Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-194/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužitelja GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Frani Sikirici, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika GJŠ pok. G, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Mihael Perković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mrklić & Partneri j.t.d. iz Splita, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Psp-140/2024- 20 od 7. studenoga 2025., dana 13. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika GJŠ i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Psp-140/2024-20 od 7. studenoga 2025.u pobijanom dijelu u točki I. u cijelosti te u dijelu točke III. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

»I Utvrđuje se da je tuženik pokosio travu na dijelu nekretnine zemljišnoknjižne oznake č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u površini od 199 m2, a koji dio je na Skici mjesta očevida iz siječnja 2025.g. iz nalaza i mišljenja izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka, dipl. ing. geod., označen kao lik omeđen slovima A-B-C-D-E-A, i time zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu predmetnog dijela nekretnine, pa se zabranjuje tuženiku ubuduće svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja, pod prijetnjom izricanja novčane kazne.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zahtijevano utvrđenje da je tuženik uklonio 7 stabala šljiva na dijelu nekretnine zemljišnoknjižne oznake č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u površini od 199 m2, a koji dio je na Skici mjesta očevida iz siječnja 2025.g. iz nalaza i mišljenja izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka, dipl. ing. geod., označen kao lik omeđen slovima A-B-C-D- E-A, te da je time zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu predmetnog dijela nekretnine.

III Nalaže se tuženiku GJŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 719,90 eura, dok se za više traženih 269,91 eura (od dosuđenih 719,90 eura do zatraženih 989,81 eura) zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.«

2. Protiv dijela ovog rješenja u točki I. u cijelosti te u dijelu točke III. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak, podredno isto ukinuti i predmet vratiti u pobijanom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost.

3. Predmet postupka je posjedovna zaštita određenog dijela zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 199 m2, a tužitelj tvrdi da ga je tuženik smetao u posjedu te nekretnine time što je tuženik pokosio na tom dijelu travu te uklonio 7 stabala šljiva.

4. Prvostupanjski sud je utvrdio da između stranaka nije sporno da je tuženik pokosio travu na predmetu spora, jer da je tuženik tu činjenicu priznao, te je nadalje sud utvrdio da je tužitelj posljednji mirni posjednik predmeta spora obzirom na to da je tuženik tu činjenicu učinio nespornim.

5. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je odlučio kao u točki I. izreke, dok je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na čin uklanjanja stabala šljiva s predmetne nekretnine, pozivom na odredbu čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) odlučio kao u točki II. izreke.

5.1. Sud je o troškovima postupka odlučio kao u točki III. izreke na temelju odredbi čl. 151. st. 2. ZPP, čl. 155. ZPP te čl. 164. ZPP.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl. 381. ZPP, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsko rješenje u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Žalba tuženika je neosnovana.

8. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u okviru razloga navedenih u žalbi, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

9. Osnovano tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su nejasni i proturječni razlozi kojima prvostupanjski sud obrazlaže da je utuženi čin smetanja posjeda – košnja trave, tuženik priznao.

9.1. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo: „Tuženik zadnjih sedam godina održava predmetnu parcelu u cijelosti, pa i njen predmetni dio, na način da je svake godine kosi, a za što angažira MJ.“

9.2. U iskazu danom na ročištu 14. siječnja 2025. tuženik je iskazao:

„… predmet spora koristim od 2010…. Faktički ja predmet spora ne koristim, nego sam dao MJ da je kosi… tu je uvijek bila samo trava, a travu je kosio tužitelj…. da je svoju zemlju, izuzev predmeta spora dao MJ da je kosi. MJ nikada nije kosio predmet spora...

9.3. U Potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova od 12. srpnja 2024. (str.8 spisa) nigdje nije navedeno ime tuženika, već se navodi „poznata osoba dojavitelja“ (ovdje tužitelja).

9.4. Svjedok MJ u bitnome iskazuje:

„…. kako kosi cijelu njivu, uključujući i označeni predmet spora…. da kosi jednom godišnje kada je trava otprilike metar visine…. da mu tuženik GJŠ nije rekao da dio te njive nije njegov…. kosi se cijela njiva od puta lijevo pa sve do međe….“

10. Dakle, u navedenim okolnostima kada tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da bi pokosio travu, jer svake godine kosi travu za što angažira MJ, da je iskaz tuženika o tome tko je kosio i tko kosi travu proturječan i nesuvisao, a da u potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova nije navedeno poimence tko je pokosio travu, tada osnovano tuženik osporava zaključak suda da je tuženik utuženi čin smetanja – košnju trave na dijelu čestice u posjedu tužitelja, priznao.

11. Međutim, koristeći se ovlaštenjem iz odredbe čl. 373.a. st. 1. i 3. ZPP u vezi čl. 381. ZPP, ovaj sud je polazeći od odredbe čl. 20. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV) kojom je propisano da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed, prema stanju spisa utvrdio odlučno činjenicu tj. da je tuženik počinio utuženi čin smetanja i pokosio travu na predmetnoj nekretnini na kojoj je tužitelj bio posljednji mirni posjednik.

11.1. Naime, u smislu citirane zakonske odredbe čl. 20. st. 2. ZV smetanje posjeda u konkretnom slučaju postoji ako je posjednik uznemiravan u faktičnoj vlasti bez obzira na to je li kod onoga koji je samovlasno smetao posjednika u posjedu postojala volja za smetanjem posjeda (animus turbandi), pa imajući u vidu činjenične navode iz odgovora na tužbu prema kojima tuženik ne osporava da bi pokosio travu, jer svake godine kosi travu za što angažira MJ, kao i iskaz svjedoka MJ koji u bitnome iskazuje da je kosio travu na cijeloj zkčbr. [katastarska čestica] po nalogu i dopuštenju tuženika jednom godišnje, dakle i na predmetnom dijelu te nekretnine na kojoj je posljednji mirni posjednik bio tužitelj koji je iskazao da je nakon smrti njegovog oca 2017. nastavio kositi predmetnu nekretninu, tada je na temelju tako izvedenih dokaza moguće utvrditi da je utuženi čin smetanja posjeda počinio tuženik na način da je uznemirio tužitelja u njegovom posjedu dijela zkčbr. [katastarska čestica], iako tuženik nije izravno sudjelovao u činu smetanja, ali je svjesno dao dopuštenje MJ da pokosi travu na predmetu spora, što je ovaj i učinio. Stoga u takvim specifičnim okolnostima konkretnog slučaja tužitelju pripada pravo na zahtijevanu posjedovnu zaštitu od tuženika koji je dopustio MJ da pokosi travu, a sve sukladno odredbama čl. 21. ZV i čl. 22. ZV.

12. Pobijana odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka sadržana u pobijanom dijelu točke III. izreke pravilna je i zakonita, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP), pri čemu se prvostupanjski sud očitom greškom u pisanju pozvao na odredbu čl. 151. st. 2. ZPP, a tuženik niti ne navodi u žalbi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

13. Slijedom navedenog, kako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a prvostupanjski sud je na temelju pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026.

Sutkinja:

Renata Đaković Vranković