REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1182/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužiteljice UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Perica Medaković, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda, OD, Perica Medaković, ĐD, AD i UDH, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, kojega zastupa ODH, službena osoba, radi invalidske mirovine, 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/23- 01/03316224984, URBROJ: 341-99-05/3-23-6687 od 23. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem KLASA: UP/II-141-02/23-01/03316224984, URBROJ: 341-99-05/3-23-6687 od 23. srpnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi KLASA: UP/I 141-02/23-01/03316224984, URBROJ: 341-17-05/3-23-8139 od 7. prosinca 2023., kojim je tužiteljici, rođenoj **.**.1960., dosadašnjem korisniku invalidske mirovine priznato i dalje pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

2. Tužiteljica osporava zakonitost osporenog rješenja navodeći da je u suprotnosti sa stanjem spisa i dokazima izvedenim tijekom upravnog postupka, kao i Uredbi o metodologijama vještačenja i članku 68. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', broj 47/09. i 110/21.). Navodi da kod nje nije nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, niti je to utvrđeno u provedenom postupku te se stoga u cijelosti osporava nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Osijek od 4. rujna 2023., kao i nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 18. srpnja 2024., prije svega zato što nisu nikada dostavljeni tužiteljici na očitovanje, a niti su sačinjeni u skladu s člankom 65. navedene Uredbe budući da tijekom postupka nije ni na koji način obavljen osobni pregled tužiteljice od strane vještaka, niti je utvrđivano stvarno trenutno stanje. Smatra da je osobni pregled bio nužan, te napominje da je osporeno rješenje u koliziji sa rješenjem HZMO-a, Područnog ureda u Požegi od 30. kolovoza 2023., kojim rješenjem je tužiteljici, kao korisnici, invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, to pravo prevedeno na starosnu mirovinu, pa se stoga ni osporeno ni prvostupanjsko rješenje ne mogu ispitati. Zbog navedenoga tužiteljica predlaže sudu poništiti osporeno rješenje KLASA: UP/II-141-02/23-01/03316224984, URBROJ: 341-99-05/3-23-6687 od 23. srpnja 2024., kao i prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I 141-02/23-01/03316224984, URBROJ: 341-17-05/3-23-8139 od 7. prosinca 2023.,

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga iz osporenog rješenja, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sudski spis, kao i spis upravnog postupka te je ujedno dana 29. siječnja 2026. kod ovoga suda održana rasprava u prisutnosti opunomoćenice tuženika i zamjenika opunomoćenika tužiteljice, koji su u cijelosti ostali kod svih navoda iznesenih tijekom spora.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti te je u tom postupku utvrđeno da je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-141-02/15-01, URBROJ: 341-99-05/3-15/6510 od 16. listopada 2015. odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi, KLASA: 141-02/15-01, URBROJ: 341-17-05/3-15-000629 od 15. svibnja 2015., kojim je tužiteljici počevši od 2. travnja 2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu, jer je kod iste zbog bolesti 100% nastao potpuni gubitak radne sposobnosti.

7. Kod ovoga suda se vodio spor u kojem je tužiteljica osporavala navedeno rješenje tuženika od 16. listopada 2015. U tom je sporu sud donio presudu broj UsI- 1657/15-7 od 19. veljače 2016. u kojoj je, između ostalog, navedeno:

''Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica smatra da kod nje nije nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, u smislu citiranog članka ZOMO-a.

No, iz podataka spisa proizlazi da su u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja pribavljeni nalaz i mišljenje vještaka u prvom stupnju (broj dnevnika 102/15/4476) od 17. travnja 2015., koji je utvrdio da je kod tužiteljice zbog bolesti dana 2. travnja 2015. nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti (članak 39. stavak 4. ZOMO-a).

Također iz spisa proizlazi da je u skladu sa člancima 125. i 129. ZOMO-a obavljena revizija navedenog nalaza i mišljenja te je Samostalni sektor za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava u nalazu i mišljenju (broj dnevnika: 100/15/843 od 29. travnja 2015.) dao suglasnost na navedeni nalaz i mišljenje o potpunom gubitku radne sposobnosti.

Slijedom toga, prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 15. svibnja 2015. priznalo tužiteljici pravo na invalidsku mirovinu počevši od 2. travnja 2015., jer je kod iste zbog bolesti 100% nastao potpuni gubitak radne sposobnosti.

No, kako je tužiteljica izjavila žalbu protiv navedenog rješenja u upravnom postupku pribavljeni su nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (broj dnevnika: 599 od 6. listopada 2015.). Iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da se kod tužiteljice radi o višegodišnjim psihičkim tegobama iz kruga paranoidnog poremećaja, kojeg doživljava kao mobing, podmetanje na poslu uz česte konfliktne situacije. Tijekom liječenja mijenjala je terapeute i liječnike zbog paranoidne obrade realiteta. Medicinska dokumentacije o navedenom datira od 29. studeni 2010., kada je tužiteljica pregledana od strane psihijatra KBC Zagreb na traženje radne organizacije radi povrede radne discipline te je psihijatar preporučio vještačenje i pravno očitovanje. Liječena je bolnički na psihijatriji KBC Zagreb u razdoblju od 19. studenog 2001. do 16. prosinca 2001. zbog perzistirajućeg sumanutog poremećaja. Tada se u statusu navodi nekritičnost, isticanje osobnog angažmana, psihomotorno je bila povišena i ubrzana, naglašene mimike s naglim promjenama raspoloženja. U sadržaju su bile ideje odnosa i persekutorne obrade. Na momente je bila verbalno agresivna, bez adekvatnog uvida u svoje stanje. Intelektualno i mnestički je u skladu s dobi i naobrazbom. Dalje se redovito prati do 2003. Navodno je bila ponovno hospitalizirana 2002., no nedostaje medicinska dokumentacija s napomenom tužiteljice da ju je izgubila ili ju netko ukrao. Pregledana je od strane psihijatra 28. lipnja 2005. jer je na ponovno traženje ravnateljice vrtića upućena na bolovanje. Psihijatar u svom nalazu navodi da je nemoguće procijeniti objektivno stanje, tužiteljica ne osjeća potrebu za liječenjem, a nema elemenata za prisilnu hospitalizaciju. Javlja se ponovno na pregledu psihijatru 14. listopada 2008. KBC Zagreb zbog problema na poslu, no ni tada ne prihvaća mogućnost liječenja. Isto se ponavlja 7. ožujka 2009. Na zahtjev Prekršajnog suda u Pakracu 2. lipnja 2010. izvršeno je sudsko vještačenje forenzičnog psihijatra, koji utvrđuje da kod tužiteljice postoje smetnje iz kruga paronoidne psihoze te da su se stekli uvjeti za zaštitnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja. U više navrata je učinjena psihologijska obrada, zadnji puta 6. lipnja 2014. koja upućuje na paranoidnu interpretaciju realiteta uz sliku o sebi jako pomaknutu od realne i oslabljenu funkciju realiteta zbog čega je nužno psihijatrijsko liječenje. U psihologijskoj obradi 17. ožujka 2014. ostavlja dojam konfuzne i nekritične osobe, priča nepovezano, izražen je hipervigilitet i hostilnost. U zadnjem nalazu psihijatra od 10. lipnja 2014. tužiteljica je orijentirana u svim pravcima, psihomotorno nemirna, urednog osnovnog raspoloženja, mišljenje je formom opširno, slabije organizirano, u sadržaju se nazire paranoidni trend, moguće su ideje odnosa, nema uvid u svoje stanje i prisutan je disimulativni trend. Ne prihvaća terapiju niti liječenje. Radi se o paranoidnoj psihozi sa poremećajem ličnosti u opservaciji.

Dakle, prema mišljenju Vijeća viših vještaka kod tužiteljice postoji višegodišnji paranoidni trend s izrazitom paranoidnom interpretacijom odnosa u radnoj sredini uz nerealnu procjenu vlastitih sposobnosti i sliku o sebi koja je jako udaljena od realne, a kako tužiteljica ne prihvaća terapiju niti liječenje unazad 10-ak godina, Vijeće viših vještaka ne nalazi mogućnost uspostavljanja radne sposobnosti i povratka na radno mjesto koje je od posebnog društvenog interesa (rad s djecom) te stoga Vijeće viših vještaka ne nalazi elemenata za promjenom utvrđene ocjene.

Tuženik je prihvatio nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka koje je, suglasno nalazu i mišljenju vještaka u prvom stupnju i vještaka revizora, ocijenilo da kod tužiteljice postoji potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. stavka 4. ZOMO-a. Pri tome je Vijeće viših vještaka u skladu s odredbama Uredbe o metodologiji vještačenja (''Narodne novine'', broj: 153/14.) dalo dovoljno razložno obrazloženje, navelo je sve dijagnoze, bitne činjenice i okolnosti zbog kojih smatra da se u slučaju tužiteljice radi o potpunom gubitku radne sposobnosti u smislu članka 39. stavka 4. ZOMO-a.

Stoga, prema ocjeni suda, tuženik prihvaćanjem navedenog nalaza i mišljenja nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice. Pri tome, valja istaći da se u konkretnom slučaju radi o činjeničnim pitanjima medicinske naravi, koja su prije svega u nadležnosti liječnika vještaka, a kako su vještaci svoja mišljenja i ocjene dostatno obrazložili, kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i u pogledu utvrđenih dijagnoza i sud ih stoga prihvaća. Zato, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, sud nije prihvatio dokazni prijedlog iznesen tek na raspravi održanoj 15. veljače 2016. za provođenje medicinskog vještačenja u upravnom sporu.

S obzirom na to da je tužiteljica imala mogućnost izvršiti uvid u spis upravnog predmeta sukladno članku 84. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', broj: 47/09.) te kako je nalaz i mišljenje Vijeće viših vještaka u cijelosti citiran u obrazloženju osporavanog rješenja, sud ne nalazi povrede zakona tužiteljici na štetu time što joj navedeni nalaz i mišljenje nisu dostavljeni.'' 8. Navedenu je prvostupanjsku presudu potvrdio Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom broj Usž-1521/16-2 od 13. srpnja 2016.

9. U konkretnom je slučaju utvrđeno, na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Osijek, Izdvojeno mjesto rada Požega od 4. rujna 2023., nakon pregleda tužiteljice (28. kolovoza 2023.), da se zdravstveno stanje tužiteljice nije promijenilo u odnosu na ranije vještačenje te da i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti.

10. Navedenu su ocjenu potvrdili i vještaci Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju u zapošljavanje osoba s invaliditetom u nalazu i mišljenju od 18. srpnja 2024.

11. Kako su nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka u skladu sa spisima priloženoj medicinskoj i ostaloj dokumentaciji, sud ocjenjuje da je tuženik o žalbi tužiteljice odlučio na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

12. Tužiteljica u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, slično kao i u tužbi, navodi da nakon što joj je utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti 2015. nije proveden kontrolni pregled. Tuženik navodi da to nije bilo moguće zbog sudskih postupaka koje je tužiteljica pokrenula. U svakom slučaju, sud smatra da ta okolnost nije razlog zbog kojeg bi sud u ovome sporu poništio rješenje tuženika od 23. srpnja 2024., jer podaci spisa upućuju na zaključak da je kod tužiteljice nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti i da njezina prava u ovome postupku nisu povrijeđena.

13. U tužbi se dalje tvrdi da kod tužiteljice nije nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, međutim svi dokazi u spisu, odnosno svi medicinski nalazi upućuju na suprotan zaključak. U tužbi se traži medicinsko vještačenje, no u tužbi se ne navodi ni jedna medicinska činjenica ili dokaz koji bi ukazivali, barem na razini vjerojatnosti, na pogreške ili propuste u nalazima i mišljenjima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, a koji bi se odnosili na tužiteljičinu radnu sposobnost. Štoviše, iz navoda tužbe proizlazilo bi da je ovaj dokazni prijedlog iznesen, možda, u odnosu na okolnosti kontrolnog pregleda, iz čega sud zaključuje da ovaj dokazni prijedlog nije ni iznesen s ozbiljnom namjerom utvrđivanja radne sposobnosti. U tom smislu tužiteljicu valja upozoriti na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3055/2017 od 19. svibnja 2020. u kojoj je Ustavni sud ustvrdio da u upravnom sporu nije dostatno u tužbi (samo) istaknuti da sud treba provesti novo vještačenje po neovisnom sudskom vještaku, bez specifikacije potrebnih utvrđenja i dovođenja u sumnju pravilnosti činjeničnih utvrđenja u provedenom upravnom postupku odgovarajućom medicinskom dokumentacijom koja predstavlja činjenični supstrat.

14. Analizirajući podatke spisa sud ne nalazi nezakonitosti zbog kojih bi trebalo poništiti osporeno rješenje, te je stoga valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24. – dalje: ZUS) odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Odluka o troškovima spora, sadržana pod točkom II. izreke, temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.

U Osijeku 12. veljače 2026.

Sudac

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužiteljici, po opun.,

2. Tuženiku