Poslovni broj: Usž-3882/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Maja Topić, odvjetnica iz Zagreba, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5866/2023-8 od 9. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5866/2023-8 od 9. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/22-014/39, urbroj: 251-02- 01/001-23-8 od 6. studenoga 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I- 551-06/22-013/538, urbroj: 251-09-22-1/003-23-6 od 31. ožujka 2023., a odbija se i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem prvostupanjskog suda istog poslovnog broja i datuma se odbija prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe.

2. Rješenjem tuženika od 6. studenoga 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 31. ožujka 2023., kojim se zamjenjuje rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I - 551-06/16-013/791, urbroj: 251-10-01-16-3 od 10. studenog 2016. na način pobliže naveden u tom rješenju.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu, u kojoj prije svega upire na ocjenu zakonitosti općeg akta donesenog od strane Gradske skupštine Grada Zagreba i to članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 25/22. – dalje: Odluka/22.) i članka 10. stavka 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja("Službeni glasnik Grada Zagreba" 10/18. i 20/21. – dalje: Odluka/18.), iz razloga koje dalje u žalbi pobliže navodi i obrazlaže. Žalba sadrži i zahtjev za izuzeće pobliže navedenih sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su sudjelovali u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke, koja upravo predstavlja temelj za postupanje tuženika u konkretnom upravnom postupku.

Dalje u žalbi tužiteljica navodi sve razloge propisane u članku 126. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. - dalje: ZUS), zbog kojih smatra da je prvostupanjska presuda nezakonita, zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica u žalbi upire i na povredu odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav) te članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).

Tužiteljica u žalbi iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja protekao rok (uvjet) propisan člankom 6. Odluke/22., zbog čega nisu postojali uvjeti za donošenje prvostupanjskog rješenja, tj. za postupanje javnopravnih tijela koje je nezakonito, a ističe da je prvostupanjsko rješenje donijela službena osoba koja se trebala izuzeti od rješavanja u konkretnoj stvari, pri čemu upire na Odluku o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela, članka 122. Statuta Grada Zagreba, na Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom te Načela o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada u gradskim upravnim tijelima, a iz kojih propisa proizlazi hijerarhija odnosa unutar Grada Zagreba. Dodaje da pročelnici niti službenici unutar gradskih upravnih tijela nisu samostalni u obavljanju svojih poslova, već vezani za upute gradonačelnika, a napominje da je u upravnom postupku uz prigovor podnesen i zahtjev za izuzeće gradonačelnika, o kojem nije odlučeno, a koju činjenicu tuženik tijekom spora nije niti osporavao. Smatra da mogućnost i obveza izuzeća gradonačelnika prije svega proizlazi iz odredbe članka 24. Zakona o općem upravno postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), iako tom zakonskom odredbom nije izričito uređeno izuzeće čelnika drugostupanjskog tijela. Tužiteljica smatra da podnormiranost navedenog instituta ne može dovesti do toga da se stranku u upravnom postupku onemogući u isticanju zahtjeva za izuzeće službene osobe koja vodi konkretan drugostupanjski upravni postupak. Tužiteljica upire i na pravna stajališta Europskog suda za ljudska prava u pobliže navedenim odlukama, a dodaje da je tijekom postupka isticala prigovor povrede prava vlasništva, jer je u okolnostima konkretnog predmeta došlo do miješanja u njezino pravo na mirno uživanje vlasništva, koje nije zakonito, tj. nije bilo nužno i razmjerno. Tužiteljica u žalbi dalje iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da pobijana presuda nije zakonita , a niti je osnovano odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova spora.

Tužiteljica predlaže da ovaj Sud provede postupak ocjene zakonitosti pobijanih odredaba navedenih Odluka, ukine odredbe tih općih akata, poništi osporenu presudu, rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, te naloži tuženiku da joj nadoknadi zatražene troškove upravnog spora uvećana za trošak sastava žalbe uz pripadajuće zakonske zatezne kamate. Dodaje da sud nije odlučio o zahtjevu za prekid spora i za obustavu upravnog postupka, pa predlaže da se u tom dijelu donese dopunska odluka.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzeće u žalbi poimence navedenih sutkinja, valja reći da je odlukom, ovog Suda broj: 29 Su-466/2025-26 od 27. studenoga 2025. taj zahtjev odbijen. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su IV- 392/2025-2 od 9. prosinca 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za izuzeće predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske mr. sc. NFM.

7. Ispitujući zakonitost pobijane presude i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga u smislu odredbe članka 134. stavak 1. ZUS -a, Sud ocjenjuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih tužiteljica pobija zakonitost prvostupanjske presude.

8. Naime, vezano uz izuzeće pobliže navedenih sutkinja ovog Suda, valja reći da pravno shvaćanje izraženo u presudi kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta (u objektivnom sporu) samo po sebi ne dovodi do nepristranosti u smislu članka 15. stavka 1. točke 5. ZUS-a prilikom odlučivanja o zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom tog općeg akta (u subjektivnom sporu). Također se tvrdnje tužiteljice navedene u zahtjevu za izuzeće ne mogu podvesti pod bilo koji od razloga propisanih odredbom članka 15. stavka 1. ZUS-a, a pravilnost takvog stajališta je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-3085/2025 od 6. studenoga 2025.

9. Sud ocjenjuje da osporena presuda prvostupanjskog suda nije nezakonita s bilo koje zakonom propisane osnove, tj. razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je postupak prije donošenja pobijane presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora. Sukladno tome je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i mjerodavnih odredbi navedene Odluke, osnovano ocijenio tuženikovo rješenje zakonitim, pri čemu je za iznesene zaključke i stajališta naveo jasne i dostatno obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti. Dodaje se da opseg obrazloženja pobijane presude i relevantnost razloga isključuju bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.

10. Prema ocjeni ovog Suda nisu osnovani niti žalbeni navodi tužiteljice kojima tužiteljica u bitnom ponavlja iste prigovore već istaknute u tužbi, na drugačiji način prikazuje ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te daje svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što ne utječe na drugačije rješavanje ove upravne stvari. S time u vezi, ovaj Sud upućuje na već iznesena stajališta u nizu presuda (npr. presuda poslovni broj: Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025., Usž-4083/2025-2 od 11. studenoga 2025. i dr.), u kojima su dani iscrpni razlozi u osvrtu na istovrsne žalbene prigovore, zbog čega ovaj Sud, radi nepotrebnog ponavlja istih stajališta i zaključaka, upućuje na sadržaj navedenih presuda.

11. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da tužiteljica nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost pobijane presude. Dodaje se i da u konkretnom slučaju nije bilo zakonske osnove za prekid i obustavu postupka, zbog čega nema mjesta donošenju dopunske odluke u kojem pravcu tužiteljica sugerira u žalbi.

12. Dodaje se i da je prvostupanjski sud naveo pravilne razloge zbog kojih je odbio prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe, ocijenivši da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 42. ZUS-a.

13. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovano odbijen, to je pravilno odbijen i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Kako je žalba tužiteljica odbijena, to je valjalo odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a.

14. Stoga je, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS - a, valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović