Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-10/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić, predsjednice vijeća, Filke Pejković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LRL iz [adresa], sada na adresi [adresa] u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravnog sljednika pokojne LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Tojčić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tužene GRL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravne sljednice iza pokojne GR iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Robert Rist, odvjetnik iz Krka, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužene izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku pod poslovni broj P Ob-71/2020 od 5. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku pod poslovni broj P Ob-71/2020 od 5. prosinca 2025. u točkama I, II, III i dijelu točke VI izreke u odnosu na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 12.321,51 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da obiteljska kuća s dvije etaže (dva stana) s pripadajućim zemljištem – dvorištem koja je izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica]/[katastarska čestica], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], starog premjera koji u naravi odgovara k. č. [katastarska čestica], [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – [katastarska čestica], u [adresa], predstavlja bračnu tečevinu iz braka GR i pok. OR te da ½ imovine pok. ĆR predstavlja njegovu imovinu.

II Tužitelju ORL, kao pravnom sljedniku iza pok. tužiteljice LR, pripada temeljem nasljedstva iza pok. oca u vlasništvo 1/3 od ½ imovine iz točke I izreke ove presude.

III Zemljišnoknjižni odjel ovog suda će nakon pravomoćnosti ove presude izvršiti uknjižbu prava suvlasništva sa imena tužene na ime i suvlasništvo tužitelja na 1/3 od ½ idealnog dijela vlasništva tužene (1/6 cijele nekretnine).

IV Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu točke 1. tužbenog zahtjeva, koji se tiče nekretnine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica]/[katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a gdje je u odnosu na ½ imovine pok. ĆR navedeno da ista predstavlja njegovu posebnu imovinu, kao neosnovan.

V Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da k. č. [katastarska čestica], sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Krku upisanih kao suvlasništvo tužene u 20/24 dijela) predstavljaju bračnu tečevinu iz braka GR – tužene i pok. ĆR, te ½ opisane imovine predstavlja njegovu posebnu imovinu.

2. Tužiteljici LR pripada temeljem zakonskog nasljednog dijela iza pok. oca u vlasništvo 1/3 dijela od ½ imovine opisane u točki 1.

3. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Krku će nakon pravomoćnosti ove presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva sa imena tužene na ime i suvlasništvo tužiteljice LR na 1/3 od ½ idealnog dijela vlasništva tužene (3/20 cijele nekretnine). 4. Tužena je dužna tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka."

VI Nalaže se tuženoj da nadoknadi tužitelju trošak parničnoga postupka u iznosu od 12.321,51 EUR-a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, odbija kao neosnovan."

2. Protiv citirane presude u odnosu na točku I, II, III i dio točke VI izreke žalbu podnosi tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja dosuđen u točki I, II, III i dijelu točke VI izreke te da se naknadi parnični trošak tuženoj.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje da obiteljska kuća sa dvije etaže izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] [katastarska čestica], koja je upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao i nekretnine koje su navedene u točki V izreke, a to su k. č. br. [katastarska čestica], sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zajednički stečene u braku GR i pokojnog ĆR, te da 1/2 tih nekretnina predstavlja njegovu imovinu pa da stoga tužitelju kao pravnom sljedniku iza pokojne tužiteljice LR pripada temeljem nasljedstva iza pokojnog oca u vlasništvo 1/3 od 1/2 tih nekretnina i da zemljišnoknjižni sud nakon pravomoćnosti presude izvrši uknjižbu prava suvlasništva sa imena tužene u suvlasništvo tužitelja 1/3 od ½ idealnog dijela vlasništva (1/6 djela svih nekretnina).

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o nasljedničkoj tužbi iz čl. 138. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019; dalje ZN), odnosno čl. 144. prijašnjeg Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52/71, 47/78 i 56/00) niti o zastarnim rokovima koji su propisani u navedenom članku jer da se u konkretnom slučaju radi o vlasničkoj tužbi u kojoj tužitelj polazi od prava na nasljedstvo iza pokojne majke LR, i njezinog prava na nasljeđivanje iza pokojnog oca ĆR, time da se zatraženo utvrđenje prava suvlasništva koje bi pripalo njegovoj majci temelji na bračnoj stečevini njezinih roditelja jer smatra da je OR stekao u braku zajedno sa PR ½ predmetnih nekretnina. Tužba je pokrenuta protiv tužene koja je stekla vlasništvo predmetnih nekretnina temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen sa PR koja je bila upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina smatrajući da se radi o njezinoj posebnoj imovini. Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmetna kuća zajednički stečena imovina u braku te da pokojnom ĐR pripada 1/2 predmetne kuće i utvrđuje da su stranke bile u braku od 1954. do 1982., da su bili u radnom odnosu i da je PR vodila brigu o domaćinstvu i odgoju djece dok je pokojni DR vodio računa o radnicima, nabavi građevinskog materijala te je ostvarivao i dodatne prihode iz zlatarskog obrta. Utvrđeno je da je predmetna kuća stečena 1974. i to nakon provođenja ostavinskog postupka iza pokojnog JR u suvlasničkom omjeru na ime SR, da je pokojna PR ustupom od ostalih sunasljednika stekla predmetnu kuću koja je prije bila štala, da su sunasljednici bili isplaćeni u novcu ili komadima zlata budući da se OR bavio i proizvodnjom zlatnog nakita pa zaključuje da su bračni drugovi zajedničkim sredstvima sudjelovali u kupnji suvlasničkih dijelova za predmetnu kuću, a što su potvrdili saslušani svjedoci KR, VR ranije L, ER, FR, HR, ŠR i UR.

7. Nadalje je utvrđeno da PR nije uložila svoju posebnu imovinu u kupnju i obnovu kuće u [adresa], u [adresa] niti je novcem koje je stekla prodajom roditeljske kuće u [adresa] jer da je utvrđeno da PR nije imala nikakvih prava na toj kući jer je ista pripala u vlasništvu ZR, a koje činjenice je potvrdio svjedok HR u pravcu da bi PR se odrekla svog suvlasničkog prava na toj kući.

8. Utvrđuje nadalje sud prvog stupnja da novci koji su dobiveni od eksproprijacije kuće u [adresa] koja je bila u vlasništvu ĆR je kupljen stan u [adresa], da je ostatak novaca bio utrošen za kupnju i obnovu kuće u [adresa], da je naknada za ekspropriranu kuću iznosila 994.110,00 dinara, da je obnovljena stara kuća do te mjere da je stvorena nova vrijednost što je utvrđeno iz nalaza sudskog vještaka Nevena Čačića.

9. Utvrđeno je da je radovima na adaptaciji kuće upravljao OR koji je dogovarao poslove s majstorima da su bračni drugovi dolazili u tu nekretninu tijekom ljeta dok se je i kada se adaptirala, da se kuća sastoji od dva odvojena stana, da su bračni drugovi u to vrijeme radili u [adresa].

10. Zaključak je suda prvog stupnja da je navedena kuća zajednički stečena imovina u braku, da je stečena od 1974. i da se stoga primjenjuje Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1944, 162/1998; ZBPO) i da je prema čl. 277. ZBPO-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina, da je prema čl. 278. st. 1. i 2. ZBPO-a imovina koju je jedan bračni drug ima u trenutku zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina te da imovina koja je u tijeku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od one navedene u čl. 271. ZBPO predstavlja njegovu posebnu imovinu.

11. Također da prema odredbi čl. 283. st.1. ZBPO-a bračni drugovi zajedničkom imovinom raspolažu sporazumno i da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslovima među živima pa stoga utvrđuje da je doprinos stranaka u stjecanju te imovine iznosi 1/2 dijela te da tužitelj, kao pravnom sljedniku iza pokojne LR pripada nasljedstvo iza njezinog pokojnog oca u 1/3 od ½ dijela i da zemljišnoknjižni sud nakon pravomoćnosti presude izvrši uknjižbu prava suvlasništva sa imena tužena na ime i u suvlasništvo tužitelja u 1/6 dijela odnosno 1/3 od ½ dijela.

12. U odnosu na preostale nekretnine navedene u točki V izreke, a radi se o k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđuje sud prvog stupnja da navedene nekretnine nisu kupljene zajedničkim sredstvima bračnih drugova GR i OR jer da je te nekretnine PR naslijedila sa drugim sunasljednicima iza smrti JR što je utvrđeno iz rješenja suda prvog stupnja pod poslovnim brojem O- 136/2019. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a te sukladno uspjehu stranaka u postupku naložio je tuženoj da tužitelju nadoknadi ukupan parnični trošak u iznosu od 12.321,51 euro.

13. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno da nije počinjena niti jedna bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno jer da je sud prvog stupnja propustio utvrditi odlučnu činjenicu vezanu uz sadržaj tužbenog zahtjeva kao i pravo tužene koja ima u svom vlasništvu predmetnu kuću jer da ju je stekla temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju pa da stoga tužena nije nasljednica GR već da je tužena savjesni stjecatelj temeljem navedenog ugovora.

15. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio u konkretnom slučaju predmetna kuća zajednički stečena imovina u braku, da je cijenio činjenicu da je zaključila tužena sa PR ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je PR smatrala da je predmetna kuća njezina posebna imovina sukladno čl. 278. st. 1. i 2. ZBPO-u, da tužena i TR njezina majka nisu postupale savjesno i u dobroj vjeri kod zaključavanja ugovora o doživotnom uzdržavanu i nisu bile poštene posjednice te nekretnine jer su znale i da je predmetna kuća zajednički stečena imovina u braku pokojne GR i ĆR i da predstavlja zajedničku imovinu.

16. Stoga cijeneći sadržaj odredbe čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) da se vlasništvo nekretnine stečene temeljem zakona ne može suprostaviti pravu onog koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano proizlazi da je prednik tužitelja pokojni OR stekao predmetnu kuću u ½ dijela kao zajednički stečenu imovinu u braku s PR što je pravilno utvrđeno u ovom postupku jer je sud prvog stupnja cijenio sve relevantne činjenice, da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice zajednička imovina, da je uzeo u obzir sve pretpostavke koje su potrebne za utvrđenje zajednički stečene imovine iz čl. 287. st. 1. ZBPO-a, odnosno čl. 10. Osnovnog zakona o braku koji je vrijedio u vrijeme stjecanja te imovine, te je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužena i njezina prednica nisu bile poštene posjednice niti su stekle predmetnu kuću u dobroj vjeri jer su znale i morale znati da je ta nekretnina zajednički stečena imovina u braku GR i ĆR posebno iz razloga što se radi o obiteljskoj zajednici (otac, majka i kćerka).

17. Žalbeni navodi tužene o postojanju postupka pod poslovnim brojem P- 1707/2021 koji je vođen između stranaka i kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju ne utječu na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari jer u ovom postupku se nije utvrđivalo da li je ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan ili da se poništava, već se je utvrđivala savjesnost i dobra vjera sudionika ugovora o doživotnom uzdržavanju i valjanost tog ugovora, cjeneći činjenicu da u vrijeme zaključivanja tog ugovora OR nije bio živ.

18. Isto tako pravilno je utvrđeno da se je radilo o zajedničkoj imovini stečenoj za vrijeme braka, sukladno čl. 10. st. 1. Osnovnog zakona o brakku, doprinos je pravilno utvrđen u jednakim dijelovima, jer je sud sukladno čl. 10. st. 2. navedenog zakona cijenio doprinos bračnih drugova, zarade bračnih drugova, o vođenje poslova u domaćinstvu i svakom obliku suradnje između bračnih drugova.

19. U odnosu na žabene navode tužene da je sud prvog stupnja temeljem rješenja pod poslovnim brojem O-1851/2017 radi utvrđenja sadržaja ostavinske imovine uputio tuženu u parnični postupak i da taj postupak nije pokrenut, navodi se da se taj postupak vodio iza smrti majke GR, da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i da je u ostavinskoj raspravi iza smrti oca ĆR prednica tužitelja istakla da je ostavitelj suvlasnik 1/2 predmetne kuće koja imovina je stečena za vrijeme trajanja braka te da je javni bilježnik ostavinski spis dostavio sudu prvog stupnja te je prednica tužitelja 15. siječnja 2009. pokrenula ovaj parnični postupak.

20. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da sud prvog stupnja nije mogao posebnu imovinu GR u odnosu na predmetnu kuću utvrditi bračnom stečevinom jer da ulaganje vlastitog rada ili novca u predmetnu kuću ne mijenja pravni status vlasništva već da je drugi bračni drug mogao tražiti naknadu za takva ulaganja. Ovo iz razloga jer se ne radi o neznatnim ulaganjima niti davanju neznatnog dijela novca jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio, da je kuća koja je prethodno bila štala kupljena zajedničkim novcem bračnih drugova od ostalih suvlasnika, da je obnovljena do te mjere što je utvrđeno iz nalaza sudskog vještaka Nevena Čačića, da je stvorena nova vrijednost, a što je vidljivo iz priloženih fotografija i temeljem iskaza saslušanih svjedoka HR, FR koji su potvrdili da je pokojni OR od novaca koje je dobio od eksproprijacije kuće u [adresa] kupio i stan u [adresa] i da je ostatak tog novca bio utrošen za kupnju i obnovu predmetne kuće te je utvrđeno da je stara kuža - štala adaptirana zajedničkim sredstvima i zajedničkim ulaganjima i zajedničkim doprinosom u stjecanje te imovine koji doprinos je sud prvog stupnja pravilno cijenio uzimajući u obzir naredbe odredbe ZBPO-u koje su sadržajno iste Osnovnom zakonu o braku.

21. Dakle, protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da se ne radi o posebnoj imovini GR, da je adaptacijom od štale utvrđena nova vrijednost tako te nije osnovana tvrdnja tužene da bi pokojni OR odnosno sada tužitelj imao pravo samo na naknadu za ulaganja u predmetnu nekretninu.

22. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tužene da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da je PR uložila novčana sredstva od kupoprodaje ½ kuće u [adresa] jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdioi da tužena te navode nije dokazala, a da iz iskaza saslušnog svjedoka proizlazi da PR nije ništa niti nasljedila jer se odrekla tog prava na toj kući u [adresa], dok su saslušani svjedoci kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru potvrdili navode da su sunasljednici predmetne štale isplaćeni u suvlasničkom dijelu zajedničkim sredstvima GR i ĆR i da to nije njezina posebna imovina jer da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je obrazloženo da se radi o zajednički stečenoj imovini jer je PR stekla vlasništvo na štali u manjem suvlasničkom dijelu, a otkupljeno je od ostalih suvlasnika zajedničkim sredstvima bračnih drugova.

23. Iz istih razloga nisu osnovani žalbeni navodi tužene da ulaganje u određenu nekrenitnu se ne može pretvoriti u suvlasnički dio osobe koja je ulagala u predmetnu kuću jer se radi o zajednički stečenoj imovini te se doprinos stranaka utvrđuje prema zakonu koji je vrijedio u vrijeme stjecanja predmetne kuće.

24. Žalbeni navodi tužene da nasljeđeni dio predmetnog dijela kuće koji prvobitno predstavljao štalu u 4/24 dijela nikako ne može postati zajednički stečena imovina jer da je ona otkupila nasljedničke dijelove ostalih nasljednika u 20/24 dijelova, nisu osnovani jer je pravilno sud utvrdio da je prilikom određivanja suvlasničkih dijelova u stjecanju zajedničke imovine uzeta u obzir činjenica da je PR nasljedila 4/24 dijela dok je utvrđeno da je ostale nasljednike isplatio OR što su potvrdili saslušani svjedoci u ovom postupku kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru.

25. Žalbenim navodima nadalje tužena osporava vjerodostojanost saslušanih svjedoka FR, KR, VR i ER, HR i MR te ih tumački na način kako to odgovara tuženoj međutim sud prvog stupnja je dao ocjenu iskaza tih svjedoka i koje je ocijenio uzimajući u obzir i ostale provedene dokaze te je pravilno utvrdio sve relevantne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a to su da je predmetna kuća bračna stečevina, da tužitelju pripada temeljem nasljedstva iza pokojnog oca vlasništvo 1/3 od ½ imovine predmetne kuće i da će zemljišnoknjižni sud izvršiti uknjižbu prava suvlasništva sa imena tužena na ime tužitelja u 1/3 od 1/3 dijela dakle 1/6 predmetne nekrentine.

26. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da je donoseći odluku na način kako je to određeno u točki III izreke presude jer sud prvog stupnja povrijedio čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, čl. 579., čl. 581. i čl. 582. ZOO-a, zatim čl. 34. st. 4., čl. 44. i čl. 77. ZZK-a, čl. 119. i 120. ZV-a u svezi s čl. 123. i 124. ZV-a jer je sud prvog stupnja u donošenju osporavane odluke pravilno primjenio odredbe čl. 138. ZN-a te čl. 144. bivšeg ZN-a te odredbe čl. 10. st. 1. i 2. Osnovnog zakona o braku koje su identične kao i čl. 276., čl. 278. st. 1. i 2., čl. 271. i čl. 283. st. 1. i 2., ZBPO-a, te čl. 9. st. 1. i 2., te čl. 30. st. 2. ZV-a.

27. Nastavno navodi se da su neosnovani žalbeni navodi tužene da je sud pogrešno primjenio odredbu čl. 8. ZPP-a jer da je sud dužan po slobodnom uvjerenju ocijeniti provedene dokaze i da je dužan stečeno uvjerenje opravdati ili logičkim rezultatima da bi se moglo provjeriti ima takvo uvjerenje pravno i činjeničnu osnovu te da je sud prvog stupnja grubo povrijedio pravne institute i da je iskaze pristranih svjedoka koji su zainteresirani da tužitelj uspije u sporu prihvatio na način da je dosuđena nepostojeća tražbina tužitelju da se ošteti tuženu. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno primjenio navedenu odredbu čl. 8. ZPP-a te je sve dokaze ocijenio posebno i zajedno po svom slobodnom uvjerenju te nije počinio niti jednu povredu ZPP-a niti zakona na koje se sud prvog stupnja poziva te dao logične, životne i opravdane razloge iz kojih prihvaća iskaze saslušanih svjedoka koji nisu zainteresirani za ishod ovog postupka.

28. Stoga protivno žalbenim navodima tužene sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nije nerazumljiva nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju i iskaza i isprava danim u postupku, u odnosu na same isprave i iskaze.

29. I odluka o troškovima parničnog popstupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a, jer u odnosu na djelomično odbijen tužbeni zahtjev nisu nastali posebni troškovi postupka.

30. Slijedom obrazloženog žalbu tužene kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I, II, III i dijelu točke VI izreke u odnosu na dosuđeni parnični trošak potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude. Presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu točke VI izreke i u točki V izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 13. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić