Poslovni broj: Usž-528/2026-9

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Cimos Buzet d.o.o., Buzet, Most 24, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & partneri j.t.d. Zagreb, Miramarska 24, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-641/2022-6 od 26. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-641/2022-6 od 26. kolovoza 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-641/2022-6 od 26. kolovoza 2022. poništeno je rješenje tuženika, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II- 410-20/21-01/840, urbroj: 513-04-22-7 od 6. travnja 2022. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Buzet, klasa: UP/I -410- 20/21-01/247, urbroj: 513-07-18-07-2021-26 od 16. kolovoza 2021. (točka I. izreke presude) te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima u ovom upravnom sporu (točka II. izreke presude).

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Buzet, klasa: UP/I-410-20/21-01/247, urbroj: 513-07-18-07-2021-26 od 16. kolovoza 2021., kojim je tužitelju razrezan porez na promet nekretnina u iznosu od 2.260.000,00 kn na poreznu osnovicu od 45.200.000,00 kn.

3. Tuženik je protiv navedene presude izjavio žalbu te istu pobija radi bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi navodi kao bitno da je porezno tijelo za nastanak porezne obveze saznalo 12. srpnja 2016., trenutkom podnošenja porezne prijave, pa je rok zastare za utvrđivanje porezne obveze počeo teći od 1. siječnja 2017., sukladno članku 94. stavku 2. OPZ/08. Poziva se na članak 197. stavak 2. OPZ/16. koji se primjenjuje u ovom slučaju jer do njegovog stupanja na snagu nije nastupila relativna zastara. Predlaže ovom Sudu da poništi osporenu presudu i odbije tuženi zahtjev tužitelja.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da i tuženik i prvostupanjsko tijelo ignoriraju činjenicu da su za predmetnu poreznu obvezu saznali i shodno tome pokrenuli postupak još 2015., kako je to vidljivo iz obavijesti prvostupanjskog tijela od 16. prosinca 2020., koja je dostavljena tužitelju i u kojoj je izričito propisano da je postupak pokrenut 30. studenog 2015. Ono što tuženik sada pokušava napraviti jest zamjena teza da nije bitno kad je porezno tijelo saznalo za tužiteljevu poreznu obvezu nego da je jedino bitno kada je tužitelj prijavio nastanak te porezne obveze. Ponavljajući tužbene navode vezane uz negiranje postojanja bilo kakve obveze tužitelja prema tuženiku, pa tako ni ove porezne obveze, a sve zbog izvansudske nagodbe sklopljene između članica grupe Cimos d.d. i Republike Hrvatske 31. srpnja 2018., predlaže Sudu da odbije žalbu tuženika uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Presudom ovoga Suda poslovni broj: Usž-3882/2022-2 od 1. veljače 2023. uvažena je žalba tuženika i poništena presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-641/2022-6 od 26. kolovoza 2022. (točka I. i II. izreke presude) oglašeno je ništavim rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-641/2022-6 od 26. kolovoza 2022. (točka III. izreke presude), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/21-01/840, urbroj:

513-04-22-7 od 6. travnja 2022. (točka IV. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka V. izreke presude).

7. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1676/2023 od 8. srpnja 2025. usvojena je ustavna tužba i ukinuta presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-3882/2022-2 od 1. veljače 2023. te predmet vraćen na ponovni postupak Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

8. Ustavni sud u obrazloženju svoje odluke među ostalim navodi da su proturječni datumi navedeni u obavijesti i u tom smislu prihvaća ocjenu drugostupanjskog suda o nedokazanosti podnositeljeve tvrdnje da je porezni postupak pokrenut 30. studenoga 2015. Naime, s obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem je među strankama nesporno da je 24. studenog 2015. nastupila pravomoćnost presude na temelju priznanja Općinskog suda u Puli – Pola, stalne službe u Pazinu broj: P- 2717/2015 od 24. studenoga 2015., nije logično da bi na temelju podneska Zemljišno knjižnog odjela u Buzetu, Općinskog suda u Puli – Pola broj: Z-1080/2015 od 7. prosinca 2015. nadležno prvostupanjsko porezno tijelo započelo 30. studenoga 2015. postupak utvrđivanja (visine) podnositeljeve obveze plaćanja poreza na promet nekretnina. Ipak, Ustavni sud, imajući u vidu stanje spisa predmeta ocjenjuje da se u okolnostima konkretnog slučaja ne može u cijelosti otkloniti dokazna snaga obavijesti (koju je sastavilo nadležno porezno tijelo). Stoga, imajući u vidu sadržaj obavijesti, Ustavni sud ocjenjuje da se u okolnostima konkretnog slučaja ne može nedvojbeno otkloniti zaključak da je na temelju obavijesti Zemljišno knjižnog odjela u Buzetu, Općinskog suda u Puli – Pola od 7. prosinca 2015. (dostavljeno prvostupanjskom poreznom tijelu u skladu s člankom 15. stavkom 2. Zakona o porezu na promet nekretnina, "Narodne novine", broj 69/97. – 115/16.), ono krajem 2015. imalo saznanja o nastanku porezne obveze podnositelja i bilo je dužno (imajući u vidu članak 14. stavak 2. Zakona o porezu na promet nekretnina), po službenoj dužnosti, radi zaštite javnog interesa pokrenuti porezni postupak radi utvrđenja visine podnositeljeve porezne obveze. Nadalje, Ustavni sud ocjenjuje kako činjenica da je podnositelj 12. srpnja 2016. podnio poreznu prijavu ne može otkloniti propust prvostupanjskog poreznog tijela da radi zaštite javnog interesa pokrene postupak utvrđivanja porezne obveze podnositelja nakon što mu je dostavljena obavijest Zemljišno knjižnog odjela u Buzetu, Općinskog suda u Puli – Pola od 7. prosinca 2015., odnosno da taj propust ne može biti stavljen na teret podnositelja. Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da je, u okolnostima konkretnog slučaja, u smislu članka 94. stavka 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., u daljnjem tekstu: OPZ: 147/08. – 44/16.) zastara prava poreznog tijela na utvrđenja porezne obveze počela teći 1. siječnja 2016. Ustavni sud napominje da je 1. siječnja 2017. stupio na snagu Opći porezni zakon ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24., u daljnjem tekstu: OPZ: 115/16. – 152/24.) do kada u konkretnom slučaju nije nastupila relativna zastara prava poreznog tijela za utvrđivanje porezne obveze u smislu članka 94. stavka 1. i svakako nije nastupila apsolutna zastara u smislu članka 96. stavka 1. OPZ- 147/08. – 44/16.). Ustavni sud nadalje upućuje na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj: Uzpz-28/2021-6 od 25. svibnja 2021. koji u svojoj odluci citira kao i na rješenja broj: Uzpz-80/2021-10 od 21. rujna 2022. i dr. u kojima je osim što je potvrdio prethodno pravno shvaćanje o primjeni i tumačenju prijelaznog režima glede primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare utvrđivanja i naplate posebno istaknuo da činjenica je li porezni obveznik podnio poseban zahtjev za utvrđenje zastare ili nije odnosno je li istakao prigovor zastare u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti radi utvrđivanja porezne obveze ili nije, ne može biti razlog za nejednako oporezivanje, niti ta činjenica može opravdati različite pravne posljedice u pogledu prijelaznog režima u pogledu zastare, u situaciji kada je porezno tijelo i po službenoj dužnosti, neovisno o radnjama poreznog obveznika, dužno paziti na nastupanje zastare. Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da je u pogledu duljine zastarnog roka, u konkretnom slučaju mjerodavan članak 108. stavak 1. OPZ: 115/16. – 152/24.) pa je šestogodišnji rok istekao 1. siječnja 2022. godine, tj. prije nego što je postupak pred poreznim tijelom dovršen 6. travnja 2022., donošenjem drugostupanjskog upravnog rješenja.

9. Postupajući u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske i poštivajući pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci kojom je ukinuta ranija presuda ovoga Suda, poslovni broj: Usž-3882/2022-2 od 1. veljače 2023., u ovom predmetu, Sud je donio u ponovnom postupku presudu kojom je odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 5 Us I-641/2022-6 od 26. kolovoza 2022.

10. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koji slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu kao i iz dokaza provedenih pred prvostupanjskim sudom proizlazi da je zastara prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze počela teći 1. siječnja 2016. pa je šestogodišnji zastarni rok iz članka 108. stavka 1. OPZ: 115/16. – 152/24.) istekao s danom 1. siječnja 2022. S obzirom da iz podataka u spisu proizlazi da je rješenje tuženika doneseno 6. travnja 2022. pravilno je utvrđeno u postupku da je nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na promet nekretnina te je osnovano postupio prvostupanjski sud kada je rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela poništio.

11. Odluka o troškovima upravnog spora temelji se na odredbi članka 79. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) te je tužitelju pravilno dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku koji se odnosi na sastav tužbe i zastupanje na održanom ročištu uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost i to u zatraženom iznosu. Međutim, tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu tuženika jer isti nije utjecao na ishod spora.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić