Poslovni broj: 5 Kv II-14/2024-3

1 Kir-1040/2023-6

 

Poslovni broj: 5 Kv II-14/2024-3

1 Kir-1040/2023-6

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Alana Pretkovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. S., zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 1 Kir-1040/2023-3 od 29. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba okrivljenog M. S. odbija se kao neosnovana.

 

 

     Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08) protiv okrivljenog M. S. određen istražni zatvor iz zakonskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08, koji po tom rješenju može trajati najdulje jedan mjesec, računajući od dana uhićenja tj. od 20. prosinca 2023. zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, čl. 179.a KZ/11, čl. 139. st. 2. KZ/11 i čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 (sudac istrage propustio je navesti broj "Narodnih novina" 114/23).

 

2.              Protiv tog rješenja žali se okrivljeni M. S., putem branitelja odvjetnika B. B., sadržajno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine.

 

3.              Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

4.              Nije u pravu okrivljenik kada rješenje sadržajno pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, s tvrdnjom da rješenje ne sadrži" konkretne, dostatne, individualizirane i relevantne razloge" u smislu čl. 124. st. 3. ZKP/08, kako u odnosu na utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti, tako i u odnosu na utvrđenje postojanja koluzione i iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 2. i toč. 3. ZKP/08, te na utvrđenje da se sa mjerama opreza ne bi mogla prevenirati koluziona i iteracijska opasnost, koju tvrdnju obrazlaže s navođenjem da sutkinja istrage uopće ne cijeni određene izvore saznanja koji idu u prilog njegovoj obrani, da ne cijeni činjenicu da je kazneno i prekršajno neosuđivan, da se protiv njega ne vode drugi kazneni postupci, da ne postoji dokumentacija koja bi potvrđivala navode žrtve N. B. u svezi fizičkog nasilja kojim bi bila izložena od njegove strane, te da se N. B. sa malodobnim sinom A. S. odselila iz zajedničkog kućanstva i da ne zna gdje se nalaze.

 

5.              Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, sutkinja istrage u pobijanom rješenju navela je jasne, dostatne, neproturječne i relevantne razloge u svezi utvrđenja postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti, u svezi utvrđenja postojanja koluzione i iteracijske opasnosti kao i razloge zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti mjerama opreza (žalitelju valja ukazati da sukladno čl. 102. st. 1. ZKP/08 jamstvo može zamijeniti istražni zatvor samo kada je istražni zatvor određen iz razloga navedenih u čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ali ne i kada je određen iz razloga predviđenih čl. 123. st. 1. toč. 2. i toč. 3. ZKP/08, kao u konkretnom slučaju), kako to i nalaže odredba čl. 124. st. 3. ZKP/08, zbog čega se može ispitati pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a kako će to nastavno biti i obrazloženo.

 

6.              Što se tiče utvrđenja postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti, žalitelju prije svega valja ukazati da je sutkinja istrage u pobijanom rješenju otklonila bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zbog koje je prethodno rješenje ukinuto, jer je jasno i neproturječno sadržaju dokaza u spoznajnom smislu obrazložila na kojim formalnim i neformalnim dokazima temelji utvrđenje postojanja osnovane sumnje. Tako sutkinja istrage pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti  proizlazi iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od žrtve N. B., obavijesnim izjavama žrtve A. S. i  presumptivnih svjedoka V. S. i I. J. S., dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb - Područni ured Čakovec u svezi prijave I. J. S. dana 21. studenog 2023., te posebnog izvješća Policijske uprave međimurske - Policijske postaje Mursko Središće u dijelu u kojem se reproducira sadržaj navedenih izvora saznanja, a bez obzira što okrivljenik poriče počinjenje kaznenih djela, što pretragom doma i drugih prostorija koje koristi okrivljenik nisu pronađeni predmeti od interesa za kazneni postupak i  što  presumptivni svjedoci V. B., M. S. i I. S. nemaju saznanja, odnosno nisu vidjeli da bi se okrivljenik ponašao na inkriminirani način i što  im se žrtva N. B. o tome nije žalila, sadržaj kojih izvora saznanja sutkinja istrage također navodi u pobijanom rješenju. Naime, prilikom utvrđenja postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti, kao osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, ocjenjuje se dostatnost izvora saznanja za zaključak o potrebitom stupnju vjerojatnosti da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti, s time da se kod utvrđenja osnovane sumnje mogu osim formalnih izvora saznanja koristiti i neformalni izvori saznanja na kojima se ne može temeljiti odluka o krivnji. Kod toga valja navesti da se ne ocjenjuje vjerodostojnost tih izvora saznanja već samo njihova dostatnost. Sukladno navedenom, žalitelju valja ukazati da se na zapisniku o zaprimanju kaznene prijave žrtve, koji sadrži navode žrtve o inkriminiranom ponašanju okrivljenika, može temeljiti utvrđenje postojanja osnovane sumnje, ali ne i odluka o krivnji. Posljedično navedenom, i  prema ocjeni ovog vijeća, bez obzira što okrivljenik osporava počinjenje kaznenih djela i  što ranije navedeni presumptivni svjedoci ne potvrđuju navode žrtve N. B. o inkriminiranom ponašanju okrivljenika, navodi žrtve N. B. sadržani u zapisniku o zaprimanju kaznene prijave koji su u određenoj mjeri potvrđeni obavijesnim izjavama žrtve A. S., koji ima i neposredna saznanja, te presumptivnih svjedoka V. S. i I. J. S., brata i majke žrtve N. B. koji crpe svoja saznanja iz razgovora sa žrtvom N. B. koja im se požalila na inkriminirano ponašanje okrivljenika i koja ih je molila za pomoć, da bi se na kraju i odselila od okrivljenika bratu V. S., kao i dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad - Područni ured Čakovec u svezi prijave majke I. J. S. da se njezina kći N. B. ne usudi prijaviti nasilje kojim je izložena od strane okrivljenika, predstavljaju dostatne izvore saznanja za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti. Zbog navedenih razloga nije u pravu okrivljenik kada žalbom osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje.

 

7.              Također nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja iteracijske i koluzione opasnosti tj. istražno-zatvorskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 2. i toč. 3. ZKP/08, zbog kojih je istražni zatvor određen, s bitnim tvrdnjama da u situaciji kada ga je izvanbračna supruga N. B. napustila i odselila i ne zna gdje se sada nalazi sa djetetom, da nije realno da bi mogao utjecati na istu odnosno da bi mogao ponoviti djelo, tim više što ne postoji osnovana sumnja da je počinio kaznena djela za koja se tereti, zbog čega ih akcesorno na slobodi ne može ni ponoviti, te da također ne postoji niti opasnost od utjecaja na druge svjedoke, budući da se postupak temelji isključivo na navodima žrtve i presumptivnih svjedoka s kojima ne komunicira.

 

8.              Naime, što se tiče žalbenih navoda da okrivljenik ne zna gdje se žrtva N. B. nalazi sa malodobnim sinom A. S., žalitelju prije svega valja ukazati da iz obavijesne izjave V. S. proizlazi da ga je dana 17. prosinca 2023. nazvala N. B. i zamolila da dođe po nju i sina A. jer joj je okrivljenik prijetio da će je upucati u glavu, da kad je došao po N. da se okrivljenik nalazio kod kuće i upitao ga kamo vozi njegovog sina, na što mu je odgovorio da će A. biti na sigurnom kod njega, nakon čega su otišli. Iz citiranih navoda presumptivnog svjedoka V. S. jasno proizlazi da je okrivljeniku poznato kamo se izvanbračna supruga N. B. sa sinom A. sklonila od njega i gdje se nalaze, dakle, kod V. S.. Stoga su potpuno promašeni žalbeni navodi okrivljenika da ne zna gdje se nalaze žrtve i da zbog toga nije u mogućnosti utjecati na iste, odnosno da nije u mogućnosti ponoviti djelo ili počiniti kazneno djelo kojim je prijetio (ubojstvo N. B.).

 

9.              Nadalje, što se tiče koluzione opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08 u pravu je okrivljenik kada osporava zaključak i utvrđenje sutkinje istrage da takva opasnost postoji u odnosu na V. S. i I. J. S., jer da je riječ o bliskim srodnicima žrtve N. B., koji su dobro poznati okrivljeniku i u svakom trenutku može doći u interakciju s njima. Naime, samo činjenica da je riječ o bliskim srodnicima žrtve, koje okrivljenik poznaje i s kojima može doći u interakciju prema ocjeni ovog vijeća nije dostatno za zaključak o postojanju opasnosti da bi okrivljenik mogao utjecati na iste u svezi njihovog svjedočenja i na taj način ometati kazneni postupak, tim više što navedene osobe prvenstveno svoja saznanja crpe iz pričanja žrtve N. B., te žive u različitom mjestu od okrivljenika. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada osporava zaključak sutkinje istrage o postojanju koluzione opasnosti u odnosu na žrtve N. B. i A. S.. Naime, riječ je o izvanbračnoj  supruzi okrivljenika i sinu okrivljenika, koji imaju blagodat nesvjedočenja i koji su se zbog inkriminiranog ponašanja okrivljenika sklonili kod V. S., brata N. B., što je okrivljeniku poznato. Uzimajući u obzir navedene okolnosti, zatim nužnost odnosa okrivljenika sa žrtvama, minimalno zbog zajedničkog djeteta, kao i navod žrtve N. B. da se boji okrivljenika, pravilan je zaključak sutkinje istrage da postoji realna i konkretna bojazan da bi okrivljenik mogao doći u kontakt sa žrtvama i na iste utjecati u svezi njihovog svjedočenja u smislu da ga ne terete, posebno imajući u vidu da imaju blagodat nesvjedočenja i da se osnovana sumnja da je počinio kaznena djela  prvenstveno temelji na njihovim izjavama kao neposrednim žrtvama kaznenih djela. Stoga nije u pravu okrivljenik kada u odnosu na žrtve osporava utvrđenje postojanja koluzione opasnosti.

 

10.              Također nije u pravu okrivljenik kada ranije navedenim žalbenim navodima osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st.1 . toč. 3. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor također određen. Naime, žalitelju prije svega valja ponoviti i ukazati da postoji osnovana sumnja da je počinio kaznena djela za koja se tereti i to na način kako mu je stavljeno na teret, zbog čega nije u pravu kada tvrdi da ne postoji opasnost od ponavljanja djela jer ne postoji osnovana sumnja da je djela počinio. Nadalje, sutkinja istrage pravilno i osnovano navodi da opasnost od ponavljanja kaznenih djela odnosno od počinjenje kaznenog djela kojim je prijetio žrtvi N. B. proizlazi iz dugotrajnosti, učestalosti i upornosti okrivljenika u inkriminiranom ponašanju u odnosu na žrtve. Naime, okrivljenik je osnovano sumnjiv da se u razdoblju od osam godina nasilnički ponašao u odnosu na izvanbračnu suprugu N. B., čineći radnje psihičkog i fizičkog nasilja i u nazočnosti malodobnog sina A. rođenog 2. ožujka 2017., dakle, od njegovog rođenja pa do šeste godine, s time da je u tom razdoblju u više navrata izvanbračnoj supruzi prijetio da će ju ubiti, odnosno teško tjelesno ozlijediti, na koji način je i zlostavljao dijete. Bez obzira što okrivljenik do sada nije kazneno i  prekršajno osuđivan i što nije evidentiran kao počinitelj istog ili istovrsnog kažnjivog ponašanja, na što se ukazuje žalbom, dugotrajnost, učestalost i upornost okrivljenikovog inkriminiranog ponašanja, koje izvanbračna supruga N. B. se ranije nije usudila prijaviti, a što proizlazi i iz prijave njezine majke, predstavljaju osobite okolnosti koje i prema ocjeni ovog vijeća upućuju na realnu opasnost da bi okrivljenik ostankom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo, odnosno da bi mogao počiniti kazneno djelo kojim je prijetio N. B. bez obzira što se N. B. sa sinom odselila, odnosno sklonila kod svog brata V. S., što je okrivljeniku poznato, to tim više što je okrivljenik na razini osnovane sumnje prijetio N. B., prije nego što se sklonila kod brata, da će ju upucati u glavu ako mu iz kuće odvede sina. Stoga i prema ocjeni ovog vijeća postoji realna bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti kaznena djela, odnosno počiniti kazneno djelo kojim je prijetio. Zbog navedenih razloga nije u pravu okrivljenik kada žalbom osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti.

 

11.              Uzimajući u obzir u točkama 9. i 10. navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje koluzione i iteracijske opasnosti, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, pravilan je zaključak i ocjena sutkinje istrage da je radi preveniranja navedenih opasnosti protiv okrivljenika potrebno odrediti istražni zatvor jer za sada predvidivo nije realno za očekivati da bi se svrha istražnog zatvora mogla postići mjerama opreza. Naime, dugotrajnost i učestalost nasilničkog ponašanja okrivljenika u odnosu na izvanbračnu suprugu za koje je osnovano sumnjiv u nazočnosti malodobnog djeteta, zbog kojeg se izvanbračna supruga sa djetetom sklonila kod svog brata, bojeći se da okrivljenik ne realizira prijetnje da će ju ubiti, uz grožnju okrivljenika izvanbračnoj supruzi da će ju ubiti ako mu iz kuće odvede sina, su takvog značaja da za sada nije realno očekivati da bi se svrha istražnog zatvora mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom. Što se tiče žalbenih navoda da je okrivljenik vlasnik OPG-a i da je njegovim uhićenjem ugrožena egzistencija njega i ukućana, žalitelju valja ukazati da su navedene okolnosti irelevantne za pravilnost zaključka sutkinje istrage da je za sada protiv okrivljenika potrebno primijeniti mjeru istražnog zatvora radi preveniranja koluzione i itreracijske opasnosti, s obzirom da je okrivljenik na razini osnovane sumnje počinio kaznena djela za koja se tereti unatoč eventualnom postojanju navedenih osobnih i obiteljskih prilika, te je o istima okrivljenik  trebao voditi računa prilikom  inkriminiranog ponašanja za koje je osnovano sumnjiv.

 

12.               Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

U Varaždinu 10. siječnja 2024.

 

               Predsjednik vijeća

                                    Zdravko Pintarić, v.r.