Poslovni broj: Usž-2852/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dinko Ocvarek, odvjetnik u Sisku, S. i A. Radića 48, protiv tužene Policijske uprave Sisačko-moslavačke, Sisak, Ulica Ante Kovačića 10, OIB: 36162371878, radi odjave prebivališta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5050/2024-11 od 26. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5050/2024-11 od 26. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tužene Klasa: UP/I- 220-01/24-08/523, Urbroj: 511-10-14-24-1 od 24. listopada 2024., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

2. Tužitelj je protiv navedene odluke podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog propisa. Tvrdi da je sud uvidom u bazu podataka utvrdio da je on uredno prijavljivao boravište u [adresa] 28. travnja 2022. i 9. svibnja iste godine i da je konačno 17. prosinca 2024. prijavio prebivalište u navedenoj općini, iako je mogao prijaviti prebivalište u mjestu u kojem prebiva. Istaknuo je da nije mogao ponovno prijaviti prebivalište u [adresa] nakon što mu je u [adresa] 24. listopada 2024. odjavljeno prebivalište. Smatra da su zbog toga razlozi koje je iznio sud u točki 13. i 14. obrazloženja nepravilni. Smatra i da postupak odjave prebivališta nije proveden sukladno zakonu, jer ga nitko nije upozorio da može i nakon dvije godine imati prijavljeno boravište u [adresa] ako postoje razlozi za to, a to je rad na području te općine. Istaknuo je da mu stvarni interes nije živjeti u [adresa], jer se tamo nalazi samo dok radi, već je njegov stvarni interes živjeti na području Općine Dvor i na kojem je području dobio kuću u vlasništvo. Smatra i da se danim tumačenjem propisa krše osnovna ustavna i konvencijska načela te zaobilazi smisao zakonskih odredbi. Tvrdi i da je osoba koja je imala prijavljeno prebivalište na području [adresa] u [adresa] (jednoj od najsiromašnijih područja i području od posebne državne skrbi), da je nakon potresa ostao živjeti u [adresa], da je u rujnu 2024. podnio zahtjev za darovanje stana ili kuće u vlasništvu Republike Hrvatske te da mu je darovana nekretnina u njegovo vlasništvo te da sad ima na području općine nekretninu, stan u svom vlasništvu. Tvrdi i da u [adresa] gdje ima prijavljeno prebivalište ima stan u vlasništvu i da tamo odlazi vikendom, kad je slobodan i u dane godišnjih odmora. Ocijenio je da se država ne može miješati u njegov privatni život te mu određivati koliko vremena treba provesti u mjestu njegova prebivališta. Tvrdi i da je u cilju pronalaska boljeg posla (bolji uvjeti i veće plaće) i nemogućnosti pronalaska posla na području [adresa] privremeno otišao na područje [adresa], da je on uredno prijavio boravište ali da ono može biti prijavljeno najdulje do dvije godine. No, istaknuo je da ga, kao neuku stranku, nitko nije upoznao s time da postoji iznimka od pravila da boravište može trajati dulje od dvije godine ako osoba u mjestu boravišta obavlja posao te da je on s time upoznao javnopravno tijelo tijekom upravnog postupka. Smatra i da nije prihvatljivo pravno stajalište da osoba koja je sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme ne može prijaviti boravište dulje od dvije godine i da je riječ o restriktivnom i nepravilnom tumačenju jasne zakonske iznimke od pravila da boravište može trajati najduže dvije godine, koje je suprotno temeljnim ustavom zajamčenim pravima na slobodu kretanja, slobodan odabir boravka, na rad i slobodan izbor zanimanja. Predložio je poništiti osporenu prvostupanjsku odluku i usvojiti tužbeni zahtjev, a, podredno, poništiti ju i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tužena je odgovorila na žalbu, predloživši ju odbiti kao neosnovanu. Istaknula je da je tužitelj u izjavi od 23. rujna 2024. izjavio da uistinu trenutno ne živi na adresi prebivališta radi privremenog rada u [adresa], da je to utvrđeno i terenskom provjerom i da je u žalbi naveo da je stan u [adresa] u njegovu vlasništvu, ali da je zbog nemogućnosti zaposlenja u [adresa] i radi traženja što boljeg posla otišao raditi u [adresa], gdje ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ocijenila je da su tužiteljevi ž ivotni (financijski i profesionalni) interesi trenutno fokusirani na [adresa] i da nekretnina u vlasništvu na određenom području ne mora značiti da osoba na adresi te nekretnine mora imati prijavljeno prebivalište.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS) Sud ocjenjuje da je presuda zakonita i pravilna te da je valjano i dostatno obrazložena.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluke tužene, kojom je tužitelju odjavljeno prebivalište s adrese u [adresa], te mu je naloženo, u roku osam dana od dana izvršnosti toga rješenja, dostaviti policijskoj postaji Glina osobnu iskaznicu broj: [broj osobne iskaznice] na temelju odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, broj 144/12., 158/13., 115/14. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZoP).

7. Nije sporno da je tužitelju odjavljeno prebivalište s navedene adrese u [adresa] s obrazloženjem da on stvarno živi na drugom mjestu od onoga koje je evidentirano kao njegovo prebivalište. Nije sporno ni da je osporena odluka utemeljena na terenskoj provjeri i službenoj zabilješci Klasa: 220-01/24-02/928, Urbroj: 511-10-14-24-14 od 31. srpnja 2024. te na izjavi tužitelja koju je on kao stranka dao pred javnopravnim tijelom na zapisnik od 23. rujna 2024.

7.1. Nije sporno ni da tužitelj trenutno ne živi na adresi prebivališta u [adresa], već da se nalazi u [adresa], gdje je zaposlen i gdje je u dva navrata po godinu dana prijavio boravište na adresi [adresa]. Nije sporno ni da je tužitelj izjavio tijekom upravnog postupka da nije imao zakonsku mogućnost prijave prebivališta na podstanarski stan.

8. Pokazalo se spornim i u žalbenom stadiju upravnog spora je li tužitelj stvarno živi na adresi prijavljenog prebivališta.

9. ZoP, u članku 2. stavku 1., definira prebivalište kao mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi, dok prema stavku 2. toga članka boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila u smislu odredbe stavka 1. toga članka.

9.1. Prema regulaciji članka 4. ZoP-a prijava prebivališta i boravišta podnosi se u roku od 15 dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta, odnosno od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta (stavak 1.); boravište se može prijaviti na razdoblje do godinu dana (stavak 2.); ako osoba u mjestu i na adresi prijavljenog boravišta namjerava boraviti i nakon isteka roka od godine dana, dužna je u roku od 15 dana od isteka toga roka produžiti prijavu boravišta, s time da boravište ne može trajati duže od dvije godine (stavak 3.). Iznimno od stavka 3. toga članka, boravište osoba koje se obrazuju ili koje u mjestu boravišta obavljaju poslove koji nisu trajnog karaktera, kao i osoba smještenih u raznim ustanovama, vjerskim zajednicama i drugim pravnim osobama, udomiteljskim obiteljima i kod drugih fizičkih osoba može trajati koliko traje obrazovanje, zaposlenje ili smještaj u ustanovama, drugim pravnim osobama i kod fizičkih osoba o čemu osobe moraju priložiti odgovarajuću dokumentaciju (članak 4. stavak 4. ZoP-a).

9.2. Člankom 12. stavkom 1. ZoP-a je propisano da će policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi, ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba, dok je stavkom 3. propisano da prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.

10. Prije upuštanja u meritum konkretne upravne stvari valja ukazati da, prema ustaljenoj ustavno-sudskoj praksi, nije dovoljno samo se formalno pozvati ili citirati određene propise kao mjerodavne, već su nadležna tijela, a osobito sudovi, dužni obrazložiti na temelju kojih činjenica i okolnosti su utvrdili da su u posebnostima konkretnog predmeta ispunjene pretpostavke iz tih propisa. Svako drukčije postupanje prijeći strankama ostvarivanje prava na djelotvornu pravnu zaštitu u njihovoj pravnoj stvari i svodi se na „golo“ pravo koje ne jamči zaštitu konvencijskog prava na pravično suđenje. Tako zaključio i ovaj Sud u presudi poslovni broj Usž-227/2024-2 od 8. listopada 2024.

11. Polazeći od izložene općenite ocjene načina primjene pravne norme i intencije zakonodavca, a tumačeći gramatički i teleološki citirane odredbe članka 2. stavka 1. i 2., članka 4. stavka 1. do 4. i članka 12. stavka 1. i 3. ZoP -a te iščitavajući ih pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, Sud smatra da je prebivalište mjesto i adresa u [adresa] na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.

12. Sud smatra i da je smisao zakonodavnog ograničenja prijave boravišta na dvije godine iz članka 4. stavka 3. ZoP-a sprječavanje moguće zlouporabe, odnosno onemogućavanje građanima da u mjestu u kojem žive i rade duži vremenski period neprestano na istoj adresi prijavljuju boravište, a istodobno imaju prebivalište prijavljeno u mjestu u kojem rijetko borave, čime izbjegavaju svoje obveze prema nadležnim tijelima, prvenstveno jedinicama lokalne samouprave na čijem području žive i rade (primjerice plaćanje prireza i slično).

13. Po pravnom shvaćanju Suda ZoP, u članku 4. stavku 4., propisuje iznimku koja omogućuje prijavu boravišta dulje od dvije godine, tj. na vrijeme koliko traje obrazovanje, zaposlenje ili smještaj u ustanovama, drugim pravnim osobama i kod fizičkih osoba o čemu osobe moraju priložiti odgovarajuću dokumentaciju.

14. Tužitelj je svoje pravo na „zadržavanje“ prebivališta u [adresa] utemeljio samo na tomu da je 23. rujna 2024. izjavio na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom da svakako namjerava jednog dana ponovno živjeti u [adresa] i zbog čega ne želi mijenjati adresu prebivališta te na tomu da je tražio i dobio nekretninu u vlasništvu Republike Hrvatske u [adresa]. Valja primijetiti i da tužitelj ni tijekom upravnog postupka, a niti tijekom prvostupanjskog spora nije tvrdio da u [adresa] ostvaruje svoja prava i obveza vezano za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi, a kamoli da je to dokazao ikakvim prikladnim dokazima. Štoviše, on je u izjavi koju je dao tuženoj kazao da nije imao mogućnosti prijaviti prebivalište na adresi podstanarskog stana ne navodeći konkretne i logične razloge za to.

15. U kontekstu izjave koju je dao, ali i sadržaja izvedenih pisanih dokaza te uzimajući u obzir općenite prigovore tužitelja i da on nije (konkretno) osporio utvrđenja tužene, ovaj Sud ocjenjuje da je pravilno odlučeno da se neće izvesti dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke od prvostupanjskog suda.

16. Okolnost da netko ima stan u svom vlasništvu ne znači samo po sebi da i na adresi toga stana i prebiva u smislu članka 2. stavka 1. ZoP-a. Nisu osnovani ni općeniti navodi žalitelja o povredi ustavnih i konvencijskih prava ako se uzmu u obzir posebnosti konkretnog predmeta.

17. U izloženom Sud ocjenjuje da je osporena presuda razumljiva i dostatno obrazložena i da sadrži razloge rješavanje upravne stvari koji imaju uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka pa i one vezao za ocjenu navoda tužitelja i da je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo ne počinivši ikakvu bitnu povredu upravnog spora koja bi utjecala na zakonito i pravilno rješavanje spora. S time u vezi tužena je zakonito postupila, kada je odjavila tužitelju prebivalište s prijavljene adrese na temelju odredbe članka 12. stavka 1. ZoP-a.

18. Odluka o odbijanju tužiteljeva zahtjeva za naknadom troškova spora utemeljena je na odredbi 147. stavka 1. ZUS-a.

19. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan