Poslovni broj: Usž-4131/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Davorin Ivančić, odvjetnik iz Zagreba, Trnsko 44A, protiv tuženika Hrvatske ljekarničke komore, Stegovnog suda II. stupnja, Zagreb, Martićeva ulica 27, radi stegovnog postupka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-617/2024-15 od 21. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 617/2024-15 od 21. lipnja 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatske ljekarničke komore, Stegovnog suda II. stupnja, klasa: 025-03/23-07/24, urbroj: 330-08/2-23-3 od 21. travnja 2023.

III. Poništava se odluka Hrvatske ljekarničke komore, Stegovnog suda I. stupnja, klasa: 023-08/21-08/01, urbroj: 330-08/2-22-253 od 8. studenoga 2022.

IV. Tužiteljica SD oslobađa se odgovornosti za počinjenje lakše povrede dužnosti i ugleda ljekarništva iz članka 33. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore.

V. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove spora u iznosu od 3.750,00 eura, u roku od 15 dana od dana dostave ove odluke.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje odluke tuženika Hrvatske ljekarničke komore, Stegovnog suda II. stupnja, klasa: 025-03/23-07/24, urbroj: 330-08/2-23-3 od 21. travnja 2023. te za poništenje odluke Hrvatske ljekarničke komore, Stegovnog suda I. stupnja, klasa: 023-08/21-08/01, urbroj: 330-08/2-22-253 od 8. studenoga 2022. Rješenjem prvostupanjskog suda istog poslovnog broja i datuma odbija se prijedlog tužiteljice za odgodnim učinkom tužbe (točka I. izreke), a u točki II. izreke tog rješenja se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 21. travnja 2023. odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje odluka Stegovnog suda I. stupnja od 8. studenoga 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te odluke se nalaže tužiteljici, magistri farmacije, rođenoj **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], nadoknaditi troškove drugostupanjskog stegovnog postupka i naknade za drugostupanjsko vijeće Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore u iznosu od 1.340,50 eura/10.100,00 kuna na žiro -račun Hrvatske ljekarničke komore u roku od 15 dana od pravomoćnosti odluke.

3. Odlukom Stegovnog suda I. stupnja Hrvatske ljekarničke komore od 8. studenoga 2022. tužiteljica je oglašena odgovornom što je 13. srpnja 2021. u 12:00 i 15:40 sati, prilikom izvanrednog stručnog nadzora obavljenog u ljekarničkoj jedinici ZU u Ljekarni Kaštel Farma u [adresa] – [adresa], utvrđeno da se u sustavu radi izdavanja lijekova i medicinskih proizvoda koristi CEZIH kartica tužiteljice od strane drugih osoba, dakle da je tužiteljica ustupila svoju CEZIH karticu drugoj osobi na korištenje čime je počinila lakšu povredu dužnosti i ugleda ljekarništva iz članka 33. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore. Stoga je tužiteljici, magistri farmacije, na temelju članka 40. i 41. Zakona o ljekarništvu ("Narodne novine", 121/03., 142/06., 35/08. i 117/08. – dalje: Zakon o ljekarništvu), u vezi članka 37. Statuta Hrvatske ljekarničke komore i u vezi članka 54. stavka 3. Pravilnika izričena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna koju je tužiteljica dužna uplatiti na žiro-račun Komore u roku od 15 dana od primitka konačne odluke (točka I. izreke). U toj odluci se navodi i da je tužiteljica dužna nadoknaditi troškove prvostupanjskog stegovnog postupka iz članka 1. Odluke, odnosno trošak naknade za tužitelja komore u iznosu 4.500,00 kuna, trošak naknade za vijeće Stegovnog suda Komore u I. stupnju u iznosu od 10.100,00 kuna, a naloženo je da ukupan iznos od 14.600,00 kuna uplati na žiro-račun Hrvatske ljekarničke komore u roku od 15 dana od pravomoćnosti odluke.

4. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj navodi sve razloge propisane u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), odnosno da je zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava prvostupanjski sud donio nezakonitu odluku.

Dalje u žalbi tužiteljica navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a zakonitost osporenih odluka osporava prije svega jer smatra da okolnosti na kojima stegovni sud temelji zaključak o počinjenju opisane povrede nisu pravilno, odnosno uopće dokazane. Također pobliže opisuje okolnosti konkretnog događaja, tj. smatra da je, protivno stajalištu suda, bilo nužno utvrditi kojoj osobi je ustupila svoju CEZIH karticu na korištenje, odnosno da se pri tome navede ime i prezime te osobe, jer iz zapisnika o provedenom stručnom nadzoru u ljekarničkoj jedinici Kaštel Farm u Zadru - Kožina proizlazi da se u sustavu koristila CEZIH kartica tužiteljice, iako tada tužiteljica nije bila prisutna u ljekarni, što samo za sebe ne može biti osnova za zaključak da je tužiteljica počinila opisanu povredu, bez obzira na navod da je zapisnik o provedenom nadzoru potpisala bez primjedbe.

Nadalje u žalbi tužiteljica opisuje način rada u ljekarni, navodi da joj se stavlja na teret da je "zaštićene podatke – pristupnu šifru svoje CEZIH kartice otkrila drugoj osobi" te time omogućila protuzakonito korištenje kartice, napominjući da bitne činjenice nisu utvrđene u stegovnom postupku niti tijekom upravnog spora, a o njihovom utvrđenju ovisi i postojanje/kvalifikacija stegovnog djela. Smatra da je prvostupanjska presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Tužiteljica posebno u žalbi napominje da Pravilnik o stručnom nadzoru u ljekarništvu (dalje: Pravilnik/2020.) na temelju kojeg je proveden nadzor 13. srpnja 2021., u vrijeme provođenja nadzora nije bio objavljen ni u "Narodnim novinama", a niti na mrežnoj stranici Komore, a da je sud pogrešno zaključio da je Pravilnik/2020. bio dostupan/objavljen na mrežnim stranicama tuženika. Dodaje da u prilog tome da Pravilnik/2020. nije bio objavljen na mrežnoj stranici tuženika, prepiska između poslodavca tužiteljice Ljekarne Kaštel Farm i tuženika, u kojoj se traži dostava Pravilnika koji se navodi u zapisnicima o nadzoru istovremeno provedenim dana 13. srpnja 2021., u svih petnaest ljekarni, koji je tuženik dostavio poslodavcu dana 30. srpnja 2021. Dalje dodaje da je tuženik, nakon provedenog nadzora intervenirao u sadržaj svoje mrežne stranice, na način da je dodao naziv do tada nedostajućeg Pravilnika iza rednog broja 12. (bez navođenja rednog broja 13.), a poslodavac tužiteljice je nakon 13. srpnja 2021., a prije 30. srpnja 2021. skenirao tuženikovu mrežnu stranicu sa svih (do tada) 12 ukupno objavljenih akata Komore/Pravilnika uključujući i PDF formate, među kojima se tada nije nalazio navedeni Pravilnik. Tužiteljica napominje da je navedeni Pravilnik dostavljen poslodavcu dana 30. srpnja 2021. u 11:13:34 sati, a u navedeno vrijeme pristup mrežnoj stranici nije bio moguć pa se sa njegovim sadržajem nije mogla upoznati ranije, zbog čega dalje iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra pogrešnim zaključak tuženika da je navedeni Pravilnik bio objavljen na dostupan način. Dodaje i razloge zbog kojih smatra da objava Pravilnika nije provedena u smislu mjerodavnih odredbi Ustava Republike Hrvatske, a da propust tuženika da pravodobno i na dostupan način objavi Pravilnik na temelju kojeg se obavlja nadzor u ljekarništvu, ne može ići na njezinu štetu. Dodaje i druge razloge zbog kojih smatra da se radi o podzakonskom aktu, jer obveza njegovog donošenja proizlazi iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a da bi svako drugo tumačenje bilo protivno svrsi i cilju mjerodavnih zakonskih odredbi.

Dalje u žalbi tužiteljica ukazuje na već iznesena stajališta u upravnosudskoj praksi, u predmetima iste činjenične i pravne prirode, prema kojima su propusti tuženika u istim okolnostima tih slučajeva, onemogućili učinkovitu zaštitu (upravnopravnu i upravnosudsku) vezano uz stegovnu odgovornost.

Tužiteljica u žalbi napominje da su ročišta u disciplinskom postupku bila u koliziji, a nakon završetka rasprave branitelju tužiteljice nije uručen primjerak zapisnika potpisan od strane zapisničara i predsjednika vijeća pa mu je time uskraćena mogućnost kontrole teksta zapisnika te da izjavi prigovor na eventualne nedostatke u zapisniku. Tužiteljica smatra da je opisanim postupanjem počinjena bitna povrede stegovnog postupka i da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja. Također dodaje da sud nije dao argumentirane razloge vezano uz povredu prava na pristup sudu tj. da je došlo do povrede bitnih elemenata prava na pošteno suđenje, propisanog u članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske i u članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dodaje da je u predmetnom slučaju izostala sudska ocjena zakonitosti osporenih odluka.

Tužiteljica u žalbi napominje da su troškovi postupka nerazmjerni izrečenoj novčanoj kazni, jer višestruko premašuju iznos izrečene kazne, protivno ustavnosudskoj i konvencijskoj praksi, a da su u prilog njezinoj argumentaciji i stajališta iznesena u presudama Upravnog suda u Splitu donesene u predmetima iste pravne i činjenične prirode. Dodaje da su prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, previsoko određeni troškovi stranci protiv koje se postupak vodi, tj. obveza njihove naknade u nerazumnom visokim iznosima, razlog neopravdanog ograničenja prava na pravičan postupak, kao i ograničenje njenog prava vlasništva (predmet Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske). Takva stajališta po pitanju nametanja prekomjernog financijskog tereta odlukom o troškovima postupka da je prihvatio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka, broj: U-III-2143/2021), jer se traži razmjernost između ograničenja ustavnih prava i legitimnog cilja koji se time želi ostvariti. U slučaju obveze stranke da plati troškove u prekomjernom iznosu ne postiže se "pravična ravnoteža" između općeg interesa zaštite zakonitosti i prava stranke na pravičan postupak, a zbog čega tužiteljica smatra da je u predmetnom slučaju odluka o troškovima postupka arbitrarna jer utvrđena visina troškova nije razmjerna težini počinjenog stegovnog djela, a niti se vodilo računa o tome ugrožava li se time financijska egzistencija tužiteljice, koja je dodatno analizirana za djelo koje joj se stavlja na teret. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu, poništi odluku Stegovnog suda II. stupnja i odluku Stegovnog suda I. stupnja od te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora, uključujući i trošak za sastav žalbe.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod navoda iz osporene odluke, pri čemu ponavlja razloge zbog kojih stegovnu odgovornost tužiteljice za opisano stegovno djelo smatra nesumnjivo utvrđenom. Dalje u odgovoru na žalbu ponavlja razloge zbog kojih smatra da je tužiteljica bila svjesna da svojim postupanjem čini povredu iz članka 33. Pravilnika, iz čega proizlaze subjektivna i objektivna obilježja stegovnog disciplinskog djela za koje je tužiteljica proglašena odgovornom. Tuženik daje osvrt na sve žalbene navode pojedinačno, zaključujući da su u cijelosti neosnovani, a prvostupanjska presuda pravilna i zakonita, zbog čega predlaže da ovaj Sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

6. Žalba je osnovana.

7. Ispitujući zakonitost pobijane presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da su žalbeni razlozi tužiteljice kojima presudu pobija osnovani.

8. Prije svega, valja reći da Pravilnik o stručnom nadzoru u ljekarništvu (Pravilnik/2020.), na temelju kojeg je u predmetnom slučaju proveden nadzor, nije morao biti objavljen u "Narodnim novinama", na što tuženik ukazuje u odgovoru na žalbu. Međutim, iz podataka spisa proizlazi da navedeni Pravilnik prije provođenja nadzora nije bio objavljen na dostupan način, tj. na mrežnim stranicama Hrvatske ljekarničke komore, odnosno na način propisan u članku 90. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske. Tuženik tijekom postupka koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude, a niti tijekom upravnog spora nije uspio dokazati da je Pravilnik, koji je primijenjen u konkretnom nadzoru, u vrijeme provođenja nadzora bio objavljen na dostupan način, čemu tužiteljica izričito prigovara i na takvom prigovoru ustraje i u žalbi.

9. Dakle, tužiteljica je dovela u sumnju utvrđenje suda da je u vrijeme provedenog nadzora navedeni Pravilnik bio objavljen na službenoj mrežnoj stranici Komore, a za drugačiji zaključak nema uporišta u podacima spisa. Komora je, kao pravna osoba s javnim ovlastima, dužna voditi brigu o valjanoj objavi svojih općih akata, a propust da opći akt, u konkretnom slučaju navedeni Pravilnik objavi na dostupan način, ne može biti na štetu tužiteljice. Tužiteljica u tom pravcu izričito prigovara i navodi da nije bila upoznata sa sadržajem mjerodavnih odredbi primijenjenog Pravilnika.

10. Ovaj Sud primjećuje da disciplinska tijela Komore nisu u osporenim rješenjima iznijela valjane razloge za zaključak da su u konkretnom slučaju ispunjena bitna obilježja lakše povrede dužnosti i ugleda ljekarništva iz članka 33. Pravilnika, odnosno da je tužiteljica namjerno ili nehajno ustupila svoju karticu CEZIH drugoj osobi na korištenje. Naime, tijekom provedenog disciplinskog postupka nije nedvojbeno utvrđeno da je, kada i kome tužiteljica ustupila svoju karticu, tj. pristupne podatke za njezino korištenje, a zbog čega niti činjenični opis povrede, koja je tužiteljici stavljena na teret, ne udovoljava bitnim obilježjima konkretne povrede. S tim u vezi, ovaj Sud ukazuje da se u disciplinskom postupku protiv magistra farmacije – člana Komore na odgovarajući način primjenjuju odredbe kaznenog, materijalnog i postupovnog zakonodavstva, sukladno članku 43. Zakona o ljekarništvu te mjerodavne odredbe ovdje primijenjenog Pravilnika.

11. Tužiteljica izričito prigovara u žalbi da niti odluka o troškovima disciplinskog postupka, zbog očigledne nerazmjernosti iznosa utvrđenih troškova u odnosu na izrečenu novčanu kaznu u predmetnom slučaju, ali ovaj Sud posebno nije razmatrao ostale prigovore tužiteljice, zbog već navedenog razloga, odnosno propusta da se opći akt koji je u konkretnom slučaju primijenjen objavi na dostupan način. Navedeno ima za posljedicu da je važenje Pravilnika u vrijeme provođenja nadzora, a uslijed utvrđenog propusta objave na dostupan način, dovedeno u sumnju, a čemu tužiteljica osnovano prigovara u žalbi. Dalje, takva nepravilnost ima za posljedicu da daljnje vođenje disciplinskog postupka više nije moguće, jer se radi o nedostatku pravne osnove da se tužiteljici utvrdi stegovna odgovornost za opisanu stegovnu povredu.

12. Stoga je ovaj Sud poništio prvostupanjsku presudu, drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku disciplinskih tijela te meritorno riješio o predmetnoj stvari na način da je tužiteljicu oslobodio od odgovornosti za počinjenje konkretne stegovne povrede, pozivom na odredbu članka 74. stavka 2. ZUS-a, vezano uz članak 100. i 101. stavak 2. točka 3. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore.

13. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbe članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a, primjenjujući mjerodavne odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23. – dalje: Tarifa). Tužiteljici je za sastav tužbe (10. siječanj 2024.), sastav podneska (2. travnja 2024.) i zastupanje na raspravnom ročištu održanom dana 13. lipnja 2024., dosuđen zatraženi trošak, za svaku radnju po 500 bodova, kao i pripadajući porez na dodanu vrijednost, a prema propisanoj vrijednosti boda (2,00 eura), prema Tbr. 27. i 46. Tarife, u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura). Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen, jer nije pobliže specificiran.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović