Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Poslovni broj: K-363/2022
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Silvani Brala, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonie Župan, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog AR, kojemu se sudi u odsutnosti, zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevare iz članka 224. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06., 110/07., 152/08. - dalje u tekstu: KZ/97) i II. optužene JR, zbog kaznenog djela protiv imovine - pomaganja u prijevari iz članka 224. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. KZ/97, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj: KO-DO-391/2021 od 8. srpnja 2021., izmijenjene na raspravi 24. veljače 2026., nakon javne rasprave održane 17., 19., 20. i 24. veljače 2026. te 9. i 12. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru LR, II. optužene JR osobno i branitelja I. optuženog po službenoj dužnosti ĐR, odvjetnika u [adresa], **.**.2026. javno je objavio, a 12. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08)
I. optuženi AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i J, rođene L, rođen **.**.1958., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, ekonomist, nezaposlen, SSS, oženjen, otac troje punoljetne djece, bez čina i odlikovanja, bez imovine, osuđivanog,
i
II. optužena JR, rođena Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer pok. T i pok. P, rođene S, rođena **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, kemijski tehničar, nezaposlena, SSS, udana, majka jednog punoljetnog djeteta, bez čina i odlikovanja, lošeg imovnog stanja, bez prihoda i imovine, neosuđivana
o s l o b a đ a j u s e o p t u ž b e
da bi:
u razdoblju od ožujka do sredine svibnja 2011., u Zadru i Zurichu, u skladu s prethodnim međusobnim dogovorom da se I. okrivljeni AR nepripadno okoristi, II. okrivljena JR kao neslužbena posrednica u pronalasku zainteresiranih klijenata za podizanje inozemnih hipotekarnih kredita, stupila u telefonski kontakt sa TR iz [adresa] koji je bio zainteresiran za ishođenje hipotekarnog kredita u visini od 1.400.000,00 EUR-a za projekt ulaganja u ugostiteljstvo, nakon čega je istome rekla da prikupi potrebnu dokumentaciju te ga uputila da se obrati I. okrivljenom koji živi u [adresa], neistinito mu prikazujući da je on poznati bankar po imenu ARB ne želeći otkriti njegovo prezime i da je zastupnik tvrtke BE INVEST AG koji će mu pomoći da dobije kredit, iako je znala da je sklon činjenjima kaznenih djela i da mu neće ishoditi kredit, nakon čega je PR u to povjerovao i otišao u Švicarsku te prilikom susreta sa I. okrivljenikom koji mu je lažno predočio da je bankar i zastupnik navedene tvrtke i da će mu riješiti da dobije potreban kredit, zatražio da mu za osnivanje off shore tvrtke naziva Ribnica commerc preda iznos od 8.000 EUR-a preko koje tvrtke će dobit kredit, pa je oštećenik u to uvjeren prve prigode na Trgu Parade Platz predao mu iznos od 8.000 EUR-a, nakon čega je ponovno početkom travnja 2011. na traženje I. okrivljenog zajedno sa II. okrivljenom otputovao u Zurich gdje mu je u Zračnoj luci u njezinoj nazočnosti predao novčani iznos od 10.000 EUR-a radi navodnog otvaranja računa na koji će mu se uplatiti hipotekarni kredit te predati dvije platne kratice, pa nakon što je oštećenik shvatio da neće doći do realizacije kredita jer mu je I. okrivljeni poslao nacrt ugovora sklopljenog između tvrtki drugačijeg naziva odnosno PR/frime i Esmeralda holding, zatražio od I. okrivljenog da mu vrati sveukupni iznos od 18.000 EUR-a, što ovaj nije učinio nego je dobiveni novac zadržao za sebe, čime se na štetu PR okoristio za iznos od oko 135.000,00 kuna,
dakle, I. okrivljeni s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da ovaj nešto na štetu svoje imovine učini, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi, a II. okrivljena drugome s namjerom pomogla da lažnim prikazivanjem činjenica radi pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi dovede drugoga u zabludu i time ga navede da na štetu svoje imovine nešto učini, čime je i pribavljena takva korist,
pa da bi time počinili kaznena djela protiv imovine, i to I. okrivljeni prijevaru, opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 4. u vezi sa st. 1 st. Kaznenog zakona/97, a II. okrivljena kazneno djelo pomaganje u prijevari, opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 4. u vezi sa st. 1. i čl. 38. Kaznenog zakona/97.
II. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećeni PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuje u parnični postupak.
III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja I. optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je uvodno citiranu izmijenjenu optužnicu protiv I. optuženog AR zbog kaznenog djela protiv imovine
– prijevare iz članka 224. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97 i protiv II. optužene JR zbog kaznenog djela protiv imovine – pomaganja u prijevari iz članka 224. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. KZ/97.
2. Rješenjem izvanraspravnog vijeća ovog suda poslovni broj Kv-30/2026 od 2. veljače 2026., koje je postalo pravomoćno 13. veljače 2026., određeno je suđenje u odsutnosti I. optuženom AR.
3. Na raspravi održanoj 19. veljače 2026. oštećeni PR, osobno i putem opunomoćenika Filipa Perića, odvjetnika u [adresa], postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 18.000,00 eura.
4. S obzirom na to da se I. optuženom AR sudi u odsutnosti, uzeto je da se ne smatra krivim, a II. optužena JR pozvana da se očituje o optužbi, izjavila je da se ne smatra krivom.
5. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao oštećenog PR na raspravi 19. veljače 2026. (l.s. 491-493), a njegovo ispitivanje nastavljeno je na raspravi 20. veljače 2026. (l.s. 499-504). Na toj je raspravi pročitan i zapisnik o ispitivanju PR sastavljen kod Općinskog državnog odvjetništva u Zadru 27. listopada 2011. (l.s. 19-23). Uz suglasnost stranaka, na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim. Miroslava Krpana, dr.med., spec. interne medicine, subspec. kardiologije (l.s. 329- 332).
5.1. Od materijalnih dokaza sud je pročitao nepotpisani nacrt ugovora od 11. svibnja 2011. između Rfirma iz St. Majuro, Republika Marshall Island, kao korisnika kredita, i Esmeralda holdinga SA iz St. Majuro, kao kreditora (l.s. 8-11); izlistaj s bankovnog računa broj 3102961431 koji je oštećeni PR predao Policijskoj upravi zadarskoj, Službi kriminalističke policije (l.s. 24-26); preslike e-mail korespondencije (l.s. 27-34); podnesak I. optuženog AR Uredu za sprječavanje pranja novca s prilozima (l.s. 36-51); potvrdu o visini dohotka za II. optuženu JR (l.s. 69-70); dopis Policijske uprave zadarske, Službe za granicu od 6. srpnja 2021. (l.s. 170); vanjski uvid u podatke JRO MUP-a RH (l.s. 171); zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 14. lipnja 2011. u dijelu do riječi: „Prijavitelj izjavljuje:“ (l.s. 4); ovjerene prijevode s engleskog i njemačkog jezika na hrvatski jezik ugovora o zajedničkom pothvatu za osnivanje offshore društva i savjetovanje te putovnice na ime oštećenog PR (l.s. 206-217); dopise koje je II. optužena JR dostavila uz odgovor na optužnicu (l.s. 224-225); potvrde o visini dohodaka i primitaka za I. optuženog AR (l.s. 259-283); potvrde o visini dohodaka i primitaka za II. optuženu JR (l.s. 284-308); službenu bilješku o uvidu u podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za optužene (l.s. 472-474); službenu bilješku o uvidu u sustav MUP-a u podatke o vlasništvu vozila optuženih (l.s. 475-476); službenu bilješku o uvidu u sustav SKDD-a u podatke o vrijednosnim papirima i dividendama za optužene (l.s. 477-480); dopis Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 26. ožujka 2015. (l.s. 155 i 161); dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zadru s prilozima (l.s. 156-159); dopis Županijskog državnog odvjetništva u Zadru s prilozima (l.s. 160 i 162-168); ovjereni prijevod s engleskog na hrvatski jezik punomoći koja se nalazi na listu 44 spisa (l.s. 511-514) te ovjereni prijevod s engleskog na hrvatski jezik dokumentacije koja se nalazi na listovima 519- 521 spisa (l.s. 529-537).
5.2. Sud je pregledao presliku ugovora Joint Venture (l.s. 64-67) i dokumentaciju koju je obrana I. optuženog AR dostavila uz odgovor na optužnicu (l.s. 192-203). Sud je pročitao i pregledao dokumentaciju koju je branitelj I. optuženog AR dostavio uz podnesak od 12. ožujka 2026. (l.s. 540-541, 539 i 542), ali sud na njoj nije temeljio činjenična utvrđenja niti joj je pridavao dokazni značaj jer je dokumentacija dostavljena u preslici, a vjerodostojnost i sadržaj dokumentacije osporeni su, a sud je dodatno uočio da je broj ovjere identičan onom na l.s. 217, što znači da se ovjera potpisa ne odnosi na taj dokument.
5.3. Na kraju dokaznog postupka sud je pročitao izvatke iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženike (l.s.468-471 i 481-486) pročitan je zapisnik o prvom ispitivanju I. optuženog AR, uz reprodukciju DVD snimke njegove obrane (l.s. 97-100), potom je ispitana II. optužena JR (l.s. 545-547), nakon čega je pročitan zapisnik o prvom ispitivanju II. optužene JR, uz reprodukciju DVD snimke njezine obrane (l.s. 60-63 i 68).
6. I.optuženi AR prilikom prvog ispitivanja koristio se pravom da ne iznosi obranu i branio se šutnjom.
7. Ispitana u dokaznoj radnji prvog ispitivanja 28. ožujka 2012., II. optužena JR navela je da je stupila u kontakt s I. optuženim AR te da otvaraju offshore tvrtke za osobe koje žele offshore tvrtku koja bi se bavila izvan države nekakvim posredovanjima, na taj način pronalazila svoje investitore, odnosno lakše poslovala. Nadalje je navela da je preko SR iz [adresa] stupila u kontakt s oštećenim PR, koji je htio otvoriti offshore tvrtku. Navela je da je oštećenik imao tešku situaciju, da je htio nešto zaraditi, jer da turistička sezona kratko traje. Navela je i da je SR oštećeniku prethodno riješio neki kredit u Raiffeisen banci te objasnila da mu je banka htjela oduzeti nekretninu. Uglavnom, navela je da je oštećenik, kako bi došao do investitora izvan države, došao otvoriti offshore tvrtku u kojoj je ona posredovala. Navela je da je oštećeniku poslala podatke koje treba dati (kopiju putovnice, naziv tvrtke i djelatnosti kojima bi se tvrtka bavila). Objasnila je da je oštećenik na taj način kroz poslovanje izvan države trebao doći do određenih sredstava kako bi si olakšao otplatu kredita i reprogramiralo postojeće dugovanje, a sve na tu tvrtku. Misli da je oštećenik za otvaranje tvrtke morao uplatiti 8.000,00 eura. Navela je da su se njih dvoje čuli telefonom i elektroničkom poštom, da je oštećenik otišao u Zürich kod I. optuženog te da je s I. optuženikom išao kod javnog bilježnika, notara i odvjetnika. Prethodno je, dva do tri dana ranije, oštećenik poslao sve podatke o tome kako bi se tvrtka zvala, nakon čega je u dogovoreno vrijeme došao radi potpisivanja dokumentacije za otvaranje tvrtke, među ostalim i punomoći BE Investu radi zastupanja pri ostalim dogovorenim radnjama, za koje je navela da su bile poznate samo ugovornim strankama jer je ugovor o poslovnoj suradnji bio tajan. Potom je oštećenik otišao kod svoje familije/prijatelja u blizini Züricha, te joj se drugi dan javio presretan da je odradio što je trebao i da se vratio kući. Oštećenik je još jednom išao u Zürich, s time da je taj put i ona išla s njim. Navela je da joj je oštećenik rekao da će ostati u Zürichu radi ugovora, odnosno radi potpisa ugovora za još neki posao koji je je dogovorio, te da joj je platio povratnu avionsku kartu, za koju navodi da ju je kupio u [adresa] i platio oko 2.000,00 kuna. Navela je da joj je oštećenik rekao da je tom prigodom dao 10.000,00 eura, međutim da to ona nije vidjela. Istaknula je da su oni rješavali nekakvu dokumentaciju i papire, odnosno da su razgovarali i pregovarali te da je to sve što je ona vidjela, nakon čega je oštećenik otišao kod familije, odnosno rodbine, a ona se vratila u Zagreb. Istaknula je da ima kopiju ugovora iz koje je razvidno što su oni radili tom prigodom te da je u tom ugovoru navedena cijela ta situacija, a da do tog posla dalje nije došlo jer je je oštećenik vrijeđao, pri čemu je navela da je i BE Invest prijavio „nekakve transakcije“ Ministarstvu financija, dok zbog tajnosti posla ne zna pojedinosti. Navela je da nikome nije uzela ništa, osim što joj je oštećenik dobrovoljno platio avionsku kartu, te da se ne smatra krivom za ono za što ju se optužuje. Nadalje je navela da I. optuženi uz određene preporuke može brzo otvoriti offshore tvrtku, pri čemu je napomenula da to nije ništa posebno jer su i sve banke osnovane u offshore zonama. Navela je da je za to trebala biti nagrađena ako bi neki projekt bio realiziran. Svakoj osobi koja želi otvoriti offshore tvrtku kaže da ide kod I. optuženog, a i sama se u Plavom oglasniku oglašava da otvara offshore tvrtke te, ako netko želi otvoriti offshore tvrtku, šalju mu cijeli hodogram postupanja, uključujući i podatke o troškovima. Napomenula je da se od iznosa od 8.000,00 eura koji je platio oštećeni PR, 4.700,00 eura odnosi na porez, odnosno da je riječ o godišnjem paušalnom porezu. Na posebno pitanje policijske istražiteljice navela je da je preko nje do tada bio realiziran jedan kredit, a da je to trajalo nekoliko mjeseci, dok je na pitanje može li imenovati tu osobu odgovorila da ne može jer imaju ugovorenu tajnost. Na daljnje pitanje je li za taj posao dobila proviziju odgovorila je da nije. Pojasnila je da se u osnovi nada budućem zaposlenju u BE Investu kada sve ovo zajedno krene. Također je navela da je I. optuženi jedan od posrednika BE Investa te da negdje postoje službene prostorije, ali ne u Zürichu. Dodala je da je procedura takva da se ide kod notara, javnog bilježnika, a potom u banku. Navela je da joj je poznato da se I. optuženi služi imenom ARB, odnosno da svima govori da se zove JRB, pri čemu je ARB njegovo krsno ime te da ga u Švicarskoj svi zovu ARB jer im je, kako je navela, „valjda tako lakše“.
7.1. Na posebno pitanje policijske istražiteljice navela je da joj je iz novina poznato da je I. optuženi imao problema sa zakonom te da ga se tereti za kaznena djela. Navela je da je čitala da je protiv njega podneseno sto, dvjesto ili tristo kaznenih prijava. Međutim, istaknula je da tako nešto nije osjetila na svojoj koži, da on godinama radi i da joj djeluje moralno te da oni zajedno otvaraju tvrtke, pa ako je kažnjivo otvarati tvrtke, onda nešto krivo rade. Objasnila je da je on u novinama zbog političkog rata te da, prema njezinu mišljenju, I. optuženi smeta nekim ljudima, možda previše zna, pa se zato protiv njega ide u novine. Navela je da se stranke šalju u Švicarsku, pri čemu je istaknula da ona nikoga ne šalje, već samo dogovori otvaranje tvrtke, dok oni dalje sklapaju ugovor o poslovnoj suradnji, ono što usmeno dogovore stave na papir i potpišu. Navela je da je oštećeni PR predložio da ona ide s njim u Švicarsku, pa su zajedno putovali njegovim automobilom. Istaknula je da nije vidjela kovertu s 10.000,00 eura, već samo zna da su otišli nešto odraditi vezano za ugovor. Na posebno pitanje policijske istražiteljice je li joj oštećeni što govorio, navela je da joj je tijekom vožnje rekao da ide otvarati firmu, da je posudio novce od kamatara te da, ako u tome ne uspije, ne zna što će. Rekla mu je da ne ide u to, nego da odustane, a on joj je potom govorio da su ga prevarili u Raiffeisen banci. Navela je da je oštećeni prvi put sam otišao u Zürich i rekao joj da je tada platio 8.000,00 eura, a da drugi je rekao da mora dati 10.000,00 eura ili papire, ali da je to vezano za ugovor. Navodi da nije vidjela da je oštećenik dao novac ni prvi ni drugi put, da to zna samo po njegovoj priči. Na pitanje što je trebao biti sljedeći korak, odnosno što je oštećenik očekivao od nje i I. optuženika, navela je da ona nije ništa napravila, a da se očekivalo sklapanje poslovno-tehničkih ugovora, da je oštećeni imao hotel koji je morao prodati ili reprogramirati hipoteku te da je dobio nekakve poslovne ugovore/papire. Navela je da je oštećenik znao da ide kod AR kojeg zovu ARB.
7.2. Na pitanje gdje je onda zapelo u realizaciji navela je da ne zna te da ju je nakon nekoliko dana nazvao oštećenik i pitao zna li tko je taj čovjek. Rekao joj je da je to „najgora sorta ljudi koja postoji na svijetu“, da je ubojica, da se raspitao, da ima prijatelje u policiji, da će ga ubiti, skratiti za glavu i da neće mirno hodati, kao i da ima familiju u Švicarskoj. Navela je da mu je rekla da, ako misli da je prevaren, ode u ambasadu, odnosno policiju u Švicarskoj te da može prijaviti i nju. Međutim, oštećenik je rekao: „Ne, ne, ne“, navodeći da je sve „patka“. Navela je da zna da se treba postupati po ugovoru te da se, ako se po njemu ne postupa, ugovor raskine i zatraži povrat sredstava. Ako netko smatra da je prevaren, da ode na policiju i to prijavi. Vezano za raskid poslovne suradnje navela je da je oštećenik rekao da mu I. optuženi vrati novac. Navela je da samo zna da je oštećenik rekao da mu vrati novac ili da će ga „skratiti za glavu“, a da mu je ona rekla da se pismeno obrati BE Investu. Dodala je da se nakon toga oni više nisu javljali jedno drugome te da je oštećenik rekao da će to prijaviti policiji. Također je navela da zna da je BE Invest Ministarstvu financija predao nekakav dokaz o pranju novca s tvrtke PR koju je otvorio.
8. Na raspravi 12. ožujka 2026. II. optužena JR ostala je u cijelosti kod obrane koju je iznijela u prethodnom postupku. Ispravila je navod iz ranije obrane da je oštećenik imao kredit u Raiffeisen banci, navodeći da je, prema iskazu oštećenika na raspravi, bila riječ o kreditu u Hypo banci, pri čemu je objasnila da je znala da se radi o austrijskoj banci, ali da je zamijenila nazive. Ponovno je navela da je ARB krsno ime I. optuženog. Na posebno pitanje branitelja I. optuženog navela je da postupak koji je oštećenik započeo nije dovršen te da nema saznanja da je ugovor raskinut. Prema ugovorima koje je vidjela, oštećenik je otvarao offshore tvrtku uz pomoć I. optuženog, sam je odredio djelatnost, a za osnivanje je prethodno trebalo uplatiti temeljni kapital. Smatrala je da se radilo o društvu koje odgovara hrvatskom dioničkom društvu te da je bilo potrebno uplatiti temeljni kapital od 210.000,00 CHF. Navela je da je smisao bio da BE Invest AG posudi sredstva za uplatu temeljnog kapitala novoosnovanom društvu Ribnicakomerc AG kako bi zajedno ušli u poslovni pothvat. Također je navela da je, čitanjem dokumentacije koju je branitelj I. optuženog dostavio na raspravi, zaključila da je oštećenik raspolagao iznosom navedenim u ugovoru. Na posebno pitanje zastupnika optužbe navela je da je I. optuženog vidjela nekoliko puta, da joj nije bilo važno što je iz novina znala da se protiv njega vode kazneni postupci jer joj je rekao da je lažno optužen, a isto je rekao i oštećeniku. Navela je da je s oštećenikom jednom prilikom bila u Švicarskoj, gdje su se susreli s I. optuženim, kojega su ondje oslovljavali ARB. Istaknula je da ne zna pojedinosti razgovora između oštećenika i I. optuženog te da je vidjela samo ugovore. Navela je da se nadala budućoj suradnji s BE Invest AG i otvaranju njihova ureda u Zagrebu, ali da od tog društva niti od I. optuženog nije primila nikakvu nagradu ni naknadu, već joj je oštećenik platio putnu kartu i dnevnicu. Nakon tog događaja nije surađivala s BE Invest AG, niti je s njima surađivala prije toga. Za spor između oštećenika i I. optuženog saznala je naknadno od oštećenika. Dokumentaciju koju je branitelj I. optuženog predao na raspravi, prema njezinim navodima, poslao joj je I. optuženi kako bi se mogla braniti od optužbe da je uzela novac, a za koju je tvrdila da s njom nema veze. Navela je i da se sva dokumentacija nalazi kod oštećenika te postavila pitanje zašto je tužitelj nije pribavio od njega.
9. S obzirom na obranu II. optužene, dok se I. optuženi branio šutnjom, sporne su ostale odlučne okolnosti predmetnog događaja.Radi utvrđenja spornih i odlučnih činjenica sud je analizirao i ocijenio niže navedene dokaze, svaki zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti. Ostale izvedene dokaze sud nije posebno analizirao ni ocjenjivao jer se ne odnose na odlučne činjenice o kojima ovisi postojanje kaznenih djela i kaznena odgovornost optuženika.
10. Oštećenik PR, ispitan u svojstvu svjedoka na raspravi 19. i 20. veljače 2026., naveo je u bitnome da se zbog proteka vremena više ne može točno sjetiti vremena predmetnog događaja te da je o njemu već ranije iskazivao.
11. Naveo je da mu je u to vrijeme bio potreban veliki kredit, bilo kao fizičkoj osobi, bilo na ime obrta ili na neki drugi način, odnosno hipotekarni kredit. Prethodno je realizirao kredit kod banke sa sjedištem u [adresa], ali je smatrao da je cilj te banke bio oduzeti mu imovinu, zbog čega je tražio način da podigne novi kredit kojim bi zatvorio postojeći. Dobio je podatak da bi mu u tome mogao pomoći I. optuženi AR. Broj I. optuženog dobio je od osobe iz Rijeke koja je imala svoju agenciju te je s njim stupio u kontakt. Prema njegovu iskazu, I. optuženi mu je u razgovoru sve objasnio te rekao da nema problema i da će realizirati kredit. Vrlo brzo nakon toga sastali su se radi sređivanja dokumentacije, kojom je prilikom I. optuženom u gotovini predao 10.000,00 eura. Taj je iznos dobio kao pozajmicu od direktora agencije Interhome u Opatiji, koja je popunjavala njegove apartmane. Na sastanku mu je I. optuženi rekao da može dobiti kredit, ali da prethodno treba otvoriti „fiktivnu firmu“ kako bi ga realizirao, na što je pristao. I. optuženi potom se udaljio na približno dva sata, a oštećenik mu je radi realizacije kredita predao dokumentaciju koja se odnosila na njegov objekt u Ribnici i obrt te preslike svojih osobnih isprava. Nakon povratka I. optuženi rekao mu je da moraju otići kod notara, odnosno javnog bilježnika, radi otvaranja firme, gdje oštećenik treba samo potpisati dokumentaciju, dok će I. optuženi financirati njegovo otvaranje. Potom je na ime oštećenika otvorena firma, oštećenik je potpisao potrebnu dokumentaciju, a trošak je podmirio I. optuženi. Na pitanje o svrsi predanih 10.000,00 eura oštećenik je naveo da je taj iznos predstavljao neku vrstu garancije da neće odustati od dogovora s I. optuženim. Znao je da I. optuženi nije zaposlenik banke te je smatrao da taj novac mora predati drugim osobama kako bi uopće moglo doći do realizacije kredita. I. optuženog doživljavao je kao svojevrsnu agenciju, odnosno posrednika između njega i banke u Švicarskoj. Za predani novac nije očekivao ništa drugo osim realizacije kredita. Nakon toga otišao je u Bern, gdje ima rodbinu, te je tri dana čekao hoće li kredit biti realiziran jer je, prema navodima I. optuženog, u tom roku trebao biti realiziran ugovor o kreditu između novoosnovanog trgovačkog društva i kreditne institucije. Oštećenik je pritom trebao biti jamac kao fizička osoba te svoje nekretnine dati pod hipoteku. Potom se s I. optuženim sastao na željezničkom kolodvoru u Zürichu, gdje mu je I. optuženi rekao da će ugovor biti realiziran i da će ga povratno nazvati. I. optuženi je krenuo s njim u smjeru Berna te mu rekao da će ga nazvati za približno sedam dana. Oštećenik se u međuvremenu vratio u Hrvatsku, ali mu se I. optuženi nije javio. Kada ga je nazvao nakon proteka 12 dana, I. optuženi nije mu se odmah javio, već tek nakon nekoliko dana. Tada mu je rekao da mora donijeti još 8.000,00 eura, u protivnom će postupak biti obustavljen. Oštećenik je naveo da je u to vrijeme imao financijskih poteškoća, da je austrijska banka protiv njega pokrenula više sudskih postupaka te da je svoju imovinu naknadno otkupio na sudu, ali se nije mogao točno sjetiti kada se to dogodilo. Unatoč tome što je imao osjećaj da nešto nije u redu, uzeo je 8.000,00 eura i ponovno se uputio u Zürich. Zbog svojih je sumnji kontaktirao osobu iz Rijeke, koja mu je dala broj II. optužene. Prije toga II. optuženu nije poznavao niti ju je ikada vidio, a nije znao ni zbog čega je upućen upravo na nju. Kada ju je nazvao, ona je, prema njegovu iskazu, bila upoznata sa svime te mu rekla da će I. optuženi sigurno realizirati ono što je obećao. Kao garanciju ponudila je da s njim ode u Zürich. Na aerodromu ih je dočekao I. optuženi, a mjesto sastanka oštećeniku je bilo čudno. II. optužena pozdravila se s I. optuženim te su njih dvoje nekoliko minuta razgovarali nasamo, nakon čega je ona otišla. Oštećenik je istaknuo da je prvi put do I. optuženog došao sam, da II. optužena u tome nije posredovala te da tada za nju nije ni znao. Na pitanje je li II. optuženoj platio prijevoz naveo je da misli da nije. Odmah nakon susreta, dok je II. optužena bila nazočna, I. optuženom je u gotovini predao 8.000,00 eura. Nakon odlaska II. optužene on i I. optuženi nešto su pojeli, a potom je oštećenik otišao u Bern. I. optuženi tom mu je prilikom rekao da će sve biti u redu. Nakon nekoliko dana I. optuženi nazvao ga je i zatražio dodatnih 30.000,00 eura. Oštećenik je tada shvatio da je prevaren. Naveo je da je nakon toga nastala panika te da je I. optuženi promijenio telefonski broj. Oštećenik je nazvao II. optuženu, koja mu je odgovorila da s time nema ništa.
11.1. Kada mu je predočen ugovor na l.s. 64–67, oštećenik je naveo da je riječ o ugovoru koji je potpisao kod javnog bilježnika u Švicarskoj te da se na l.s. 67 nalazi njegov vlastoručni potpis.
11.2. Kada mu je predočen ovjereni prijevod ugovora s engleskog i njemačkog jezika na l.s. 206–217, naveo je da je riječ o istom ugovoru, da se na l.s. 217 nalazi njegov vlastoručni potpis, a na l.s. 216 preslika njegove putovnice, koju je prethodno predao I. optuženom.
11.3. Nije znao je li I. optuženi bio zaposlenik društva BE INVEST AG ili je samo posredovao za to društvo, ali je potvrdio da je svoj potpis ovjerio.
11.4. Kada mu je predočen ugovor na l.s. 8–11, naveo je da je riječ o nacrtu ugovora čije mu je sklapanje I. optuženi predložio naknadno, nakon što mu je već predao novac, te da je u nacrtu naveden datum 11. svibnja 2011.
11.5. Nastavljajući iskaz, oštećenik je naveo da ne zna je li mu se I. optuženi predstavio kao zastupnik društva BE INVEST AG. Dodao je da se prethodnog poslijepodneva prisjetio kako s I. optuženim zapravo nije dogovorio ishođenje hipotekarnog kredita u banci, nego kreditiranje kroz investicijske fondove, koji imaju novac, na koji bi način došao do iznosa potrebnog za poslovanje. Radilo se o iznosu od približno 700.000,00 do 800.000,00 eura. Naveo je da je najprije uzeo kredit kod banke u Austriji. Prethodno mu u Hrvatskoj nije bio odobren kredit u potrebnom iznosu. Zagrebačka banka odobrila mu je 80.000,00 eura, što mu nije bilo dovoljno ni za temelje, zbog čega je uzeo kredit kod austrijske banke. U odnosu na taj kredit posrednici su naplatili svoje usluge, a oštećenik je smatrao da im je krajnji cilj bio doći do njegove imovine, no dodao je da to nije predmet ovog postupka.
11.6. Prije podnošenja kaznene prijave zatražio je savjet odvjetnika u [adresa], čijeg se imena više nije mogao sjetiti. Odvjetniku je pokazao svu dokumentaciju kojom je raspolagao u odnosu na novoosnovano društvo, nakon čega mu je odvjetnik rekao da su dokumenti uredni i da je otvorena firma sa sjedištem na nekakvim otocima. Oštećenik firmu naknadno nije zatvarao jer nije znao na koji bi način to učinio. Nije raskinuo ni ugovor o zajedničkom podhvatu na l.s. 64–67, 207–217, jer nije znao što bi trebao poduzeti. Misli da nikakav novac nije bio položen na račun tog društva. I. optuženom nije predao novac radi polaganja temeljnog kapitala niti drugi novac koji bi trebao biti na računu društva.
11.7. Na pitanje o nazivu društva naveo je da se ono zvalo „Ribnica“ ili slično tome. Naveo je da je od početka znao ime osobe s kojom je sve dogovarao, odnosno da se I. optuženi zove AR. Na pitanje je li u tom poslovnom odnosu imao kontakt s osobom po imenu ARB odgovorio je da mu se I. optuženi u početku tako predstavljao. Nitko ga nije prisiljavao da otvori društvo niti da sklopi ugovor. I. optuženi nije mu dao na uvid osobnu ispravu ni posjetnicu. Nije provjeravao postoji li društvo BE INVEST AG, s kojim je sklopio ugovor o zajedničkom pothvatu radi osnivanja offshore društva i savjetovanja, ali je ponovio da je offshore društvo svakako osnovano.
11.8. Na posebno pitanje branitelja I. optuženog naveo je da su prilikom potpisivanja dokumentacije kod javnog bilježnika u Švicarskoj on i I. optuženi bili sami te da je I. optuženi platio ono što je trebalo platiti javnom bilježniku. Ugovor koji je potpisao nije bio na hrvatskom jeziku. I. optuženi mu ga nije prevodio, a ni oštećenik ga nije tražio da mu ga prevede. I. optuženi uputio ga je da osnuje offshore društvo, na čiji bi račun dobio novac investicijskih fondova. Oštećenik se u vezi s navedenim nije obraćao pravosudnim tijelima u Švicarskoj. Svi neposredni dogovori odvijali su se u Zürichu. I. optuženi nije dolazio u [adresa], ali su telefonski komunicirali dok se oštećenik nalazio u [adresa]. I. optuženi s oštećenikom je razgovarao isključivo na hrvatskom jeziku, dok se službenicima javnobilježničkog ureda obraćao na njemačkom jeziku. Naveo je da je između njega i I. optuženog postojao sporazum da se najprije osnuje offshore društvo koje će biti u njegovu vlasništvu, a da se potom financira tako da investicijski fondovi uplate novac na račun tog društva. Ponovio je da je društvo zaista osnovano.
11.9. Na pitanje je li mu I. optuženi ukazao na obveze iz ugovora o zajedničkom pothvatu radi osnivanja offshore društva i savjetovanja odgovorio je da nije. Ugovor je pokazao odvjetniku u [adresa], koji mu je rekao da je ugovor uredan, a pokazao ga je i članovima svoje obitelji.
11.10. Prema njegovu iskazu, I. optuženi, javni bilježnik niti neka treća osoba nisu mu rekli da će imati troškove u vezi s novoosnovanim offshore društvom.
11.11. Kada mu je predočena odredba ugovora na l.s. 207, prema kojoj ukupni troškovi usluga društva BE INVEST AG iznose 6.000,00 eura, koje oštećenik plaća nakon potpisivanja i izvršenja ugovora, naveo je da mu je I. optuženi rekao kako taj iznos mora predati radi ostvarivanja financiranja te da misli kako mu je rekao da ga treba predati društvu BE INVEST AG.
11.12. Oštećenik se nije mogao sjetiti je li potpisivao još neku dokumentaciju. S II. optuženom nije imao nikakav ugovor, osim što je ona s njim išla u Zürich.
11.13. Naveo je da je znao, odnosno mogao pretpostaviti da osnivanje offshore društva i otvaranje bankovnog računa iziskuju određene troškove, ali nije znao koliki su. Potvrdio je da se na l.s. 42 i 44 nalaze njegovi vlastoručni potpisi.
11.14. Nije otvarao bankovni račun u Švicarskoj ni za offshore društvo ni na svoje ime, a nije znao je li nekome dao punomoć za njegovo otvaranje.
11.15. Na pitanje je li s I. optuženim ugovorio rok u kojem bi mu novac trebao biti isplaćen, odnosno u kojem bi sredstva investicijskih fondova trebala biti doznačena na račun offshore društva, naveo je da nikakav rok nije bio ugovoren. Najprije su se trebali urediti dokumenti za offshore društvo i sve drugo što je bilo potrebno, zatim se trebalo zatražiti odobrenje investicijskih fondova, a tek nakon toga fondovi bi uplatili novac na račun društva.
11.16. Do realizacije nije došlo jer je oštećenik zaključio da je I. optuženi prevarant i da je sve farsa.
11.17. Ponovio je da je u to vrijeme imao velike financijske poteškoće te da je razmišljao o samoubojstvu jer mu se to činilo kao jedini izlaz. Takve je poteškoće imao i prije predmetnog događaja. Osoba iz Rijeke rekla mu je da se I. optuženi zove ARB te da odobrava, odnosno sređuje problematične kredite.
11.18. Na posebno pitanje II. optužene oštećenik je naveo da je, kada je u iskazu upotrijebio izraz „fiktivna firma“, to zaista doslovno i mislio, odnosno da je smatrao kako treba osnovati fiktivno društvo. Dodao je da ne smatra kako su sva offshore društva fiktivna. Oštećenik nije znao koliki je iznos temeljnog kapitala offshore društva niti bilo što drugo povezano s temeljnim kapitalom.
11.19. Kada mu je na temelju članka 426. ZKP/08 predočen dio njegova iskaza iz prethodnog postupka na l.s. 20, naveo je da se zbog proteka vremena ne može sjetiti pojedinosti događaja, pa tako ni načina na koji je došao do osobe iz Rijeke. Nije se mogao sjetiti ni je li ga ta osoba uputila na I. optuženog ili na II. optuženu.
11.20. Kada mu je predočeno da je u prethodnom postupku izjavio kako mu je I. optuženi rekao da će ga osnivanje društva stajati 8.000,00 eura, od čega 6.000,00 eura za društvo kao temeljni kapital, a 2.000,00 eura za popratne troškove njegova osnivanja, te da je najprije u tu svrhu I. optuženom predao 8.000,00 eura, dok je na raspravi naveo da mu je najprije predao 10.000,00 eura u drugu svrhu, oštećenik je odgovorio da smatra točnim ono što je iskazao kod državnog odvjetnika, odnosno da je na raspravi obrnuo novčane iznose i zamijenio njihove redoslijede. Međutim, naveo je da mu I. optuženi sigurno nije rekao da je 6.000,00 eura potrebno za temeljni kapital društva, a 2.000,00 eura za popratne troškove njegova osnivanja.
11.21. Kada mu je predočeno da je u prethodnom postupku izjavio kako ga je I. optuženi nakon 8 dana nazvao i rekao mu da dođe u Švicarsku te u gotovini donese 10.000,00 eura radi otvaranja žiro računa tvrtke i dobivanja dviju kartica, dok je na raspravi u tom dijelu iskazivao drukčije, naveo je da se ne može sjetiti nikakvih detalja vezanih za navedeno.
11.22. Kada mu je predočeno da je u prethodnom postupku naveo kako se s I. optuženim sastao na željezničkoj postaji u Bernu, dok je na raspravi spominjao Zürich, odgovorio je da je moguće da su se sastali u Bernu i da se toga više ne može sjetiti.
11.23. Kada mu je predočeno da je u prethodnom postupku naveo kako je prilikom druge predaje iznosa od 10.000,00 eura s njim išla II. optužena, kao i ostale pojedinosti iz tog iskaza, odgovorio je da je moguće da je bilo tako. Moguće je i da je, na traženje II. optužene, kupio avionsku kartu do Zagreba i dao joj 150,00 eura, ali se tih pojedinosti nije mogao sjetiti.
11.24. Naveo je da I. optuženi od njega nije tražio 17.000,00 eura radi plaćanja poreza na novoosnovano offshore društvo, nego 30.000,00 eura, kako je iskazao na raspravi. Nije mu bilo poznato da je trebao platiti bilo kakav porez na offshore društvo te je tada odustao od svega daljnjeg i zaključio da se radi o prijevari.
11.25. Kada mu je predočeno da je u prethodnom postupku naveo kako je trebao realizirati hipotekarni kredit preko offshore društva, dok je na raspravi spominjao financiranje iz investicijskih fondova preko tog društva, oštećenik je naveo da je točno ono što je rekao na raspravi, odnosno da se trebao financirati preko investicijskih fondova.
11.26. Dogovor je bio da preko offshore društva dobije između 700.000,00 i 800.000,00 eura, a ne 1.400.000,00 eura, kako je naveo u iskazu iz prethodnog postupka.
11.27. Na kraju je naveo da je naknadno preko interneta saznao da je osoba s kojom je poslovao AR, da ga je prepoznao na fotografiji te da je sve to rekao II. optuženoj, koja mu je govorila da je I. optuženi pošten i da su takve tvrdnje lažne.
12. U iskazu danom pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru 27. listopada 2011. oštećenik PR naveo je u bitnome da je radi podizanja kredita za proširenje ugostiteljskog objekta najprije kontaktirao posrednika iz Rijeke, koji ga je, nakon neuspješnog pokušaja ishođenja kredita, uputio II. optuženoj JR. Naveo je da mu je II. optužena rekla da kontaktira osobu po imenu ARB u [adresa], za kojeg je navela da je poznati bankar koji radi za bogate osobe koje daju kredite te da će preko njega ostvariti hipotekarni kredit, ali da prethodno mora otvoriti offshore društvo.
12.1. Nakon kontakta s ARB dogovorio je odlazak u Zürich, gdje mu je rečeno da osnivanje offshore društva stoji 8.000,00 eura, od čega se 6.000,00 eura odnosi na temeljni kapital, a 2.000,00 eura na troškove osnivanja. Naveo je da je po dolasku u Zürich I. optuženiku predao 8.000,00 eura u gotovini bez ikakve potvrde, nakon čega je kod javnog bilježnika potpisao dokumentaciju za osnivanje offshore društva Ribnica Commerce te dobio dokumentaciju o registraciji društva, uz objašnjenje da će u roku od deset do petnaest dana biti pozvan radi potpisivanja ugovora o kreditu. Naveo je da je s I. optuženim dogovorio kredit u iznosu od 1.400.000,00 eura uz kamatnu stopu od 3 %, na što je pristao. Nadalje je naveo da ga je nakon osam dana I. optuženik ponovno pozvao u Švicarsku i zatražio da donese još 10.000,00 eura radi otvaranja žiro računa društva. Kako nije raspolagao gotovinom, po povratku u Hrvatsku kontaktirao je II. optuženu, koja mu je rekla da pripremi novac te da će s njim otići u Švicarsku i da ne brine jer će se sve riješiti. Nakon što je pribavio novac, zajedno s II. optuženom otišao je u Zürich, gdje je u njezinoj nazočnosti I. optuženiku predao 10.000,00 eura u gotovini, također bez ikakve potvrde. Naveo je da mu je potom I. optuženik zatražio još 17.000,00 eura radi plaćanja poreza za novoosnovano offshore društvo, na što nije pristao jer je zaključio da je prevaren. Iskazao je da mu je nakon povratka u Hrvatsku I. optuženik elektroničkom poštom dostavio nacrt ugovora o kreditu od 11. svibnja 2011., u kojem je kao druga ugovorna strana bila navedena Esmeralda Holding SA, dok je kao korisnik kredita bilo navedeno Rfirma AG, zbog čega je smatrao da dokument ne odgovara onome što su prethodno dogovarali u vezi društva Ribnica Commerce. Nadalje je naveo da je naknadno putem interneta saznao da je osoba koja se predstavljala kao ARB zapravo AR, o čemu je razgovarao s II. optuženom, koja ga je uvjeravala da je I. optuženi pošten, da su navodi protiv njega lažni te da mu, zbog poslovne tajne, ne može reći kome je uspješno ishodio kredit. Izrazio je uvjerenje da je II. optužena od početka znala pravi identitet I. optuženika i način njegova poslovanja te da je njezina uloga bila uvjeravati zainteresirane osobe u njegovu vjerodostojnost.
13. Uvidom u ovjereni prijevod „Ugovora o zajedničkom pothvatu za osnivanje offshore društva i savjetovanje“ proizlazi da su kao ugovorne strane navedeni društvo BE Invest AG iz Švicarske i PR iz [adresa] te da je ugovor sklopljen radi njihove suradnje pri osnivanju offshore društva i pružanju savjetodavnih usluga. U dijelu ugovora naslovljenom „Osnova suradnje“ navedeno je da se društvo BE Invest AG obvezalo savjetovati PR pri strukturiranju financijskog rješenja, za njega osnovati offshore društvo te za to društvo otvoriti bankovni račun kod ugledne banke u Švicarskoj, dok se PR obvezao platiti naknadu za pružene usluge i troškove savjetovanja, osnivanja društva i otvaranja bankovnog računa. Ugovoreno je da ukupni troškovi tih usluga iznose 6.000,00 eura, koje je PR dužan platiti društvu BE Invest AG nakon potpisivanja i izvršenja ugovora. Ugovorom je predviđena obveza stranaka na čuvanje povjerljivosti podataka i zabranu zaobilaženja druge ugovorne strane u trajanju od pet godina. Za rješavanje sporova iz ugovora ugovorena je arbitraža u Švicarskoj. U nastavku prijevoda naveden je naziv društva RIBNICACOMERC AG, uz djelatnosti trgovine robom, ugostiteljstva, iznajmljivanja brodica i pružanja usluga u turizmu. Ugovor je ovjeren u Zürichu 4. travnja 2011., a kao potpisnici su označeni BE Invest AG i PR. Potpis PR službeno je ovjeren 4. travnja 2011. pred javnobilježničkim uredom Enge-Zürich, nakon utvrđivanja njegova identiteta na temelju putovnice.
14. Iz ovjerenog prijevoda s engleskog jezika na hrvatski jezik neopozive punomoći koja se nalazi na l.s. 44 (l.s. 511–514) proizlazi da je oštećenik PR **.**.2011. društvu BE Invest AG iz Švicarske dao neopozivu, djeljivu i prenosivu punomoć neograničene valjanosti za otvaranje računa na njegovo ime u banci koju odredi navedeno društvo, primanje sredstava u njegovo ime, ulaganje tih sredstava u kupnju nekretnina i razvoj projekata, kupnju stranih valuta, kontaktiranje kupaca, traženje ponuda, pregovaranje o cijenama, sklapanje poslova kupnje i eventualne prodaje te ponovno ulaganje sredstava. Punomoć je određena kao trajna u korist društva BE Invest AG, njegovih pravnih slijednika i cesionara. Na punomoći se nalazi potpis iznad imena PR.
15. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave proizlazi da je oštećenik PR **.**.2011. kod Policijske uprave zadarske, Službe kriminalističke policije, na zapisnik podnio kaznenu prijavu protiv ARB, odnosno AR i JR.
16. Iz nepotpisanog nacrta ugovora od 11. svibnja 2011. proizlazi da su stranke istog Esmeralda Holding SA i Rfirma AG te da se odnosi na zajam u iznosu od 1.400.000,00 eura uz zasnivanje hipoteke.
17. Iz izlistaja prometa po računu broj 3102961431 EUR, koji je oštećenik PR predao Policijskoj upravi zadarskoj, Službi kriminalističke policije, proizlazi da je 28. travnja 2011. na njegov račun evidentirana uplata društva A.B.C.HT. LLC u iznosu od 9.988,00 eura.
18. Iz ispisane e-mail korespondencije od 24. ožujka do 10. lipnja 2011. proizlazi da je oštećenik, posredstvom II. optužene, upućen na osobu koja se predstavljala kao ARB radi realizacije hipotekarnog ili projektnog financiranja preko društva BE Invest AG, uz prethodno osnivanje offshore društva, za koje su navedeni troškovi od 6.000,00 eura, te naknada za usluge društva BE Invest AG u iznosu od 200,00 eura po satu. Nadalje proizlazi da mu je 4. svibnja 2011. dostavljen nacrt ugovora, a da je u lipnju 2011. zatražio povrat novca, dok su mu BE Invest AG i osoba potpisana kao ARB odgovorili da su za njega obavljali ugovorene poslove, da su imali troškove te da će mu nakon obračuna vratiti preostali iznos.
19. Sud je gore navedene materijalne dokaze prihvatio kao vjerodostojne, budući da su jasni i određeni, da je njihov sadržaj vjerno i autentično zabilježen te da njihova vjerodostojnost tijekom postupka nije bila osporena.
20. Iz prijave koju je I. optuženi AR podnio Ministarstvu financija proizlazi da je ukazao na mogućnost sumnjivih transakcija povezanih s društvom Ribnica Commerce AG. U prijavi je naveo da su društvo BE Invest AG i oštećenik PR **.**.2011. sklopili Joint Venture Agreement radi osnivanja offshore tvrtke Ribnica Commerce AG, registrirane na Maršalskim otocima, da oštećenik nije podmirio ugovorenu naknadu te da bi eventualni prijenosi sredstava ili imovine na offshore društvo mogli upućivati na poreznu evaziju. Prijava ne sadrži podatke o konkretno izvršenoj sumnjivoj transakciji, pa je sud nije prihvatio. Prijava predstavlja jednostrano iznošenje sumnji i pretpostavki, bez neovisne potvrde njezina sadržaja.
21. Iz ovjerenog prijevoda s engleskog i njemačkog jezika na hrvatski jezik preslike e-mail korespondencije i preslike obrasca, koje je dostavila II. optužena, a koji se nalaze na l.s. 519–521, proizlazi da je RR **.**.2011. ŠR dostavio podatke za osnivanje društva Ribnicacomerc AG te naveo da će njegov asistent preuzeti dokumentaciju o osnivanju. ŠR istoga je dana odgovorila da je društvo Ribnicacomerc AG, broj 46793, osnovano i da će dokumentacija biti spremna za preuzimanje. U priloženom obrascu zahtjeva za osnivanje društva na Maršalovim Otocima navedeno je 500 dionica na donositelja bez nominalne vrijednosti te PR kao direktor i tajnik društva. Uvidom u sam obrazac utvrđeno je da rubrike za ime podnositelja zahtjeva i potpis nisu ispunjene. Sud je prihvatio navedenu e-mail korespondenciju kao vjerodostojnu, budući da tijekom postupka nije bila osporena, a iz nje proizlazi da je društvo Ribnicacomerc AG osnovano. Međutim, priloženi obrazac zahtjeva sud nije prihvatio, jer ne sadrži ime ni potpis podnositelja, pa se ne može utvrditi da je u takvom obliku doista bio podnesen.
22. Prema članku 224. stavku 1. KZ/97, kazneno djelo prijevare čini onaj tko, s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica dovede u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Teži oblik iz stavka 4. istoga članka ostvaren je ako je počinjenjem djela pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi ili prouzročenja takve štete.
22.1. Nakon pojedinačne ocjene materijalnih dokaza sud je obranu II. optužene JR te iskaz oštećenika PR na raspravi i njegov iskaz iz prethodnog postupka ocijenio zasebno, u njihovoj međusobnoj povezanosti i u vezi s prihvaćenom materijalnom dokumentacijom. Činjenicu da se I. optuženi AR koristio pravom da ne iznosi obranu i branio se šutnjom sud nije cijenio na njegovu štetu.
22.2. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je oštećenik, nalazeći se u financijskim poteškoćama i tražeći znatan iznos sredstava za nastavak poslovanja i podmirenje obveza, stupio u poslovni odnos s I. optuženim radi osnivanja offshore društva preko kojeg je trebao financirati. U okviru tog odnosa osnovano je društvo Ribnicacomerc AG, oštećenik je potpisao ugovor o zajedničkom pothvatu i punomoć, a I. optuženom je u dva navrata predao ukupno 18.000,00 eura. Do očekivanog financiranja nije došlo, jer je njihova daljnja suradnja prekinuta, a oštećeniku nije vraćen novac.
22.3. Međutim, provedenim dokazima nije dokazano da je I. optuženi već u vrijeme uspostavljanja poslovnog odnosa i primitka novca postupao s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi te da je oštećenika lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica doveo ili održavao u zabludi. Slijedom toga nije dokazano ni da je II. optužena drugome s namjerom pomogla u počinjenju tog kaznenog djela.
22.4. Sud je iskaz oštećenika cijenio s oprezom. Pri tome je uzeo u obzir da je od predmetnih događaja do njegova ispitivanja na raspravi proteklo gotovo petnaest godina te da je oštećenik i sam više puta naveo kako se zbog proteka vremena više ne može pouzdano sjetiti pojedinih okolnosti. Međutim, razlike između njegova raspravnog iskaza i iskaza iz prethodnog postupka ne odnose se samo na sporedne pojedinosti, nego dijelom zadiru u samu prirodu dogovorenog posla, sadržaj navodne obmane, svrhu predanih iznosa, vrstu i visinu očekivanog financiranja te ulogu II. optužene.
22.5. Sud je prihvatio iskaz oštećenika u dijelu u kojem je naveo da je I. optuženom u dva navrata predao ukupno 18.000,00 eura. Oštećenik je u oba iskaza govorio o dvjema predajama novca u iznosima od 8.000,00 i 10.000,00 eura. Na raspravi je najprije zamijenio njihov redoslijed, navodeći da je prvo predao 10.000,00 eura, a potom 8.000,00 eura. Međutim, nakon predočavanja ranijeg iskaza prihvatio je da je zbog proteka vremena zamijenio iznose i njihov redoslijed te je u tom dijelu ostao kod iskaza iz prethodnog postupka. Stoga sama zamjena redoslijeda nije dovela u pitanje činjenicu da je I. optuženom ukupno predao 18.000,00 eura.
22.6. Takav zaključak djelomično podupire i obrana II. optužene, koja je navela da joj je oštećenik rekao kako je prilikom prvog odlaska u Švicarsku platio 8.000,00 eura, a da je prilikom drugog odlaska trebao predati 10.000,00 eura. II. optužena nema o tome neposrednih saznanja, ali potvrđuje da je oštećenik još u vrijeme događaja govorio o dvama iznosima.
22.7. Izlistaj prometa po računu, prema kojem je 28. travnja 2011. na račun oštećenika evidentirana uplata društva A.B.C.HT. LLC u iznosu od 9.988,00 eura, potvrđuje da je oštećenik u relevantnom razdoblju raspolagao iznosom približnim jednoj od navedenih predaja. Taj dokaz ne potvrđuje njegov navod da mu je novac osigurao direktor agencije Interhome iz Opatije, budući da je kao uplatitelj navedeno drugo društvo. Međutim, nije utvrđeno postoji li između navedenih osoba i društava neka povezanost niti po čijem je nalogu uplata izvršena, pa je uzeo u obzir da je imao novca s kojim je mogao raspolagati.
22.8. Za razliku od same činjenice predaje ukupno 18.000,00 eura, sud nije mogao pouzdano utvrditi da su pojedini iznosi predani upravo u svrhe navedene u optužnici.
22.9. Oštećenik je u prethodnom postupku naveo da je najprije predao 8.000,00 eura za osnivanje offshore društva, od čega se 6.000,00 eura odnosilo na temeljni kapital, a 2.000,00 eura na popratne troškove osnivanja. Na raspravi je, međutim, izričito naveo da mu I. optuženi sigurno nije rekao kako je 6.000,00 eura bilo potrebno za temeljni kapital, a 2.000,00 eura za troškove osnivanja.
22.10. Raniji navod oštećenika o namjeni iznosa od 6.000,00 eura nije podudaran ni s prihvaćenom materijalnom dokumentacijom. Iz ugovora o zajedničkom pothvatu proizlazi da je iznos od 6.000,00 eura predstavljao ukupne troškove usluga društva BE Invest AG povezane sa savjetovanjem, osnivanjem društva i otvaranjem bankovnog računa, a ne temeljni kapital društva. Iz e-mail korespondencije također proizlazi da su bili navedeni troškovi osnivanja offshore društva u iznosu od 6.000,00 eura, koji su uključivali troškove odvjetnika, javnog bilježnika i druge troškove, uz naknadu za usluge društva BE Invest AG od 200,00 eura po satu.
22.11. Sud stoga nije prihvatio raniji navod oštećenika da je iznos od 6.000,00 eura bio namijenjen uplati temeljnog kapitala. Međutim, prihvaćeni materijalni dokazi potvrđuju da je osnivanje društva bilo povezano s ugovorenim troškovima i naknadama. Zbog toga se ne može zaključiti da je cjelokupan predani iznos bio bez ikakve poslovne ili ugovorne osnove.
22.12. Sud nije prihvatio ni obranu II. optužene u dijelu u kojem je navela da se od iznosa od 8.000,00 eura čak 4.700,00 eura odnosilo na godišnji paušalni porez, kao ni njezin kasniji navod da je za osnivanje društva bilo potrebno uplatiti temeljni kapital od 210.000,00 CHF. Ti navodi nisu potvrđeni prihvaćenom materijalnom dokumentacijom.
22.13. U odnosu na iznos od 10.000,00 eura oštećenik je u prethodnom postupku naveo da je taj iznos predao radi otvaranja žiro računa društva i dobivanja dviju platnih kartica. Na raspravi je svrhu tog iznosa opisao bitno drukčije. Naveo je da je predstavljao svojevrsnu garanciju da neće odustati od dogovora s I. optuženim, odnosno novac koji je I. optuženi trebao predati drugim osobama kako bi uopće moglo doći do realizacije kredita. Nakon što mu je predočen raniji iskaz o otvaranju računa i dobivanju kartica, nije potvrdio njegov sadržaj, nego je naveo da se tih pojedinosti više ne može sjetiti.
22.14. Zbog toga nije pouzdano dokazano da je iznos od 10.000,00 eura predan upravo radi otvaranja računa i izdavanja dviju platnih kartica, kako je navedeno u optužnici. Može se utvrditi da je oštećenik novac predao očekujući da će time biti omogućeno daljnje pribavljanje financiranja, ali ne i kojoj je konkretnoj radnji taj iznos bio namijenjen.
22.15. Osobito je značajno da je oštećenik na raspravi izričito naveo kako je znao da I. optuženi nije zaposlenik banke. I. optuženog doživljavao je kao posrednika, odnosno kao svojevrsnu agenciju između njega i osoba ili institucija koje su trebale osigurati financiranje. Takav iskaz s rasprave ne potvrđuje navod optužnice da je bio doveden u zabludu lažnim prikazivanjem I. optuženog kao poznatog bankara.
22.16. Oštećenik nije mogao pouzdano potvrditi ni da mu se I. optuženi predstavio kao zastupnik društva BE Invest AG. Naveo je da ne zna je li I. optuženi bio zaposlenik tog društva ili je za njega samo posredovao. S druge strane, oštećenik je potpisao ugovor u kojem je društvo BE Invest AG navedeno kao druga ugovorna strana te je tom društvu dao punomoć za poduzimanje širokog kruga pravnih i poslovnih radnji. Iz e- mail korespondencije proizlazi i komunikacija koja se odvijala u ime društva BE Invest AG. U spisu nema podataka na temelju kojih bi se mogao pouzdano utvrditi formalni položaj I. optuženog u odnosu na to društvo, pa nije dokazano ni da je njegovo predstavljanje kao osobe koja postupa za BE Invest AG bilo neistinito.
22.17. Oštećenik je bitno različito iskazivao i o prirodi te visini očekivanog financiranja. U prethodnom postupku naveo je da mu je obećan hipotekarni kredit u iznosu od 1.400.000,00 eura. Na raspravi je izričito naveo da nije bio dogovoren hipotekarni kredit u banci, nego financiranje preko investicijskih fondova u iznosu od približno 700.000,00 do 800.000,00 eura. Nakon predočavanja ranijeg iskaza nije se pozvao na to da se ne sjeća, nego je ustrajao da je točan njegov raspravni iskaz. Riječ je o proturječju koje se odnosi na samu bit navodno obećanog posla, odnosno na izvor i pravnu prirodu financiranja te njegovu visinu. Sud stoga nije mogao prihvatiti kao dokazano da je oštećeniku obećan upravo inozemni hipotekarni kredit u iznosu od 1.400.000,00 eura, kako je opisano u optužnici.
22.18. Nepotpisani nacrt ugovora od 11. svibnja 2011., koji se odnosi na zajam u iznosu od 1.400.000,00 eura između društava Esmeralda Holding SA i Perica/firma AG, nije dovoljan za drukčiji zaključak. Riječ je o nepotpisanom nacrtu, pa se iz njega ne može utvrditi da je predstavljao konačno dogovoreni posao niti da bi bio prihvaćen i realiziran u takvom obliku. Različiti nazivi društava mogli su opravdano izazvati nepovjerenje oštećenika, ali nacrt sam za sebe ne dokazuje da je I. optuženik u trenutku sklapanja pravnog posla postupao s prijevarnom namjerom.
22.19. Oštećenik je proturječno iskazivao i o dodatnom iznosu koji je I. optuženi naknadno zatražio. U prethodnom postupku naveo je da je zatraženo još 17.000,00 eura radi plaćanja poreza na offshore društvo, dok je na raspravi tvrdio da je zatraženo 30.000,00 eura i izričito osporio da se radilo o porezu. Sud prihvaća da je zahtjev za dodatnim plaćanjem kod oštećenika izazvao sumnju i doveo do prekida daljnje suradnje, ali zbog proturječnih iskaza nije mogao pouzdano utvrditi ni visinu ni svrhu tog dodatno zatraženog iznosa.
22.20. Oštećenik nije dosljedno iskazivao ni o načinu na koji je stupio u kontakt s optuženima. Na raspravi je naveo da ga je osoba iz Rijeke izravno povezala s I. optuženim te da II. optužena nije posredovala u njihovu prvom kontaktu i da tada za nju nije ni znao. U prethodnom postupku naveo je da ga je osoba iz Rijeke najprije uputila II. optuženoj, koja ga je potom povezala s osobom po imenu ARB. Nakon predočavanja tih razlika više se nije mogao sjetiti na koga ga je osoba iz Rijeke prvotno uputila.
22.21. E-mail korespondencija potvrđuje da je II. optužena sudjelovala u komunikaciji povezanoj s osnivanjem društva i pribavljanjem financiranja. Sud stoga prihvaća da je imala posredničku ulogu.
22.22. Sud je razmotrio i uporabu imena ARB. Pri tome je imao u vidu da ime ARB potječe od latinske riječi valens, u značenju zdrav ili snažan, dok je ime ARB u hrvatskoj imenskoj tradiciji izvedeno iz riječi zdrav, kao i da se I. optuženi u elektroničkoj komunikaciji potpisao kao ARB. Stoga sama uporaba imena ARB ne upućuje nužno na prikrivanje identiteta. Budući da je oštećenik proturječno iskazivao je li od početka znao da posluje sa AR ili je njegov identitet utvrdio naknadno, nije dokazano da se I. optuženi imenom ARB služio radi dovođenja oštećenika u zabludu.
22.23. Oštećenik je na raspravi najprije naveo da je od početka znao kako se osoba s kojom posluje zove AR, dok je poslije naveo da mu se I. optuženi u početku predstavljao kao ARB te da je njegov pravi identitet naknadno utvrdio preko interneta. II. optužena tvrdila je da je ARB njegovo krsno ime i da ga tako oslovljavaju u Švicarskoj. Taj njezin navod nije potvrđen drugim dokazom. Međutim, zbog proturječnosti u iskazu oštećenika i činjenice da se I. optuženi u pisanoj komunikaciji služio i imenom ARB i imenom ARB, nije dokazano da je svoje prezime namjerno skrivao radi ostvarenja prijevarnog plana.
22.24. Sud je prihvatio iskaz oštećenika da je trebalo osnovati „fiktivnu firmu“, jer je to podudarno s njegovim navodom da je 10.000,00 eura predao kao svojevrsnu garanciju, smatrajući da će taj novac biti predan drugim osobama kako bi se omogućila realizacija financiranja.
22.25. Da je društvo Ribnicacomerc AG stvarno osnovano, proizlazi iz međusobno podudarnih dokaza. Oštećenik je tu činjenicu više puta izričito potvrdio. Naveo je da je potpisao dokumentaciju kod javnog bilježnika, da je I. optuženi podmirio ono što je trebalo platiti javnom bilježniku te da mu je odvjetnik kojem je pokazao dokumentaciju rekao da je društvo osnovano. Osnivanje društva potvrđuje i prihvaćena e-mail korespondencija.
22.26. Činjenica da je društvo osnovano sama po sebi ne isključuje mogućnost prijevare jer i stvarno osnovano društvo može biti upotrijebljeno kao sredstvo obmane. Međutim, ta je činjenica važna jer pokazuje da jedna od bitnih dogovorenih radnji nije ostala samo na usmenom obećanju, nego je stvarno izvršena. Zbog toga nije dokazano da je cjelokupan poslovni odnos od početka bio samo privid stvoren isključivo radi uzimanja novca od oštećenika.
22.27. U spisu nema dokaza da je za društvo Ribnicacomerc AG otvoren bankovni račun niti da je na takav račun uplaćen temeljni kapital ili drugi novčani iznos. Međutim, oštećenikov navod da on osobno nije otvorio bankovni račun nije u suprotnosti s punomoći kojom je društvo BE Invest AG ovlastio da račun otvori u njegovo ime. Njegov navod da se ne može sjetiti je li ikome dao takvu punomoć proturječi sadržaju isprave na kojoj je potvrdio svoj potpis.
22.28. Punomoć sama po sebi ne dokazuje da je bankovni račun stvarno otvoren, već samo da je društvo BE Invest AG bilo ovlašteno poduzeti radnje radi njegova otvaranja. Drugih dokaza o otvaranju računa niti o radnjama poduzetima nakon osnivanja društva radi pribavljanja financiranja u spisu nema. Stoga se iz izvedenih dokaza ne može zaključiti da izostanak dokaza o otvorenom računu potvrđuje prijevarnu namjeru I. optuženog već u vrijeme primitka novca. Teret dokazivanja te odlučne činjenice je na optužbi, a nedostatak dokaza ne može se nadomjestiti pretpostavkama na štetu optuženih.
22.29. Oštećenik je potvrdio da ga nitko nije prisiljavao na osnivanje društva ni potpisivanje ugovora, da je dokumentaciju potpisao pred javnim bilježnikom i da nije tražio njezin prijevod. Naveo je i da je znao, odnosno mogao pretpostaviti, kako osnivanje offshore društva i otvaranje bankovnog računa iziskuju određene troškove, premda nije znao njihovu visinu. Nakon što mu je predočena odredba ugovora o troškovima usluga društva BE Invest AG u iznosu od 6.000,00 eura, naveo je da mu je I. optuženi rekao kako taj iznos treba predati radi ostvarivanja financiranja te da misli kako je trebao biti predan društvu BE Invest AG.
22.30. Sud je uzeo u obzir i da oštećenik nije raskinuo ugovor o zajedničkom pothvatu, zatvorio društvo, pokrenuo ugovoreni arbitražni postupak niti se obratio pravosudnim tijelima u Švicarskoj, premda su se svi neposredni dogovori i predaje novca, prema njegovu iskazu, odvijali u toj državi. Tim okolnostima sud nije dao odlučujuće značenje. Međutim, oštećenik u spis nije dostavio ni dokumentaciju za koju je naveo da ju je pokazao odvjetniku.
23. Sagledavajući iskaz oštećenika kao cjelinu, sud ga nije ocijenio u cijelosti nevjerodostojnim. Prihvatio ga je u dijelovima koji su ostali stabilni i koji su potvrđeni drugim dokazima, osobito u pogledu njegovih financijskih poteškoća, uspostave poslovnog odnosa s I. optuženim, odlazaka u Švicarsku, potpisivanja dokumentacije, osnivanja društva, predaje ukupno 18.000,00 eura te činjenice da očekivano financiranje nije ostvareno i da mu novac nije vraćen.
24. Međutim, sud njegov iskaz nije prihvatio kao dovoljno pouzdanu osnovu za utvrđenje sadržaja konkretne obmane, svojstva u kojem se I. optuženi predstavljao, točne namjene pojedinih predanih iznosa, vrste i visine dogovorenog financiranja, visine i svrhe naknadno zatraženog iznosa ni stvarne uloge II. optužene. U tim je dijelovima oštećenik proturječio vlastitom ranijem iskazu, pojedinim materijalnim dokazima, a mjestimice i samome sebi unutar iskaza danog na raspravi.
25. Obranu II. optužene sud nije prihvatio u dijelu u kojem je svoju ulogu u predmetnom poslovnom odnosu nastojala prikazati kao neznatnu i tvrdila da s njegovim pojedinostima nije bila upoznata. Neovisno o proturječnom iskazu oštećenika o tome tko je inicirao kontakt s I. optuženim, iz obrane II. optužene i prihvaćene dokumentacije proizlazi da je s oštećenikom održavala kontakt, dostavljala mu dokumentaciju, s njim putovala u Švicarsku i uvjeravala ga da će financiranje biti realizirano. Sud nije prihvatio ni njezine navode o visini paušalnog poreza, potrebnom temeljnom kapitalu, ranije realiziranom kreditu i pojedinostima poslovanja društva BE Invest AG jer nisu potvrđeni drugim pouzdanim dokazima.
26. Pri ocjeni postojanja prijevarne namjere I. optuženog sud je imao u vidu da je oštećenik predao ukupno 18.000,00 eura u gotovini, da financiranje nije ostvareno, da mu novac nije vraćen te da mu je naknadno dostavljen nepotpisani nacrt ugovora u kojem su navedena društva različita od društva Ribnicacomerc AG. Te okolnosti opravdano izazivaju sumnju u transparentnost poslovanja I. optuženog i realnost očekivanog financiranja.
26.1. Međutim, one same po sebi ne dokazuju prijevarnu namjeru u trenutku zasnivanja poslovnog odnosa i primitka novca. Društvo Ribnicacomerc AG stvarno je osnovano, oštećenik je potpisao ugovor i punomoć te potvrdio da su potpisi na tim ispravama njegovi, a ugovorom i prethodnom korespondencijom bili su predviđeni troškovi osnivanja društva, otvaranja računa i pružanja usluga. Stoga se cjelokupni iznos od 8.000,00 eura ne može bez daljnjega smatrati protupravnom imovinskom koristi pribavljenom bez ikakve stvarne protučinidbe.
26.2. U odnosu na iznos od 10.000,00 eura oštećenik je na raspravi naveo da je predstavljao vrstu garancije da neće odustati od dogovora s I. optuženim te da je smatrao kako I. optuženi taj novac mora predati drugim osobama radi realizacije financiranja. Izvedenim dokazima nije utvrđeno je li I. optuženi taj iznos predao drugim osobama ili ga je zadržao. Oštećenik je nakon zahtjeva za dodatnim novčanim iznosom odustao od daljnje suradnje. Stoga nije dokazano da je navedena namjena iznosa od 10.000,00 eura bila neistinito prikazana već u trenutku njegove predaje niti da je I. optuženi tada postupao s prijevarnom namjerom.
26.3. Prema tome, izvedeni dokazi ne omogućuju pouzdano utvrđenje koju je odlučnu neistinitu činjenicu I. optuženi prikazao ili prikrio, na koji je način time doveo ili održavao oštećenika u zabludi te da je već u trenutku primitka novca postupao s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi. Neostvarenje očekivanog financiranja, prekid poslovnog odnosa i nevraćanje novca mogu biti obilježja neuspješnog, neurednog ili sumnjivog poslovnog odnosa, ali bez dokaza o prijevarnoj namjeri nisu dostatni za zaključak o počinjenju kaznenog djela prijevare.
27. Slijedom navedenog, nije dokazano da je I. optuženi postupao s prijevarnom namjerom niti da je II. optužena, znajući za takvu namjeru, svjesno pomogla njezinu ostvarenju, pa ih je sud na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 oslobodio optužbe.
28. Budući da su optuženici oslobođeni optužbe, sud nije mogao oštećeniku PR dosuditi postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 18.000,00 eura. Stoga ga je, na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08, s imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti uputio u parnični postupak, u kojem može ostvarivati svoja imovinska prava neovisno o ishodu ovog kaznenog postupka.
29. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na članku 149. stavku 1. ZKP/08. Budući da su I. optuženi i II. optužena oslobođeni optužbe, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08, kao i nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja I. optuženog, padaju na teret proračunskih sredstava.
Zadar, 12. ožujka 2026.
Sutkinja
Silvana Brala
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu (čl. 464. st. 4. ZKP/08).
Dostaviti:
1. Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru,
2. oštećeniku PR,
3. opunomoćeniku oštećenika Filipu Periću, odvjetniku u Zadru,
4. I. optuženom AR, po branitelju po službenoj dužnosti ĐR, odvjetniku u [adresa], sukladno članku 174. stavku 2. ZKP/08, 5. branitelju po službenoj dužnosti I. optuženog ĐR, odvjetniku u [adresa], postavljenom na temelju članka 66. stavka 2. ZKP/08,
6. izabranom branitelju I. optuženog ČR, odvjetniku u [adresa],
7. II. optuženoj JR.
