Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek

Broj: Pp-1257/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Bertok, uz sudjelovanje Andrijane Sedlić Tenjeri kao zapisničarke, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SJBešić j.d.o.o. iz Osijeka kao pravne osobe i okrivljenika BŽ kao odgovorne osobe u pravnoj osobi koje zastupa odvjetnik Zlatko Zvonarević, zbog prekršaja iz čl.229.st.1.t.3. i st.2. Zakona o radu (NN, brojevi: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), čl. čl.172.st.2.t.5. i st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN, brojevi:157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21) i čl.150.st.1. i 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju (NN, brojevi: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijeka, klasa: 116-02/25-01/1500, urbroj: 443-02-01-25-08 od 28. ožujka 2025., nakon glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti okrivljenika i branitelja, a u odsutnosti predstavnika tužitelja te odluke javno objavljene 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl.182.t.3. Prekršajnog zakona

okrivljena pravna osoba SJBešić j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 94081071452, koju zastupa IŽ, predmet poslovanja: graditeljstvo, 5 zaposlenika, predstavnik pravne osobe ne zna se izjasniti o poslovanju, prekršajno nekažnjavana

okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i I, rođene Č, rođen **.**.1976. u [adresa], državljanin BIH s dozvolom boravka u [adresa], završio zanat za zidara, oženjen, otac dvoje djece, zaposlen u vlastitoj pravnoj osobi, plaća 1500,00 eura, neodlikovan, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, nije izdržavao kaznu zatvora, protiv kojeg se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak, prema vlastitoj izjavi

o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e

a) jer da je radnik ČŽ **.**.2025. u 7,00 sati započeo s radom kod okrivljenika kao poslodavca na obavljanju poslova pomoćnog građevinskog radnika na privremenom gradilištu višestambene zgrade u [adresa], a da s imenovanim okrivljenici nisu prije početka rada sklopili ugovor o radu u pisanom obliku, a niti su mu prije početka rada izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu,

time bi okrivljena pravna osoba počinila prekršaj opisan u čl.14.st.3., a kažnjiv po čl.229.st.1.t.3. Zakona o radu, a okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi počinila prekršaj opisan u čl.14.st.3., a kažnjiv po čl.229.st.1.t.3. i st. 2. Zakona o radu

b) jer da okrivljenici kao poslodavci nisu dostavili podatke o početku osiguranja tijelu obveznog mirovinskog osiguranja Područnom uredu Osijek za radnika LŽ koji je započeo s radom 24. veljače 2025. u 7,00 sati na obavljanju poslova pomoćnog građevinskog radnika u zakonskom roku od 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije samog početka rada radnika,

time bi pravna osoba počinila prekršaj opisan u čl.112.st.1.t.2., a kažnjiv po čl.172.st.2.t.5. Zakona o mirovinskom osiguranju, a odgovorna osoba u pravnoj osobi počinila prekršaj opisan u čl.112.st.1.t.2., a kažnjiv po čl.172.st.2.t.5. i st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju

c) jer da okrivljenici kao poslodavci nisu dostavili podatke o početku osiguranja tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja Područnom uredu Osijek za radnika LŽ koji je započeo s radom 24. veljače 2025. u 7,00 sati na obavljanju poslova pomoćnog građevinskog radnika najkasnije 8 dana od dana početka rada, odnosno 4. ožujka 2025.,

time bi okrivljena pravna osoba počinila prekršaj opisan u čl.120.st.4., a kažnjiv po čl.150.st.1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi počinila prekršaj opisan u čl.120.st.4., a kažnjiv po čl.150.st.1. i st.2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju

II. Na temelju čl.140. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2. t.2. do t.5. i t.7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio optužni prijedlog protiv okrivljenika, broj gore navedeni, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, a raspravni sud je proveo redovan postupak.

2. Drugookrivljenik IŽ, ujedno i predstavnik okrivljene pravne osobe u porekao je krivnju za prekršaje stavljene na teret okrivljenicima navodeći u obrani kako smatra da nisu počinili prekršaje. Naveo je kako je u okrivljenoj pravnoj osobi nesporno bio zaposlen radnik ČŽ na poslovima pomoćnog građ. radnika, ali da nije točno da bi isti započeo s radom 24. veljače 2025. u 07,00 sati na privremenom gradilištu višestambene zgrade u [adresa]. Napomenuo je da je imenovani radnik sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme 27. veljače 2025. s početkom rada 1. ožujka 2025. kad je isti doista i započeo s radom, ali njegov rad je trajao svega do 6. ožujka 2025. jer mu je odlukom o prestanku ugovora o radu od 6. ožujka 205. prestao radni odnos za vrijeme trajanja probnog rada s obzirom da s navedenim radnikom nije bio zadovoljan kao poslodavac jer radnik nije zadovoljavajuće i korektno odrađivao svoj posao. Predao je sudu odluku o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radnika LŽ od 6. ožujka 2025. i dokaz potvrdu o primitku Hrvatske pošte da je imenovani 7. ožujka 2025. zaprimio navedenu odluku te prijavu o prestanku osiguranja za istog, obrazac eM-2P. Napomenuo je da je u pravnoj osobi 24. veljače 2025. od 07,00 sati započeo s radom sin ČŽ, PŽ koji je također istog dana 6. ožujka 2025. dobio otkaz, odnosno prestao mu je ugovor o radu s obzirom da on nije htio ostati u pravnoj osobi jer mu je otac dobio otkaz. Naglasio je kako je od **.**.2025. ČŽ svakodnevno posjećivao svog sina PŽ na gradilištu u Pakleničkoj 7 u Osijeku, što je saznao tek naknadno, a isti bi se zadržavao na gradilištu, pušio, stajao sa strane i ometao druge radnike, a što su mu radnici naknadno rekli i na tu okolnost se požalili. Evidentno se ČŽ razljutio kada je shvatio da kao nezaposlena osoba ne može na birou ostvariti pravo na naknadu jer je dobio otkaz, a nije se radilo o sporazumnom otkazu ugovora o radu pa mu se u više navrata telefonski javljao, nazivao i slao SMS poruke kojima mu je prijetio na nacionalnoj osnovi s obzirom da je stranac u RH, no za to ga je prijavio policiji.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao u svojstvu svjedoka VŽ, ČŽ, KŽ i OŽ te je pročitao i izvršio uvid u: potvrde iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za okrivljenike od 13. siječnja 2026., , ugovor o radu na neodređeno vrijeme poslodavca SJBešić j.d.o.o. i radnika LŽ od 27. veljače 2025. (stranica spisa 11), obrazac eM-1P Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranja, obrazac eM-2P- prijava o prestanku osiguranja za radnika LŽ, u odluku o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme poslodavca SJBešić j.d.o.o. za zaposlena LŽ od 6. ožujka 2025, presliku potvrde o primitku navedene odluke LŽ od 7. ožujka 2025, zapisnik o ispitivanju svjedoka ČŽ, Državnog inspektorata, PU Osijek od 21. ožujka 2025., presliku prepiske poruka s Messengera i Vibera između drugookrivljenika i ČŽ.

4. Svjedokinja VŽ, viša inspektorica rada u iskazu je navela kako je inspekcijski nadzor obavila na osnovu prijave ČŽ, bivšeg radnika okrivljene pravne osobe te je istog ispitala u svojstvu svjedoka na zapisnik u Državnom inspektoratu, a isto tako obavila je inspekcijski nadzor na gradilištu okrivljene pravne osobe 19. ožujka 2025., gdje je zatekla IŽ, drugookrivljenika koji je i dao izjavu na zapisnik u svojstvu osumnjičenika, a istovremeno osporavao navode ČŽ o početku njegovog rada u okrivljenoj pravnoj osobi. Obavljajući inspekcijski nadzor utvrdila je kako postoji osnovana sumnja da su okrivljenici počinili prekršaje i da radniku ČŽ nisu prije početka rada 24. veljače 2025. izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu s obzirom da ugovor o radu nije bio sklopljen u pisanom obliku te da ga nisu u zakonskim rokovima prijavili tijelima obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Nadalje je navela da je drugookrivljenik tvrdio da je radnik ČŽ započeo s radom 1 . ožujka 2025. u okr. pravnoj osobi, a ispitani svjedok ČŽ da je započeo s radom kod okrivljenika 24. veljače 2025. Napomenula je da osim navedenog nije izvodila nikakve druge dokaze prije podnošenja optužnog prijedloga.

5. Okrivljenici i branitelj nisu stavljali primjedbe na iskaz svjedokinje VŽ.

6. Svjedok ČŽ u iskazu je naveo da je od 24. veljače 2025. do 6. ožujka 2025. bio zaposlen kod okrivljenika na poslovima pomoćnog građ. radnika, a njim je istog dana započeo raditi i njegov sin PŽ, no njegovog sina je poslodavac prijavio s 24. veljače 2025., a njega nije jer se tako bio prvo dogovorio s poslodavcem s obzirom da mu je osobno odgovaralo da još do kraja mjeseca prima naknadu iz Zavoda za zapošljavanje kao nezaposlena osoba. Naveo je da se poslije bio predomislio i tražio od poslodavca da ga prijavi s 24. veljače 2025., no poslodavac to nije htio, već ga je prijavio s 1. ožujka 2025., a ugovor o radu su sklopili 27. veljače 2025. sa stupanjem na snagu 1. ožujka 2025. Nadalje je naveo da su i on i njegov sin PŽ dobili otkaz jer navodno nisu zadovoljili na probnom radu s obzirom da drugookrivljenik nije bio zadovoljan s njihovim radom tako da ih je zakinuo za naknadu s biroa. Smatra da je bio dobar radnik, kao i njegov sin jer je inače cijeli život zaposlen u građevinarstvu, te je i sada zaposlen kao građevinski radnik.

7 Sud je pročitao iskaz svjedoka ČŽ iz zapisnika Državnog inspektorata, PU Osijek od 21. ožujka 2025. u kojem je imenovao svjedok naveo da je kod poslodavca SJBešić j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa] započeo s radom 24. veljače 2025. u 07,00 sati na obavljanju poslova pomoćnog građevinskog radnika na gradilištu višestambene zgrade u [adresa], ne zna točnu adresu gradilišta, ali zna da je isto u blizini OŠ Retfala. Dana 24. veljače 2025. nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku niti mu je poslodavac nije početka rada 24. veljače 2025. izdao pisanu potvrdu o ugovoru o radu, premda na ugovoru piše da je sklopljen 27. veljače 2025., ali je u ugovoru o radu naveden početak rada od 1. ožujka 2025. Na privremenom gradilištu u Osijeku radio je dane 24. veljače 2025., 25. veljače 2025., 26. veljače 2025., 27. veljače 2025. i 28. veljače 2025. u radnom vremenu od 07,00 do 15,00 sati, a za ove prethodno navedene dane poslodavac ga nije prijavio nadležnim tijelima obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Poslodavac ga je prijavio tijelima HZMO-a i HHZO-a od 1. ožujka 2025. Radni odnos mu je prestao 6. ožujka 2025. na način da mu je poslodavac dostavio preporučenom poštanskom pošiljkom odluku o prestanku radnog odnosa, a istu takvu je dobio i njegov sin.

8. Svjedok ČŽ je nadalje na sudskom ročištu 10. ožujka 2026 naveo na upit branitelja iz kojeg se razloga predomislio nakon što je navodno započeo s radom 24. veljače 2025. i zašto mu je trebalo tri dana do navodnog sklapanja ugovora, da se predomislio jer je htio mirovinsko i zdravstveno osiguranje, odnosno da mu idu mirovinsko i staž i da nije htio imati probleme sa zakonom. Na upit branitelja iz kojeg je razloga sklopio ugovor o radu s 1. ožujka 2025., umjesto kako je naveo da je započeo s radom 24. veljače 2025. odgovorio je da je pristao jer mu je trebao posao i tada mu dva tri dana nisu igrala nikakvu ulogu, a i tada je bio u dobrim odnosima s drugookrivljenikom kojem je vjerovao. Nakon što je dobio otkaz nije više s drugookrivljenikom u dobrim odnosima jer mu je naštetio, a istom je poslao inspekciju rada koja mu prvo nije ništa navodno našla, a poslije se i posvađao s drugookrivljenikom jer je tražio povrat novaca koje mu je dao na ruke za rad na crno navedenih par dana, a okrivljenik je njemu poslije poslao policiju na vrata. Na daljnji upit branitelja s obzirom da je otkaz dobio 6. ožujka 2025., a inspekcijski nadzor je bio 19. ožujka 2025. te kada je išao inspekciji rada prijaviti okrivljenike, svjedok je naveo da je prvo rješavao prijavu na Zavodu za zapošljavanje tako da ne zna točno kojeg datuma je prijavio okrivljenike inspekciji jer mu je bilo bitno riješiti papire s biroom. Također, naveo je da nije pravnim putem osporavao otkaz jer nema vremena ni živaca, a ni novaca baviti se takvim stvarima. Sporazumni otkaz je probao tražiti od poslodavca, no drugookrivljenik se s tim nije suglasio.

9. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao preslike prepiske poruka s Messengera i Vibera između drugookrivljenika i svjedoka ČŽ, a poradi utvrđivanja okolnosti u svezi prestanka ugovora o radu imenovanog svjedoka kod okrivljenika te je svjedoka ČŽ potvrdio vjerodostojnost poruka i sadržaja poruka između njega i drugookrivljenika. U navedenim porukama ČŽ navodi kako ima inspektora u inspekciji te traži od IŽ sporazumni otkaz, a u protivnom da će IŽ imati briga više od njega…, snosit će posljedice…Nadalje, ČŽ u porukama 3. ožujka 2025. navodi da sina PŽ mora voditi na liječnički pregled i da ga sutra nema. IŽ istom odgovara da to tako ne može, a ČŽ da je svoje rekao. U jednoj od poruka ČŽ navodi kako neće potpisati sporazumni otkaz, a potom navodi u drugoj poruci ako ne napravi sporazumni otkaz da ide na inspekciju i tamo ima veze. U jednoj od poruka ČŽ navodi kako će možda sve povući i da će još vidjeti. Nakon što mu IŽ odgovara da je sud 13. siječnja i da ne može više ništa povući, ČŽ navodi sve se može.. ništa od tog se ne bi desilo da nije PŽ zbog onakvog ugovora uzeo njegovo pravo na naknadu sa zavoda i ostavio ih bez centa u kući te da će možda sve povući, još će vidjeti.

10. Branitelj je stavio primjedbu na dio iskaza svjedoka ČŽ u kojem je svjedok tvrdio da je započeo s radom kod okrivljenika 24. veljače 2025., dok na drugi dio iskaza nije imao primjedbe.

11. Sud je odredio suočenje između drugookrivljenika IŽ i svjedoka ČŽ jer su i iskazi bili proturječni, prilikom čega je svjedok postavio upit okrivljeniku kad je počeo raditi, na što mu je okrivljenik odgovorio da mu je sin počeo raditi 24. veljače 2025., a da ga je on tj. svjedok od prvog dana obilazio i stalno bio na gradilištu. Svjedok je potom odgovorio kako je navod okrivljenika čista laž te je prekinuo suočavanje govoreći da se neće više suočavati. Sud je utvrdio da je svjedok prekinuo suočavanje zbog čega se isto više nije provodilo.

12. Svjedok ĐŽ u iskazu je naveo kako je prošle godine bio na posudbi kao radnik pravne osobe Katja montaža j.d.o.o. kod okrivljenika L i da se sjeća da je bilo proljeće, ne zna točno koji mjesec te je radio na stambenoj zgradi u [adresa], na raskrižju [adresa] i još jedne, no radio je i na drugim gradilištima u Đakovu, Zagrebu i dr. Prisjetio se da je dva dana tada radio na stambenoj zgradi u [adresa] ČŽ i njegov sin i da su se oni bili posvađali s IŽ i prestao im je radni odnos, a točnih razloga i datuma se ne sjeća. Ne može se prisjetiti tko je točno bio na gradilištu u [adresa] niti koliko je točno bilo prije nego li je ČŽ dobio otkaz.

13. Branitelj i okrivljenici nisu stavili primjedbe na iskaz svjedoka RŽ.

14. Svjedok OŽ u iskazu se prisjetio da je prošle godine pred kraj zime, početak proljeća kod Elvira bio par dana zaposlen radnik ČŽ, a i njegov sin te su radili na kopanju temelja za ogradu i IŽ je bio nezadovoljan njihovim radom jer su za dva dana prokopali deset metara. Naveo je i da zna da je prvo započeo kod IŽ raditi Davorov sin, a par dana poslije njega CŽ, no pojedinosti njihovog rada kod IŽ se ne sjeća. Napomenuo je da je da nije bio zaposlen u okr. pravnoj osobi, a niti je sada, već je bio zaposlen u pravnoj osobi Selt d.o.o. i bio je na posudbi, odnosno posuđeni radnik pravnoj osobi SJBešić j.d.o.o. Naveo je da je bio prisutan kada je ČŽ dobio otkaz, odnosno bio je prisutan raspravi između njega i IŽ kad su raspravljali o tome kako je CŽ radio i njegov sin, koliko su IŽ koštali i iz razgovora se vidjelo da je IŽ kao poslodavac bio nezadovoljan njihovim radom, a nakon toga je IŽ išao kod knjigovođe, a kasnije je tek saznao da je toga dana CŽ dobio otkaz. Naveo je da je CŽ, koliko se sjeća, bio zaposlen u okrivljenoj pravnoj osobi možda tri do četiri dana, a smatra kako isti nije dobro obavljao svoj posao.

15. Branitelj i okrivljenici nisu stavili primjedbe na iskaz svjedoka OŽ.

16. Branitelj je u završnom govoru predložio sudu donošenje oslobađajuće presude protiv okrivljenika navodeći kako nije dokazano da bi isti počinili terećene prekršaja. Naglasio je da se optužni prijedlog temelji isključivo na iskazu svjedoka ČŽ, koju okolnost je potvrdila ispitana u svojstvu svjedoka inspektorica rada. Svjedok ČŽ iskazivao je nelogično, nedosljedno i proturječno samom sebi. Svjedok OŽ je u iskazu naveo da je ČŽ radio svega nekoliko dana prije dana kada je dobio otkaz, što znači da je radio isključivo u mjesecu ožujku. Iz prijepisa korespondencije također je vidljivo da je ČŽ prijavio navodni rad na crno samo iz osvete jer nije dobio sporazumni otkaz, a zbog prava na Zavodu za zapošljavanje, a vidljivo je i da u jednoj poruci prijeti svojim navodnim vezama u inspektoratu, što jasno upućuje na to da se isti nije vodio željom za pravdom, već se radi o osveti, što znači da je prijava neistinita, a također ovome idu u prilog činjenica da je otkaz dobio 6. ožujka 2025., a inspekciji se obratio 19. ožujka 2025., što ukazuje na to da je do tada bio u uvjerenju da će do tada dobiti sporazumni otkaz i da se nije smatrao obespravljenim, zbog čega nije niti osporavao zakonitost odluke o otkazu, već je prijavu podnio zbog osvete.

17. Nakon provedenog dokaznog postupka i izvršene analize obrane okrivljenika sud je utvrdio kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke na osnovu kojih bi se okrivljenike moglo proglasiti krivima za terećene prekršaje.

18. Nije sporna okolnost da je radnik ČŽ doista bio zaposlen u okrivljenoj pravnoj osobi niti da je istom prestao radni odnos 6. ožujka 2025.

19. Sporna je okolnost je li imenovani radnik bio zaposlen u okrivljenoj pravnoj osobi od 24. veljače 2025. u 7,00 sati te jesu li mu okrivljenici kao poslodavci bili dužni prije samog početka rada uručiti primjerak potvrde o sklopljenom ugovoru o radu jer ugovor nije bio sklopljen u pisanom obliku te su bili dužni istog radnika prijaviti tijelima obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja u zakonskim rokovima, odnosno je li radnik započeo raditi kod poslodavca 24. veljače 2025. ili 1. ožujka 2025.

20. Okrivljenici u obrani tvrde da je radnik ČŽ započeo s radom kod okrivljenika 1. ožujka 2025., a da je 24. veljače 2025. započeo s radom kod okrivljenika sin ČŽ, PŽ, kojem je radni odnos također kao ČŽ, prestao 6. ožujka 2025. odlukom poslodavca o prestanku radnog odnosa jer nisu pokazali zanimanje za posao. Svjedok ČŽ je prema ocjeni suda, svjedočio nedosljedno i proturječno samom sebi te na osnovu njegovog iskaza sud nije mogao s dostatnom izvjesnošću utvrditi da su okrivljenici počinili terećene prekršaje. Naime, svjedok ČŽ je na sudskom ročištu izjavio na zapisnik da se prvo bio dogovorio s poslodavcem da započne s radom 24. veljače 2025., ali da ga poslodavac ne prijavi kako bi mogao do kraja mjeseca primati naknadnu iz Zavoda za zapošljavanje kao nezaposlena osoba, no tvrdi da se poslije predomislio i tražio od poslodavca da ga ipak prijavi s 24. veljače 2025., ali poslodavac to više nije htio. Pritom je svjedok ČŽ potvrdio da je 27. veljače 2025. sklopio ugovor o radu s poslodavcem s početkom rada 1. ožujka 2025. Nadalje je naveo da se predomislio jer je htio da mu idu mirovinsko i staž i nije htio imati problema sa zakonom, a pristao je ipak da ugovor o radu stupi na snagu 1. ožujka 2025. jer mu je trebao posao, a i bio je tada u dobrim odnosima s poslodavcem, no nakon dobivenog otkaza se s istim posvađao. Pritom je imenovani potvrdio da nije protiv poslodavca pokretao radni spor. Isto tako, svjedok ČŽ je potvrdio da je od poslodavca pokušao ishoditi sporazumni otkaz ugovora o radu, na što poslodavac nije pristao. Svjedok ČŽ je u porukama koje je razmijenio s drugookrivljenikom istom prijetio inspekcijom navodeći da ima svog inspektora i zahtijevajući da dobije sporazumni otkaz, a u protivnom da će drugookrivljenik imati većih briga, potom da neće potpisati sporazumni otkaz. Nadalje, u jednoj poruci svjedok ČŽ je javio okrivljeniku da neće doći na posao jer vodi odraslog, radno sposobnog sina PŽ na liječnički pregled, potom da će vidjeti još hoće li povući prijavu ili neće, da se sve se može i da se ništa od toga ne bi desilo da nije PŽ zbog onakvog ugovora uzeo njegovo pravo na naknadu sa zavoda i ostavio ih bez centa u kući, te da će možda sve povući, još će vidjeti. Iz navedene prepiske poruka između drugookrivljenika i svjedoka ČŽ, čiju vjerodostojnost je potvrdio i svjedok ČŽ, razvidno je kako je imenovani svjedok prijetio drugookrivljeniku prijavom ukoliko ne postupi kao poslodavac prema njegovim zahtjevima, zahtijevajući sporazumni otkaz, potom navodeći da isti neće, hvalio se vezama u inspektoratu te sud na osnovu ovakvih poruka zaključujei ocjenjuje kako je svjedok ČŽ nastojao manipulirati poslodavcem kako bi pogodovao sebi i svom sinu PŽ ostvariti što povoljniji radnopravni status i kako bi dobili naknadu sa Zavoda za zapošljavanje kao nezaposlene osobe, što nisu dobili zbog vrste otkaza ugovora o radu jer nisu zadovoljili na probnom radu. Znakovita je i činjenica što je svjedok ČŽ samoinicijativno prekinuo suočenje s okrivljenikom IŽ odmah nakon što mu je okrivljenik odgovorio na njegov upit kad je počeo raditi u okrivljenoj pravnoj osobi. Evidentno je kako se svjedok ČŽ predomišljao prilikom završetka radnog odnosa kod okrivljenika i da su potom slijedile međusobne optužbe, prijave jednog protiv drugoga u policiji i Državnom inspektoratu. Nadalje, životno je nelogično kako navodi svjedok ČŽ da je prvo inzistirao da ga poslodavac ne prijavi s njegovim navodnim početkom rada 24. veljače 2025., potom da je inzistirao da ga ipak prijavi s tim datumom, a pritom je pristao 27. veljače 2025. sklopiti ugovor o radu s početkom rada 1. ožujka 2025., te navod svjedoka da je tako postupio jer je htio da mu teku mirovinsko i staž, ali je pristao potpisati s 1. ožujka 2025. ugovor o radu jer mu je trebao ipak posao i par dana mu nije igralo ulogu, nije uvjerljiv niti argumentiran. Osim toga, svjedok OŽ potvrdio je u svom uvjerljivom svjedočenju kako je s radnikom CŽ poslodavac imao problema jer je radio sporo i loše, te je isti svjedok, kao i svjedok EŽ potvrdio da se ČŽ koji je radio dva dana kod poslodavca, posvađao s poslodavcem.

21. Slijedom navedenog, a kako sud nije mogao s dostatnom izvjesnošću zbog naprijed navedenih razloga utvrditi da bi okrivljenici počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret, primijenio je pravni institut in dubio pro reo te okrivljenike uslijed nedostatka dokaza, oslobodio od optužbe.

22. Odluka o troškovima temelji se na čl.140. i čl.138.st.2. t.2. do 5. i t.7. Prekršajnog zakona.

U Osijeku 13. ožujka 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Andrijana Sedlić Tenjeri

Dunja Bertok

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.

DOSTAVITI:

1. Okrivljenicima,

2. Branitelju,

3. Tužitelju,

4. Arhiv.