Poslovni broj: Usž-4174/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarka, u upravnom sporu tužitelja EŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja , Zagreb, Vukovarska 33, OIB: 36162371878, radi privremenog udaljenja iz službe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 928/2024-10 od 23. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-928/2024-10 od 23. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-928/2024-10 od 23. travnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, klasa: UP/II-114-04/24-03/5, urbroj: 511-01-158-24-4 od 23. veljače 2024. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljska policije, klasa: NK-114-04/22-02/157, urbroj: 511-01-42-24-42 od 2. veljače 2024.
Ujedno je rješenjem odbačena tužba u dijelu kojim tužitelj traži da se poništi rješenje tuženika od 4. siječnja 2024. i rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Osijek od 29. ožujka 2023.
2. Tužitelj podnosi žalbu iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga. Ističe da je pogrešno ocijenjeno da nije osnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži poništenje osporavanog drugostupanjskog rješenja od 23. veljače 2024. i prvostupanjskog rješenja od 2. veljače 2024. te se pogrešno prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 46. stavak 1. točka 5. Zakona o upravnim sporovima referirajući se na tužbu tužitelja od 20. veljače 2024., odnosno pravomoćnost presude – rješenja suda, poslovni broj: Us I-509/2024-9 od 23. prosinca 2024. u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Navodi da u tom predmetu nije donesena pravomoćna odluka u upravnoj stvari, obzirom da je protiv navedene presude podnio žalbu te ukazuje kako nije moguće da prvostupanjski i drugostupanjski disciplinski sud oslobodi policijskog službenika za težu povredu disciplinske odgovornosti koju mu na teret stavlja ovlašteni tužitelj, a istodobno ga proglasi krivim zbog neke druge povrede koju mu nitko ne stavlja na teret (nedolično ponašanje) koja je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja i žalbe na presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-509/2024-9 te predlaže da se poništi pobijana presuda, odnosno ponište navedena rješenja tuženika. Kroz osporavana rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog disciplinskog suda jasno proizlazi da tužitelj nije počinio nikakvu težu povredu službene dužnosti opisanu kao zlouporaba položaja u službi ili izvan službe, pa slijedom tih rješenja tužitelj nije trebao biti privremeno udaljen iz službe. Rješenje Ravnateljstva policije o udaljenju iz službe od 2. veljače 2024., jer je pokrenut kazneni postupak zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti , u suprotnosti je sa rješenjem prvostupanjskog i drugostupanjskog disciplinskog suda u kojima je utvrđeno da nije bilo zlouporabe položaja u službi ili izvan službe, a kako je činjenični i pravni supstrat identičan i u fabriciranoj kaznenoj prijavi, a sve iz razloga što je tužitelj prijavio voditelja Službe za korupciju i organizirani kriminalitet za kazneno djelo prijetnje, stoga je evidentno da je tužitelj prijavljen zbog odmazde, odnosno da nema ni jednog materijalnog, odnosno verbalnog dokaza o kaznenom djelu. Kaznena prijava protiv tužitelja iskonstruirana je isključivo na temelju WhatsApp poruke, koju je tužitelj uputio prema načelniku PP Omiš, stoga je evidentno da je Upravni sud u Splitu zauzeo pogrešan stav o zakonitosti osporavanih disciplinskih rješenja prejudicirajući krivnju tužitelja, čime je prekršeno načelo nevinosti kao temeljno ljudsko i ustavno pravo. Navodi da mu je rješenjem o udaljenju iz službe do okončanja kaznenog postupka nanijeta znatna financijska i moralna šteta, a što je najbitnije, rješenjima Ravnateljstva policije o privremenom udaljenju iz službe od 4. svibnja 2022. i 2. veljače 2024., udaljuje se iz službe sa ukinutog radnog mjesta pomoćnika načelnika Uprave za granicu Ravnateljstva policije, a koje radno mjesto je Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova ukinuto. Slijedom navedenog, predlaže poništiti pobijanu presudu, ukinuti suspenziju i vratiti tužitelja na posao.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe kako tužitelj u žalbi ponavlja prigovore koje je isticao tijekom upravnog postupka, odnosno u tužbi, a na koje je prvostupanjski sud detaljno, jasno i argumentirao odbio. Slijedom navedenog, predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo valjane razloge, utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni materijalnog prava.
6. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela nakon čega je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava osnovano zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Presuda sadrži dostatno obrazloženje za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava. Naime, niti sam tužitelj ne osporava činjenicu da je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u svezi članka 37. Kaznenog zakona. Nadalje, rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: KOV-US-18/2022 od 30. listopada 2023. potvrđena je optužnica zbog kaznenog djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti.
7. Prema odredbi članka 112. stavka 2. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11. -155/23.) policijski službenik se može udaljiti iz službe i ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teže povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi dok traje postupak mogao štetiti interesima službe. Stavkom 4. istog članka ovog Zakona propisano je da udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teže povrede službene dužnosti.
8. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je svrha instituta udaljenja iz službe da se osobi za koju postoje sumnje da se ponašala na neprihvatljiv način za službu, onemogući pristup radnom procesu, jer bi u suprotnom bilo moguće da tužitelj eventualno nastavi s nedozvoljenim radnjama. Time bi pak njegov ostanak u službi dok traje kazneni postupak mogao štetiti interesima službe. Pravilno prvostupanjski sud navodi kako je udaljenje iz službe institut privremene i preventivne naravi kojim se štite interesi i ugled policijske služe i omogućava njezin nesmetani rad.
9. Prema ocjeni ovog Suda radi se o obliku ponašanja (sumnja na počinjenje kaznenog djela) koji je policija po službenoj dužnosti u obvezi sprečavati, pa je nedvojbeno da se time čini šteta ugledu službe te bi tužiteljev ostanak u službi dok traje postupak štetio interesima službe na način da bi bila umanjena vjerodostojnost službe i povjerenje građana, osobito u kontekstu sigurnosti i povjerenja kojom se hrvatska policija promovira javnosti. Nepridržavanjem propisa od strane samih pripadnika službe, koja te propise nadzire i provodi, šalje se pogrešna i neželjena poruka javnosti da se istih ne treba pridržavati, pa se time šteti interesu službe da se građani ponašaju u skladu s pozitivnim propisima.
10. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-509/2024-9 od 23. prosinca 2024. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 4. siječnja 2024., a kojim je tužitelj oglašen odgovornim da je počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. točka 7. Zakona o policiji kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije te mu je izrečena disciplinska kazna – novčana kazna, a žalba izjavljena protiv te presude odbijena je presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1661/2025-2 od 12. lipnja 2025. Pored navedenog, ističe se da tužiteljevi navodi koji se odnose na disciplinski postupak te utvrđenja u tom postupku nisu od utjecaja na ishod ovog upravnog spora.
11. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je tužitelj u konkretnom slučaju valjano i zakonito udaljen iz službe dok traje kazneni postupak, a radi sumnje na počinjenje kaznenog djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti.
12. Prema ocjeni ovog Suda osporena presuda temelji se na pravilno i u potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede postupka, jer je presuda valjano obrazložena, a koje obrazloženje prihvaća u cijelosti i ovaj Sud.
13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
