Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-280/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljice ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranja d. d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d. o. o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2877/2022-33 od 20. studenoga 2025. godine, dana 13. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2877/2022-33 od 20. studenoga 2025. godine u točki II. izreke, kao i u dijelu točke III, izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 656,69 eura, kao i njezin zahtjev za isplatu zatezne kamate na taj iznos tekuće od 20. studenoga 2025. godine do isplate.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2877/2022-33 od 20. studenoga 2025. godine u dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 93,75 eura, kao i njezin zahtjev za isplatu zatezne kamate na taj iznos tekuće od 20. studenoga 2025. godine do isplate i sudi:

Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 93,75 eura, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. studenoga 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici daljnji iznos od 245,31 eura, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. srpnja 2022. godine do isplate po stopi koja se do 28. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 29. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

2. U točki II. izreke odbijen je kao djelomično neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 365,40 eura, sa zatraženom zateznom kamatom.

3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.216,55 eura, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. studenoga 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, pri čemu iz cjeline obrazloženja proizlazi da je u istoj točki izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnih troškova, tj. za iznos od 750,44 eura, sa zatraženim zateznim kamatama na taj iznos.

4. Protiv te presude, koju sadržajno pobija u točki II. izreke, kao i u dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen preostali dio njezinog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, ili da se presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

7. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Joška Filipušića, dopunskog nalaza i mišljenja tog vještaka, kao i njegovog iskaza, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale uslijed povrede u prometnoj nezgodi od 30. ožujka 2022. godine, koju je uzrokovao osiguranik tuženika ŽĐ iz [adresa].

8. U vezi toga utvrđuje da u postupku nije sporan nastanak naznačenog štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za štetu, kao i da je isti na ime naknade utužene štete isplatio tužiteljici novčani iznos od ukupno 2.254,69 eura, a da je sporna visina neimovinske štete i nenovčane imovinske štete nastale na strani tužiteljice u vezi predmetnog štetnog događaja.

9. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Joška Filipušića, kojeg u cijelosti prihvaća jer utvrđuje da je jasan i razumljiv, utvrđuje da je tužiteljica u naznačenom štetnom događaju zadobila ozljedu istegnuća vratne kralježnice (whiplash), te da je istoj inicijalna medicinska pomoć ukazana na Klinici za Kirurgiju KB Dubrava gdje je učinjena kompletna obrada nakon koje je postavljena dijagnoza trzajne ozljede vrata i postavljena imobilizacija Schantzovim ovratnikom na razdoblje od 5 dana, a da je liječenje tužiteljice trajalo do 20. svibnja 2022. godine.

9.1. Nadalje utvrđuje da je EMG nalazom donjih ekstremiteta tužiteljice utvrđeno blago kronično oštećenje korjenova živaca L5-S1 lijevo, a prilikom njezinog pregleda lagana napetost palpatorne muskule vrata, više s desne strane, pokretljivost kod retrofleksije 55 stupnjeva (normala 70 stupnjeva), kod antefleksije 45 stupnjeva (normala 60 stupnjeva), rotacija lijevo 60, a desno 65 stupnjeva (normala 70 stupnjeva), kod laterofleksije bol i zatezanje i bolne senzacije koje se šire u zatiljni dio glave i u desno rame, što uzrokuje smanjenje životne aktivnosti za 3% trajno.

9.2. Osim toga, utvrđuje da je tužiteljica u vezi naznačenog štetnog događaja trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednje jake bolove u trajanju od 6 dana, te manje bolove kumulativne naravi koji su trajali 30 dana, te da je tužiteljica pri navedenom štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume i adaptacije na nastalo stanje, zatim sekundarni strah, i to jači u trajanju od 2 dana, srednji u trajanju od 3 dana i manji koji je trajao 4 dana, a da je ista trpjela i kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od mjesec dana koji je bio prisutan zbog brige za stanje zdravlja i za ishod liječenja, kao i strah od sudjelovanja u prometu.

9.3. Prvostupanjski sud utvrđuje i da je tužiteljici za vrijeme dok se nalazila na strogom kućnom liječenju bila potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz 5 dana, jer je nosila imobilizaciju, a nakon toga još 10 dana po 1 sat dnevno, radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade, te obavljanja kućanskih poslova i svih ostalih težih svakodnevnih aktivnosti.

10. S obzirom na navedeno, a cijeneći između ostalog i dob tužiteljice koja je rođena 1984. godine, utvrđuje da je istoj uslijed spomenute ozljede u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužiteljici nastala neimovinska šteta, u smislu odredaba članaka 19. stavak 2. i 1046. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), pa pozivom na odredbu članka 1100. stavak 2. ZOO-a utvrđuje da istoj zbog opisane povrede prava osobnosti pripada pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.400,00 eura (900,00 eura po kriteriju pretrpljenih bolova, 800,00 eura po kriteriju pretrpljenog straha i 700,00 eura po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti).

11. Nastavno utvrđuje da tužiteljici primjenom odredaba članaka 1085. i 1095. ZOO- a pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 100,00 eura (5,00 eura po satu x 20 sati).

12. Stoga utvrđuje da je tužiteljici u navedenom štetnom događaju nastala neimovinska i imovinska šteta u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, pa taj iznos umanjuje za iznos podmirene štete u visini od 2.254,69 eura, te tužiteljici primjenom odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO-a dosuđuje razliku štete u iznosu od 245,31 eura, zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, u skladu s odredbom članka 12. stavak 4. u vezi stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), te odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a, dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

13. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbama članaka 154. stavak 2., 155. i 158. stavak 2. ZPP-a, kao i na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a (u odnosu na dosuđene zatezne kamate na dosuđene troškove postupka), pri čemu utvrđuje da je tuženik dana 22. listopada 2025. godine isplatio tužiteljici iznos od 1.000,00 eura na ime djelomične naknade štete, nakon čega je ista smanjila tužbeni zahtjev, pa slijedom toga između ostalog dosuđuje tužiteljici na ime troškova zastupanja na ročištu od 30. listopada 2025. godine iznos od 150,00 eura, zatim iznos od 75,00 eura za zastupanje na ročištu radi objave presude, sve s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost na te iznose od 25%.

14. Prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

15. Pri tome valja navesti da se u konkretnom slučaju u smislu odredbe članka 464. stavak 2. ZPP-a radi o postupku u sporu male vrijednosti, jer je tužiteljica do zaključenja glavne rasprave smanjila tužbeni zahtjev na iznos od 610,71 eura, zbog čega su u smislu odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a nedopušteni svi oni žalbeni navodi kojima ista sadržajem žalbe ukazuje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz naznačenih odredaba ZOO-a kada je utvrdio da bi istoj na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja pripadalo pravo na isplatu ukupnog iznosa od 2.500,00 eura, pri čemu je vodio računa o svim okolnostima koji su u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a od utjecaja na visinu pravične novčane naknade, te je potonji novčani iznos pravilno umanjio za iznos podmirene štete u visini od 2.254,69 eura, te tužiteljici dosudio razliku štete u iznosu od 245,31 eura, zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, a u preostalom dijelu odbio njezin zahtjev za naknadu predmetne štete.

17. S druge strane, osnovano tužiteljica osporava visinu dosuđenih parničnih troškova koji se odnose na njezino zastupanje po punomoćniku-odvjetniku na ročištima od 30. listopada 2025. godine i 20. studenoga 2025. godine na kojem je objavljena pobijana presuda, a posljedično tome i trošak na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% na te radnje.

17.1. Naime, budući je tužiteljica na ročištu od 30. listopada 2025. godine (list 133- 135 spisa) djelomično povukla tužbu za iznos od 1.000,00 eura, jer je tuženik dana 22. listopada 2025. godine podmirio istoj taj iznos na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja, to je pravilnom primjenom odredbe članka 158. stavak 2. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora na temelju koje je tužiteljici trebalo odmjeriti visinu parničnih troškova za potonje radnje trebao biti uzet iznos od 1.610,71 eura (dotadašnji tužbeni zahtjev), u skladu s kojim iznosom je tužiteljici primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) trebalo dosuditi trošak u iznosu od 200,00 eura za zastupanje po punomoćniku-odvjetniku na ročištu od 30. listopada 2025. godine (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zatim iznos od 100,00 eura za zastupanje na ročištu od 20. studenoga 2025. godine na kojem je objavljena pobijana presuda (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), te iznos od 75,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), tj. iznos od ukupno 375,00 eura umjesto ukupno dosuđenog iznosa od 281,25 eura, pa je tužiteljici uz već dosuđene parnične troškove trebalo dosuditi i daljnji parnični trošak u iznosu od 93,75 eura, a pozivom na odredbu članka 151. stavak 3. ZPP-a i zatezne kamate na taj iznos koje teku od presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu (za zatraženi iznos od 656,69 eura i zatražene zatezne kamate na taj iznos) pravilno odbijen zahtjev tužiteljice po naznačenoj osnovi.

18. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu naznačenom u točki I izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a djelomičnim uvaženjem njezine žalbe i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kako je vidljivo iz točke II izreke iste presude.

19. Budući je tužiteljica u žalbenom postupku uspjela jedino u dijelu odluke o parničnim troškovima kao sporednom zahtjevu, zbog čega istoj nisu nastali posebni troškovi, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova tog postupka.

U Rijeci, 13. ožujka 2026. godine.

S U D A C :

Alen Perhat