Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1022/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pl-281/2025-11 od 15. siječnja 2026., dana 12. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pl-281/2025-11 od 15. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbija se prigovor tužitelja na rješenje suda prvog stupnja poslovni broj Pl-281/2025-9 od 24. listopada 2025. za plaćanje sudske pristojbe na rješenje za izdavanje platnog naloga u iznosu od 6,64 eura kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja pravodobno se žali tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje i oslobodi tužitelja obveze plaćanja pristojbe, podredno da vrati predmet na ponovni postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pl-281/2025-9 od 24. listopada 2025. (stranica 3-37 spisa) naloženo je tužitelju da plati sudsku pristojbu na rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 eura.

5. Tužitelj je podnio prigovor protiv gore navedenog rješenja (stranica 40-42 spisa), navodeći da je oslobođen plaćanja sudske pristojbe, u skladu s odredbom članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018. i 51/2023. – dalje: ZSP), budući da je tužitelj osoba koja obavlja javnu ovlast, a ovaj postupak je proizašao iz obavljanja njegove javne ovlasti.

6. Prvostupanjski sud je taj prigovor pobijanim rješenjem, poslovni broj Pl-281/2025- 11 od 15. siječnja 2026., odbio kao neosnovan, obrazlažući da naplata RTV pristojbe ne predstavlja obavljanje javnih ovlasti jer su odredbom članka 3. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj: 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23., 18/24. – dalje: Zakon o HRT) navedene javne usluge tužitelja, a naplata mjesečne pristojbe nije među njima, stoga se ne radi o postupku iz obavljanja javnih usluga.

7. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

8. Predmetni postupak se vodi radi naplate mjesečne pristojbe, a koju pristojbu tuženica nije dobrovoljno podmirio tužitelju.

9. Odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o HRT propisano je da je Hrvatska radiotelevizija pravna osoba koja ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.

10. Dakle, u skladu s navedenom zakonskom definicijom, tužitelj je pravna osoba koja obavlja javne usluge. Dok javna ovlast podrazumijeva obavljanje određenog oblika javne vlasti, smisao javnih usluga je pružanje djelatnosti koja su od interesa za zajednicu.

11. Javne usluge koje obavlja tužitelj su propisane odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o HRT pa je tako djelatnost Hrvatske radiotelevizije proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga. U toj zakonskoj definiciji kao javna usluga nije navedena naplata mjesečne pristojbe.

12. Dakle, prema ocjeni ovog suda, tužitelj je osoba koja obavlja javne usluge, a ne javne ovlasti. Nadalje, čak i kad bi se smatralo da se pojmovi „javne usluge“ i „javne ovlasti“ sadržajno podudaraju, naplata mjesečne pristojbe nije zakonom predviđena kao javna usluga koju obavlja tužitelj, već predstavlja prihod kojim tužitelj financira svoju djelatnost.

13. Kako iz navedene odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP jasno proizlazi da su od plaćanja pristojbi oslobođeni osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, to tužitelj u postupcima za naplatu mjesečne pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Pri tome se ističe da neosnovano tužitelj navodi da ne obavlja svoju djelatnost na temelju ugovornog odnosa, jer se naplata pristojbe temelji na ugovornom odnosu tužitelja i korisnika njegovih usluga (vlasnika prijemnika), jer činjenicom posjedovanja prijemnika korisnik usluge tužitelja pristupanjem ulazi u ugovorni odnos sa tužiteljem.

14. Slijedom navedenog, tužitelj nije oslobođen plaćanja sudske pristojbe u smislu odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP.

15. Radi svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prigovor tužitelja na rješenje o pristojbi kojim mu je naloženo plaćanje sudske pristojbe na rješenje o izdavanju platnog naloga, u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZSP.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. stavka 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj