Poslovni broj: Usž-4620/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarka, u upravnom sporu tužitelja Uvala Bačvice d.o.o., Ljubićeva 5, Split, OIB: 93267631633, zastupan po opunomoćeniku Mladenu Oštro, odvjetniku u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3/I, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 52634238587, radi ukidanja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2756/2024-12 od 24. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2756/2024-12 od 24. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, klasa: UP/II-335-06/24-01/62, urbroj: 529-06-03-02-01/1-24-2 od 7. kolovoza 2024. te za poništenje rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, klasa: UP/I-335-02/24-0003/0007, urbroj: 2181/1-06-01-02/01-24- 0004 od 15. svibnja 2024.
2. Prvostupanjskim rješenjem od 15. svibnja 2024. po službenoj dužnosti je ukinuto s danom 14. svibnja 2024. rješenje od 28. svibnja 2013. za objekt skupine "barovi", vrsta caffe bar i noćni klub pod nazivom "Bačvice", a žalba na to rješenje odbijena je osporenim rješenjem.
3. Prvostupanjskim rješenjem od 28. svibnja 2013. tužitelju je izdano rješenje o obavljanju ugostiteljske djelatnosti za objekt vrste caffe bar i disco klub u prostoru smještenom u Splitu na adresi [adresa].
4. Protiv prvostupanjske presude tužitelj podnosi žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Tužitelj ističe kako je postupanje javne uprave, a samim time i prvostupanjskog suda koji potvrđuje njihove navode neosnovano, nelegitimno i protivno javnom interesu te ne odgovara razmjernosti odnosno nije uopće proveden test razmjernosti jer je ovakvo postupanje izrazito štetno ne samo za stečena prava stranke u upravnom postupku već je izuzetno štetno za sam javni interes, a dalekosežno štetno i za ugled Republike Hrvatske i status poželjne turističke destinacije. Ističe da dok se ne provede postupak raspisivanja natječaja za dodjelu koncesije nastat će veliki troškovi čuvanja i održavanja objekta. Naglašava da su javnopravna tijela obvezna postupati po načelu savjesnosti i poštenja , načelu zakonitosti i načelu zabrane prouzročenja štete, načelu razmjernosti javnog i privatnog interesa jer u protivnom čine pogrešku pretjeranog formalizma koja je uvijek na štetu načela zakonitosti i načela zaštite javnog i privatnog interesa. Navodi kako tuženik slično kao i sud paušalno lamentira o pomorskom dobru, statusu pomorskog dobra i pojmu pomorskog dobra dok zanemaruje činjenicu da je tužitelj višedesetljetni legitimni, valjani i zakoniti korisnik predmetnih poslovnih prostora unutar kompleksa [adresa] i to temeljem legitimnih, valjanih i zakonitih ugovora o zakupu. Tužitelj ne izvodi svoje pravo iz gospodarskog korištenja pomorskog dobra, odnosno temeljem koncesije i/ili koncesijskog odobrenja niti to tvrdi. Tuženik izričito tvrdi kako je jedini interes zaključiti kako pomorsko dobro ne može biti predmet zakupnog odnosa, a kako se pritom, ne rješavajući prethodno pitanje u upravnom postupku, opredjeljuje za tvrdnju kako je ugovor o zakupu poslovnog prostora raskinut po samom zakonu, unatoč činjenici što nadležni trgovački sud u parničnom postupku nije donio konstitutivnu odluku o raskidu niti postoji deklaratorna odluka kako je ugovor raskinut s jedne strane, a s druge strane tu je činjenicu odnosno tvrdnju tužitelj osporio podnošenjem tužbe Trgovačkog sudu u Splitu. Smatra kao je prema odredbi članka 55. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku očito kako pitanje raskida ugovora o zakupu predstavlja prethodno pitanje. Nadalje, navodi kako ne odgovara istini ni tvrdnja iz obrazloženja presude kako je društvo Splitska obala d.o.o. brisano iz registra već je društvo odlukom Grada kao vlasnika pripojenu društvu Žnjan d.o.o. Split, također u vlasništvu Grada Splita. Poziva se na odredbu članka 13. Zakona o općem upravnom postupku u svezi načela zaštite stečenih prava stranaka jer su prava iz upravnog ugovora stečena u pravnom odnosu sa društvom s javnim ovlastima pa su time zajamčena stečena prava tužitelja u konkretnom slučaju. Sve one promjene koje su bitne, a koje nastanu za vrijeme trajanja ovih prava, u konkretnom slučaju do isteka ugovorenog roka zakupa, na tužitelja se mogu primijeniti tek nakon isteka ugovornog roka zakupa, a sve drugo predstavlja povredu načela legitimnih očekivanja, jamstva mirnog uživanja vlasništva i jamstva pravičnog odlučivanja. U obrazloženjima utuženih rješenja samo se paušalno otklanja iznijeti prigovor tužitelja zanemarujući pritom činjenicu stajanja uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi u trenutku zaključenja pravnog posla kada je zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina bio upravo Grad Split. Za tužitelja je ostalo sporno pitanje je li u konkretnom slučaju nadležno tijelo ovlašteno samostalno, bez zahtijeva državnog odvjetništva ili druge zainteresirane stranke pokretati postupak i donositi rješenja o ukidanju prava na obavljanje gospodarske djelatnosti u konkretnom poslovnom prostoru. Naglašava kako pogreške ili propusti nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu Upravnog suda u Splitu te poništiti osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 15. svibnja 2024. te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi razloge zbog kojih smatra da žalbeni razlozi tužitelja nisu osnovani, a prvostupanjska presuda pravilna i na zakonu utemeljena. Predlaže da sud odbije žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo valjane razloge, utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni materijalnog prava.
8. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela nakon čega je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava osnovano zaključio kako u odnosu na tužitelja, u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet propisan odredbom članka 24. stavak 1. točka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ 85/15. – 126/21. – dalje u tekstu: Zakon).
9. Prema odredbi članka 24. stavak 1. točka 2. Zakona jedan od uvjeta za izdavanja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta (odobrenje obavljanja ugostiteljske djelatnosti) je da ugostitelj ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom.
10. Prema odredbi članka 27. stavak 1. točka 1. Zakona rješenje iz članka 20. stavka 1. i 2. tog Zakona ukinut će se rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. tog Zakona.
11. Prema ocjeni ovog Suda, tužitelj više ne ispunjava uvjet u smislu naprijed citirane odredbe članka 24. stavak 1. točka 2. Zakona jer iz spisa predmeta proizlazi da je zakupodavac Splitska obala d.o.o. dopisom od 5. rujna 2023. obavijestilo prvostupanjsko tijelo da se poslovni prostori u sklopu KPK Bačvice nalaze u obuhvatu pomorskog dobra, da je granicu pomorskog dobra odredilo nadležno ministarstvo još 2011. godine na prijedlog Splitsko-dalmatinske županije te da odluka Gradskog vijeća Grada Splita u pogledu upravljanja predmetnim prostorima nije bila usklađena sa zakonom te da je Splitska obala d.o.o. krajem 2022. raskinula sve ugovore o zakupu kao i sporazume o privremenom korištenju predmetnih poslovnih prostora te da od 1. siječnja 2023. Splitska obala d.o.o. više ne upravlja poslovnim prostorima u sklopu KPK Bačvice niti ima uvida tko i na koji način koristiti predmetne poslovne prostore.
12. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 7. veljače 2024. pozvalo tužitelja da u roku od 8 dana od zaprimanja tog zaključka dostavi dokaz prava korištenja predmetnog poslovnog prostora, međutim, tužitelj po istome nije postupio već je dostavio podnesak u kojem se poziva na ugovor o zakupu od 27. travnja 2015. i dodatke tom ugovoru navodeći da isti predstavlja valjane dokaze o pravu korištenja poslovnih prostora.
13. Imajući na umu da je odredbom članka 5. stavka 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ 83/23.) izričito propisano da pomorsko dobro ne može biti predmet ugovora o zakupu niti ugovora o najmu , te da iz zemljišnoknjižnog uloška broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na nekretnini označenoj kao čestice [katastarska čestica] i [katastarska čestica], koje u naravi predstavljaju poslovni prostor, upisano opće dobro – pomorsko dobro, to pozivanje tužitelja na valjanost ugovora o zakupu kao i da predmetni ugovor o zakupu nije raskinut, nisu osnovani.
14. U situaciji kada je zakonodavac propisao mogućnost ukidanja rješenja ako naknadno prestanu postojati uvjeti za izdavanje istih, o čemu se u konkretnom slučaju radi, to pozivanje tužitelja na stečena prava nije osnovano , budući da to pravo nije ograničeno jer ono traje dok su za to ispunjene zakonom propisane pretpostavke koje su, kao što je i navedeno, ovdje izostale.
15. Ostali prigovori tužitelja nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, budući da se u ovom postupku utvrđuje jedino jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a ne (ne)valjanost raskida ugovora o zakupu.
16. Sukladno navedenom, pozivom na odredbu članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
