Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3968/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. FG, sina ABC, iz [adresa], rođenog **.**.1940., a umrlog **.**.1999. u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, odlučujući o žalbama ZG; te PG, JG i HG protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama protiv presude poslovni broj O-1220/2025-233 od 28. kolovoza 2025, dana 12. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe ZG; te PG, JG i HG kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama protiv presude poslovni broj O-1220/2025-233 od 28. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom pod I se ne priznaje strana sudska odluka – Zajedničko rješenje o nasljeđivanju broj 55 VI Pu 189/99 od 7.3.2000. koje je donio Prvostupanjski sud u [adresa]. Pod II se utvrđuje da ostavinsku imovinu iza pok. FG sačinjavaju:

POKRETNINE: - ½ dijela novčanih sredstava deponiranih na štednoj knjižici Frankfurter Sparkasse, 1822, u [adresa], broj [broj štedne knjižice], sa iznosom od 117,615,58 DEM na dan 24.studenog 1999., (iznos od 119.866,52 DEM na dan 07.02.2001.godine, sa stanjem od 64.189,77 EUR-a na dan 23.09.2002.) - ½ dijela novčanih sredstava deponiranih na štednoj knjižici Frankfurter Sparkasse 1822, u [adresa], broj računa [broj bankovnog računa], u iznosu od 64.849,43 DEM na dan 24.11.1999. (na dan 07.02.2001.godine sa stanjem od 48.261,93 DEM ) a pod III se njegovim nasljednicima temeljem zakona proglašuju: 1. VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kći ostavitelja, u 108/216 dijela 2. HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], unuk ostavitelja, u 30/216 dijela. 3. JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], unuk ostavitelja, u 30/216 dijela 4. PG mldb. JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], unuka ostavitelja, u 30/216 dijela 5. ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nesrodan (zet), u 18/216 dijela.

2. Protiv ove odluke žalbu izjavljuju nasljednici zbog zakonskih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje ZPP) s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Naime, prije svega valja reći kako je sud u ovom postupku vezan činjenicom da je u pogledu većeg dijela žalbenih razloga odlukom ovog suda u predmetu Gž- 169/2021 od 25. ožujka 2021., već bilo potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj O-280/2019-151 od 10. rujna 2020., osim u dijelu toč. I./B koji se odnosi na ½ novčanih sredstva deponiranih na štednoj knjižici Frankfurter Sparkasse, 1822, u [adresa], broj računa [broj bankovnog računa] iznosu od 117.615,58 DEM na dan 24. studenog 1999.godine i [broj] u iznosu od 64.849,43 DEM na dan 24.11.1999. godine (na dan 07.02.2001. godine sa stanjem od 48.261,93 DEM) a isto je rješenje ukinuto samo u pobijanom dijelu toč. I./B koji se odnosilo na ½ novčanih sredstva deponiranih na štednoj knjižici Frankfurter Sparkasse, 1822, u [adresa], broj računa [broj bankovnog računa] u iznosu od 117.615,58 DEM na dan 24. studenog 1999.godine (iznos od 119.866,52 DM na dan 07.02.2001. godine, sa stanjem od 64.189,77 EUR na dan 23.09.2002.), i [broj] u iznosu od 64.849,43 DEM na dan 24.11.1999. godine (na dan 07.02.2001. godine sa stanjem od 48.261,93 DEM ), te je u tom dijelu predmet vraćen istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

6. U takvoj je situaciji ranijim prvostupanjskim rješenjem bila već utvrđena ostavina iza pok. FG, pok. ABC te su njegovim nasljednicima temeljem zakona proglašeni kćerka VG u 108/216 dijela, unuci HG, JG mldb. HG i PG mldb. HG svaki u 30/216 dijela i zet ZG u 18/216 dijela (toč. II. izreke) pa je bilo određeno kako će zemljišnoknjižni odjel suda nakon pravomoćnosti rješenja izvršiti uknjižbu prava suvlasništva na nekretninama na ime i u korist nasljednika.

7. Dakle, već je utvrđeno kako su u času smrti ostavitelja njegovim zakonskim nasljednicima utvrđeni supruga ŽG i kćerke EG, udana VG i ŠG; te je rješenjem broj O-230/04-92 od 16. kolovoza 2006. prekinut ostavinski postupak dok je nasljednica ŽG upućena u parnicu radi utvrđenja da u ostavinsku masu ne ulazi ¼ dijela kuće u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] sa 351 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ne ulazi ½ deviznih sredstava na računima ostavitelja kod Frankfurt Sparkasse na [broj] u iznos od 117.615,58 DEM i [broj] u iznosu od 64.849,43 DEM; da bi je tijekom postupka **.**.2014. umrla kćerka ostavitelja ŠG., čiji su zakonski nasljednici suprug ZG i djeca F, JG i PG u jednakim dijelovima, a **.**.2017. umrla je i supruga ostavitelja ŽG, čiji su zakonski nasljednici kćerka VG u 3/6 dijela te unuci HG, JG i PG, svaki u 1/6 dijela.

8. Dalje je djelomičnim ispravljenim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-230/04- 109 od 21. svibnja 2007., raspoređeno ½ dijela deviznih novčanih sredstava ostavitelja deponiranih kod Frankfurt Sparkasse 1822 u [adresa] na način da su nasljednicima tih sredstava proglašeni supruga ostavitelja ŽG i kćerke ŠG i VG, svaka u 1/3 dijela; dok je ostavinski postupak nastavljen nakon što su parnični postupci u predmetima broj P Ob-437/17 i P Ob- 363/18 završeni pravomoćnim povlačenjem tužbe pri čemu je utvrđeno kako zakonski dio kćerke ostavitelja VG iznosi 1/3 dijela, dok 1/3 nasljednog dijela iza pok. ŽG nasljeđuju u 3/6 dijela kćerka VG te unuci ostavitelja HG, JG i PG svaki u 1/6 dijela, a 1/3 dijela iza pok. ŠG nasljeđuju njezina djeca HG, JG i PG, te suprug ZG na jednake dijelove, pa razmjerno nasljedni dio VG iznosi 108/216 dijela, nasljedni dio HG, mlt. JG i mlt. PG iznosi po 30/216 dijela, a cdt 18/216 dijela.

9. Ovaj sud povodom ranije odluke suda prvog stupnja stoga je već utvrdio kako se prema čl. 253. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN/03) primjenjuje Zakon o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 47/78 – dalje: ZN), važeći u času otvaranja nasljedstva koji pak u čl. 225. ZN sud utvrđuje tko je nasljednik te koji je sadržaj rješenja o nasljeđivanju, pravomoćno već utvrdivši kako je jednom utvrđena ostavinska masa ostavitelja, te je ista raspoređena na zakonske nasljednike, izuzev u dijelu toč. I./B izreke koji se odnosi na ½ dijela novčanih sredstva deponiranih na štednoj knjižici ostavitelja u [adresa] Sparkasse 1822 u [adresa], broj računa [broj bankovnog računa] i štednoj knjižici kod iste banke, broj računa [broj bankovnog računa] te je konačno prvostupanjsko rješenje pravomoćno, i u tom dijelu u ovom postupku nipošto nema mjesta raspravljanju o istom pitanju.

10. Uslijed navedene ukidne odluke ovog suda ostalo je stoga raspraviti pitanje ostavine tek u navedenom dijelu koji se odnosi na deponirana novčana sredstva ostavitelja u [adresa], jer su nasljednici uz podnesak od 23. listopada 2019. dostavili i Zajedničko rješenje o nasljeđivanju, tvrdeći izričito kako je već Prvostupanjski sud u Frankfurtu još 7. ožujka 2000. donio rješenje o nasljeđivanju broj 55 VI Pu 189/99 iza pok. FG, kojim je uz primjenu hrvatskog prava ali isključivo u pogledu ostavine koja se nalazi u toj zemlji (gdje je pokojni imao svoje zadnje prebivalište) odlučio da ostavitelja nasljeđuju njegova supruga ŽG u 1/3 dijela, te kćerke ŠG, rođ. ŽG i ĐG, svaka u 1/3 dijela. Žalitelji osporavaju rješenje od 18. travnja 2000., na kojemu je, unatoč uloženoj žalbi bila iskazana pravomoćnost i ovršnost, te da su pokojna supruga ostavitelja ŽG i njezina kćerka VG na temelju toga rješenja o nasljeđivanju uvjerili Prvostupanjski sud u Frankfurtu da donese rješenje o nasljeđivanju u pogledu deviznih novčanih iznosa ostavitelja u [adresa] i da je taj sud potom i donio Zajedničko rješenje o nasljeđivanju 7. ožujka 2000. te da su u pogledu iste imovine ostavitelja (deviznih sredstava) vođeni ostavinski postupci i u [adresa] i u Hrvatskoj, i da je sud prvog stupnja zanemario značaj toga Zajedničkog rješenja o nasljeđivanju Prvostupanjskog suda u Frankfurtu i nezakonito tijekom postupka donio djelomično rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-230/04- 109 od 21. svibnja 2007., koje je postalo pravomoćno 4. ožujka 2008., a kojim je rasporedio ½ deviznih sredstava ostavitelja u Njemačkoj, te da je i pobijanim prvostupanjskim rješenjem o nasljeđivanju nezakonito i na štetu njega i njegove djece rasporedio drugu polovinu tih deviznih sredstava.

11. Stoga je i ovaj sud ranije već utvrdio kako je rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-509/99-16 od 18. travnja 2000. ukinuto te je predmet bio vraćen na ponovan postupak, a Zajedničko rješenje o nasljeđivanju Prvostupanjski sud u Frankfurtu donio je 7.3.2000, dakle prije toga te se u pogledu odluke suda strane države radi o stranoj sudskoj odluci pa sud ranije nije utvrđivao pitanje priznanja strane sudske odluke - Zajedničkog rješenja o nasljeđivanju broj 55 VI Pu 189/99 od 7. ožujka 2000., koje je donio sud u [adresa], jer ukoliko je taj postupak priznanja bio proveden, tada se radi o presuđenoj stvari u odnosu na ostavinu o kojoj je odlučio taj sud, a ako pak postupak priznanja nije bio proveden, ostalo je odlučiti o preostalom dijelu ½ dijela deviznih sredstava koja je ostavitelj imao na štednim knjižicama u [adresa] Sparkasse 1822 u [adresa], broj računa 301-5347 15 te broj računa 101-085595 u iznosu od 64.849,43 DM a ukoliko postoji još imovine ostavitelja koja nije obuhvaćena pobijanim rješenjem o nasljeđivanju, u slučaju da se naknadno pronađe imovina ostavitelja koja nije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju, nasljednici svakodobno mogu staviti prijedlog za donošenje rješenja o naknadno pronađenoj imovini (čl. 232. ZN).

12. U sada podnesenoj žalbi se ističe kako je potrebno da se prije donošenja novog rješenja točno utvrdi obujam i sastav ostavinske mase u [adresa] (Frankfurter Sparkasse 1822, po računima broj 301534715 i broj 101085595) te pribavi ugovor o oročenju računa 301534715 iz 1997. i stanja spornih računa na dan smrti ostavitelja, kao i trenutno stanje salda na obadva računa sa vidljivim izlistima prometa obadva računa od 22. listopada 1999 pa sve do sada te da putem Ministarstva pravosuđa, Uprava za europske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju i sprečavanje korupcije, Sektor za međunarodnu pravnu pomoć i pravosudnu suradnju sa državama članicama Europske Unije zatraži od Pokrajinskog suda u Frankfurtu na Maini ispitivanje/ukidanje Zajedničkog ostavinskog rješenja od 7. ožujka 2000. Iza ŽG FG, imajući u vidu: a) da je prije donošenja toga njemačkog ostavinskog rješenja u RH sporazumno među utvrđenim nasljednicima dogovorena nadležnost hrvatskih sudova za diobu cjelokupne ostavinske mase pokojnog IG u [adresa] i Njemačkoj što je Općinski sud u Sesvetama prihvatio tako da je cijelo vrijeme provodio ostavinski postupak za istog, b) po okolnosti da ŠG uopće nije bila obaviještena o naknadno pokrenutom postupku u Njemačkoj, te posljedično nije imala priliku izjasniti se je li se prihvaća takvog neutvrđenog obima nasljedstva, kao i što je propustila uložiti žalbu na takvo nedorečeno ostavinsko rješenje. Predlaže se rješenje o ukidanju klauzule pravomoćnosti sa ostavinskog rješenja iza IG FG od 18.travnja 2000 i uspostavu stanja u zemljišnom operatu za k. o. [katastarska općina] koje je bilo na dan smrti IG FG (zbog neprovedivosti rješenja Općinskog suda u Sesvetama od 14 prosinca 2023 radi navođenja točke III. u kojoj stoji da se ima odmah zamijeniti postojeće ostavinsko rješenje (od 18.travnja 2000) sa ostavinskim rješenjem od 10 rujna 2020 koje je postalo pravomoćno 21 ožujka 2021., a koje je doneseno na način da uopće ne raspodjeljuje imovinu IG u ko [katastarska općina] koja je prethodno raspodijeljena po ostavinskom rješenju od 1% travnja 2000., a koje je ukinuto odlukom Županijskog suda u Zagrebu po izjavljenoj žalbi ŠG od 21.siječnja 2003.

13. Predlaže se rasporediti i imovinu IG u [adresa] (ko [katastarska općina]) koja nije raspodijeljena po ostavinskom rješenju od 10.rujna 2020. B) uputite prije donošenja Odluke o ovoj žalbi zahtjev DORH-u da preispita odluku zamjenice glavnog državnog odvjetnika Mirne Rukavine o odbačaju kaznene prijave protiv RG Broj:

KP-US-466/2021 od 22. Prosinca 2021. I to radi osnivane sumnje da je ista primila točno neutvrđeni iznos mita od strane Frankfurter Sparkasse 1822 da neistinito navodi stanje ostavinskog predmeta iza IG, a na koje se sada uporno poziva ta ista banka Frankfurter Sparkasse 1822 odbijajući postupiti po Europskoj potvrdi o nasljeđivanju iza Nemčević ŠG od 30, studenog 2017. Posl. br.: 160 R1- EU-44/2017-2. tvrdeći da je ista donesena na temelju nezakonitog Ostavinskog akta, koji je tobože nezakonito donesen naknadno, 7 godina "nakon pravomoćnog" okončanja ostavine iza IG FG.

14. Prvostupanjski sud nije prema žaliteljima proveo naloge navedene u odlukama ovog suda od 25.travnja 2019. i 24. travnja 2024. o tome da se prije donošenja konačnog ostavinskog rješenja točno utvrdi obím ostavinske mase kako se to navodi u žalbama (računi i oročenja u [adresa]). Umjesto toga, rješenje da je donijeto bez tih nužnih utvrđenja.

15. Unatoč višekratnim zahtjevima u spisu od 23.listopada 2019. pa sve do 20. srpnja 2023. tako po žaliteljima sud nije zatražio cjelovite podatke od banke/Pokrajinskog suda (stanje računa 101085595 i dokumente za račun 301534715 (uključujući ugovor o oročenju iz 1997.) kao niti dostavu Pokrajinskom sudu ovjerenog cjelovitog Zapisnika od 1.veljače 2000. prema kojemu da se ŠG prihvaća nasljedstva tek po dostavi svih podataka o sastavu í obujmu u [adresa], jer ostavina u RH nije bila okončana a bez utvrđenja punog obima imovine sud je odlučivao o podjeli, iako je ključni element ostao neutvrđen (visina sredstava, postojanje oročenja, sadržaj ugovora), čime je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

16. Žalitelji tvrde kako su prema zapisniku od 1.veljače 2000. nasljedničke izjave dane uz uvjet prethodne dostave bankovne dokumentacije o iznosima - što nije izvršeno prije donošenja ostavinskog rješenja iza IG FG od 18. travnja 2000. Zajedničko rješenje suda u Frankfurtu od 7.ožujka 2000. tvrde žalitelji – doneseno je bez znanja ŠG, premda je ranije sporazumno prihvaćena nadležnost RH za cjelokupnu ostavinu, uključujući imovinu u Njemačkoj. Bankovni izvod od 06. travnja 2011. upućuje na značajnu razliku salda na računu 101085595 u odnosu na bankovni izvadak koji se odnosio na dan smrti IG FG, **.**.1999., i drugačiji iznos salda na računu 301534715 (oročenje), što proturječi svim dosadašnjim rješenjima. Frankfurter Sparkasse 1822 godinama osporava zakonitost donošenja Djelomičnog rješenja o nasljeđivanju iz Pekčec Stjepana Posl. br. VII-O-230/04-109 od 21. svibnja 2007., kao i posljedično ostavinskog rješenja iza ŠG posl. br. 160 O-9094/2016-11 od 02. listopada 2017. u dijelu koji se odnosi na novčana sredstva iza IG u [adresa] tvrdeći da je u ostavinskom rješenju iza ŠG naveden pogrešni ostavinski akt (Djelomično ostavinsko rješenje posl br.: VII-O-230/04-109.: po kojemu Banka tvrdi da ona nije mogla naslijediti svojeg oca IG **.**.2007. jer nije ukinuto prethodno doneseno ostavinsko rješenje iza IG od 18. travnja 2000. na koje je iskazana klauzula pravomoćnosti 31.srpnja 2000., niti je tada 2007. banku obavijestila o novoj sudskoj odluci.

17. U pobijanoj odluci sud ističe kako je već proveden ostavinski postupak iza umrlog IG FG. U času smrti kao njegove zakonske nasljednice utvrđene su supruga ŽG, i kćeri VG i ŠG. Tijekom postupka je preminula supruga ostavitelja ŽG, čiji zakonski nasljednici su kćer VG u 3/6 dijela te unuci HG, JG i PG, svaki u 1/6 dijela. Preminula je i kćer ostavitelja ŠG, čiji zakonski nasljednici su suprug ZG i djeca HG, JG i PG, u jednakim dijelovima. Pri tome valja reći kako ne postoje uvjetne nasljedničke izjave, već se prema odredbi čl. 141. ZON izjava o odricanju od nasljedstva ili o primanju nasljedstva ne može opozvati, a samo nasljednik koji je dao izjavu može tražiti poništenje izjave ako je ona moguće izazvana silom ili prijetnjom, ili je dana uslijed prevare ili u zabludi.

18. U dijelu koji se tiče ½ novčanih sredstava deponiranih na štednoj knjižici Frankfurter Sparkasse, 1822, u [adresa], stoga je ostalo raspraviti pitanje je li pred sudom u Republici Hrvatskoj proveden postupak priznanja strane sudske odluke-Zajedničkog rješenja o nasljeđivanju broj 55 VI Pu 189/99 od 7. ožujka 2000. koje je donio Prvostupanjski sud u Frankfurtu na Majni Savezne Republike Njemačke a kojim je već raspoređena ostavina u [adresa] između supruge ŽG te kćeri ŠG i ĐG na jednake dijelove, uz primjenu hrvatskog nasljednog prava.

19. Sud je u tom pogledu pravilno utvrdio kako pred sudom u Republici Hrvatskoj nije proveden postupak priznanja strane sudske odluke-Zajedničkog rješenja o nasljeđivanju broj 55 VI Pu 189/99 od 7. ožujka 2000. Prvostupanjskog suda u Frankfurtu na Majni te je 27. srpnja 2022. doneseno rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-710/22 pa je ostavinska imovina raspoređena po zakonu između nasljednika VG, HG, JG, ZG i PG.

20. Posebno je pak pitanje primjenjuju li se ovdje uopće čl. 39. i 40. Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (dalje: Uredba) jer ista Uredba u svom čl. 84. koji i nosi naziv „stupanje na snagu“ određuje kako ista Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije a primjenjuje se istom od 17. kolovoza 2015., osim članaka 77. i 78., koji se primjenjuju od 16. studenoga 2014. i članaka 79., 80. i 81., koji se primjenjuju od 5. srpnja 2012. pa je tek od tada Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

21. Stoga i ovaj sud prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja o tome kako postoji nadležnost suda RH da sam o odluci o priznavanju koja se donosi kao odluka o prethodnom pitanju, isto utvrdi – jer baš odluka o raspoređivanju ostavine u ovom predmetu i ovisi o pitanju je li isto već raspoređeno i je li o tome odlučeno nekom odlukom suda u kojoj državi EU ([adresa]) budući da se prema čl. 40. Uredbe propisano kako se odluka neće priznati, između ostalog, ako je nespojiva s odlukom donesenom u postupku između istih stranaka u državi članici u kojoj se traži priznanje.

22. Dapače, i sam čl. 40. Uredbe jasno propisuje izuzetke u kojima se strana odluka neće priznati, a to su izuzeci, odnosno slučajevi u kojima je njezino priznavanje u očiglednoj suprotnosti s javnim poretkom (ordre public) u državi članici u kojoj se priznavanje zatražilo; ako je donesena jer se tuženik nije upustio u postupak, a nije mu pravodobno dostavljeno pismeno o započinjanju postupka ili jednakovrijedno pismeno i na način koji mu omogućuje da pripremi svoju obranu, osim ako tuženik nije započeo postupak za osporavanje odluke kad je za to imao mogućnost; ako je u proturječju s odlukom koja je donesena u postupku između istih stranaka u državi članici u kojoj se traži priznavanje; ako je u proturječju s ranijom odlukom donesenom u drugoj državi članici ili u trećoj državi u postupku o istom predmetu i između istih stranaka, ako ranija odluka ispunjava uvjete potrebne za priznavanje u državi članici u kojoj se traži priznavanje.

23. Pri tome valja reći da i Zakon o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17., 67/23, dalje ZMPP.) u svom čl. 29. izravno upućuje na primjenu prava mjerodavnog za nasljeđivanje, a u čl. 54. na određivanje nadležnosti suda RH u skladu s Uredbom, pa tako u čl. 65. isključuje vlastitu primjenu u korist iste Uredbe. No, pri tome valja imati u vidu kako je ZMPP na snagu prema odredbi svojih čl. 80 i 81. istom dana 29. siječnja 2019. čime je tek prestao važiti Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91. i 88/01., dalje ZRSZ), pa je i u skladu sa čl. 141.c Ustava RH ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije, izjednačeno s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom, a pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije što bi značilo da se Uredba niti ne može primjenjivati po prirodi stvari prije početka vlastitog važenja a to je bilo od 17. kolovoza 2015. kada je već navedeno rješenje o nasljeđivanju u ovoj pravnoj stvari bilo doneseno. Konačno, i sam ZRSZ kao propis koji je važio u isto vrijeme pripisivao je u čl. 30. da je a nasljeđivanje mjerodavno je pravo države čiji je državljanin bio ostavitelj u vrijeme smrti, a u čl. 71. st. 3. ZRSZ bilo je propisano da nadležnost suda Republike Hrvatske za raspravu pokretne ostavine državljanina Republike Hrvatske postoji samo ako se pokretnine nalaze na teritoriju Republike Hrvatske ili ako po pravu države u kojoj se pokretnine nalaze nije nadležan strani organ odnosno ako taj organ odbija da raspravlja ostavinu.

24. Dakle, ovdje je već doneseno Djelomično rješenje o nasljeđivanju posl. br. O- 230/04 od 21. svibnja 2007. kojim je pravomoćno raspoređena ½ dijela novčanih sredstava deponiranih na štednoj knjižici Frankfurter Sparkasse, pa bi priznanje Zajedničkog rješenja o nasljeđivanju broj 55 VI Pu 189/99 od 7. ožujka 2000. dovelo do egzistiranja dva pravomoćna sudska rješenja u pravnom poretku Republike Hrvatske u odnosu na istu pravnu stvar i između istih stranaka te bi se radilo o presuđenoj stvari u odnosu na dio ostavine koji se nalazi u [adresa] primjenom čl. 39. i 40. Uredbe. Naime, u vezi s Djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju i jest već o pitanju priznanja predmetne strane sudske odluke kao o prethodnom pitanju odlučeno kao pod točkom I. izreke a prema odredbi čl. 174. i čl. 181. u vezi s čl. 175. Zakona o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ br. 20/1955., Službeni list SFRJ br. 12/1965., Narodne novine br. 52/1971., 47/1978, 71/1991, 37/1994, 56/2000, u nastavku: ZN), ostavinska imovina je rješenjem raspoređena.

25. Dakle, ukoliko već postoji pravomoćna odluka suda u RH, tada je u pogledu pitanja valjanosti strane odluke nadležan sud te strane države po pravu te države (jer ovdje žalitelji tvrde da je pred sudom strane države bilo lažno prikazano postojanje neke odluke suda u RH), a ne sud u ovom postupku, te je o ovom pitanju već pravomoćno odlučeno i sada u ovoj fazi postupka niti ovaj sud drugog stupnja nema ovlasti intervenirati u ovo pitanje van navedenih granica.

26. Dakle, u pogledu valjanosti rješenja koje je doneseno u stranoj državi – ako je nakon odluke ovog suda već najveći dio ostavine pravomoćno raspoređen - stoga može u odgovarajućem postupku i povodom odgovarajućih pravnih lijekova i instituta odlučivati samo nadležno tijelo te strane države.

27. Pored toga, sud u očitovanju u popratnom izvješću dostavljajući ovom sudu spis na odlučivanje pravilno utvrđuje kako je o prijedlogu za ukidanje klauzule pravomoćnosti ostavinskog rješenja iza ostavitelja od 18. travnja 2000. već odlučeno rješenjem O-710/2022 od 14. prosinca 2023. dok u pogledu provedivosti rješenja od 14. prosinca 2023. u zemljišnim knjigama nije određeno da se ostavinsko rješenje od 18. travnja 2000. ima zamijeniti ostavinskim rješenjem od 10. rujna 2020. koje ne raspodjeljuje imovinu upisanu u k. o. [katastarska općina], a koja je prethodno raspodijeljena po rješenju od 18. travnja 2000., već se zk odjelu dostavlja rješenje od 10. rujna 2020. radi provedbe u odnosu na točku I./A izreke koja je pravomoćna a nekretnine koje nisu raspodijeljene rješenjem od 10. rujna 2020. mogu naknadno biti predmetom raspravljanja, a postupanje zemljišnoknjižnog odjela nije predmetom ovog postupka. Stoga, ukoliko neka imovina nije raspoređena tijekom ostavinskog postupka a za nju se kasnije saznalo, ne postoji zapreka raspravljanja i raspoređivanja iste kroz institut naknadno pronađene ostavine.

28. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo je podnesenu žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, te odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Sudac

Josip Grubišić