Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-111/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja, Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, po pravnoj stvari tužitelja UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davorinu Kapustiću, odvjetniku u Ivancu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu pod poslovnim brojem P-963/2019 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu pod poslovnim brojem P-963/2019 od 22. ožujka 2024. u točkama I i II izreke.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.406,50 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate dok je u točki II izreke naloženo tuženiku da isplati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.015,43 eura sa zateznim kamatama od 22. ožujka 2024. pa do isplate.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i da se tuženiku nadoknade troškovi parničnog postupka kao i troškovi žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće činjenice:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili ugovor o kreditu 29. ožujka 2007. u iznosu od 17.136,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF na dan korištenja kredit za kupnju vozile na rok otplate od 84 mjeseca,
- da je u čl. 4. ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja na dan zaključenja ugovora iznosi 5,10% godišnje,
-da je u čl. 6. st. 2. ugovorena isplata anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF na dan plaćanja,
- da je prihvaćen u cijelosti nalaz sudskog vještaka Natalije Jambrečić koji je izrađen sukladno pravilima struke te je tužitelju dosuđen ukupan iznos od 3.406,50 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
8. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu utuženog iznosa sud prvog stupnja uvažava činjenicu da su na okolnost ništetnosti ugovornih odredbi u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa vođeni postupci radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača te da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 utvrđeno da tuženik nije pojedinačno pregovarao sa potrošačima o promijeni ugovorne kamate niti je u ugovoru predvidio egzaktne parametre i metodu izračuna što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te da je postupljeno protivno čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., a u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., te da su se koristile ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojim je ugovorena valutna klauzula tj. isplata mjesečnih iznosa u CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate.
9. Sud prvog stupnja se poziva na odredbu čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača sukladno kojima smatra da je u ovoj parnici vezan za utvrđenja iz postupka kolektivne zaštita prava i interesa potrošača te se u vezi tim poziva na pravno shvaćanje iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. koja je potvrđena odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. kao i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.
10. Navodi da je tuženik je imao mogućnost predložiti saslušanje zaposlenika na okolnost da su davali obavijesti određenom potrošaču konkretno tužitelju prije sklapanja konkretnog ugovora te na okolnosti pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.
11. O visini tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja je odlučio prihvaćajući u cijelosti nalaz vještaka financijske struke kao stručnog i objektivnog te prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja utvrđujući da je zbog primjene ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula i povećanje tečaja CHF prema kuni u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kao i ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope iznos od 3.406,50 eura. O troškovima parničnog postupka sud prvog stupanja je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.
12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer da sud prvog stupnja nije dao jasne razloge temeljem kojih smatra da su sporne odredbe ništetne jer da se bez prethodnih ispitivanja pozvao na direktan učinak pravnih utvrđenja iz presude donesene u postupku za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača.
13. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo kada se pozvao na utvrđenje iz navedene presude o zaštiti kolektivnih interesa potrošača, a u kojem postupku se riješilo pitanje ništetnosti ugovornih odredbi kojim je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa.
14. Naime, iz utvrđenja navedenog postupka primjenjuju se prema čl. 502.a u svezi čl. 502.c ZPP-a što je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci pod poslovnim brojem Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. prema kojem pored ostalog ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.
15. Ako postoje neke posebne okolnosti koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu npr. tužitelj nije potrošač odnosno da se o pojedinačnim ugovornim odredbama pregovaralo isticanje dokaza o takvim činjenicama je na tuženiku, a tijekom postupka tuženik nije predložio dokaze na te okolnosti kojima bi doveo u sumnju pravilno utvrđenje suda prvog stupnja.
16. Naime, iz priležećeg ugovora o kreditu proizlazi da odredba o valutnoj klauzuli o promjenjivoj kamatnoj stopi su jasne i lako uočljive, ali da nisu razumljive jer iz priložene dokumentacije ne proizlazi da su se tužitelju kao korisniku kredita na bilo koji način objasnili razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi isti kao prosječni korisnik kredita mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze.
17. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojima je utvrđeno da tuženik nije na transparentan način informirao potrošače da je rizik promjene kamatne stope i valutne klauzule vezan za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za eur, da su stručne osobe znale tijekom što iz predmetnih postupaka tuženik nije niti osporio, dok prosječni potrošač nije znao niti je bio svjestan postojanja navedenog rizika.
18. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik ugovorio nepoštene odredbe ugovora vezano za valutu švicarski franak i promjenjivu kamatnu stopu te je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja propisanom u čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO). Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenje suda prvog stupnja i pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a od pet godina, da je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019., da je presudom o kolektivnoj zaštiti potrošača postala pravomoćna 14. lipnja 2014. pa da stoga nije protekao rok od pet godina.
19. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika kao osnovani da se primjenjuje drugi zastarni rok i to rok od tri godine jer se ugovoreni anuiteti ne mogu smatrati povremenim tražbinama da bi se primijenio zastarni rok iz čl. 226. ZOO-a.
20. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO-a u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata koje pripadaju tužitelju od dana plaćanja što je sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare, restitucijskih zahtjeva što je sve sukladno čl. 215., 226. i 323. ZOO-a.
21. Naime, s obzirom na utvrđenja da su sporne odredbe nepoštene, a samim time i ništetne što je utvrđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, te uzimajući u obzir da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu, tuženik kao nepošten stjecatelj je u obvezi sukladno čl. 1115. ZOO-a platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
22. Također su neosnovani žalbeni navodi tuženika da su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju jer da su iz primjene tog Zakona sukladno čl. 19. st. 3. isključeni su svi ugovori koji su već otplaćeni, jer u konkretnom slučaju nije zaključen dodatak ugovora i ne bi dolazila u obzir primjena navedenog Zakona.
23. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužitelju sve troškove koji prema mišljenju tuženika nisu bili potrebni jer da tužitelju nije trebalo dosuditi naknadu za sve podneske i za prisustvovanje na ročištima te da je trebalo cijeniti samo one pravne radnje koje su rezultat raspravljanja pa da stoga ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te dosudio troškove tužitelju sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te je dosudio naknadu za sve podneske koji su bili obrazloženi i koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka te je dosuđena i nagrada za prisustvo na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari.
24. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I i II izreke potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke presude. Tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u ovom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
U Rijeci 13. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Svjetlana Pražić
