REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-863/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Marini Kapikul, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Apfenthaler, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐR zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne Novine 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15., dalje: KZ/11.) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-925/2021 od 20. svibnja 2021., nakon provedene javne rasprave održane 24. listopada 2025., 19. siječnja 2026. i 11. ožujka 2026., a zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti savjetnika OKDO u Zagrebu KR, optuženog ĐR i branitelja u zamjeni optuženika, odvjetnika Tomislava Skerleva, 12. ožujka 2026. objavio je, a 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08.)

optuženi ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin HR i Đ rođene K, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, diplomirani inženjer elektrotehnike, sa završenom Fakultetom elektrotehnike i računarstva, zaposlen u poduzeću "Primotronic" d.o.o., s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 2.000,00 eura, vlasnik 2 stana u [adresa] veličine 72m2 i 52 m2, oženjen, otac dvoje malodobne djece (10 i 14 godina), kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjavan

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi

8. rujna 2017. u 08,37 sati, u Zagrebu, djelatnicima tjednika „Novosti“, koji se između ostalog bavi pitanjima vezanim za srpsku zajednicu u Hrvatskoj i čiji je izdavač Srpsko narodno vijeće, uslijed snažne odbojnosti prema osobama srpske nacionalnosti, a u nakani da ih zastraši smatrajući da im po podrijetlu pripadaju, s adrese elektroničke pošte „ [adresa elektroničke pošte]", na službenu adresu elektroničke pošte navedenog tjednika, „ [adresa elektroničke pošte]", poslao e-mail sadržaja: "Naprijed vatreni?! Zgodno…Idući put treba organizirati akciju i žive vas polit benzinom i zapaliti…ZA DOM SPREMNI", a koja poruka je izazvala bojazan za vlastiti život djelatnika tjednika „Novosti“,

d a k l e, drugima ozbiljno prijetio da će im nanijeti zlo podmetanjem požara, a kazneno djelo je počinjeno prema većem broju ljudi,

čime bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15., dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., sve u vezi članka 87. stavka 21. KZ/11.

II/ Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog ĐR stavljajući mu na teret počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom – opisano u članku 139. stavcima 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11. koja optužnica je potvrđena ovosudnim rješenjem broj Kov-954/2021 od 29. rujna 2021. Ovosudnom presudom broj K-1223/2021 od 30. rujna 2022. optuženi ĐR oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a u prihvaćanjem žalbe OKDO u Zagrebu Županijski sud u Puli- Pola je 26. ožujka 2025. ukinuo pobijanu presudu te uputio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe optuženi ĐR izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranaka pročitao i pregledao ispis e-mail poruka poslanih tjedniku „Novosti“ u vremenu od 14. ožujka do 8. rujna 2017. (list 5-6 spisa), podaci o registriranom korisniku adrese elektroničke pošte – [adresa elektroničke pošte] s prilozima (list 16-18 spisa), ispis e-mail poruka poslanih tjedniku „Novosti“ (list 25-29 spisa), službena bilješka Odjela kibernetičke sigurnosti, Policijske uprave zagrebačke od 24. rujna 2020. (list 32-44 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, sukladno članku 208.a ZKP/08, s pripadajućom audio -video snimkom ispitivanja od 7. listopada 2020. (list 49-52 spisa), ispis javno dostupnih podataka o tjedniku „Novosti“ (list 59-77 spisa). Na raspravi su neposredno ispitani svjedoci AR, ER i LR. Naposljetku je pročitan izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika te je optuženik iznio obranu na raspravi.

3.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog obrane da se na raspravi pročita članak dnevnik.hr pod naslovom "Članovi A- HSP-a" javno zapalili primjerak "Novosti" predsjednik HND-a: "To je prijetnja" koji je objavljen 2. rujna 2017. jer prema ocjeni suda isti nije u neposrednoj vezi sa inkriminacijom iz činjeničnog opisa optužnice niti je potreban za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica u ovom postupku, s obzirom da je prema ocjeni suda činjenično stanja dovoljno i potpuno razjašnjeno iz do sada provedenih dokaza.

4. Iz ispisa e-mail poruka poslanih tjedniku „Novosti“ u vremenu od 14. ožujka do 8. rujna 2017. (list 5-6 spisa) proizlazi da su s maila [adresa elektroničke pošte] na adresu [adresa elektroničke pošte] odaslane poruke sadržaja koji se inkriminira činjeničnim opisom optužnice u ovom postupku: "Naprijed vatreni?! Zgodno…Idući put treba organizirati akciju i žive vas polit benzinom i zapaliti…ZA DOM SPREMNI"

5. Iz podataka o registriranom korisniku adrese elektroničke pošte – [adresa elektroničke pošte] s prilozima (list 16-18 spisa) koje je Iskon Internet uputio Službi organiziranog kriminaliteta PUZ proizlazi da je vlasnik predmetnog priključka i korisnik pretplatničkog ugovora osoba po imenu ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], adresa priključka [adresa].

6. Iz ispis e-mail poruka poslanih tjedniku „Novosti“ (listovi 25-29 spisa) proizlazi kako je 18. ožujka 2020. s mail adrese [adresa elektroničke pošte] poslana e-mail poruka sadržaja: ''Gonite se u 3 PM smeća srpska.''

7. Iz službene bilješka Odjela kibernetičke sigurnosti, Policijske uprave zagrebačke od 24. rujna 2020. (list 32-44 spisa) proizlazi kako je uvidom u sadržaj elektronske pošte [adresa elektroničke pošte] utvrđeno da je NN osoba ranije kreirala mapu ''Prijetnje'' u kojoj je bilo pohranjeno ukupno pet poruka zaprimljenih od strane e-pošte [adresa elektroničke pošte] te je izvršena analiza IP adrese pošiljatelja i sadržaja tih poruka.

8. Iz ispisa javno dostupnih podataka o tjedniku „Novosti“ (list 59-77 spisa) proizlazi sadržaj impressuma za portal Novosti (izdavač, glavni urednik, zamjenik glavnom urednika, izvršni urednici, redakcija itd.)

9. Iz iskaza svjedoka LR s rasprave 19. siječnja 2026. (l ist 138 spisa) proizlazi kako optuženika poznaje oko dvadesetak godina, s obzirom na to da su bili susjedi. Pojasnio je da je u istoj zgradi u kojoj je optuženik stanovao imao odvjetnički ured. Istaknuo je da je obitelj optuženog ĐR mirna građanska obitelj te da je imao suprugu, sina i kćer, pri čemu je sin omiljen među stanarima zgrade. Naveo je da su se često susretali u prizemlju zgrade, gdje su se inače okupljali susjedi, te da su optuženik i on često razgovarali. Razgovori su, prema njegovim riječima, uglavnom bili vezani uz sport, budući da su oboje bili navijači Dinama. Izjavio je da je prvi put na sudu čuo za činjenični opis kaznenog djela koje se optuženiku stavljalo na teret te da mu ĐR o tome nikada nije govorio. Također je naveo da optuženik nikada nije iznosio svoje stavove o Srpskom narodnom vijeću, tjedniku „Novosti” niti o srpskoj nacionalnoj manjini, kao i da nikada nisu razgovarali o politici. Na posebno pitanje branitelja optuženika, izjavio je da nije imao nikakvih posrednih ni neposrednih saznanja o tome da je optuženik iskazivao mržnju ili netrpeljivost prema osobama srpske nacionalnosti, niti je imao takav dojam. Dodao je da su u kafić koji je ranije spomenuo dolazile osobe različitih nacionalnosti, uključujući H, A i E, te da je optuženik sa svima imao korektan odnos.

10. Iz iskaza svjedoka SR s rasprave 19. siječnja 2026. (listovi 138- 139 spisa) proizlazi da je tempore criminis bio generalni sekretar Srpskog narodnog vijeća te da su ga o e-mailovima ĐR obavijestili članovi redakcije, točnije urednik AR. Pojasnio je da je 2017. godina bila izuzetno naporna i napeta za Srpsko narodno vijeće s obzirom na to da su takve prijeteće poruke učestalo dolazile i od drugih, da su im palili novine ispred ureda te da je politička situacija bila zaoštrena. Na pitanje sjeća li se točnog sadržaja e-mail poruka koje je uputio optuženik i na koje su točno adrese bile upućene, naveo je da te poruke prileže spisu i da se ne može sjetiti točnih riječi, ali da nisu odskakale od drugih prijetećih poruka takve vrste. Naveo je da je ĐR pisao na e-mail adresu tjednika „Novosti”, a na pitanje kome je još pisao odgovorio je da se ne sjeća točno kome te da na njegov e-mail nije slao poruke. Izjavio je da su, nakon što ga je urednik AR obavijestio o tim prijetećim porukama, slučaj prijavili policiji i državnom odvjetniku te da se, kako je naveo, sve poprilično otegnulo s postupanjem. Na upit poznaje li ĐR od ranije, naveo je da ga ne poznaje te da je u to vrijeme za cijelu organizaciju – SNV radilo oko pedesetak zaposlenih, dok je za sam portal radilo manje ljudi, oko petnaestak. Na posebno pitanje zastupnika optužbe može li objasniti kontekst u kojem su izrečene inkriminirane riječi, naveo je, kao što je već istaknuo, da je u to vrijeme bilo jako puno napada na nacionalnoj osnovi od strane desno orijentiranih političkih stranaka, odnosno radikalnih desnih organizacija, navodeći kao primjer kampanju koju su vodili HR i BR, vođa Autohtone Hrvatske stranke prava. Istaknuo je da su te poruke bile uske u svojem varijetetu, vrlo oštre, upućene čelnicima srpske nacionalne manjine, organizacijama H i samom SNV-u, odnosno L kao nacionalnoj manjini u Republici Hrvatskoj. Naveo je da je sadržaj tih poruka bio dobro poznat, poput tvrdnji „da smo svi mi četnici, da trebamo otići odavde, da djelujemo protiv RH…”.

10.1. Na daljnje pitanje zastupnika optužbe kako se osjećao zbog e-mail poruka ĐR, izjavio je da je to bilo očekivano jer takve poruke nisu bile izolirani slučaj, dodajući da to nije „palo s neba” te da se takva retorika često ponavljala. Naveo je da je osjećao strepnju i strah te da se pitao hoće li se nešto loše stvarno dogoditi. Na posebno pitanje branitelja optuženika sjeća li se na koji je način AR saznao za e-mail poruke optuženika i na koji ih je način njemu prezentirao, odnosno je li mu ih pokazao ili prepričao, naveo je da ne može odgovoriti na to pitanje s obzirom na protek vremena, ističući da je prošlo devet godina od tada. Na daljnje pitanje je li osobno vidio e-mail, naveo je da se ne može sjetiti. Sud je zabranio pitanje branitelja optuženika je li bilo i drugih poruka sličnog sadržaja, s obzirom na to da je isto irelevantno za utvrđivanje kaznene odgovornosti optuženika. Na posebno pitanje branitelja optuženika je li se osjećao ugroženim zbog paljenja novina tjednika „Novosti”, o čemu je ranije iskazivao, naveo je da se osjećao ugroženim. Na pitanje zašto se tako osjećao, naveo je da ga je to asociralo na događaje u SR Njemačkoj tridesetih godina 20. stoljeća, odnosno na nacističku propagandu, s obzirom na to da su se nacis ti na taj način obračunavali sa svojim protivnicima, zbog čega je mogao osjećati jedino gađenje i strah. Na daljnje pitanje branitelja je li se ikada dogodio kakav incident s imovinom portala Novosti, odnosno je li bilo uništavanja i paljenja, naveo je da jest. Na pitanje branitelja je li mu poznato koliko je u redakciji, od tih petnaestak zaposlenih, S, naveo je da ne vode evidenciju o nacionalnostima zaposlenih, ali da prema njihovom ponašanju, slavljenju praznika i slično, kao i prema imenima i prez imenima, otprilike znaju tko je koje nacionalnosti.

11. Svjedok ER na raspravi 19. siječnja 2026. (list 140 spis) kazao je kako optuženika poznaje 20-tak godina, s obzirom da su optuženik i on kolege na sadašnjem poslu, a i prije su zajedno radili. Kada mu se predočava činjenični opis kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret navodi kako optuženik nije nikada iskazivao mržnju ili netrpeljivost prema pripadnicima srpske manjine, te da o politici ni nisu pričali jer nemaju za to vremena. Izjavio je kako mu je optuženik prijatelj jer se druže i izvan posla ali ne baš često. Na posebno pitanje branitelja optuženika je li mu poznato postoje li na poslu osobe drugih nacionalnosti te poznaju li ih on i optuženik, te kakav je odnos optuženika prema njima, svjedok je odgovorio "odnos je normalan", a na daljnji upit branitelja diferencira li optuženik ljude prema nacionalnosti, svjedok je naveo da se prema svima ponaša jednako.

12. Svjedok AR na raspravi 19. siječnja 2026. (listovi 140-141 spisa) naveo je da je 2017. godine bio glavni urednik tjednika "Novosti", a da u trenutku davanja iskaza više nije zaposlen u "Novostima". Naveo je da je, koliko mu je poznato s obzirom na protek vremena, optuženik svoje prijetnje upućivao na e-mail portala "Novosti": [adresa elektroničke pošte], a da mu je tajnica uobičajeno prosljeđivala neke bitne mailove, pa tako i navedene. Istaknuo je da isprva nije mislio reagirati jer je smatrao da su takve prijetnje, mrzilačke izjave i uvrede oličenje jedne otužne kulture u Hrvatskoj, no nakon što su poruke dosegle eskalirajući nivo, odlučio je reagirati. Naveo je da se sjetio događaja u Francuskoj – terorističkog napada na redakciju – jer je optuženik u porukama podsjećao da će i oni završiti kao ta redakcija te da će “imati izlet uz nebo”. Naveo je da je situacija eskalirala kada je vidio poruku u kojoj je pisalo da treba organizirati akciju da ih se žive zapali, nakon čega je o tome obavijestio izdavača i SNV, te je tadašnji generalni sekretar SR zajedno s njima odlučio podnijeti kaznenu prijavu. Potom je došla kriminalistička policija kojoj je omogućen pristup e-mailu te su izuzeli sporne poruke. Na upit koliko je zaposlenih bilo u redakciji tjednika "Novosti" tempore criminis, svjedok je naveo da je bilo barem 20 zaposlenih kojima su prijetnje bile upućene, a zajedno s vanjskim suradnicima i honorarnim djelatnicima više od 30 osoba.

12.1. Naveo je da optuženika ranije nije poznavao te da je na internetu vidio kako je 2011. godine prijetio kolegi MR. Na upit na koje su točno e -mail adrese prijetnje ĐR bile upućene, naveo je da je pisao na e-mail tjednika "Novosti", dok mu za pojedinačne adrese nije bilo poznato, te da njemu osobno ništa nije bilo poslano. Dodao je da je poruka bilo više, u razdoblju od dva do tri mjeseca tijekom 2017. godine do jeseni, te da se, koliko se sjeća, e-mail adresa pošiljatelja sastojala od imena i prezimena ĐR, pa je na taj način saznao o kome se radi. Na posebno pitanje zastupnice optužbe sjeća li se sadržaja poruka, odnosno je li optuženik iskazivao animozitet prema nacionalnoj osnovi, naveo je da se u vezi toga sjeća sadržaja koji je bio obradio u izvještaju i objavljenom tekstu. Potom je svjedok uz dopuštenje suda pokazao zaslon svojeg mobilnog telefona na kojem se nalazio objavljeni tekst koji je napisao za tjednik "Novosti". Naveo je da se sjeća da je optuženik pisao izraze poput "četnici", "za dom spremni", "idite u tri materine četničke", te da je poruke završavao pozdravom "za dom spremni". Branitelj optuženika stavio je primjedbu na iskaz svjedoka, navodeći da svjedok iskazuje prema onome što je pronašao na mobitelu te da se točnih riječi optuženika ne sjeća. Na daljnje pitanje zastupnika optužbe kako se osjećao nakon saznanja za inkriminirane poruke, svjedok je naveo da se prvenstveno osjećao odgovorno za cijeli kolektiv budući da je bio glavni urednik, te da je bio zabrinut jer nikada nije bilo poznato tko stoji iza takvih poruka i što se sve može dogoditi. Dodao je da je smatrao kako se radi o prijetnjama koje treba shvatiti ozbiljno, zastrašivanju i pokušaju ušutkavanja.

13. Glede ocjene izvedenih dokaza za istaknuti je da je sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom jer ista nije dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza, niti su stranke osporavale vjerodostojnost iste.

14. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.

15. Tijekom postupka, a s obzirom na obranu optuženika, nije bilo sporno da je optuženik odaslao e-mail poruku inkriminiranog sadržaja kako mu se to stavlja na teret, međutim, spornim se nalazi jesu li takvim njegovim postupanjem ostvarena subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje koje mu se stavlja na teret, i to kaznenog djela prijetnje prema većem broju ljudi s obzirom da isto nije sastavni dio činjeničnog supstrata. Dakle, sporan je broj i identitet žrtava te je li ostvareno kvalifikatorno obilježje ''veći broj ljudi''.

16. Kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. čini onaj tko tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, a djelo je počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom il i položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

17. U konkretnom slučaju optuženiku se stavlja na teret ozbiljna prijetnja (nanošenje zla podmetanjem požara) počinjena prema većem broju ljudi. Međutim, za kvalifikatornu okolnost prijetnje ''većem broju ljudi'' potrebno je u činjeničnom opisu optužnice naznačiti identitet tih osoba te je također potrebno da broj žrtava odgovara pojmu ''veći broj ljudi'' što nije propisano niti u biću kaznenog djela prijetnje niti u članku 87. KZ/11. (značenje izraza) već se radi o neodređenoj vrijednosti. Stoga tu pravnu prazninu popunjava pravna teorija i sudska praksa. Vrhovni sud Republike Hrvatske[1] pod većim brojem ljudi podrazumijeva najmanje pet osoba pri čemu razlikuje taj pojam od pojma ''više osoba'' što čini dvije ili više osoba.

18. U ponovljenom postupku sud je postupajući prema uputi iz rješenja drugostupanjskog suda ispitao svjedoke SR i TR kako bi razjasnio jesu li i na koji način djelatnici tjednika ''Novosti'' bili upoznati sa sadržajem inkriminirane e-mail poruke te koliko je bilo djelatnika tjednika ''Novosti'' u inkriminirano vrijeme.

18.1. Iz iskaza svjedoka SR proizlazi kako je za inkriminirajući e-mail koji je poslan na e-mail adresu tjednika ''Novosti'' saznao od svjedoka TR dok se točnog

1 Presuda i rješenje VSRH broj I Kž 660/10-7 od 27. listopada 2010.

načina na koji način je AR saznao za poruke nije mogao sjetiti s obzirom na protek vremena kao niti je li sam vidio inkriminirajući e-mail. Iz iskaza svjedoka AR, glavnog urednika tjednika ''Novosti' tempore criminis proizlazi da je inkriminirana e- mail poruka poslana na e-mail adresu tjednika ''Novosti'' a za istu je prva doznala tajnica glavnog urednika koja ju je i proslijedila svjedoku, dok mu nije poznato da su mail poruke takvog sadržaja s e-mail adrese optuženika odaslane nekoj konkretno j osobi, odnosno djelatniku tjednika ''Novosti'' kojih je tempore criminis bilo otprilike 20- 30.

19. Razmatrajući iskaze ovih svjedoka prvenstveno u kontekstu činjeničnog opisa i pravne kvalifikacije kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret razvidno je da u konkretnom slučaju nije ispunjeno objektivno obilježje ''veći broj ljudi'' kao kvalif ikatorni element kaznenog djela jer ako prihvatimo iskaze ova dva svjedoka kao istinite, tada se može govoriti o dvije žrtve kaznenog djela prijetnje (ili eventualno tri ako u to ubrojimo i tajnicu urednika ''Novosti'' čiji je identitet bio nepoznanica tijekom prethodnog postupka), a ne i o većem broju ljudi jer iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi optuženik prijetio točno određenoj petorici ljudi što je nužno za opstojnost ovakve kvalifikacije kaznenog djela i donošenje osuđujuće presude.

20. U činjeničnom opisu optužnice naznačeno je da su žrtve, odnosno adresati kaznenog djela prijetnje prema većem broju ljudi djelatnici tjednika ''Novosti'' međutim, prema ocjeni ovog suda, ali i drugostupanjskoj praksi, kazneno djelo prijetnje ne može se počiniti na štetu institucija i kolektiva, jer kolektivni subjektivitet ne može biti objekt tog kaznenog djela, već da bi se moglo raditi o tom kaznenom djelu, riječi prijetećeg sadržaja moraju biti upućene prema točno određenoj osobi ili osobama, a što je u konkretnom slučaju izostalo.[2]

21. Slijedom navedenog, kako po ocjeni ovog suda nije dokazano da bi optuženica inkriminiranim postupanjem ostvarila objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje koje joj se stavlja na teret sud se nije niti upuštao u ispitivanje subjektivnog obilježja djela kao izlišnog pa je optuženika oslobodio optužbe.

22. Konačno, s obzirom da je optuženik oslobođen optužbe, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

23. Slijedom svih izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

SUTKINJA

Marina Kapikul

2 Presuda ŽSVŽ, broj Kž-228/2016 od 8. prosinca 2016.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Puli - Pola.

DNA:

1. OKDO

2. Optuženik

3. Branitelj optuženika