Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-247/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv OT zbog kaznenog djela iz 227. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-763/2016-101 od 22. ožujka 2023. podnijela optužena OT, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene OT kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, optužena OT je proglašena krivom da je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, označeno i kažnjivo po članku 227. stavak 1. KZ/11 nakon čega je optužena OT temelju odredbe članka 227. stavak 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci koja kazna joj je na temelju članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan kazne zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada, tj. 440 sati rada.

1.1. Optužena OT je dužna izvršiti rad za opće dobro u roku koji joj odredi Ured za probaciju. Ovaj rok ne može biti kraći od jednog mjeseca, niti dulji od 2 (dvije) godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Ako optuženica svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro, sud će, sukladno članku 55. stavak 8. KZ/11, donijeti odluku kojom će odrediti izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu. Ako se optuženica u roku od 8 dana od dana za koji je pozvana ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili joj poziv ne bude mogao biti dostavljen na adresu koju je dala sudu ili ne da svoj pristanak, o tome će Ured za probaciju obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) u vezi članka 145. stavak 1. točke 1. ZKP/08 optuženoj OT je naložena obveza plaćanja troškova kaznenog postupka u iznosu od 217,67 EUR / 1.640,00 kuna na ime troška sudsko-medicinskog vještačenja, te 529,56 EUR / 3.990,00 kuna na ime troška prometnog vještačenja, iznos od 198,29 EUR / 1.494,00 kuna na ime troška vještačenja alkohola u krvi i mokraći, te iznos od 150,00 eura / 1.130,18 kuna na ime troška kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena OT putem branitelja Domagoja Rešetara, odvjetnika iz Osijeka, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu preinači pobijanu presudu na način da optuženu oslobodi od optužbe podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđene drugom vijeću te ujedno moli da je se obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. S obzirom da je optuženica u žalbi zatražio da ga se nju i branitelja pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća, održana je sjednica vijeća kojoj su nazočili branitelj optuženice Roko Rešetar, zamjena za odvjetnika Domagoja Rešetara dok nisu pristupili uredno pozvani optužena i predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalba optuženice nije osnovana.

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optužena u žalbi navodi da izreka presude nerazumljiva jer se iz izreke se ne vidi kojom brzinom se optužena kretala inkriminirane zgode da bi takva brzina bila neprilagođena. Nadalje, iduću povredu odredaba kaznenog postupka optužena vidi u tome što prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže razlike koje postoje između izvornika obrasca AUK 1. i AUK 2. te osporava autentičnost sadržaja izvornika i preslika izvornika obrazaca AUK 1. i AUK 2. obrazlažući svoj stav navodima da se na izvornicima obrazaca AUK 1. i AUK 2. ne nalaze podaci koji se nalaze na preslicima, a koje je sud dostavio [obrt]“. Naposljetku kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelja navodi činjenicu da prvostupanjski sud nije analizirao i vrednovao iskaze svjedoka NT, FT, PT i ŽT.

4.1. Žalbeni navodi koji se odnose na nerazumljivost presude jer u izreci iste nije naznačena brzina kretanja vozila kojim je uprav ljala optužena inkriminirane zgode su neosnovani. Naime, prilagođena brzina nikada nije brojkom propisana već o njoj moraju odlučiti sami vozači u svakoj konkretnoj situaciji i može se u određenim prometnim situacijama zavisno od kriterija iz članka 51. stavak 1. ZSPC drastično razlikovati od dopuštene brzine. Neprilagođena brzina već i terminološki, sama po sebi ukazuje na svaku onu brzinu kretanja vozila koje prema stanju na cesti ili gustoći prometa je takva da se vozač ne može zaustaviti bez uzrokovanja prometne nesreće, a to je upravo ono što se u konkretnom slučaju radnjom optuženice i dogodilo. U tom smjeru prvostupanjski sud je i donio zaključak o tome da je jedan od uzroka ove prometne nesreće neprilagođena brzina upravljanja vozilom od strane optužene, a ne prekomjerna brzina u kojem slučaju bi u izreci trebala bit naznačena brzina kretanja kojom bi u tom slučaju optužena upravljala vozilom.

4.2. Neosnovani su žalbeni navodi optužene koji se pozivaju na izostanak razloga o odlučnoj činjenici tj. valjanosti i postupka utvrđenja alkoholiziranost optužene i vjerodostojnosti rezultata tog postupka. Prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude jasno naznačio zašto smatra da određene administrativne greške i neke razlike u načinu ispunjavanja tih obrazaca nisu bile od utjecaja na vjerodostojnost rezultata postupka utvrđivanja stupnja koncentracije alkohola kod optužene pozivajući se pri tom na nalaz i mišljenje vještaka toksikologa Stjepana Brzice iz [obrt]“.

4.3. Točni su žalbeni navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije vrednovao iskaze svjedoka NT, FT, PT i ŽT. Međutim takav propust prvostupanjskog suda u konkretnoj situaciji ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka to iz razloga što sadržaj iskaza tih svjedoka ne upućuje na postojanje odlučne činjenice u vidu alkoholiziranosti optužene i načina uzimanja uzoraka krvi i urina od optužene. Naime, navedeni svjedoci iskazujući o tim odlučnim činjenicama navode da im nije poznato je li optužena konzumirala alkohol ili da je uopće što pila u kafiću, a isti nemaju nikakvih saznanja o načinu uzimanja uzoraka krvi i urina od optužene te sadržaj njihovih iskaza ne predstavlja proturječnost u odnosu na sadržaj obrazaca AUK 1 i AUK 2 zbog čega nije postojala obveza prvostupanjskog suda o ocjeni vjerodostojni tih dokaza jer isti nisu upućivali na postojanje neke odlučne činjenice.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optužena spori vjerodostojnost sadržaja obrazaca AUK 1 i AUK 2 ističući razlike u sadržaju između ta dva dokumenta.

5.1. Navedena okolnost da postoje određene razlike u sadržaju obrazaca AUK 1 i AUK 2 koji se nalaze u spisu i onih obrazaca AUK 1 i AUK 2 koji su dostavljeni od strane Centra za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić u Zagrebu ne govori u prilog tvrdnji optuženice da je njeno alkotestiranje provedeno na nezakoniti način. U konkretnom slučaju radi se o vjerodostojnosti navedenih dokumenata koju je prvostupanjski sud utvrdio tijekom postupka pozivajući se na iskaz toksikološkog vještaka Stjepana Brzice koji je utvrdio da se takvi propusti događaju i to zbog raznih okolnosti te da se prilikom svakog vještačenja uspoređuju i izvornik i preslika te da u konkretnom slučaju sve tri naljepnice kojima su označeni uzorci urina i krvi pripadaju optuženoj OT. Takvo utvrđenje vještaka osnažuje i očitovanje KBC Osijek, Odjela za hitni prijem iz kojeg proizlazi da upravo uzorci urina i krvi optužene zaprimljeni od strane Zavoda za ortopediju-Odjela za traumatologiju i analizirani od strane bolničkog laboratorija pripadaju optuženoj OT.

5.2. Razmatrajući sve izloženo te vodeći računa da, osim pretpostavki i hipotetiziranja, niti jednim dokazom, pa ni indicijom nije dovedena u pitanje pravilnost uzimanja uzorka krvi optužene OT , ovaj sud nalazi utvrđenim upravo onu koncentraciju koja joj se činjeničnim opisom dijela iz izreke stavlja na teret.

5.3. Neosnovani su žalbeni navodi optužene da je isključivi uzrok ove prometne nezgode nailazak vozila optužene na led koji se nalazio na jednom dijelu kolnika zbog čega je došlo do destabilizacije vozila imajući u vidu sadržaja nalaza i mišljenja prometnog vještaka Dražena Jeđuda i toksikološkog vještaka Stjepana Brtice iz kojih je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak o uzroku nastanka predmetne prometne nezgode utvrdivši da je uzrok iste vožnja optužene OT pod utjecajem alkohola neprilagođenom brzinom za zimske uvjete na cesti koja je mjestimično bila pokrivena snijegom i ledom.

5.4. Prvostupanjski je sud utvrdio položaj i kretanje vozila kojim je upravljala optužena OT na temelju zapisnika o očevidu prometne nezgode kao i na temelju nalaza i mišljenja te iskaza prometnog vještaka Dražena Jeđuda. Do zaključka da je optužena inkriminirane zgode upravljala vozilom pod utjecajem alkohola sud je došao analizirajući sadržaj nalaza alkoholiziranosti [obrt], istraživanja i vještačenja „ĆT“ broj 511-01-114/2-AL-66/2016 od 14. siječnja 2016., obrazaca AUK 1 i AUK 2, te laboratorijskog nalaza KBC Osijek, Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku.

5.5. Stoga, suprotno stavu okrivljenice, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i utvrdio da je okrivljenica sjedajući u osobni automobil i upuštajući se u vožnju pri koncentraciji od 1,69 g/kg alkohola u krvi kada su njene vozačke sposobnosti bile bitno smanjene pristala da takvom vožnjom ugrozi druge sudionike u prometu i izazove prometnu nesreću što je u konkretnom slučaju i rezultiralo da je okrivljenica inkriminirane zgode vozeći neprilagođenom brzinom kretanja vozila stanju kolnika koji je zbog poledice bio sklizav izgubila nadzor nad vozilom koje je prešlo na lijevu prometnu traku, a zatim sletjelo u odvodni kanal uz lijevu stranu ceste i prednjim dijelom udarilo u betonski kolni most ispred kbr. 111, pa je uslijed ovakvog naglog zaustavljanja vozila RT tijelom udario u sjedalo suvozača zadobivši teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma glavice II. kosti zapešća lijeve šake, a ŽT tijelom udario u sjedalo vozača zadobivši zbog toga tešku tjelesnu ozljedu u vidu iščašenja desnog kuka i lijevog ramena. Okrivljenica je dakle, kao sudionik u cestovnom prometu zbog kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvala opasnost za život i tijelo ljudi zbog čega je prouzročila drugim osobama teške tjelesne ozljede. Prvostupanjski sud je stoga pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je optuženu OT proglasio krivom zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. KZ/11, nalazeći da su u njenom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog joj kaznenog djela.

6. Optužena OT se žali i zbog odluke o kazni navodeći da sud nije ispravno cijenio sve okolnosti važne za odluku o kazni posebno činjenicu da je sama ozlijeđena u prometnoj nezgodi.

6.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ispravno je prvostupanjski sud na strani okrivljenice olakotnim cijenio da do sada nije sudski osuđivana, njene osobne prilike ( zaposlena majka dvoje djece) dok je otegotnim cijenio što je ista prekršajno osuđivana zbog prekršaja iz sigurnosti prometa na cestama i činjenice da je skrivila prometnu nezgodu u kojoj su teško ozlijeđene dvije osobe.

6.2. Premda je žaliteljica u pravu kada u žalbi primjećuje da mu je prvostupanjski sud propustio kao olakotnu utvrditi cijeniti činjenicu da je i sama bila teško tjelesno ozlijeđena inkriminirane zgode, polazeći od stupnja krivnje (neizravna namjera) i svrhe kažnjavanja, tada i po stavu ovog žalbenog suda, olakotna okolnost na koje u žalbi upire optuženica nema takav značaj da bi opravdavale izricanje blaže kaznene sankcije od one na koju je osuđena prvostupanjskom presudom.

6.3. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenice i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenicu da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljiv im normama. Osim na okrivljenicu, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelo tako i ličnosti okrivljenice te stupnju njene krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optužene OT podnesena zbog odluke o kazni.

7. Kako žalbenim razlozima okrivljene OT nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a Županijski sud u Dubrovniku kao drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP/08 nije našao ni da je počinjena kakva bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenice, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

Dubrovnik, 16. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž