REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-612/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojega zastupa SCO, službena osoba, radi invalidske mirovine, 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24- 01/03008749559, URBROJ: 341-99-05/3-24-007244 od 22. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03008749559, URBROJ: 341-99-05/3-24-007244 od 22. svibnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi, KLASA: UP/I 141-02/24-01/03008749559, URBROJ: 341- 17-05/3-24-9807 od 12. studenog 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke je određeno da se hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata SC rođ. **.**.1953., kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica 20% bolešću zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 80% bolesti zadobivenom izvan tih okolnosti, priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 20. veljače 2023. u svoti od 381,96 eura mjesečno. Umjesto ovako određene mirovine određuje se najniža mirovina u svoti od 473,26 eura mjesečno. Svota mirovine smanjuje se za 10% prema Zakonu o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 71/10. i 130/11.) i iznosi 425,93 eura mjesečno. Budući da je tako smanjena svota mirovine niža od 464,53 EUR, isplaćivat će se mirovina u svoti od 464,53 eura mjesečno prema Zakonu o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 71/10. i 130/11.). Osobni bod mirovine iznosi 42,7744. Od 1. srpnja 2023. sukladno Zakonu o izmjena i dopunama Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 47/23.) određuje se isplata mirovine u smanjenoj svoti od 433,76 koja se limitira na svotu od 464,53 EUR. Od 1. siječnja 2024. mirovina iznosi 534,26 EUR mjesečno. Od 1. srpnja 2024. mirovina iznosi 573,92 EUR mjesečno. Ovako određena mirovina se neće isplaćivati dok se stranka ne odluči za njenu isplatu. Nadalje, točkom II. izreke rješenja određeno je da se ovo rješenje donosi u izvršenju rješenja Središnje službe u Zagrebu, broj 534450 od 8. listopada 2024. te da žalba ne odgađa izvršenje ovoga rješenja.

2. Tužitelj u tužbi navodi da su u obrazloženju nalaza i mišljenja krivo izvedeni zaključci u pogledu njegove medicinske dokumentacije vezano za radnu nesposobnost. Smatra nejasnim koja Lista i Točka Pravilnika kao i dijagnoza nosi 80%, kao i 20%. Dalje navodi da rješenjem nije opisano njegovo zdravstveno stanje i radna nesposobnost. Tužbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer tvrdi da nisu sagledavani dokazi u spisu, odnosno svi njegovi nalazi, kao niti opis poslova i radnih zadataka koje je radio, godine života, stručna sprema i zvanje. Rješenje je po shvaćanju tužitelja ništavo jer se pitanje zahtjeva za ocjenu radne sposobnosti nije sagledalo u cjelini, nalaz je donesen bez obrazloženja, zbog čega smatra da nisu sagledani medicinski nalazi specijalista. Ističe da Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.) propisuje i jamči građanima sudsku zaštitu protiv nezakonitih upravnih akata, ali i sudsku zaštitu od nezakonitog postupanja nadležnih tijela koja vode postupak, u što spada i slučaj kada upravni akt, protivan zakonu nije donesen. Dodaje da Ustav Republike Hrvatske propisuje da se uvijek treba razmatrati na način da se postupak u kojem se odlučuje o pravima ili obavezama stranaka sagledava kao jedinstvena cjelina, a ne parcijalno, po fazama tog postupka ili po naravi ili vrsti samog postupka. Smatra da se mjerodavni zakoni moraju tumačiti i primjenjivati na konkretne slučajeve na način koji osigurava da sudska zaštita, u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, budu stvarna i djelotvorna, a ne teoretska ili prividna. Nadalje, upućuje na definiciju invaliditeta iz Zakona o hrvatskom registru osoba s invaliditetom ("Narodne novine" br. 64/01.) i primjenu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom te naglašava kako se invaliditet bitno razlikuje od bolesti, pri čemu navodi kako invaliditet predstavlja stanje, to jest, posljedicu bolesti ili oštećenja. Zatim navodi skupine OSI te pojašnjava pojam radne sposobnosti i ocjene radne sposobnosti. Predlaže Sudu provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka psihijatra. Napominje da je dragovoljac i S i da nema pravo na takvu mirovinu jer mu je po općim propisima mirovina veća jer vještaci namjerno daju 20% oštećenja bez obrazloženja. Iz tužbe proizlazi da predlaže da Sud poništi osporavano rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Navodi kako je na temelju zahtjeva tužitelja za ponovnom ocjenom radne sposobnosti od 20. veljače 2023. proveden postupak vještačenja radne sposobnosti od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te da je utvrđeno da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti počevši od 20. veljače 2023. s uzrokom invalidnosti u omjeru 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolest izvan tih okolnosti, što je potvrđeno kao pravilno od strane Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti pri Ministarstvu hrvatskih branitelja. Dalje pojašnjava kako ocjenu radne sposobnosti, uzrok i datum utvrđuje Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Protivi se prijedlogu tužitelja da se provede vještačenje po sudskom vještaku. Nadalje, ukazuje na to da Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, br. 67/17., 56/18., 16/22., dalje: Uredba) nije propisana Lista s postotcima za svaku pojedinu dijagnozu za uzrok invalidnosti koji je vrednovan kao 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolest izvan tih okolnosti ratu, ali da su navedene bolesti koje su utjecale na radnu sposobnost tužitelja, zbog čega tužitelj takvim postupanjem nije oštećen. Imajući u vidu odredbu članka 30. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, br. 121/17., 98/19. i 84/21. - dalje: ZOHBDR), tuženik je mišljenja kako se za određivanje uzroka invalidnosti kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu mogu uzeti samo one bolesti/ozljede koje su neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i na temelju kojih je ostvaren HRVI status. Poziva se na pravno stajalište izneseno u presudama Visokog upravnog suda pod poslovnim brojevima: Usž-4342/20-2, Usž- 406/20-2, Usž-4754/19-6, Usž-353/2024-4 i Usž-2750/2023-2. Tuženik napominje kako tužitelj ima utvrđen HRVI status X. skupine s 20% oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP-a po točki T238b Liste II Uredbe za stalno te da je bolest PTSP vrednovana kao uzrok invalidnosti koja je uzročno-posljedično vezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 12. veljače 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" br. 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenice tuženika. Tužitelj je podneskom od 12. veljače 2026. ispričao svoj nedolazak na ročište zbog bolesti. U skladu s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a, rasprava je održana u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja.

4.1. Opunomoćenica tuženika je na raspravi navela da tuženik ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu i kod navoda iz osporavanog rješenja.

5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovome sporu pokrenut je na zahtjev tužitelja za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu podnesenog 20. veljače 2023.

8. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je tužitelj rođen **.**.1953. i da je do 20. veljače 2023. navršio 70 godina i 20 dana života.

9. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Požegi, KLASA: 141-02/11-01 OB: 03008749559, URBROJ: 341-17-05/3-11-008608, broj spisa: 43503, od 9. siječnja 2012. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, počevši od 13. listopada 2011.

10. Nadalje, u provedenom postupku je utvrđeno da je izvršnim rješenjem tužitelju trajno utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata te je utvrđeno da je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u trajanju od 287 dana u borbenom sektoru.

11. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je i da je prema Nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, KLASA: 561-01/23- 09/463, URBROJ: 426-04-01/11-24-7, evidencijski broj vještačenja: 1017973 od 20. veljače 2024., kod tužitelja od 20. veljače 2023. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti 20% dijelom kao posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 80% nastale izvan okolnosti vezanih uz obranu suvereniteta Republike Hrvatske.

11.1. Dodatno, utvrđeno je da je Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti prema članku 53. ZOHBDR-a obavilo reviziju navedenog nalaza i mišljenja 7. ožujka 2024. (KLASA: 141-02/23-01/707, URBROJ: 522-4/4-24-4) i dalo suglasnost na nalaz i mišljenje.

12. U prvostupanjskom rješenju dan je detaljan prikaz načina izračuna svote mirovine, a u postupku povodom žalbe tuženik je proveo kontrolu obračuna visine mirovine te je utvrdio da su svi relevantni elementi koji služe za izračun mirovine pravilno utvrđeni te da je svota mirovine tužitelja određena u pravilnom iznosu.

13. U povodu žalbe, prema članku 133. stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ( ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. – dalje: ZOMO), pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 561-01/23-09/463, URBROJ: 426-5- 1/33-25-17, evidencijski broj vještačenja: 1247806 od 13. svibnja 2025.

13.1. U obrazloženju mišljenja je navedeno da je Vijeće viših vještaka uvažilo navode iz žalbe te promijenilo datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, a da se sada iz navoda žalbe razabire da je potrebno točno selektirati po dijagnozama uzrok koji se odnosi na ZOHBDR. Dalje se navodi da je tužitelj hrvatski branitelj, rođen **.**.1953., i da je u invalidskoj mirovini od 2010. Zatim, da je rješenjem Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Požeško-slavonske županije od 29. studenog 2022. priznat status HRVI 20% stalno po osnovi PTSP-a. Nadalje, da je važno za naglasiti da isključivo u razmjerni uzrok se može razmatrati bolest koja je povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a to je HRVI od 20%

- psihička bolest PTSP. Navodi se kako se u tri uzastopne godine razmatralo psihičko stanje tužitelja radi utvrđivanja HRVI-a te da se po svim procedurama liječenja zaključilo da je isto u postotku od 20% po T 238.b.

13.2. Nadalje, navodi se kako je u višegodišnjem tretmanu psihijatra, ambulantno i bolnički, zadnji puta u 2012. zbog PTSP-a i Organskog afektivnog poremećaja. Prisutne su smetnje spavanja s nemirom i košmarnim snovima, početne kognitivne smetnje. Smetnje su dodatno potencirane somatskim tegobama. Od 2009. liječi se zbog Parkinsonove bolesti. Hoda usporeno, sitnijim koracima, reduciranih sinkineza uz zapinjanje desnom nogom. Vidljiva je hipomimija, hipokineza, bradikineza, generalizirani rigor izraženije desno. Također se navodi da je obradom neurologa od 05/2019. verificirana umjerena insomnija bez indikacija za liječenje CPAP uredajem. Po kardiologu se liječi radi stabilne angine pectoris, hipertenzije i hiperlipoproteinemije. Kardiopulmonalno je kompenziran. EFLV je 63%. Liječi se venepunkcijama zbog sekundarne hemokromatoze. Učinjena je obrada gastroenterologa koja je uredna.

14. Zaključno, Vijeće viših vještaka prema navodima iz žalbe selektira bolesti:

20% bolest u svezi ZOHBDR (PTSP), 80% bolest koja nije u svezi ZOHBDR (Parkinsonova bolest, hipertenzija, hiperlipidemija, stabilna angina pektoris, sekundama hemokromatoza).Vijece viših vještaka naglašava da isključivo bolest kojom je priznati S je moguće povezati sa uzrokom oboljenja po ZOHBDR.

15. Odredbom članka 39. ZOMO propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ZOMO postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 1.). Potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti (stavak 4.). Uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest (stavak 5.).

16. Iz naprijed navedenog nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 561-01/23-09/463, URBROJ: 426-5-1/33-25-17, evidencijski broj vještačenja: 1247806 od 13. svibnja 2025., proizlazi da je isto potpuno suglasno s ocjenom vijeća vještaka od 19. rujna 2024. Slijedom takvog stručnog nalaza i mišljenja, tuženik je osporavanim rješenjem odbio žalbu tužitelja.

17. S obzirom na to da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, težina njegovog zdravstvenog stanja koja uvjetuje invalidnost nije sporna, ali je tužitelj nezadovoljan takvim rješenjem jer smatra spornim utvrđeni omjer uzroka, 20% bolest u svezi ZOHBDR-a i 80% bolesti bez sveze.

18. Uvidom u podatke spisa te medicinsku dokumentaciju i stručne nalaze i mišljenja, Sud je utvrdio da su ista dana u skladu sa medicinskim nalazima tužitelja, a i sam postupak ocjene radne sposobnosti je proveden prema odredbama Uredbe i ZOMO. Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim prigovor tužitelja da nisu sagledani svi nalazi i medicinska dokumentacija tužitelja.

19. Nadalje, nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka je dostatno obrazložen pozivom na konkretne medicinske nalaze, dijagnoze tužitelja i status. K tome, tužitelj se osim paušalnog osporavanja utvrđenog ne poziva na nikakav konkretni nalaz ili medicinsku dokumentaciju koja je bila predmetom vještačenja, a koja bi govorila u prilog drugačijem određivanju omjera uzroka njegove potpune nesposobnosti za rad. Tužitelj zanemaruje činjenicu da mu je prethodno (rješenjem od 9. siječnja 2012.) priznato pravo na invalidsku mirovinu iz razloga što je zbog bolesti nastala opća nesposobnost za rad. Međutim, takva oboljenja nisu u svezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu jer je status HRVI ostvario tek 2022. i to isključivo na temelju psihičke bolesti - PTSP. Navedeno ne upućuje da bi omjer uzroka trebao biti određen u omjeru višem od 20% bolest u svezi ZOHBDR. Konkretno, kod tužitelja su parkinsonova bolest, hipertenzija, hiperlipidemija, stabilna angina pektoris, sekundarna hemokromatoza ocijenjene kao bolesti koje nisu nastale u svezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske. Stoga se zaključuje kako PTSP, kao psihička bolest na temelju koje je tužitelj i ostvario status HRVI, nije od utjecaja drugačijeg od utvrđenih 20% na tužiteljevu potpunu radnu nesposobnost, jer drugačije ne proizlazi iz stručnih nalaza i mišljenja.

20. Nalazi i mišljenja dani po stručnim tijelima prihvatljivo su i jasno obrazloženi, pogotovo s obzirom na činjenicu da je kod tužitelja utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti i sporan je samo omjer uzroka (procjena), iz kojeg razloga Sud nije imao razloga iste ne prihvatiti pravilnima. Naime, s obzirom na činjenicu da su tijela stručnog medicinskog vještačenja suglasna da kod tužitelja nisu nastupile takve promjene u zdravstvenom stanju koje bi uvjetovale promjene uzroka utvrđenog potpunog gubitka radne sposobnosti, Sud nalazi da nije bilo osnove za uvažavanje tužiteljevih prigovora u tom pogledu i drugačije odlučivanje u ovome sporu. U tužbi se traži medicinsko vještačenje, no u tužbi se ne navodi ni jedna medicinska činjenica ili dokaz koji bi ukazivali, barem na razini vjerojatnosti, na pogreške ili propuste u nalazima i mišljenjima nadležnih vijeća vještaka. U tom smislu valja ukazati na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3055/2017 od 19. svibnja 2020. u kojoj je Ustavni sud ustvrdio da u upravnom sporu nije dostatno u tužbi (samo) istaknuti da sud treba provesti novo vještačenje po neovisnom sudskom vještaku, bez specifikacije potrebnih utvrđenja i dovođenja u sumnju pravilnosti činjeničnih utvrđenja u provedenom upravnom postupku odgovarajućom medicinskom dokumentacijom koja predstavlja činjenični supstrat.

21. U odnosu na navode tužitelja kojima ukazuje kako je nejasno koja Lista i točka Pravilnika kao i dijagnoza nosi 80%, kao i 20%, ističe se da je u nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 13. svibnja 2025., pojašnjeno da se u tri uzastopne godine razmatralo psihičko stanje tužitelja radi utvrđivanja HRVI te da se po svim procedurama liječenja zaključilo da je isto u postotku od 20% po T 238.b, s napomenom da postotak S radi psihičke bolesti je moguć i do 40 % po T 238.d. Dakle, ovdje je riječ o listi postotka oštećenja organizma – Lista II, prema kojoj pod točkom 238. koja se odnosi na PTSP propisuje postotke od kojih se T 238.b, koji je relevantan za tužitelja, odnosi na srednji stupanj, dok se T 238.d odnosi na teški stupanj s komorbiditetom (psihički i psihosomatski) i iznosi 30 do 40%, ali se ta točka ne odnosi na tužitelja, već je u nalazu i mišljenju iznijeta samo radi pojašnjenja.

22. Slijedom iznesenog, Sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo, bez činjenja bitnih povreda pravila upravnog postupka. Izneseni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu.

23. Stoga je Sud odbio tužbeni zahtjev i sukladno odredbi članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.

U Osijeku 12. ožujka 2026.

Sudac

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku