Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1601/2026
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe LUJO MONTAŽA d.o.o. i odgovorne osobe TŠ, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 15. prosinca 2025., broj: Pp-3775/2025, u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, te se preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i novčanoj kazni na način da se djelo okrivljenika činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude pravno označava kao prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te se na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi LUJO MONTAŽA d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi TŠ, novčana kazna u iznosu od 70,00 (sedamdeset) eura, koju su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a okrivljenicima će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko isti, u naprijed navedenom roku, plate dvije trećine izrečene novčane kazne.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 15. prosinca 2025., broj: Pp-3775/2025, proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba LUJO MONTAŽA d.o.o. i odgovorna osoba TŠ zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te su na temelju cit. propisa uz primjenu članka 38. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), oslobođeni od kazne.
2. Okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka i to svaki u iznosu od 50,00 eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava te je suprotno članku 38. cit. Zakona primijenio odredbu o oslobođenju od kazne, pogrešno držeći da će se svrha kažnjavanja postići bez izrečenih kazni. Tužitelj ističe da je u navedenom razdoblju od 1. do 21. rujna 2023. bio obavljen nadzor kod poslodavca, da bi utvrđivanjem neprijavljenog rada donio rješenje u skladu sa člankom 7. Zakona o neprijavljenom radu, a što upućuje na težinu povrede. S obzirom da je prekršaj utvrđen naknadno kada je radnik već bio prijavljen s prvim danom početka rada, ali s kašnjenjem, to se ne donosi navedeno rješenje, već isti odgovaraju samo zbog počinjenog prekršaja. Zbog navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i okrivljenike proglasiti krivima i kazniti po zakonu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona. Međutim, utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogriješio prilikom ispisivanja pravne oznake prekršaja kojeg su počinili okrivljenici, jer je navedena pogrešna točka, tj. da su počinili prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, iako prekršaj činjenično opisan u izreci predstavlja povredu članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. Stoga je ovaj Sud, u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, ispravio uočenu nepravilnost i pravilno pravno označio prekršaj okrivljenika kao povredu odredbe članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
6. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, a u smislu navoda žalbe tužitelja, ovaj Sud smatra da okrivljenike za počinjeni prekršaj nije trebalo osloboditi od kazne. Naime, iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud okrivljenike oslobodio od kazne zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci, navodeći za takvu odluku kao razloge nekažnjavanost okrivljene pravne osobe, kao i odgovorne osobe iz Zakona o mirovinskom osiguranju, te činjenicu da je propust ispravljen u kratkom roku, a svakako prije inspekcijskog nadzora na način da su radniku prava priznata od dana zasnivanja radnog odnosa. Međutim, uzimajući u obzir da se s prijavom za radnika za kojeg nisu dostavili prijavu nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja na vrijeme kasnilo tri tjedna, ove navedene okolnosti po ocjeni ovog Suda u svojoj ukupnosti imaju značaj naročito olakotnih i pružaju dostatnu osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne, ali ne i za oslobađanje od kazne primjenom članka 38. Prekršajnog zakona, a kako to opravdano ističe žalitelj.
7. Stoga je ovaj Sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, a uzimajući u obzir okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni i okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčane kazne uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, dakle, u iznosima nižim od propisanih posebnih minimuma budući je novčana kazna za pravnu osobu propisana od 660,00 do 6.630,00 eura, a za odgovornu osobu od 130,00 do 1.320,00 eura, vodeći računa o svim okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i koje okolnosti su po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene.
8. Ukoliko okrivljenici u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati će se da je ta novčana kazna u cjelini plaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
9. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 12. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Jasna Momirović v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
