Poslovni broj: Usž-2245/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KNN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2785/2023-10 od 11. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2785/2023-10 od 11. ožujka 2024.
II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410- 18/19-01/857, urbroj: 513-04-23-2 od 27. rujna 2023.
III. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, klasa: UP/I -410- 23/2018-02/5655, urbroj: 513-07-13-01/2019-03 od 24. rujna 2019.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2785/2023-10 od 11. ožujka 2024. odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410- 18/19-01/857, urbroj: 513-04-23-2 od 27. rujna 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, klasa: UP/I -410-23/2018- 02/5655, urbroj: 513-07-13-01/2019-03 od 24. rujna 2019. Nadalje, prvostupanjski sud je rješenjem odbio prijedlog tužiteljice za odgodu izvršenja rješenja od 27. rujna 2023. i rješenja od 24. rujna 2019.
2. Naznačenim prvostupanjskim rješenjem od 24. rujna 2019. zamijenjeno je privremeno porezno rješenje ove ispostave, klasa: UP/I-410-23/18-02/5655, urbroj: 513-07-13-01-18-01 od 16. svibnja 2018. te se tužiteljici utvrđuje za 2017. godinu porez na dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 157.715,42 kune, dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 212.872,75 kuna, odnosno ukupni godišnji dohodak u iznosu od 370.588,17 kuna te je utvrđeno da je razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 50.872,86 kuna.
3. Tužiteljica podnesenom žalbom osporava naznačenu prvostupanjsku presudu u cijelosti te navodi kako je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1674/2021-8 od 21. srpnja 2022., poništeno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa:
UP/II-215-01/19-01/47, urbroj: 513-04-21-2 od 25. siječnja 2021. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Ukazuje da je tom presudom naloženo Poreznoj upravi, Područnom uredu Split provođenje ponovljenog nadzora te da je Područni ured Split postupio sukladno presudi te je izdano porezno rješenje od 6. prosinca 2023. koje nije pravomoćno jer je na njega izjavila žalbu. U ovom upravnom sporu prvostupanjski sud poziva se na nadzor Porezne uprave, koji nadzor je stavljen izvan snage presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1674/2021-8 od 21. srpnja 2022., stoga nadzor Porezne uprave, Područnog ureda Split započet 2018., o čemu je sastavljen zapisnik 26. kolovoza 2019., ne može biti temelj bilo kakvim rješenjima Ministarstva financija niti temelj prvostupanjske presude. Sukladno navedenom, predlaže poništiti pobijanu presudu i rješenje Ministarstva financija od 27. rujna 2023. jer nisu zasnovani na zakonu, nego na poništenom postupku nadzora Porezne uprave.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. U postupku je utvrđeno da je Porezna uprava, Područni ured Split kod tužiteljice obavila porezni nadzor predmet kojeg je komparacija nabavljene imovine i učinjenih izdataka sa izvorima sredstava u smislu odredbi članka 88. i 89. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18.) sve za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2017. Tijekom nadzora utvrđeno je da tužiteljica, između ostalog, ostvaruje i primitke od iznajmljivanja apartmana turistima s koje osnove plaća paušalni porez na dohodak te da ovi primici u pojedinim godinama prelaze prag propisan za ulazak u sustav PDV-a, čime za tužiteljicu prestaje mogućnost paušalnog oporezivanja i nastaje obveza oporezivanja prema poslovnim knjigama. Obzirom na utvrđeno porezni nadzor je proširen na porez na dodanu vrijednost za 2016. i 2017. godinu, porez na dohodak za 2017. godinu te na doprinose za obvezna osiguranja za 2017. godinu. Nakon provedenog nadzora sastavljen je zapisnik od 26. kolovoza 2019. te je, temeljem utvrđenja tijekom poreznog nadzora, doneseno ovdje osporavano prvostupanjsko rješenje od 24. rujna 2019. kojim su tužitelj ici utvrđene razlike poreza i prireza za uplatu u iznosu od 50.872,86 kuna. Također, temeljem istog zapisnika doneseno je i rješenje klasa: UP/I-215-02/19-01/1, urbroj: 513-07-17-19-09 od 23. rujna 2019. kojom je tužiteljici utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017. te su utvrđene obveze manje obračunatog doprinosa za mirovinsko osiguranje i zdravstveno osiguranje. Žalba protiv ovog rješenja od 23. rujna 2019. odbijena je rješenjem tuženika klasa: UP/II -215- 01/19-01/47, urbroj: 513-04-21-2 od 25. siječnja 2021., a koje je presudom poslovni broj: Us I-1674/2021-8 od 21. srpnja 2022. poništeno te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Iz naznačene presude slijedi kako je osnovan prigovor tužiteljice da joj nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku nakon proširenja nadzora i očitovanje na utvrđenja poreznog tijela nakon provedenog nadzora. Nadalje, sud je izrazio stav kako je u ponovljenom postupku potrebno tužiteljicu pisanim putem pozvati da dostavi potrebnu dokumentaciju i udijeli joj primjereni rok za dostavu iste kako bi se na nedvojben način moglo utvrditi posjeduje li tužiteljica traženu dokumentaciju koja se odnosi na ostvarene primitke od iznajmljivanja ili ne. Osim toga, navedeno je kako je porezno tijelo, u smislu odredbe članka 6. Općeg poreznog zakona, dužno utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, odnosno izvršiti kontrolu prometa po računima KN, usporediti je sa knjigom prometa i računima ispostavljenim gostima KN kao i sa prometom po računima tužiteljice i sa knjigom prometa i računima ispostavljenim za goste tužiteljice za promatrano razdoblje, a što je u konkretnom slučaju izostalo.
7. Tužiteljica već u tužbi ističe kako je nedvojbeno da je ovdje osporavano rješenje od 24. rujna 2019. izdano na temelju rješenja koja su poništena zbog protuzakonitosti u postupku pa kao takvo ne može biti valjano, a tuženik, donoseći rješenje od 27. rujna 2023. nije uzeo u obzir ni presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 1674/2021-8. Napominje također da je pod prijetnjom ovrhe izvršila plaćanje po poreznom rješenju od 24. rujna 2019., a uplaćena sredstva su joj vraćena na račun nakon naznačene presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1674/2021-8. Nadalje, na održanoj raspravi pred prvostupanjskim sudom 1. ožujka 2024. tužiteljica ponovno naglašava da je cijeli postupak poreznog nadzora poništio prvostupanjski Upravni sud u Splitu zbog krivo utvrđenih činjenica u postupku i kršenja njen ih prava u tom postupku te je naloženo provođenje novog postupka koji je u tijeku, stoga navodi da je Porezna uprava ne može teretiti po postupku koji je poništen, a ujedno se vodi i novi postupak.
8. Iz spisa predmeta, dakle, proizlazi da je po istom poreznom nadzoru doneseno rješenje od 24. rujna 2019. kojim se tužiteljici utvrđuje obveza poreza na dohodak za 2017. te rješenje od 23. rujna 2019. kojim se tužiteljici utvrđuje obveza poreza na dodanu vrijednost kao i dužni doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Obzirom da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1674/2021-8 od 21. srpnja 2022. poništeno rješenje tuženika od 25. siječnja 2021. zbog utvrđenih nepravilnosti tijekom provedenog poreznog nadzora, slijedom čega je činjenično stanje ostalo nepravilno i nepotpuno utvrđeno, a koja presuda je donesena 21. srpnja 2022. , to nije bilo osnove donositi od strane tuženika osporeno rješenje od 27. rujna 2023. obzirom je pravomoćnom presudom predmet vraćen na ponovni postupak radi provođenja novog poreznog nadzora, a kojim bi se otklonile uočene nezakonitosti u tom nadzoru.
8. U ovom upravnom sporu prvostupanjski sud je propustio utvrditi činjenično stanje u skladu s odredbom članka 33. ZUS-a te je propustio cijeniti okolnosti konkretnog slučaja. Neovisno o načelnoj ovlasti suda u upravnom sporu da prihvati činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, u konkretnom predmetu propustio je ocijeniti navode i činjenice koje je tužiteljica iznijela već u tužbi, čime joj je onemogućeno učinkovito osporavati činjenična utvrđenja iz upravnog postupka.
9. Sukladno svemu navedenom, ovaj Sud je, u skladu sa odredbom članka 74. stavka 2. ZUS-a poništio prvostupanjsku presudu te osporena rješenja i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
