Poslovni broj: Usž-2706/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Kraft Foods Belgium Intellectual Property (BVBA), De Beukelaer - Tareinllan 1, 2200 Herentals, Belgija, OIB: 20763679345, kojeg zastupa Dina Slunjski, odvjetnica iz Zagreba, Baruna Trenka 7, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, uz sudjelovanje zainteresirane osobe JAFFA d.o.o. CRVENKA, Crvenka, Maršala Tita 245, Republika Srbija, koju zastupa Goranka Grubišić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grubišić & Lović & Lalić iz Zagreba, Radnička cesta 52/II, radi međunarodno registriranog žiga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1079/2024-12 od 24. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1079/2024-12 od 24. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-384-04/22-011/0029, urbroj: 559-03/3-23-014/TR od 27. prosinca 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, a u točki III. izreke se nalaže tužitelju naknaditi trošak upravnog spora zainteresiranoj osobi u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne presude.

2. Rješenjem tuženika od 27. prosinca 2023. odbijen je prigovor tužitelja na objavljeni međunarodno registrirani žig za Republiku Hrvatsku, br. 163 7530 „Jaffa Tak multigrain“, nositelja JAFFA d.o.o. CRVENKA, zainteresirane osobe.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 126. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS). Tužitelj također u žalbi pobija i odluku o trošku.

Dalje u žalbi, tužitelj prije svega navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a pri čemu pobliže daje osvrt na opseg i sadržaj pobijane presude, dodaje da prvostupanjska presuda nije dostatno i valjano obrazložena, tj. da ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati njezina zakonitost. Također u žalbi iznosi i razloge zbog kojih smatra da je u konkretnom slučaju došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a i pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nastavno u žalbi tužitelj navodi razloge zbog kojih smatra da tuženik nije pravilno odbio njegov prigovor na međunarodnu registraciju žiga zainteresirane osobe broj: 163 7530 (dalje: IR 163 7530) podnesen na temelju ranijih žigova tužitelja, verbalnog žiga Europske unije „TUC“ registriranog pod brojem registracije 001769447 (dalje: EUTM 001769447) Europske unije registriranog pod brojem registracije 018143845 (dalje: EUTM 018143845), iako je, smatra, prigovor pravovremeno podnio na temelju razloga propisanih u članku 10. stavku 1. točki 2. Zakona o žigu („Narodne novine“, 14/19.).

Dalje u žalbi tužitelj daje osvrt na razloge na temelju kojih je tuženik utvrdio da suprotstavljeni žigovi udovoljavaju uvjetu istovjetnosti i sličnosti proizvoda u razredu 30 Nicanske klasifikacije, nakon izvršene usporedbe istovjetnosti ili sličnosti proizvoda obuhvaćenih žigovima u smislu navedene zakonske odredbe, jer je pogrešno utvrdio da između ranijih, navedenih žigova, postoji nizak stupanj sličnosti (znakovi nisu vizualno i konceptualno slični, a auditivna sličnost ne postoji u odnosu na onaj dio potrošača koji IR 163 7530 izgovaraju kao „TAK MULTIGRAIN“), ocijenivši da ne postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu.

Dalje u žalbi tužitelj daje osvrt na sve propisane elemente na temelju kojih se utvrđuje sličnost znakova, uključujući ukupan dojam koji znakovi ostavljaju, tj. posebno njihove razlikovne i dominantne dijelove, s time da percepcija žiga od strane prosječnog potrošača određenog proizvoda/usluge ima odlučujuću ulogu u ukupnoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Dodaje da prosječni potrošač uobičajeno žig percipira u cjelini, ne analizirajući njegove pojedine dijelove, zbog čega se vjerojatnost dovođenja u zabludu mora utvrditi, uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, pri čemu se niži stupanj sličnosti između proizvoda ili usluga može nadoknaditi povećanim stupnjem sličnosti između žigova i obratno. S tim u vezi tužitelj ukazuje na niz odluka koje je donio Sud Europske unije (dalje: Sud EU), u predmetu „Sabel“ C – 251/95, dana 11. studenoga 1997., EU: C: 1997: 528, odlomak 23, u predmetu Canon, C – 39/97, odluka od 29. rujna 1998., ECLI: EU: C: 1998: 442, a i na stajališta iznesena u ustavnosudskoj praksi, u nizu odluka, zaključujući da tuženik nije s dovoljno pažnje razmotrio primjenu prava EU, tj. pravnu stečevinu EU, u vezi procjene vjerojatnosti dovođenja javnosti u zabludu. Ukazuje i na stajališta koja je tuženik iznio u drugim predmetima, npr. u predmetu „E“ Z20210927 od 24. listopada 2024., a dalje u žalbi iscrpno navodi i obrazlaže kriterije koje je u konkretnom slučaju trebalo ocijeniti, te navesti i obrazložiti odlučne razloge koji su doveli do donošenja pobijane presude. Zaključno, tužitelj osim što ukazuje na povredu načela zakonitosti i utvrđivanja materijalne istine, upire i na povrede ustavnih prava, prava na pravično suđenje, tj. povredu članka 29. stavka 1. i članka 19. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav). Također ukazuje i na primjenu stajališta iznesenih u upravnosudskoj praksi, u pobliže navedenim odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Posebno napominje na koje je sve povrede ukazao u tužbi i tijekom upravnog spora, koje u bitnom ponavlja, a u odnosu na koje smatra da sud nije dao osvrt i valjano obrazložio razloge zbog kojih je te prigovore ocijenio neosnovanima. Dodaje da je sud u predmetnom slučaju bio dužan kao relevantnu javnost utvrditi opću javnost koja u odnosu na sukobljene proizvode ima niski stupanj pažnje, zbog koje će manje obraćati pažnju na razlike između sukobljenih žigova. Tužitelj u bitnom smatra da u predmetnom slučaju postoji vjerojatnost da se relevantna javnost dovede u zabludu, a da su protivni zaključci i utvrđenja suda pogrešni. Dodaje i razloge zbog kojih smatra da zainteresirana osoba poduzetim radnjama nije pridonijela zaštiti svojih interesa, zbog čega se ne radi o opravdanom trošku, pa nije bilo osnove da joj se zatraženi troškovi dosude, tj. naloži tužitelju da te troškove nadoknadi.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev usvoji, obveže tuženika na naknadu troškova postupka, uz zatezne kamate, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Tužitelj u žalbi traži naknadu troškova žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitivanjem zakonitosti pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama žalbenih razloga te pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni navodi kojima se presuda pobija nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporno pitanje postoji li, zbog sličnosti proizvoda te sličnosti međunarodnog žiga br. 163 7530 „Jaffa Tak multigrain“, nositelja JAFFA d.o.o. CRVENKA, zainteresirane osobe, objavljeni međunarodno registrirani žig za Republiku Hrvatsku i registriranih ranijih žigova br. EUTM 1769447 i EUTM 18143845 vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, tj. vjerojatnost da se dovede u vezu s ranijim žigovima u smislu odredbe članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu.

8. Tijekom provedenog upravnog postupka tuženik je utvrdio da su ranijim žigom „TUC“ EUTM 18143845 zaštićeni proizvodi iz razreda 30 MKPU, koji se pobliže navode, a ranijim žigom „TUC“ EUTM 1769447 su zaštićeni također proizvodi iz razreda 30 MKPU, pobliže navedeni, dok se osporeni međunarodni žig br. 163 7530 odnosi na krekere iz razreda 30 MKPU. Dakle, raniji žig EUTM 18143845 se među ostalim odnosi na krekere, što je jedini proizvod na koji se odnosi osporavani međunarodni žig, a u odnosu na raniji žig EUTM 1769447, usporedbom proizvoda je utvrđena sličnost s proizvodima kao što su: tostirani kruh, dvopek (slatki ili slani keks), peciva, jer se, kao i krekeri, radi o proizvodima koji mogu imati istu prirodu i zadovoljavati iste potrebe, što znači da predmetni proizvodi mogu biti zamjenjivi i mogu se podudarati u kanalima distribucije, krajnjim potrošačima i proizvođačima, pa je usporedbom proizvoda iz razreda 30 MKPU ustanovljena istovjetnost osporavanih proizvoda krekeri u odnosu na raniji žig EUTM 18143845 te sličnost s proizvodima zaštićenim ranijim žigom EUTM 1769447, a time je ispunjen uvjet istovjetnosti/sličnosti proizvoda iz članka 10. stavak 1. točka 2. Zakona o žigu.

9. Tuženik je, nakon ocjene svih relevantnih elemenata (vizualne sličnosti ranijih žigova i osporavanog međunarodnog žiga), ocijenio da su, nakon ukupne analize, žigovi vizualno različiti, jer raniji žig (EUTM 1769447) sadrži verbalni element TUC te nema drugih razlikovnih elemenata, dok osporavani figurativni žig sadrži razlikovni verbalni element TAK, tj. minimalnu vizualnu sličnost s ranijim žigom zbog sličnosti u slovu T elemenata TUC i TAK, a vizualnu razliku čini te dodatno ističe naglašena složenost figurativnih elemenata osporenog žiga u usporedbi s ranijim žigom, što dovodi do zaključka da uspoređeni znakovi nisu slični. Tuženik je ocijenio i auditivnu sličnost, utvrdivši da raniji žigovi i osporeni žig, iako imaju određeni stupanj auditivne sličnosti, za dio potrošača koji će suprotstavljene znakove izgovarati kao TUK vs TAK u odnosu na ostale potrošače, zaključujući da znakovi nisu auditivno slični. Također je ocijenjena i konceptualna sličnost, te je utvrđeno da riječi TUC i TAK (ni TAK multigrain kao cjelina) nemaju značenje, dok osporavani figurativni žig sadrži različite koncepte u vezi proizvoda (prikaz krekera, koncept sastojaka kao što su lan, susam, suncokret), što znači da raniji žigovi nemaju značenje, pa je zaključeno da suprotstavljeni znakovi nisu konceptualno slični.

10. Dakle, tuženik je u osporenom rješenju dao valjane, dostatne i argumentirane razloge za ocjenu relevantnosti svih bitnih kriterija u vezi osporavanog žiga i ranijeg žiga, navodeći da se vjerojatnost dovođenja potrošača u zabludu utvrđuje na temelju cjelokupne vizualne, auditivne i semantičke sličnosti znakova, koji se temelji na ukupnom dojmu koji znakovi ostavljaju, tj. uvažavajući njihove razlikovne i dominantne dijelove. Dodaje se da percepcija žiga od strane prosječnog potrošača određenog proizvoda/usluge ima odlučujuću ulogu u ukupnoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu, a da prosječni potrošač uobičajeno percipira žig u cjelini i ne analizira njegove pojedine dijelove, zbog čega se i vjerojatnost dovođenja u zabludu mora utvrditi uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, tj. međuovisnost relevantnih faktora, a prije svega sličnost znakova i sličnost proizvoda i usluga.

11. Tuženik, osim navedenog, u osporenom rješenju dodaje da se niži stupanj sličnosti između predmetnih proizvoda ili usluga može nadoknaditi povećanim stupnjem sličnosti između žigova i obratno (presuda Suda EU u predmetu Z, C - 39/97, par. 17), a što je veća razlikovnost ranijeg žiga veći je rizik dovođenja u zabludu (presuda Suda EU C-251/95, u predmetu H, par. 24). Dodaje se i da znakovi koji imaju izrazit razlikovni karakter kao takvi ili zbog ugleda koji imaju na tržištu uživaju širu zaštitu od znakova sa manje razlikovnim karakterom, u kojem pravcu su stajališta iznesena u presudi Suda EU (u predmetu Canon, C-39/97, par. 18).

12. Slijedom navedenog, a nakon usporedne analize proizvoda i njihove sličnosti kod suprotstavljenih znakova, sud je prihvatio zaključke i stajališta tuženika da zbog vrlo niskog stupnja sličnosti između ranijih žigova i osporavanog međunarodnog žiga ne postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, jer je za takav zaključak tuženik u osporenom rješenju dao jasne, dostatne i valjane razloge, naveo odlučne činjenice i mjerodavne odredbe propisa, tj. dao je razloge koji su bili odlučni za utvrđivanje relevantnih činjenica u ovoj stvari.

13. Dakle, iz navedenog slijedi da su se tuženik, u osporenom rješenju, kao i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, kod donošenja zaključaka i iznesenih stajališta, pozvali na mjerodavne zakonske odredbe i na relevantnu praksu Europskog suda.

14. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao osvrt na sve tužbene navode pojedinačno, ocijenivši pravilnim zaključke tuženika, jer ih tužitelj iznesenim prigovorima nije s uspjehom osporio, niti je uspio na bilo koji način dokazati da postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu zbog sličnosti između ranijih žigova i osporavanog žiga.

15. Stoga je, pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a, ocijenivši da tužbeni prigovori nisu osnovani, dok su stajališta i zaključci izneseni u osporenom rješenju utemeljeni na utvrđenim činjenicama i mjerodavnom propisu.

16. U osvrtu na žalbene navode valja reći da su u bitnom isti prigovorima koje je tužitelj već isticao tijekom prvostupanjskog upravnog spora, a u kojima je sud dao dostatne, valjane i argumentirane razloge, zbog čega ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda donesena u pravilno provedenom postupku, da je valjano obrazložena, tj. da tijekom provedenog upravnog spora nije došlo do propusta koji bi doveli do donošenja nezakonite odluke.

17. Dakle, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a, a presudu je donio na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava.

18. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je, ocijenio da nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, s bilo koje osnove, niti su osnovani navodi o povredi ustavnih prava na koja tužitelj ukazuje u žalbi.

19. Ovaj Sud je, ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

20. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS -a. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović