku 43 %, a uspjeh tuženika 57 %, pa kada se od postotka tuženika, kao one stranke koja je sada u većoj mjeri uspjela oduzme postotak tužitelja, kao one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, dolazi se do omjera da je uspjeh tuženika u ovoj pravnoj stvari 14% odnosno da su stranke u postupku uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima radi čega je o troškovima postupka koji se odnose na troškove njihova zastupanja valjalo odlučiti na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP, dok je tuženika valjalo obvezati da je tužitelju dužan naknaditi troškove postupka koji se odnose na plaćeni predujam za vještačenje od 300,00 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 86,27 eura odnosno sveukupno iznos od 386,27 eura, a u preostalom dijelu je zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti.
23.2. Posljedično navedenom na temelju odredbe čl. 380. točke 3. ZPP, a sve u vezi odredbe čl. 166. st. 2. i u vezi odredbe 154. st. 2. i 4. te čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci pod točkom II./IV ove presude.
24. Obzirom da je uspjeh tuženika u ovom postupku i nakon što je pobijana presuda djelomično preinačena podjednak uspjehu tužitelja, sve kako je to i prethodno navedeno ( točka 22.1. obrazloženja), a na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP propisano je da će sud kad preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit o troškovima cijelog postupka jednom odlukom, to je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na ovaj žalbeni postupak valjalo, kao neosnovan odbiti odlučiti kao u izreci pod točkom III. ove presude.
Pula - Pola, 16. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Robert Fabris
