1                            Gž Ob-1/2024-2

 

 

 

 

 

 

            

   Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                      Gž Ob-1/2024-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Ordani Labura, u pravnoj stvari tužiteljice P. V. iz L., Ž., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. L. Š., odvjetnica Odvjetničkog ureda L-Š iz Z., protiv tuženika M. V. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica Lj. F., odvjetnica u Z., radi razvoda braka s maloljetnom djecom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 3. studenoga 2023. godine broj P Ob-262/2023-14, dana 10. siječnja 2024. godine

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              I Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 3. studenoga 2023. godine broj P Ob-262/2023-14 u dijelu navedenom pod točkom II izreke istoga.

 

              II Odbija se zahtjev tužiteljice za dosudu troškova žalbenog postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je određena privremena mjera radi uzdržavanja djece stranaka, mal. V. V. i mal. M. V., tako što je tuženiku naloženo da, počevši od dana 3. studenoga 2023. godine pa nadalje, za svako dijete doprinosi iznos od 172,671 EUR / 1.300,98 kuna mjesečno, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupateljice djece-tužiteljice, najkasnije do 15. dana u mjesecu (točka I izreke), odbijen prijedlog tužiteljice u dijelu kojim predlaže određivanje privremene mjere za daljnji iznos uzdržavanja od 27,331 EUR / 205,92 kuna mjesečno za svako dijete (točka II izreke), te određeno da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda i da žalba protiv istoga ne odgađa provedbu privremene mjere (točke III i IV izreke), žalbu je izjavila tužiteljica, po punomoćniku, pobijaju ga u odbijajućem dijelu navedenom pod točkom II izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima.

              2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              3. Žalba nije osnovana.

              4. Suprotno žalbenom prigovoru da je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu doneseno uz bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 52/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 48/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), ostvarene time što su razlozi navedeni u obrazloženju istoga nejasni i proturječni, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja naveo jasne razloge o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe međusobno, niti sadržaju dokaza na kojima su utemeljeni. Stoga rješenjem nije ostvarena naprijed istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka, a niti koja od ostalih takvih povreda na koje drugostupanjski sud, po odredbi članka 365. stavka 2. ZPP u vezi članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), pazi po službenoj dužnosti.

              5. Nije u pravu tužiteljica ni kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica, naime, smatra da je prvostupanjski sud, na temelju dokaza koje je u postupku izveo, pravilnom primjenom materijalnog prava, određenom privremenom mjerom trebao njezin prijedlog glede visine tuženikove obveze uzdržavanja djece, usvojiti u cijelosti.

              6. Prema odredbi članka 539. stavka 1. ObZ u postupcima u kojima se odlučuje o uzdržavanju djeteta, kao što je predmetni (vodi se radi razvoda braka u kojem su rođena maloljetna djeca stranaka) sud je dužan već na pripremnom ročištu ili prvom ročištu za glavnu raspravu, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odnosno, ako to okolnosti slučaja zahtijevaju, i prije toga, neovisno o tome je li se tuženik o tome mogao izjasniti, rješenjem o privremenoj mjeri naložiti tuženiku da plaća zakonski minimum uzdržavanja za dijete.

              7. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud omogućio tuženiku da se izjasni o prijedlogu tužiteljice te je, na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne - da su tužiteljica i tuženik u bračnoj zajednici u kojoj su rođeni mlt. V. i mlt. M. V., da je bračna zajednica prestala 26. lipnja 2023. godine, od kada maloljetna djeca stranaka žive s majkom te da je tuženik zaposlen i ostvaruje mjesečnu plaću u iznosu od 862,70 EUR, zaključio da u konkretnom slučaju postoje zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere radi uzdržavanja maloljetne djece, propisane odredbom članka 538. stavka 1. i 2. ObZ te je, sukladno odredbi članka 539. stavka 1. ObZ, naložio tuženiku-protivniku osiguranja plaćanje zakonskog minimuma uzdržavanja za svako dijete (Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta, „Narodne novine“ broj 48/23), a u preostalom dijelu - za daljnji iznos uzdržavanja od po 27,331 EUR / 205,92 kuna mjesečno za svako dijete, prijedlog odbio, navodeći da će o visini tuženikove obveze uzdržavanja djece odlučiti donošenjem konačne presude.

8. Time je, i po nalaženju ovog suda, prvostupanjski sud na stanje stvari u ovom predmetu pravilno primijenio zakonske odredbe na koje se pozvao. Odgovarajući žaliteljici valja istaći da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, na temelju raspoloživih podataka i nakon saslušanja stranaka, ocijenio kako je u interesu i za dobrobit djece da otac s kojim djeca ne stanuju plaća uzdržavanje i o tome sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama, odlučio privremenom mjerom kojom je pravilno odredio privremeni iznos uzdržavanja u minimalnom iznosu koji je propisan za svako dijete.

9. Zbog svega naprijed navedenog valjalo je žalbu tužiteljice, na temelju članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 346. ObZ, kao neosnovanu odbiti i riješiti kao pod točkom I izreke ove odluke.

10. Ujedno je, zato što sa žalbom nije uspjela, odbijen i zahtjev tužiteljice za dosudu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 346. ObZ).

11. Prvostupanjsko rješenje u nepobijanom dijelu ostaje neizmijenjeno.

 

U Šibeniku, 10. siječnja 2024. godine

 

 

                                                                                                          SUDAC

 

                                                                                                     Ordana Labura, v.r.