Poslovni broj: Usž-2887/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku, Vukovarska 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, radi oduzimanja vozila zbog naplate trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1199/2023-8 od 17. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1199/2023-8 od 17. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/II-471-01/21-01/97, Urbroj: 513-04-23-2 od 27. lipnja 2023., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da nisu bili ispunjeni uvjeti za izdavanje mjere osiguranja oduzimanja vozila primjenom članka 122. stavka 1. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, broj: 106/18., 121/19. i 144/21., u daljnjem tekstu: ZoT) i da je izdanom mjerom osiguranja povrijeđeno njegovo pravo vlasništva. Svoju ocjenu je utemeljio na stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj U-III-926/2020 od 13. srpnja 2020. Istaknuo je da nadležna tijela nisu procijenila pravednu ravnotežu između interesa države u vidu izvjesne naplate trošarine i njega kao pogođenog vlasnika (oduzetog) osobnog vozila čiji je interes zaštiti mirno uživanje prava vlasništva. Smatra i da su iznesena pravna stajališta suprotna i primjenjivoj ustavnoj praksi iz odluke broj U-IIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009. i presuda ovoga Suda broj Usž-28/2023-2 od 15. studenoga 2023., Usž-1242/2023-2 od 12. rujna 2023. i Usž- 2942/2022-2 od 1. veljače 2023. Istaknuo je da je za izdavanje mjere osiguranja oduzimanja i prodaje motornog vozila moraju biti ispunjene pretpostavke: 1. mora postojati opasnost raspolaganja imovinom i otežane naplate, što znači da za njezinu primjenu kao krajnjeg sredstva osiguranja prvo moraju biti iscrpljene druge mogućnosti, tj. pokušaj naplate drugim sredstvima i da postoje objektivne zapreke da je ta naplata neizvjesna, otežana ili nemoguća. Ocijenio da zaključak da izrečena mjera osiguranja ne bi bila nerazmjerna, neophodna i neprikladna nemaju utemeljene u izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama. Smatra da nije bitno što vlasnica vozila KN ne osporava konkretna carinska rješenja, budući da je od njega oduzeto vozilo. Zaključio je da je sud pokušao opravdati očito nezakonitu odluku carinskih tijela o oduzimanju vozila, iako za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke. Stoga je predložio poništiti osporenu presudu i da ovaj Sud sam riješi upravnu stvar.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna te da je valjano i dostatno obrazložena.
6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka carinskih tijela, koja su donijeta u postupku prisilne naplate (osigurane) trošarine na sitno rezani duhan sa zakonskim zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 133.116,39 kuna. Rješenjem Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek Klasa: UP/I-471-01/19-18/551, Urbroj: 513- 02-7056/31-21-7 od 10. veljače 2021., koje je potvrđeno od tuženika, u točki 1. izreke, izdana je mjera oduzimanja motornog osobnog vozilo Audi A3, broja šasije [broj šasije], registarskih oznake [registarska oznaka] od trošarinskog obveznika, tužitelja LN, a u vlasništvu IN. Točkom 2. izreke toga rješenja je odlučeno da će se oduzimanjem i prodajom navedenog vozila podmiriti neplaćeni trošarinski dug za koji nije položeno osiguranje u propisanom roku i koji je utvrđen izvršnim rješenjem istog područnog carinskog ureda Klasa: UP/I-471-01/19-18/551, Urbroj: 513-02-7056/17-19-1 od 15. studenoga 2019. Točkom 3. izreke je odlučeno da žalba izjavljena protiv toga rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
7. Nije sporno da je tužitelj izvršnim rješenjem obvezan na plaćanje trošarine na sitno rezani duhan u iznosu od 133.116,39 kuna, da je izvršnim rješenjem izdana mjera osiguranja privremenim oduzimanjem konkretnog osobnog vozila u vlasništvu IN i da je tužitelj u trenutku carinskog nadzora iz kojeg je proizašla trošarinska obveza upravljao konkretnim osobnim vozilom, koristeći ga za nezakonito korištenje trošarinskih proizvoda. Nije sporno i da je prvostupanjsko rješenje o oduzimanju vozila osporio samo tužitelj, iako je ono dostavljeno i vlasnici vozila.
8. Međutim, pokazalo se spornim i u žalbenom stadiju upravnog spora jesu li bile ispunjenje pretpostavke za trajno oduzimanje konkretnog osobnog vozila radi prisilne naplate trošarine iz članka 122. stavka 6. ZoT-a.
9. Prema odredbi članka 122. stavak 6. ZoT-a kada se nakon izvršnosti rješenja o naplati trošarine utvrdi da trošarina nije plaćena, dug će se naplatiti iz instrumenta osiguranja iz stavka 5. toga članka. Ako instrument osiguranja nije podnesen ili nije podnesen u visini pripadajućeg trošarinskog duga, carinski ured će rješenjem o izvršenju trajno oduzeti predmete i sredstva iz stavka 1. toga članka i odrediti njihovu prodaju.
9.1. Člankom 122. stavkom 11. ZoT-a je propisano da će se predmeti i sredstva iz stavka 1. toga članka oduzeti i kada nisu vlasništvo osobe koja je nezakonito postupala, s time da oduzimanje predmeta i sredstava iz stavka 1. toga članka ne utječe na prava trećih osoba za naknadu štete od osobe od koje su ti predmeti i sredstva oduzeti.
10. Potanko analizirajući žalbene navode može se zaključiti da tužitelj, u biti, osporava zakonitost mjere osiguranja privremenog oduzimanja konkretnog vozila, koja je izdana izvršnim rješenjem Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek Klasa: UP/I-471-01/19-18/551, Urbroj: 513-02-7056/17-19-2 od 15. studenoga 2019., a što nije predmet ovoga upravnog spora i protiv kojeg je tužitelju zajamčena samostalna upravno-pravna i upravno-sudska zaštita.
11. Po pravnom shvaćanju ovog Suda citirane odredbe članka 122. stavaka 6. i 11. ZoT-a nedvojbeno daju ovlast carinskim tijelima za trajno oduzimanje predmeta u situaciji kada trošarina nije plaćena, pa i u situaciji kada predmeti nisu vlasništvo osobe koja je nezakonito postupala. Ta mjera sastavni je dio postupka carinskog nadzora, koja ovlašćuje carinsko tijelo da postupa s predmetima i sredstvima trećih osoba, kada su ona korištena za protuzakonito postupanje s trošarinskim proizvodima pa i da oduzme takve predmete od nevlasnika, trošarinskog obveznika.
12. U izloženom, a osobito uzimajući u obzir da trošarina po izvršnosti rješenja o naplati nije plaćena, da instrument osiguranja nije podnesen, odnosno da on nije podnesen u visini trošarine te da je prethodno izdana izvršna mjera osiguranja naplate trošarine privremenim oduzimanjem vozila, Sud ocjenjuje da je zakonito i pravilno postupio sud, kada je odbio tužbeni zahtjev za poništenjem osporenih carinskih rješenja. Zakonito je postupilo carinsko tijelo, kada je, pravilnom primjenom odredb i članka 122. stavka 6. i 11. ZoT-a, rješenjem o izvršenju oduzelo i odredilo prodaju vozila u vlasništvu IN, a što je potvrđeno osporenim rješenjem tuženika.
13. Vezano za povredu načela razmjernosti, valja istaknuti da to načelo obuhvaća nekoliko stupnjeva koji trebaju odgovoriti: je li osporena mjera zakonita (je li za donošenje akta postojala pravna osnova u zakonodavstvu) te ako jest, je li imala legitiman cilj, je li bila prikladna za njegovo ostvarivanje, je li bila nužna za njegovo ostvarivanje i je li bila razmjerna u užem, strogom smislu. To podrazumijeva ocjenu je li osporenom odlukom ostvarena ravnoteža između svrhe zakona koja se želi postići (njegovog legitimnog cilja, proklamiranog javnog ili općeg interesa koji se sastoji u naplati trošarine) i pojedinačnih prava koja se ograničavaju radi njegovog ostvarivanja ili je njihovom provedbom pojedincu nametnut prekomjeran teret. Dakle, pri provedbi testa razmjernosti ključno je uzeti u obzir posebnosti svakoga konkretnog predmeta.
13.1. U kontekstu izloženih nespornih ključnih činjenica te osobito uzimajući u obzir da vlasnica nije osporila mjeru oduzimanja i prodaje vozila, iako joj je osporeno prvostupanjsko rješenje uredno dostavljeno prema stanju spisa carinskog tijela, sud ocjenjuje da ti tužiteljevi prigovori nisu bitni i da oni ne utječu na ocjenu zakonitosti osporenih odluka. Naime, općenito izneseno, stranke u upravnom sporu ne mogu s uspjehom isticati razloge nezakonitosti odluka javnopravnog tijela ako oni podrazumijevaju samo povredu prava trećih. Te treće osobe imaju pravo zatražiti odvojenu upravno pravnu i/ili upravno sudsku zaštitu od nadležnih tijela ako je na njihovu štetu povrijeđen propis koji se primjenjuje u konkretnoj upravnoj stvari.
14. Valja istaknuti i da upravno sudski nadzor zakonitosti osporene odluke javnopravnog tijela polazi odnosno izvire iz tuženikove stvarne nadležnosti i od predmeta upravne stvari u kojoj je ona donijeta. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka vezano za oduzimanje (prethodno izvršnim rješenjem privremenog oduzetog) vozila. O zakonitosti izdane mjere osiguranja privremenog oduzimanja vozila tužitelju je osigurana zasebna upravna zaštita.
15. Sud ocjenjuje i da ustavno-sudska i upravno-sudska praksa na kojoj je utemeljio osnovanost žalbenih navoda u kontekstu obrazloženog nije primjenjiva u konkretnom predmetu, jer je riječ o različitim pravnim prijeporima i činjeničnim situacijama.
16. Odluka o troškovima spora, koja je sadržana u točki II. izreke osporene presude, utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
17. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
