Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-50/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Rakuša, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski restauratorski zavod, sa sjedištem u [adresa], OIB: 08647229584, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-2405/2022-34 od 17. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-2405/2022-34 od 17. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi tužiteljice sadržaja kao u izreci, kao i zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška, te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 875,00 eur.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica iz zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda ukine.

3.U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora su zahtjevi tužiteljice za utvrđenjem da nije dopuštena Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu radi nezadovoljavanja djelatnice na probnom radu od 4. studenog 2022., kojom se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. svibnja 2022. između tužiteljice i tuženika, te da radni odnos tužiteljice nije prestao temeljem navedene Odluke; da se sudski raskine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. svibnja 2022., te da tužiteljici prestaje radni odnos kod tuženika s danom 14. veljače 2024. godine i da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 6.332,88 eur sa zateznim kamatama i isplatiti joj bruto iznos od 18.343,57 eur sa zateznim kamatama.

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu suradnika konzervatora- restauratora u Odsjeku za tekstil, Odjela za tekstil, papir i kožu, Službe za pokretnu baštinu temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. svibnja 2022. s trajanjem probnog rada od 6 mjeseci. Prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 53. stavak 8. i 9. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu: ZOR) i na članak 26. st. 1. i 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22; u daljnjem tekstu: TKU) i utvrđuje da iz iskaza same tužiteljice, kao i iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika JČ, te svjedokinje GČ proizlazi da je tužiteljici bilo poznato da joj se otkazuje Ugovor o radu zbog nezadovoljenja na probnom radu, što joj je bilo priopćeno na sastanku dana 3. studenog 2022. Tužiteljica da je iskazala da je znala da će dobiti odluku o otkazu, ali da nije znala proceduru, te da je s danom 4. studenog 2022. otvorila bolovanje upravo radi stresa koji je proživjela nakon opisanog sastanka na kojem joj je rečeno da joj se Ugovor o radu otkazuje.

6.2. Tužiteljica da je znala, odnosno morala znati da će joj poslodavac poslati Odluku o otkazu putem pošte, uzimajući u obzir da je otvorila bolovanje u predviđenom trajanju od 30 dana, stoga da joj poslodavac nije bio u mogućnosti dostaviti tu Odluku na radnom mjestu, iako joj je to pravovremeno najavio. Tuženik da je u vremenu trajanja probnog rada tužiteljici uputio pismeno 4. studenog 2022. za koje joj je pokušana dostava dana 11. studenog 2022., ali da se pošiljka vratila s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“. Prvostupanjski sud utvrđuje da, u okolnostima konkretnog slučaja kada je s tužiteljicom prethodno bio obavljen razgovor na kojem je bila obaviještena o otkazu radi nezadovoljenja na probnom radu, kada joj je poslodavac odmah dan nakon predmetnog razgovora po saznanju da je otvorila bolovanje uputio preporučenu pošiljku putem pošte na adresu prebivališta, kada je tužiteljica dostavu Odluke o otkazu putem pošte mogla i morala očekivati (u skladu s odredbom čl. 26. st. 1. TKU), ne može tuženik snositi posljedice toga što tužiteljica, koja je o pošiljci bila obaviještena, nije podigla pismeno. Dan predaje pošti da se smatra danom predaje tužiteljici kojoj je pošiljka upućena 4. studenog 2022. Stoga da je Odluka o otkazu dostavljena tužiteljici pravovremeno tijekom trajanja probnog rada.

6.3. Suprotno navodima tužiteljice, člankom 27. stavkom 2., 3. i 4. Granskog kolektivnog ugovora za zaposlenike u ustanovama kulture koje se financiraju iz državnog proračuna (Narodne novine broj 46/18) da je propisan način dostave odluka o ostvarivanju prava, a da odluka o otkazu ne predstavlja odluku o ostvarivanju prava, stoga da se navedena odredba o dostavi putem oglasne ploče ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

6.4. Prvostupanjski sud utvrđuje da se nije ovlašten upuštati u pravilnost ocjene poslodavca o radu radnika tijekom probnog rada jer da je autonomno pravo poslodavca da ocijeni je li radnik koji ima ugovoren probni rad udovoljio zahtjevima radnog mjesta, odnosno ostvario rezultate koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa. U odnosu na navod tužiteljice da nije bila upozorena na povrede iz radnog odnosa, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica bila upozorena usmenim putem od strane svoje mentorice. Međutim, unatoč tom utvrđenju prvostupanjski sud navodi da se odredba čl. 119. ZOR ne primjenjuje za vrijeme trajanja probnog rada na temelju odredbe čl. 53. st. 9. ZOR. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da je Odluka o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu u cijelosti dopuštena i zakonita, pa je odbio tužbene zahtjeve.

7. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenim zahtjevima, pri čemu nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u svezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužiteljice.

8. U ovoj (žalbenoj) fazi postupka sporno je da li je tuženik pravovremeno dostavio tužiteljici Odluku o otkazu ili je zakasnio pa je došlo do presumpcije da je tužiteljica zadovoljila na probnom radu. Naime, tužiteljica u žalbi navodi da joj Odluka o otkazu nije dostavljena pravovremeno, odnosno da joj je dostavljena protekom probnog roka od 6 mjeseci, pa da se smatra da je zadovoljila na probnom radu, temeljem presumpcije iz članka 26. TKU. Ti žalbeni navodi su neosnovani.

9. Ovaj sud u potpunosti prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljici Odluka o otkazu dostavljena pravovremeno i da joj je stoga zakonito prestao radni odnos kod tuženika jer nije zadovoljila na probnom radu. Stoga se upućuje tužiteljicu na sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude, radi izbjegavanja ponavljanja. Naime poslodavac koji je radniku uputio odluku o otkazu ugovora o radu putem pošte preporučenom pošiljkom na adresu koju je sam radnik naznačio kao svoju adresu ne može snositi posljedice toga što radnik koji je obaviješten o toj poštanskoj pošiljci nije podigao pošiljku. Ako je odluka radniku upućena na navedenu adresu poštom preporučenom pošiljkom, dan predaje pošti smatra se danom predaje radniku kojem je pošiljka upućena, a činjenica nepodizanja pošiljke ne može ići na teret tuženika (Vrhovni sud RH, Revr-1149/12). Kada bi se prihvatilo stajalište tužiteljice da joj je Odluka o otkazu dostavljena protekom probnog roka, tada bi svaki radnik koji bi postupio kao tužiteljica u konkretnom slučaju (kad je saznala da će joj se otkazati ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu otvorila je bolovanje i nije podizala pošiljku koju joj je preporučeno uputio tuženik) onemogućio poslodavca da mu na vrijeme otkaže ugovor o radu čime bi došlo do presumpcije da je zadovoljio na probnom radu. To svakako nije intencija zakonodavca. Štoviše, prema takvom neosnovanom tumačenju tužiteljice, da izbjegne presumpciju iz članka 26. TKU, poslodavac bi trebao odluku o otkazu dostaviti znatno ranije jer treba proći određeno vrijeme da mu se pošiljka vrati kao neuručena (a on ne može unaprijed znati hoće li pošiljka biti uručena i kada ili neće), što znači da bi poslodavac, nakon što je poslao pošiljku preporučeno, mogao dugo vremena biti u neizvjesnosti glede dostave, a da mu se svo to vrijeme „uračunava“ u rok za otkazivanje ugovora o radu, na što on ni na koji način ne može utjecati.

10. Kako je, dakle, tužiteljica pravovremeno primila Odluku o otkazu ugovora o radu i to dana 4. studenog 2022., nije došlo do presumpcije da je zadovoljila na probnom radu, te joj je pravilno otkazan ugovor o radu. Da li je tuženik objavio Odluku o otkazu na oglasnoj ploči nije utvrđeno, a nije niti relevantno jer je uredna dostava Odluke o otkazu obavljena 4. studenog 2022.

11. Neosnovano je pozivanje tužiteljice na članak 27. stavak 2., 3. i 4. Granskog kolektivnog ugovora za zaposlenike u ustanovama kulture koje se financiraju iz državnog proračuna jer se navedena odredba odnosi na način dostave odluka o ostvarivanju prava, a odluka o otkazu ne predstavlja odluku o ostvarivanju prava, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

12. Irelevantni su žalbeni navodi o datumu s kojim je tuženik odjavio tužiteljicu kod HZMO.

13. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Rijeci, 16. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin