Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž -351/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Matku Novincu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-315/2025-23 od 21. studenog 2025, dana 16. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-315/2025-23 od 21. studenog 2025., u točki V. izreke.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke citirane presude utvrđena je ništetnom odredba sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu, točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 650,34 eur, točkom V. izreke (koja bi po redoslijedu trebala biti točka III.) naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.528,72 eur, dok je točkom VI. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška. Rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 16,78 eur.

2. Protiv točke V. izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje- ZPP), predlažući da se djelomično odbije zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5.1.Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora jer da u situaciji kada postoje deklaratorni i kondemnatorni tužbeni zahtjev, vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost (samo) kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Ti žalbeni navodi su neosnovani.

5.2. Naime, ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva sukladno članku 37. stavak 1. ZPP-a (Revr- 266/2006 od 19. lipnja 2006.), pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora kao zbroj vrijednosti dva tužbena zahtjeva.

6.1. Tuženik osporava potrebu provođenja financijskog vještačenja i samim time svoju obvezu da snosi navedeni trošak u iznosu od 199,08 eur, a podredno osporava i visinu navedenog troška kao previsokog. Ti žalbeni navodi su neosnovani.

6.2.1. Naime, u ovom postupku provedeno je financijsko vještačenje jer je tuženik na ročištu dana 28. ožujka 2025. izjavio da osporava visinu (ulazne) naknade, pa je doneseno rješenje o provođenju vještačenja i tužiteljica je pozvana da uplati predujam u iznosu od 199,08 eur, što je tužiteljica i učinila i o tome obavijestila sud podneskom od 31. ožujka 2025. Rješenjem od 2. travnja 2025. prvostupanjski sud je pozvao vještaka na izradu nalaza i mišljenja. Tuženik je tek 16. svibnja 2025., dakle više od mjesec i pol dana nakon što je održano ročište na kojem je odlučeno o provođenju vještačenja, dostavio podnesak u privitku kojeg je dostavio potvrdu da je tužiteljica platila (ulaznu) naknadu u iznosu od 650,34 eur i predložio da se odustane od provođenja dokaza vještačenjem, međutim u tom trenutku je nalaz bio već izrađen jer ga je vještak dostavio sudu 19. svibnja 2025. Dakle, vještačenje je trebalo biti provedeno jer je tuženik osporio visinu (ulazne) naknade. Tuženik je imao dovoljno vremena još od trenutka kada je zaprimio tužbu (22. siječnja 2025.) provjeriti je li navedena naknada uplaćena, međutim on je to provjerio u svojoj dokumentaciji u trenutku kada je vještačenje već bilo provedeno. Stoga je dužan snositi troškove vještačenja.

6.2.2. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je naknada za vještačenje utvrđena u previsokom iznosu. Naime, račun za uslugu vještačenja izrađen je u skladu s Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima (NN 38/14, 123/15, 29/16, 61/19 i 21/22; dalje: Pravilnik), točnije u skladu s odredbom članka 24. - u bodovima (589,86 bodova). Točno je da vještak nije obračunao naknadu u satima, ali sam Pravilnik u članku 24. stavku 2. propisuje da se nagrada obračunava u bodovima (a ako se obračunava u satima, tek tada je vještak dužan dostaviti obrazloženje svake stavke). Vještak može za izradu nalaza i mišljenja zatražiti nagradu u rasponu od 150 do 4000 bodova i mišljenje je ovog suda da je broj zatraženih bodova od 589,86 u sladu sa Cbr. 2. točke 5. Cjenika naknada i nagrada stalnih sudskih vještaka, koji je sastavni dio Pravilnika.

7. Stoga je, temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

8. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točkama I., II. i VI. izreke. Prvostupanjsko rješenje, kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci, 16. ožujka 2026.

Sudac

Ksenija Dimec