REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1647/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 118b, OIB: 61995520253, kojeg zastupa punomoćnik ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Odvjetničkog društva Juršetić & Aleksovski d.o.o., Zagreb, Lovinčićeva 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 140,01 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 05. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 350,07 € sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 16. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška u iznosu od 37,88 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 09. srpnja 2025. radi isplate iznosa od 140,01 €. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći 02. travnja 2025. nastala šteta na vozilu, marke TOYOTA RAV 4 2.5, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika BM. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika broj 068202923838. Oštećenik se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, na koji se tuženik očitovao Obrazloženom ponudom u kojoj je odštetni zahtjev ocijenio kao pravno osnovan te je isplatio nesporni iznos naknade štete u iznosu od 446,23 €. Nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo dao tužitelju na popravak, a koji je vozilo popravio te za isto izdao račun 948/01/02 u skladu sa svojim cjenikom i to na iznos od 586,24 €. Oštećenik je kao Ustupitelj prenio na tužitelja kao Primatelja novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku koje je predmet ovog postupka, a kako to nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 26.06.2025., a o čemu je obaviješten tuženik uz Prigovor od dana 27.06.2025. godine na Obrazloženu ponudu tuženika, a koji prigovor je tuženik odbio kao neosnovan. Naime, tuženik nije nadoknadio iznos cjelokupne štete, već je priznao i isplatio iznos štete od 446,23 €, dok razliku u iznosu od 140,01 € tužitelj potražuje u ovom postupku. Poziva se na odredbu čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO). Napominje da oštećenik imao je pravo slobodno odabrati gdje će popraviti vozilo te na temelju računa koji mu je izdan potraživati isplatu naknade štete od osiguranja, ovdje tuženika. Pritom je tužitelj cijenu predmetnih popravaka obračunao prema svom valjanom cjeniku koji je određen sukladno pozitivnim propisima te je javno dostupan te objavljen na internetskim stranicama Tužitelja https://www.autokantoci.hr/cjenik/ i u poslovnim prostorima Tužitelja, a popravak i izdavanje predmetnog računa je odrađeno sukladno pravilima struke.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnov i visinu potraživanja tužitelja. Smatra da je dužnost oštećenika poduzeti sve potrebne mjere da bi smanjio štetu te da je mogao popraviti vozilo kod servisera po jeftinoj cijeni, a koje mu je tuženik ponudio. Smatra da je tuženik isplatio iznose naknade štete koji su dostatni da se u cijelosti saniraju oštećenja na vozilu. Spori Službeni cjenik radionice tužitelja te navodi kako je tužitelj tijekom 2024. imao službenu cijenu sata rada u iznosu od 37,00 € plus PDV pa tuženik drži da se radi o nepoštenoj praksi trgovca. Također je naveo da vozilo nije popravljeno sukladno Izvidu štete te je šteta na taj način preuveličana. Spori i tijek zateznih kamata koji nije prenesen cesijom.

3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je osporio navode tuženika u cijelosti i istaknuo kako tužitelj s pojedinim klijentima ima sklopljen ugovor temeljem kojeg daje popust na količinu, a posebice u situaciji kad se od određenog klijenta očekuje veći obujam posla.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 7-9 spisa), notifikaciju o ustupanju (list 10-11 spisa), prigovor (list 12-13 spisa), Obrazložena ponuda (list 14 spisa), prometnu dozvolu (list 15-16 spisa), izvid štete (list 17 spisa), račun (list 18 spisa), radni nalog i opći uvjeti (list 19-20 spisa), cjenik (list 21 spisa), dopis od 20.02.2020. (list 22-25 spisa), sudsku praksu (list 26-68, 89-95 spisa), obrazložena ponuda (list 84-85 spisa), mail korespondenciju (list 86 spisa), račune (list 87-88, 105-106 spisa), izvršio je uvide u pisane iskaze svjedoka BM (list 107-108 spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja ČM (list 109-110 spisa) te je saslušao svjedoka BM (list 117-118 spisa).

5. Sud je na prijedlog tužitelja pozvao radi saslušanja u svrhu dokazivanja zastupnika po zakonu tužitelja. Isti je uredno zaprimio poziv preko svojeg punomoćnika međutim nije se odazvao pozivu suda bez opravdanog razloga, pa je sud odlučio da ga ne saslušava te je s obzirom na sve okolnosti cijenio značaj nedolaska zastupnika po zakonu na saslušanje.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka GM na okolnost obavijesti oštećenika na njegova prava i obavijesti u kojim servisima može popraviti svoje vozilo, a obzirom da se navedene činjenice mogu utvrditi iz dokumentacije u spisu (e-mailova). Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog prometnog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja kao i očevida, obzirom da ta činjenica nije sporna u ovom predmetu. Također je odbio prijedlog provođenja prometno vještačenje odnosno financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanje visine cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te je li moguće vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete po cijeni radnog sata u iznosu od 27,00 € uvećano za PDV. Prema mišljenju ovog suda naveden okolnosti se mogu utvrditi iz dokumentacija dostavljene u spis i bez provođenja vještačenje, a posebice imajući na umu vrijednost predmeta spora. Naime, provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebno odugovlačenja postupka i povećanja troškova, a posebice imajući na umu malu vrijednost predmeta spora u ovom predmetu kao i obvezu sud postupak provesti bez odugovlačenja u razumnom roku i sa što manje troškova. Također je odbio dokazni prijedlog tuženika za dostavu računa popravka za 2025. godinu uz dokaz da su isti plaćeni od strane tužitelja, obzirom da bi se provođenjem tog dokaznog prijedloga nepotrebno produžio tijek trajanja postupka kao i povećali troškovi postupka, a posebice imajući na umu da se spor vodi radi naplate iznosa od 140,01 € te da se tužitelj očitovao kako on ima službeni cjenik, ali da s pojedinim klijentima sklapa ugovore temeljem kojih im se odobrava popust na količinu.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 140,01 € koju tuženik nije priznao u mirnom postupku naknade štete, a za koju tužitelj navodi da se odnosi na razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju je priznao tuženik i one koje naplaćuje tužitelj.

9. U postupku je sporan aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva odnosno cijena radnog sata popravka vozila tužitelja i tijek zatezne kamate.

10. Uvidom u Izvid štete tuženika broj 258210512348 razvidno je kako je tuženik pregledao vozilo Toyota RAV 4 2.5 reg. oznake [registarska oznaka] dana 05.06.2025., a povodom nezgode od 02.04.2025. te da je utvrđeno kako je potrebno popraviti branik prednji i letvica blatobrana PR D. Također je navedeno radno vrijeme limara 2,20 sati, a lakirera 4,80 sati, da je potrošni materijal lakirera 158,53 €, a limara 3,59 €. Iz prometne dozvole razvidno je da je vlasnik predmetnog vozila BM.

11. Uvidom u utuženi račun broj 948/01/02 razvidno je da je tužitelj izdao račun za popravak ranije navedenog vozila u ukupnom iznosu od 586,24 € (zajedno s PDV-om) u kojem je obračunat trošak limarskog rada 2,2 sata po jediničnoj cijeni 43,00 € po sat, rad lakirera 4,8 sati po jediničnoj cijeni od 43,00 € po satu, potrošni materijal lakirera 158,53 € i potrošni materijal limara u iznosu od 9,46 €. Isti račun navedeno je da se odnosi na Adriatic osiguranje 258210512348, što je broj izvida štete. Iz radnog naloga razvidno je da je BM potvrdio da je predao ranije navedeno vozilo na popravak tužitelju.

12. Uvidom u Obrazloženu ponudu/odobrenje za popravak od 10.06.2025. razvidno je da je tuženik obavijestio oštećenika BM kako izvršen pregled vozila, sačinjen je izvid štete koji mu je uručen te da ukoliko želi izvršiti popravak da će isplatiti po računu za popravak izravno njemu ili radionici uz uvjet da je račun popravka u skladu s Izvidom štete i prosječnim tržinim cijenama rada majstora raznih specijaliziranosti, rezervnih dijelova i potrošnog materijala.

13. Iz e-mail korespondencije razvidno je da je djelatnik tuženika GM dostavio oštećenom BM potpis preporučenih servisa na kojem popisu se ne nalazi tužitelj, uz napomenu da se može odlučiti i za popravak u servisu prema vlastitom izboru te da se u tom slučaju moli da se dostavi ponuda popravka prije početka radova kako bi se izbjegla svaka mogućnost nesporazuma u postupku popravka vozila.

14. Iz Obrazložene ponude od 26.06.2025. razvidno je kako je tuženik izvijestio oštećenog BM da tuženikova odgovornost za naknadu štete nije sporna i da je njegov odštetni zahtjev pravno osnovan i da su procijenili visinu štete na iznos od 446,23 € te da ukoliko mu je to prihvatljivo da pismeno potvrdi i dostavi broj računa i naziv banke na koji ću mu izvršiti doznaku, a ukoliko nije zadovoljan da može pisati prigovor. Visina štete procijenjena je na temelju izvida štete, fotografija oštećenog vozila te da je račun popravka umanjen za cijenu radnog sata. Na istom je rukom nadopisano "Suglasan sam sa isplatom nespornog iznosa direktno na servis U Zagrebu 26.06.2025." ispod čega stoji potpis BM, a što je isti potvrdio u svojem iskazu.

15. Iako je uvidom u račun tužitelja za popravak predmetnog vozila razvidno da isti nije u cijelosti izdan po izvidu štete obzirom da je potrošni materijal limara obračunat u većem iznosu (9,46 €, a ne 3,59 € kako je to navedeno u izvidu štete), ovdje valja napomenuti kako je tuženik po primitku utuženog računa odbio isplatiti samo razliku u cijeni radnog sata, dok je preostalo isplatiti, dakle očito je priznao razliku u trošku potrošnog materijala limara.

16. Uvidom u prigovor od 27.06.2025. razvidno je da je tužitelj umjesto BM prigovorio na procijenjenu štetu na vozilu u iznosu od 446,23 € te predlaže da se uplati preostala razlika do punog iznosa štete odnosno iznos od 122,01 €.

17. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja razvidno je da su ga potpisali tužitelj kao primatelj i BM (vlasnik vozila) kao ustupitelj dana 26.06.2025. i da su u istom suglasno utvrdili kako ustupitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 140,01 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja br. 948/01/02 u ukupnom iznosu od 586,24 €. Nadalje, da suglasno utvrđuju kako je primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja te je ispostavio ranije navedeni račun, a da je tuženik navedeni račun dužan podmiriti kao odgovorni osiguratelj s police osiguranja štetnika i temeljem ranije navedenog izvida štete i da je tuženik podmirio iznos samo djelomičnu u visini od 446,23 € te da je tuženik ostao dužan podmiriti još iznos od 140,01 € pa da primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 140,01 €. Ustupitelj navedenim ugovorom ustupa primatelju odnosno tužitelju svoje potraživanje u visini od 140,01 €.

18. O istom ugovoru tužitelj i vlasnik vozila obavijestili su tuženika notifikacijom od 26.06.2025. uz prigovor tužitelja od 27.06.2025. Svjedok BM je u svojem iskazu na sudu potvrdio da je potpisao ranije navedeni ugovor i notifikaciju.

19. Iz pisanog iskaza svjedoka BM razvidno je kako je isti nakon štetnog događaja dana 02.04.2025. popravio vozilo u radionici tužitelja, kojeg je izabrao je izrazito kvalitetno pruža usluge i vjeruje njegovoj stručnosti, da je dao tužitelju suglasnost da se izravno naplati od osiguranja koje je priznalo svoju odgovornost za naknadu štete, da je osiguranje djelomično podmirilo račun kojeg je izdao tužitelj za popravak vozila, nakon čega je s tužiteljem sklopio ugovor o ustupu kako on ne bi morao plaćati razliku punog iznosa računa. Nejasno mu je kako može doći do toga da on mora plaćati popravak svojeg vozila ukoliko nije kriv za prometnu nesreću. Poznato mu je da je tuženik tvrdio kako je tužitelj previše naplatio svoje usluge, što mu nije jasno jer je isti izdao račun sukladno cjeniku koji je vidio na internetskim stranicama i u poslovnom prostoru tužitelja. Također je napomenuo da mu je tuženik jasno rekao da može ići u radionicu po svojem izboru, što je i učinio pa mu nije jasno kako su onda očekivali da on podmiri dio popravka.

20. Iz pisanog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja ČM razvidno je kako je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu BM te da je za to izdao ovdje utuženi račun. Također je naveo kako je tuženik samo djelomično podmirio račun tužitelja iako nije osporavao svoju odgovornost. Račun je izdao sukladno Cjeniku dostupnom na internetskim stranicama tužitelja i u poslovnim prostorijama.

21. Kako je tuženik prigovarao pisanim iskazima, sud je pozvao svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja na ročište radi davanja iskaza. Zakonski zastupnik tužitelja nije pristupio na ročište niti je svoj nedolazak ispričao pa ga sud nije ni saslušao. Svjedok BM je na ročištu potvrdio kako je on potpisao istu pisanu izjavu.

22. Svjedok BM je u svojem iskazu dodatno naveo kako je njegovo vozilo bio ogrebeno u prometnoj nesreći i da je sa čovjekom koji ga je izgrebao sve riješio kod njegovog osiguranja (ADRIATIC OSIGURANJE d.d.) te da je nakon toga otišao u AUTO KANTOCI gdje je izvršen popravak te je račun proslijeđen osiguravajućem društvu te je osiguravajuće društvo sve riješilo sa AUTO KANTOCIJEM. On se sjeća da je potpisivao nekakvu punomoć čini mu se sa AUTO KANTOCIJEM da on ne ide na sud već da umjesto njega ide tužiteljev odvjetnik. Čini mu se da kada je bio u osiguravajućem društvu da je na formularu kojeg je ispunjavao za štetu upisao da želi da mu popravi tužitelj kojeg je izabrao zato što je on najbliži njegovom mjestu stanovanja. Potvrdio je da je e-mail na listu 86. spisa poslan na njegovu e-mail adresu no da ga se sada ne sjeća.

23. Na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja vlasnik vozila je ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju je ustupitelj imao prema tuženiku u iznosu od 140,01 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika.

24. Kako je vlasnik vozila prenio na tužitelja svoje potraživanje s osnove naknade štete tako je isti aktivno legitimiran u ovom predmet. Iz iskaza svjedoka BM, koji je vlasnik vozila razvidno je da je upravo tuženik odgovorni osiguravatelj vozila štetnika, a što potvrđuje i dokumentacija iz koje proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, njemu je dostavljen utuženi račun tužitelja za popravak predmetnog vozila te je isti povodom istog priznao svoju odgovornost i isplatio djelomično račun (osim razlike u radnom satu), slijedom čega je sud ocijenio da je isti pasivnu legitimiran u ovom predmetu i da postoji njegova odgovornost.

25. Uvidom u Cjenik tužitelja razvidno je kako isti ima propisanu cijenu sata za lakirerski rad kao i za limarski rad u visini od 43,00 € (bez PDV-om).

26. Dakle, tužitelj je za popravak predmetnog vozila obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima.

27. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu svog boravišta u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik prema mišljenju ovog suda nema ovlasti niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093 Urbroj: 580- 09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. kao i maila HANFA-e od 03.07.2015.

28. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZOO-a odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja stvarne cijene sata rada, odnosno prosječne cijene sata na području Zagrebačke županije.

29. Nadalje, valja napomenuti kako je tuženik u spis dostavio pretpregled računa broj 321-1-1 Autotek d.o.o., Maksimirska cesta 280 za popravak nekog drugog vozila, a koji je izdan 31.07.2025. iz koje je razvidno kako je obračunat sat rada limara i lakirera u iznosu od 32,50 € (bez PDV-a) po satu, kao i račun Autoproint d.o.o. Zagreb, Virjanska 24 od 31.07.2025. u kojem je obračunat rad limara i lakirera u iznosu od 24,00 € (bez PDV-a) po satu. Također se tuženik pozivao na račun tužitelja broj 43/01/02 od 15.01.2024. u kojem je tužitelj obračunao sat rada limara i lakirera u iznosu od 19,24 € (bez PDV-a) po satu. Na dnu samog računa navedena je opaska kako je na autolimarske radove i autolakirerske radove odobren rabat sukladno dogovoru iz 11. mjeseca 2023., što je razvidno i iz samog računa gdje je navedeno da je odobren rabat od 43%, na cijenu od 37,00 €. Također se tuženik pozvao na račun tužitelja broj 880/01/02 od 05.08.2024. u kojem je obračunat sat rada limara i lakirera u iznosu od 28,00€ (bez PDV-a) po satu za koju je tužitelj naveo da je tužitelj s tim klijentom imao sklopljen poseban ugovor u kojem mu odobrio različite cijene koje imaju u sebi popust na količinu. Također se tuženik pozvao i na račun tužitelja broj 276/01/01 od 21.06.2024. u kojem je obračunat sat rada limara u iznosu od 67,50 €.

30. Dakle, u utvrđeno je da je tužitelj znao obračunavati cijene u manjem iznosu nego što je određeno u cjeniku, ali također i u većem iznosu, nego što je to utvrđeno u cjeniku tužitelja. Navedeno postupanje bi upućivalo na nepoštenu praksu trgovca, no međutim valja navesti kako predmet spora u ovom predmetu nije utvrđivanje nepoštene prakse.

31. Iz navedene dokumentacije razvidno je kako je tijekom 2024. i 2025. tužitelj obračunavao cijene radnog sata lakirera i limara u rasponu od 19,24 € do 67,50 €, a da postoje servisne radnje koje su obračunavale cijene tijekom 2025. u rasponu od 24,00 € do 32,50 €. Predmetni radovi u ovom predmetu su obavljeni tijekom 2025. godine i tužitelj ih je obračunao po cijeni od 43,00 €, što je manje od cijene sata koje tužitelj obračunao tijekom 2024. Slijedom navedenog sud je cijenio kako je tužiteljeva cijena rada sata lakirera i limara tržišna cijena.

32. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 43,00 € po satu (bez PDV-a), a obzirom da je tuženi naknadi štetu u manjem iznosu, tako postoji i tražbina naknade štete u preostalom utuženom iznosu od 140,01 €. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

33. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 34. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

35. U spis nije dostavljena prijava štete i zahtjeva za naknadu štete iz kojeg bi proizlazi kada je oštećenik podnio zahtjev tuženiku, no iz Obrazložene ponude je razvidno kako je odštetni zahtjev podnesen 05.06.2025. slijedom čega je sud dosudio zatezne kamate od tog dana. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o naknadi štete. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

36. Tužitelj je u ovoj parnici uspio u cijelosti pa mu je tuženik dužan naknaditi trošak postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 138/23, 107/2025; dalje u tekstu Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.

37. Tužitelju je priznat trošak tužbe u iznosu od 50,00 € (Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak prigovora od 27.06.2025. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 7., Tbr. 32. i Tbr. 54. Tarife), trošak podneska 01.10.2025. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 11.12.2025. i 12.02.2026. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife), što je ukupno 250,00 €, a što uvećano za PDV iznosi 312,50 €. Tužitelju je dodijeljen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 € (list 69 spisa) te na presudu u iznosu od 13,27 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23) te trošak ovjere pisanog iskaza svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja kod javnog bilježnika u iznosu od 17,66 €. Stoga je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 350,07 € sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

38. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču. Također mu nije priznat previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu obzirom da je uvidom u spis utvrdio kako je isti platio iznos od 6,64 €, a ne 13,27 € kako je to tužitelj zatražio.

39. Slijedom svega navedenog sud je o troškovima postupka odlučio kao pod točkom II/ i III/ izreke ove presude.

U Zagrebu 16. ožujka 2026. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku