Poslovni broj: Usž-3385/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Milko Križanović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Križanović & partneri d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 70, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi privremenog oduzimanja vozila, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4322/2023-10 od 29. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4322/2023-10 od 29. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u kojem traži poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II -471-01/22- 01/7, urbroj: 513-04-23-2 od 6. srpnja 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. - dalje: ZUS), tj. zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje u žalbi tužitelj iznosi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjska presuda uslijed niza počinjenih propusta nezakonita. Posebno ističe da se odlučno razdoblje odnosi na pandemiju virusa Covid-19, zbog čega nije bilo praktički ni teoretski moguće slobodno ulaziti i izlaziti iz Republike Hrvatske, radi niza faktora i pravila koja su obilježila to razdoblje. Napominje da nije postupao s namjerom, protivno carinskim propisima, već je imao ovlaštenje vlasnika vozila za njegovo korištenje, a u Republici Hrvatskoj se nalazio sukladno uputi poslodavca, koje okolnosti smatra bitnim za pravilno rješavanje predmetne stvari. Smatra da je od značaja i okolnost da je optužni prijedlog odbačen, a koji sud smatra bez utjecaja za ishod ovog postupka, iako za takav zaključak ne daje razloge.
Zaključno, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud bio dužan sukladno načelu materijalne iste utvrditi stvarno stanje stvari, što je propustio učiniti, već je u cijelosti prihvatio zaključke i stajališta iznesena u osporenom rješenju. Dodaje da je takvo postupanje suda protivno cilju i svrsi sudskog postupka, kontrolnog mehanizma rada nadležnih upravnih tijela, a ističe da je već u žalbi ukazao na bitne činjenice i okolnosti, koje sud nije s dovoljno pažnje razmotrio, već se priklonio argumentaciji tuženika. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu u cijelosti, preinači pobijanu presudu, a podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem zakonitosti pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavak 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni navodi kojima se presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj 13. studenoga 2021. zatečen u posjedu i upravljanju osobnim motornim vozilom marke/tipa Audi Q8, stranih (BiH) registarskih oznaka [registarska oznaka] broja šasije ([broj šasije], u vlasništvu poduzeća EPS Laštro d.o.o., Kreševo, Resnik BB na području Republike Hrvatske, na koje nisu obračunata carinska davanja, čime je postupio protivno članku 64. stavak 1. točka 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU („Narodne novine“ 40/16.), odredbama članka 250. Uredbe (EU) br. 952/2013 i Aneksu C Konvencije o privremenom uvozu („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ 16/98. i 8/99.), iako ne ispunjava uvjete za upravljanjem motornim vozilom stranih registarskih oznaka. Stoga se predmetno vozilo privremeno oduzima, na način naveden u prvostupanjskom rješenju od 13. studenoga 2021., te se utvrđuje da se vozilo može oduzeti i odrediti njegova prodaja sukladno članku 30. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU, a žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
7. Tijekom provedenog upravnog postupka, koji je prethodio upravnom sporu, utvrđeno je da je tužitelj hrvatski državljanin, da ima prijavljeno prebivalište u [adresa], na adresi u [adresa], gdje živi u kućanstvu sa suprugom (koja radi u [adresa]) i djecom, posjeduje zdravstveno osiguranje pri HZZO. Tužitelj je dana 6. studenoga 2021. predmetno vozilo dovezao u RH (ulaz granični prijelaz [adresa]), a utvrđeno je da je direktor poduzeća EPS Laštro d.o.o., Kreševo, u čijem vlasništvu je navedeno vozilo, dok je izvršenom provjerom NBIMS sustav za predmetno vozilo utvrđeno da se kroz godinu dana, tj. 253 dana koristi na teritoriju RH (uz više izlazaka i ulazaka u RH s područja BiH). Također je utvrđeno da vozilo nije u RH prijavljeno nadležnom carinskom uredu radi obračuna plaćanja carinskog duga i posebnog poreza na motorna vozila.
8. Dakle, nakon što je utvrđeno da je tužitelj predmetno vozilo nezakonito unio u carinsko područje Unije, tj. da je nezakonito raspolagao s vozilom u smislu carinskog zakonodavstva, bilo je osnove da se radi osiguranja naplate carinskog duga i drugih javnih davanja, vozilo privremeno oduzme, o čemu carinski ured izdaje potvrdu i u roku od 30 dana donosi rješenje s rokom zadržavanja robe do okončanja postupka obračuna i naplate duga.
9. Slijedom iznesenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 30. stavka 1. navedenog Zakona, jer tužitelj vozilo nije u RH prijavio nadležnom carinskom uredu radi obračuna plaćanja carinskog duga i posebnog poreza na motorna vozila, s obzirom da nisu ispunjeni uvjeti za privremeni uvoz. Pri tome sud napominje da prvostupanjskim rješenjem nije odlučeno o meritumu upravne stvari, već samo o privremenom oduzimanju vozila kao mjeri osiguranja naplate duga. Dug je utvrđen drugim upravnim aktima koji nisu predmet ovog spora, konkretno rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-02/21-18/906, urbroj: 513-02-3005/44-22-17 od 21. travnja 2022., a obveza posebnog poreza na motorna vozila rješenjem tog tijela klasa:
UP/I-415-02/21-18/906, urbroj: 513-02-3005/44-22-16 od 21. travnja 2022., te se u vezi posebnog poreza na motorna vozila kod prvostupanjskog suda vodi spor pod poslovnim brojem: Us I-4346/2024. Pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud da za ishod predmetnog upravnog spora nije odlučna okolnost da je rješenjem od 24. kolovoza 2023., koje je tužitelj dostavio podneskom od 24. listopada 2024., odbačen optužni prijedlog podnesen protiv tužitelja, na temeljem članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU, jer je nepotpun. Također iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je vozilo koje je privremeno oduzeto, tužitelju vraćeno dana 29. studenoga 2021., o čemu spisu predmeta prileži potvrda, a nakon što je izvršena uplata pologa za osiguranje naplate uvoznih davanja sukladno članku 30. stavku 4. navedenog Zakona.
10. U osvrtu na žalbene navode, koji su u bitnom isti tužbenim navodima, valja reći da je sud donio presudu na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava, a za iznesene zaključke i stajališta je naveo valjane, dostatne i relevantne razloge.
11. Tužitelj žalbenim navodima nije uspio osporiti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti da je pobijana presuda donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Tijekom upravnog spora sud nije počinio propuste koji bi bili od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, zbog čega žalbenim navodima tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.
12. Stoga je, valjalo pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
