Poslovni broj: Usž-126/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Novak, odvjetnica u Trogiru, Blaža Juraja Trogiranina 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu duga doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 1014/2025-10 od 23. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1014/2025-10 od 23. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/20- 01/278, urbroj: 513-04-22-2 od 27. travnja 2022. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I-416-02/2020-006/135, urbroj: 513-07-17/2020-2 od 12. svibnja 2020. kojim je u točki I. i II. izreke djelomično uvažen zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa u ukupnom iznosu od 16.529,58 kuna. Točkom III. istog rješenja odbijen je zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa koji na dan 1. siječnja 2020. godine iznosi ukupno 57.415,12 kuna, dok je točkom IV. određeno da će se danom izvršnosti rješenja otpisati dug iz točke II. izreke rješenja u poreznim evidencijama, a točkom V. žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Prigovara što sud navodi da za vrijeme reprogramirane naplate poreznog duga zastara ne teče. Ističe da reprogramiranje naplate glavnice duga uvjetuje podnošenje zahtjeva za otpis duga s osnove kamata uz istodobno reprogramiranje naplate glavnice duga te obzirom da tužitelj nije podnio takav zahtjev smatra da u vremenskom razdoblju od 31. studenoga 2012. do 6. veljače 2014. nije moglo doći do prekida zastare. Pozivajući se na Zakon o doprinosima navodi da se sud pogrešno poziva na zastarne rokove od tri i šest godina propisane Općim poreznim zakonom koji se u rješavanju predmetne stvari tek podredno primjenjuje. Ističe da je u konkretnom slučaju zastara prava na naplatu počela teći 1. siječnja 2011. pa je nastupila djelomična zastara s obzirom da tijekom zastarnog roka porezno tijelo nije poduzelo nikakvu radnju s ciljem naplate poreznog duga do 27. studenoga 2017. Predlaže da Sud poništi osporenu presudu, otkloni nedostatke te presudom riješi predmetnu stvar.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je predmet odlučivanja u predmetnoj stvari zahtjev tužitelja od 16. travnja 2020. kojim je zatražio otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu duga po osnovi doprinosa koji se odnosi na razdoblje 2010. do 2013. Nadalje, proizlazi da je predmetni dug osiguran uknjižbom založnog prava u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru na nekretninama u vlasništvu tužitelja označenim kao: kč. br. [katastarska čestica], [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu, br. OVR-4655/17 od 17. studenoga 2017. dopuštena Rješenjem Z-42203/17 od 9. travnja 2018.
8. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski je sud ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja nakon održane usmene i javne rasprave i nakon uvida u spise predmeta pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan te da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa.
9. Naime, nije sporno da je založno pravo na nekretninama tužitelja određeno na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu broj: OVR-4655/17 od 17. studenoga 2017. upisano u zemljišne knjige radi osiguranja naplate tražbina dužnih obveza doprinosa u korist tuženika.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud nalazi da u konkretnom slučaju porezno tijelo i kada protekne vrijeme zastare može namiriti predmetni porezni dug po osnovi glavnice jer je naplata osigurana upisom založnog prava na nekretnini pa je stoga zahtjev tužitelja pravilno odbijen kao neosnovan.
11. Naime, prvostupanjski sud pravilno upućuje na odredbu članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. – 42/20.) koja propisuje da kada protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. Dakle, nakon donošenja odluke o osiguranju založnim pravom na nekretnini više se ne može s uspjehom isticati prigovor nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga po osnovi glavnice, niti u tom slučaju postoji osnova za otpis duga zbog zastare jer porezno tijelo taj dug može naplatiti iako je proteklo vrijeme zastare, ali samo iz osigurane stvari, a ne i iz druge imovine. Stoga, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužitelj neosnovano prigovara nastupu zastare prava na naplatu glavnice duga koji je osiguran založnim pravom na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu.
12. Žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
14. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima .
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
