1              Poslovni broj: 11 Gž Ovr-474/2023-2

Poslovni broj: 11 Gž Ovr-474/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice G. M. iz Č., OIB:..., zastupane po punomoćniku S. K., odvjetniku u Č., protiv ovršenika V. M. iz Č., OIB:..., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Č., radi ovrhe civilnom diobom nekretnine, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Ovr-285/2019-70 od 11. svibnja 2023., dana 10. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Ovr-285/2019-70 od 11. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

II. Nepobijane toč. III., IV. i V. izreke navedenog rješenja ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o dosudi pod toč. I. izreke određeno je da se nekretnina u suvlasništvu ovrhovoditeljice i ovršenika i to: 5. Suvlasnički dio: 141/1000 etažno vlasništvo (E-5) dio ukupne nekretnine upisane u A-I, povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to: Stan A5 - na II. katu, koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom, sobe, kupaonice i terase, ukupne površine 57,89 m2, u elaboratu etažiranja označeno smeđom bojom, u suvlasništvu ovrhovoditeljice za ½ dijela i ovršenika za ½ dijela, koja etaža se nalazi u kući izgrađenoj na čk.br. 955/437, kuća i dvorište K., N., ukupne površine 544 m2, od čega kuća K. površine 159 m2 i dvorište K. površine 385 m2, upisana u zk.ul.br. 2106 k.o. N., dosuđuje kupcu – ovršeniku V. M. za iznos od 108.886,30 EUR/820.403,83 kn. Istim rješenjem pod toč. II. izreke naloženo je kupcu V. M. u roku od 60 dana računajući od 8. ožujka 2023. (dan zaključenja e-dražbe) položiti kupovninu iz toč. I. izreke, umanjeno za uplaćenu jamčevinu na žiro račun Financijske agencije, naveden u toj točki izreke, pod prijetnjom da će sud dosudu oglasiti nevažećom ukoliko kupac ne položi kupovninu u ostavljenom mu roku, te nekretninu dosuditi slijedećem kupcu koji je ispunio uvjete da mu se ista dosudi. Pod toč. III. izreke određeno je da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja i polaganja kupovnine izvršiti upis prava suvlasništva kupca na nekretnini iz toč. I. rješenja i to na suvlasničkom udjelu ovrhovoditeljice od ½ dijela u zemljišnoj knjizi te brisanje zabilježbe predmetne ovrhe upisane pod brojem Z-8792/2019, sve to na nekretnini opisanoj u toč. I. tog rješenja, dok je pod toč. IV. izreke navedeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja nekretnina predati kupcu, o čemu će biti odlučenom posebnim zaključkom o predaji nekretnine. Toč. V. izreke navedeno je da će se to rješenje dostaviti zemljišnoknjižnom odjelu i naložiti mu zabilježbu dosude prodane nekretnine iz toč. I. izreke temeljem čl. 89. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/2019.).

2. Pravodobnom i dopuštenom žalbom ovršenik pobija navedeno rješenje bez navođenja žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu „ukinuti rješenje odnosno izmijeniti sukladno iznesenim navodima“.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Iako ovršenik u žalbi ne navodi decidirano u kojem dijelu pobija navedeno rješenje, iz sadržaja žalbe proizlazi da isto pobija pod toč. I. i II. izreke, posljedično čemu je primjenom čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - odluka US RH; 73/17.; dalje u tekstu: OZ) u odnosu na nepobijane toč. III., IV. i V. izreke, valjalo odlučiti kao pod toč. II. ovoga rješenja.

6. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je na temelju zaključka o prodaji od 1. prosinca 2022. provedena elektronička javna dražba putem Financijske agencije za prodaju nekretnine u suvlasništvu stranaka iz toč. I. izreke tog rješenja, da je vrijednost nekretnine utvrđena istim zaključkom u iznosu od 77.828,65 EUR/586.400,00 kn, da iz Izvješća Financijske agencije o provedenoj elektroničkoj javnoj dražbi od 9. ožujka 2023. proizlazi da je ovršenik – kupac V. M. do zaključenja e-dražbe ponudio najvišu cijenu za predmetnu nekretninu u iznosu od 108.886,30 EUR/820.403,83 kn, da je prvostupanjski sud prihvatio njegovu ponudu te da ovršenik kao suvlasnik predmetne nekretnine do donošenja rješenja o dosudi nije zatražio djelomično oslobađanje od polaganja kupovnine. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud je temeljem čl. 103. i čl. 106. OZ odlučio kao pod toč. I. i II. izreke, temeljem čl. 86. st. 1. i 2. i čl. 108. st. 1. OZ kao pod toč. III. izreke, temeljem čl. 108. OZ kao pod toč. IV. izreke te temeljem čl. 89. st. 1. ZZK kao pod toč. V. izreke.

7. Ovršenik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije bio ovlašten odrediti mu rok za plaćanja kupovnine prije nego je donio pobijano rješenje o dosudi, odnosno da je rok za plaćanje mogao početi tek nakon donošenja rješenja o dosudi, konkretno od 11. svibnja 2023., a ne od 8. ožujka 2023. Nadalje, ističe da mu je prvostupanjski sud pogrešno naložio plaćanje kupovnine u cijelosti, odnosno u iznosu od 108.886,30 EUR, a to iz razloga što je suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela, pa kako je na dražbi kupio ½ dijela te nekretnine koja je u suvlasništvu ovrhovoditeljice, to ga je prvostupanjski sud bio ovlašten pozvati samo na plaćanje dijela kupovnine koja se odnosi na suvlasnički dio ovrhovoditeljice i to u iznosu od 54.443,15 EUR. Navodi da „zaštita vlasničkih prava ne dozvoljava da vlasnik kupuje svoje vlasništvo i plaća sam sebi za svoje vlasništvo“ te da je isto u suprotnosti sa čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji uređuje zaštitu prava vlasništva.

8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, a na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba ovršnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti u drugostupanjskom postupku, time da ovršenik niti određeno niti sadržajno u žalbi ne iznosi koje bitne povrede nalazi počinjenima.

9. U odnosu na žalbeni navod ovršenika da mu je prvostupanjski sud pogrešno naložio plaćanje kupovnine u roku od 60 dana računajući od 8. ožujka 2023., dakle zaključno do 8. svibnja 2023., dok je pobijano rješenje o dosudi donio 11. svibnja 2023., ovršeniku valja ukazati da je odredbom čl. 95. OZ određeno da nakon provedbe postupka za utvrđivanje vrijednosti nekretnine sud donosi zaključak o prodaji nekretnine kojim se utvrđuje vrijednost nekretnine i određuju način i uvjeti prodaje.

9.1. Prema čl. 98. st. 1. toč. 6. OZ uvjeti prodaje, uz ostale podatke, sadrže rok u kojem je kupac dužan položiti kupovninu, dok je prema odredbi čl. 106. st. 1. OZ kupac dužan uplatiti kupovninu na poseban račun Financijske agencije otvoren za tu namjenu u roku određenom u zaključku o prodaji (st. 1.). Zaključkom od 1. prosinca 2022. (koji je dostavljen ovršeniku) određeno je da je kupac dužan položiti kupovninu u roku od 60 dana od zaključenja dražbe na kojoj je nekretnina prodana. Iz podneska Financijske agencije od 10. ožujka 2023. razvidno je da je dražba zaključena 8. ožujka 2023. Prema tome, kupac je bio pravovremeno obaviješten predmetnim zaključkom da je dužan položiti kupovninu najkasnije u roku 60 dana od zaključenja dražbe na kojoj je nekretnina prodana, odnosno najkasnije do 8. svibnja 2023., a što nedvojbeno nije učinio. Međutim, kako je protiv rješenja o dosudi žalbu izjavio samo ovršenik, to ovaj sud nije ovlašten na njegovu štetu ukinuti pobijano rješenje o dosudi, ali će zbog gore iznesenog prvostupanjski sud u nastavku postupka imati u vidu da je čl. 106. st. 2. OZ određeno da ako kupac u određenom roku ne položi kupovninu, da će sud rješenjem prodaju oglasiti nevažećom i odrediti novu prodaju, uz uvjete određene za prodaju koja je oglašena nevažećom, dok je st. 3. istog članka određeno da će se iz položene jamčevine namiriti troškovi nove prodaje i naknaditi razlika između kupovnine postignute na prijašnjoj i novoj prodaji, a odluku o tome donosi sud i dostavlja je Financijskoj agenciji radi prijenosa novčanih sredstava.

10. U odnosu na tvrdnju ovršenika da ga je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava obvezao na plaćanje kupovnine za predmetnu nekretninu u cijelosti, iako je suvlasnik u ½ dijela iste, valja navesti da se u ovom postupku provodi ovrha temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-285/2019-2 od 2. travnja 2019. na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj R1-7/18 od 15. listopada 2018., ispravljenog rješenjem istog suda broj R1-7/18 od 30. siječnja 2019. kojim je razvrgnuta suvlasnička zajednica između ostalog i predmetne nekretnine u suvlasništvu stranaka svake u ½ dijela, pobliže opisane pod toč. I. izreke pobijanog rješenja, civilnom diobom – sudskom prodajom na javnoj dražbi i podjelom dobivenog iznosa kupovnine sukladno suvlasničkim omjerima, pa se stoga u ovom ovršnom predmetu ima primijeniti odredba čl. 273. OZ.

10.1. Prema odredbi čl. 273. OZ ako na temelju ovršne isprave zajedničku stvar treba, radi njezine diobe, prodati, prodaja će se obaviti na način propisan tim Zakonom za ovrhu na pokretnoj ili nepokretnoj stvari, osim ako se stranke o pojedinim pitanjima drukčije ne sporazumiju.

10.2. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o specifičnoj vrsti ovršnog postupka u kojem su procesne pozicije stranaka izjednačene, bez obzira što je G. M. ovrhovoditeljica, a V. M. ovršenik, obzirom da se postupak provodi radi civilne diobe nekretnine sudskom prodajom uz očekivani rezultat podjele kupovnine prema suvlasničkim omjerima, pa je stoga i ovršenik mogao na dražbi sudjelovati kao ponuditelj i kupiti predmetnu nekretninu (suvlasnički dio ovrhovoditeljice). Obzirom da navedenu nekretninu nije kupila treća osoba već upravo ovršenik, to je, protivno žalbi ovršenika, bilo potrebno da on kao kupac položi cijeli iznos kupovnine, između ostalog i radi namirenja troškova postupka protivne strane (ovrhovoditeljice). Sukladno odredbi čl. 107. st. 1. OZ samo ovrhovoditelj koji je kupac i jedini vjerovnik koji se namiruje iz kupovnine, nije dužan položiti kupovninu ako ona iznosi koliko i njegova ovršna tražbina ili manje. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o postupku ovrhe radi civilne diobe nekretnine sudskom prodajom, stranke imaju isti pravni položaj bez obzira na njihove procesne pozicije, pri čemu je njihova razlika samo formalnopravna iz razloga što ovisi od činjenice koja je od stranaka prva pokrenula ovršni postupak. Naime, kada bi ovršenik položio na račun kupovnine samo polovicu iznosa postignute prodajne cijene, znači polovicu iznosa koji pripada ovrhovoditeljici, tada bi se i troškovi ovrhovoditeljice namirivali upravo iz njenog iznosa kupovnine, a ne i iz iznosa kupovnine koji pripada ovršeniku, a koji način namirivanja troškova ne bi bio sukladan čl. 275. OZ-a. Naime, u ovom ovršnom predmetu stranke ne snose svaka svoje troškove, već u namirenju troškova sudjeluju razmjerno svojim udjelima, osim u posebnim troškovima, pa je prvostupanjski sud pravilno naložio ovršeniku na račun naveden pod toč. II. izreke položiti cjelokupnu kupovninu za predmetnu nekretninu u iznosu od 108.886,30 EUR/820.403,83 kn umanjenu za uplaćenu jamčevinu.

10.3. Prema tome, kako u konkretnom postupku nema klasičnog odnosa vjerovnik - dužnik, na način da postoji određeno potraživanje ovrhovoditeljice u odnosu na ovršenika, koje se ostvaruje u ovršnom postupku, već su obje stranke, a kao što je već ranije navedeno, istovremeno i vjerovnik i dužnik. Upravo ta činjenica isključuje mogućnost primjene odredbe čl. 107. st. 1. OZ kojom je propisano da ovrhovoditelj koji je kupac i jedini vjerovnik koji se namiruje iz kupovnine, nije dužan položiti kupovninu ako ona iznosi koliko i njegova ovršna tražbina ili manje, a to iz razloga što citirana zakonska odredba izrijekom predviđa postojanje samo jednog vjerovnika koji se namiruje iz kupovnine, a koja pretpostavka u konkretnom slučaju nije ispunjena.

10.4. Konačno, valja navesti da će, ukoliko prvostupanjski sud donese rješenje o namirenju i ukoliko isto postane pravomoćno, prvostupanjski sud ½ dijela položene kupovnine isplatiti ovrhovoditeljici, dok će preostalih ½ dijela vratiti ovršeniku, pa je promašena tvrdnja ovršenika da je položenom kupovninom „kupio svoje vlasništvo“.

11. Stoga je valjalo žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

12. Nepobijane toč. III., IV. i V. izreke navedenog rješenja ostale su neizmijenjene.

U Varaždinu 10. siječnja 2024.

                                                                                                                                             Sudac

                                                                                                                                      Milko Sambolek v.r.