Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1016/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika BS FITNESS d.o.o. iz Zagreba, Šestinski vrh 39, OIB: 88868922989, zastupanog po punomoćniku Ivanu Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2304/2023-18 od 10. prosinca 2025., dana 13. ožujka 2026.,
p r e s u d i o je
I. Odbija se žalba tuženika BS FITNESS d.o.o. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2304/2023-18 od 10. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika BS FITNESS d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:
- održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-11628/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 254,26 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),
- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 273,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. prosinca 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),
- odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (točka III. izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 91,40 EUR–a.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 23. siječnja 2024. (list 131-132 spisa), da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-11628/2020 od 19. listopada 2020. održi na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 254,26 EUR–a[1] (1.915,74 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da mu se naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 338,27 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koju tuženik upire.
6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.
7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:
- da su Hrvatski telekom d.d. iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 81793146560 i EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107 (u ovom predmetu tužitelj) 27. listopada 2017. sklopili Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-20/2017 (u daljnjem tekstu: Okvirni ugovor o prodaji i ustupu), a koji predstavlja ugovor o cesiji u smislu odredbe iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15),
- da su Hrvatski telekom d.d. i EOS MATRIX d.o.o. 30. rujna 2019. sklopili Aneks broj: 1 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu (u daljnjem tekstu: Aneks), a na temelju kojeg je trajanje Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu produljeno do 20. listopada 2021.,
- da su Hrvatski telekom d.d. i EOS MATRIX d.o.o. 20. ožujka 2020. sklopili 29. Dodatak Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu (u daljnjem tekstu: Dodatak), a na temelju kojeg je Hrvatski telekom d.d. kao cedent prenio na EOS MATRIX d.o.o. kao cesionara tražbinu koja je nastala u odnosu na BS FITNESS d.o.o. kao cesusa (u ovom predmetu tuženika) u iznosu od 254,26 EUR–a (1.915,74 kn),
- da je tražbina u iznosu od 254,26 EUR–a (1.915,74 kn) nastala na temelju ugovora o pretplatničkom odnosu koji je 24. srpnja 2019. sklopljen između Hrvatskog telekoma d.d. i tuženika u trajanju od 12 mjeseci (u daljnjem tekstu: Ugovor o pretplatničkom odnosu),
- da se na temelju Ugovora o pretplatničkom odnosu Hrvatski telekom d.d. obvezao tuženiku pružati telekomunikacijske usluge u sklopu ugovorenog tarifnog modela, dok se tuženik obvezao tužitelju plaćati naknadu za pružene usluge, i to po izdanim računima,
- da su sastavni dio Ugovora o pretplatničkom odnosu bili i Opći uvjeti poslovanja Hrvatskog telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), u primjeni od 23. svibnja 2018.,
- da je odredbom iz čl. 18. Općih uvjeta ugovoreno, između ostalog, da će u slučaju kada je Pretplatnički ugovor sklopljen s posebnom odredbom o obveznom trajanju sukladno točki 18. Općih uvjeta, a krivnjom Pretplatnika dođe do raskida Pretplatničkog ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, Pretplatnik biti dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije,
- da je tužitelj raskinuo Ugovor o pretplatničkom odnosu jer tuženik nije platio račune koje mu je tužitelj izdao za razdoblje od 1. srpnja 2019. pa do 30. studenog 2019.,
- da se (utuženi) iznos od 254,26 EUR–a sastoji od iznosa od 174,63 EUR–a koji se odnosi na telekomunikacijske usluge koje je Hrvatski telekom d.d. pružio tuženiku u razdoblju od 1. srpnja 2019. pa do 30. studenog 2019., dok se preostali iznos od 79,63 EUR–a odnosi na naknadu u visini popusta koji je tuženik ostvario u razdoblju od 1. kolovoza 2019. pa do 30. studenog 2019., a koja je tuženiku obračunata na računu za siječanj 2020.,
- da je plaćanje naknade u visini ostvarenog popusta povoljnije za tuženika od plaćanja naknade za prijevremeni raskid ugovora, a koja bi iznosila 111,49 EUR–a,
- da tuženik nije platio račune koje mu je Hrvatski telekom d.d. ispostavio za razdoblje od 1. srpnja 2019. pa do 30. studenog 2019. te za siječanj 2020.
8. Nadalje, odredbom iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i da je odgovoran za njezino ispunjenje, a odredbom iz čl. 65. st. 1. ZOO–a propisano je da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a da je dužnik dužan u cijelosti ispuniti je.
9. S obzirom na to da je tužitelj dokazao da mu tuženik na ime telekomunikacijskih usluga koje je Hrvatski telekom d.d. pružio tuženiku u razdoblju od 1. srpnja 2019. pa do 30. studenog 2019. te na ime naknade u visini popusta koji je tuženik ostvario u navedenom razdoblju duguje iznos od 254,26 EUR–a, zajedno za zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev u tome dijelu te odlučio kao pod točkom I. izreke (pobijane) presude, sve sukladno odredbama iz čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 80. st. 1. te čl. 65. st. 1. ZOO– a, u svezi čl. 219. st. 1. i čl. 451. st. 3. ZPP–a.
10. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, budući da je prethodno propustio utvrditi da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom predmetu.
11.1.1. Naime, iako smatra da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao da je potraživanje koje je Hrvatski telekom d.d. imao prema tuženiku na temelju Ugovora o pretplatničkom odnosu u iznosu od 254,26 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, ustupljeno tužitelju, tuženiku valja ukazati da navedena činjenica, a samim time i aktivna legitimacija tužitelja, proizlazi upravo iz Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu, Aneksa i Dodatka.
11.1.2. Isto tako, tuženik pogrešno smatra da potraživanje koje je Hrvatski telekom d.d. imao prema tuženiku, i potom ustupio tužitelju, neodređeno, odnosno neodredivo, tako da nije bilo ni mjesta primjeni odredbe iz čl. 270. st. 1. ZOO–a kojom je propisano da je, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor ništetan, a na koju se tuženik posebno poziva.
11.2. Pri tome valja dodati da se prvostupanjski sud, suprotno mišljenju tuženika, očitovao o prigovoru promašene aktivne legitimacije koji je tuženik istaknuo na ročištu od 21. listopada 2025., i to u točki 12.3. obrazloženja (pobijane) presude.
12. Na kraju valja reći da su neosnovani i preostali žalbeni navodi tuženika u kojima on osporava pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. i III. izreke (pobijane) presude, budući da je ista donesena u smislu odredaba iz čl. 2. st. 1., čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (''Narodne novine'' broj 8/11, 112/12 i 114/12), Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.
13. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.
14. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 13. ožujka 2026.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović
