Poslovni broj: Usž-4979/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Verica Šuster, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o. Zagreb, Vodovodna 11, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi odobravanja besplatne pravne pomoći, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2449/2024-11 od 16. listopada 2025. na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2449/2024-11 od 16. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, klasa: UP/II-701-03/16-01/79, urbroj: 514- 04-01-01-02/04-24-05 od 16. ožujka 2024. i rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za zajedničke poslove, klasa: UP/I-701-03/15- 02/382, urbroj: 2196-01-01-01/4-15-34 od 31. prosinca 2015. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 16. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za zajedničke poslove, klasa: UP/I-701-03/15-02/382, urbroj: 2196-01-01-01/4- 15-34 od 31. prosinca 2015. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u parničnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu radi naknade štete.
3. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom ističe da su u predmetnom slučaju nedvojbeno kumulativno ispunjene pretpostavke za obligatorno odobravanje sekundarne pravne pomoći tužitelju u smislu odredbe članka 14. stavka 1. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ broj: 143/13. i 98/19. dalje: ZBPP). Ističe da je ukupna imovina koju je tužitelj imao na svojem računu u banci u iznosu od 77.458,57 kuna, a navedena imovina u toj vrijednosti manja je od vrijednosti imovine od 60 proračunskih osnovica prema odredbi članka 14. stavka 1. točke b) ZBPP-a a koja iznosi 199.560,00 kuna, stoga smatra da je u konkretnom slučaju ispunjena i druga navedena zakonska pretpostavka za odobrenje sekundarne pravne pomoći u smislu članka 14. stavka 1. točke b) navedenog Zakona. Ističe da je pobijana presuda nejasna i proturječna zbog čega ju nije moguće ispitati te smatra da je zaključak prvostupanjskog suda u suprotnosti s podacima iz potvrde Porezne uprave. Naime, ističe da sud paušalno navodi da je tuženik u upravnom postupku pravilno utvrdio da je tužitelj u 2014. godini ostvario prihod u iznosu od 74.150,00 kuna, a iz potvrde Porezne uprave od 30. srpnja 2024. godine jasno i nedvosmisleno proizlazi da je tužitelj u 2014. godini ostvario dohodak i primitke u visini od 0,00 kuna. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora budući da nije u dokaznom postupku utvrdio kada je tužitelj stekao novčani iznos od 77.458,57 kuna kojeg je imao na svojem računu u banci, a što je bio obvezan učiniti obzirom da je u smislu odredbe članka 14. stavka 5. ZBPP relevantno vremensko razdoblje unazad 12 mjeseci prije početka mjeseca u kojem se zahtjev podnosi, a budući da je tužitelj navedeni iznos stekao prije 2014. godine, a o čemu se radi u konkretnom slučaju, tada se taj iznos prilikom odlučivanja o zahtjevu za odobrenje sekundarne pravne pomoći ne može uzeti kao prihod u smislu u smislu odredbe članka 14. stavka 1. točke a) ZBPP-a s obzirom da nije stečen unazad 12 mjeseci od podnošenja zahtjeva za odobrenje sekundarne pravne pomoći, nego se može uzeti kao vrijednost imovine u smislu odredbe članka 14. stavka 1. točke b) ZBBI-a koju je tužitelj imao unazad tih 12 mjeseci. Zaključuje da je sud pod iznosom od 77.458,57 kuna podrazumijevao visinu godišnjeg prihoda u smislu odredbe članka 14. stavka 1. točke a) ZBPP-a, a ne vrijednost imovine u smislu odredbe članka 14. stavka 1. točke b) ZBPP-a, unatoč tome što taj iznos nije uzeo u obzir kada je računao prosječni mjesečni prihod tužitelja, nego je prosječni mjesečni prohod računao samo u odnosu na iznos od 74.150,00 kuna za kojeg je zaključio da ga je tužitelj stekao po drugoj osnovi. Prigovara što prvostupanjski sud nije proveo financijsko vještačenje radi utvrđivanja je li tužitelj u 2014. ostvario prihode i u kojem iznosu. Tužitelj navodi da je iznos od 77.458,57 kuna stekao bankovnim kreditom, a što ne predstavlja prihod u smislu članka 4. točke 12. ZBPP-a. Prigovara što mu je kao prihod priznata i transakcija kojom je tužitelj vlastiti novčani iznos s jednog svojeg računa prebacio na drugi račun. Predlaže da Sud osporenu presudu poništi, usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora, podredno osporenu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 20. ožujka 2015. podnio zahtjev za odobrenje sekundarne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka i oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu radi naknade štete u vezi ukidanja službe javnih ovršitelja. Odlučujući o zahtjevu prvostupanjsko javnopravno tijelo utvrdilo je na temelju podataka iz zahtjeva, priložene dokumentacije, podataka o otvorenim računima putem Javnog registra računa i potvrda koje je pribavilo po službenoj dužnosti da tužitelj živi sam u kućanstvu te ne ispunjava imovinski uvjet iz članka 14. stavka 1. podstavka a) ZBPP-a za odobravanje sekundarne pravne pomoći obzirom da je na računu u Hypo banci d.d. Zagreb, na dan 28. veljače 2015. imao novčana sredstva u iznosu 77.458,57 kuna, također obzirom da je u razdoblju dvanaest mjeseci prije mjeseca podnošenja zahtjeva ostvario osobne dohotke i druge primitke u ukupnom iznosu 74.150,00 kuna, što je služilo za osobne potrebe i troškove života tužitelja, iz čega proizlazi prosječni mjesečni prihod po članu kućanstva u iznosu 6.179,16 kuna, što prelazi iznos jedne proračunske osnovice od 3.326,00 kuna. Nadalje, ako se uzme u obzir vrijednost predmeta spora 500.000,00 kuna u parničnom postupku radi naknade štete, pri čemu bi sudska pristojba za tužbu iznosila 5.000,00 kuna, ocijenjeno je da to ne bi ugrozilo uzdržavanje tužitelja.
7. Imajući u vidu da se zahtjev tužitelja odnosio na odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka u parničnom postupku radi naknade štete, također nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja, obzirom da člankom 13. stavak 2. ZBPP-a, nije propisano da se u toj vrsti postupka može odobriti oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka.
8. Odredbom članka 13. stavka 4. ZBPP-a propisano je da se oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi može odobriti u svim sudskim postupcima ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje sudskih pristojbi moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, u skladu s posebnim pretpostavkama određenim u članku 14. ZBPP.
9. Prema odredbi članka 14. stavka 1. ZBPP-a propisano je da će se sekundarna pravna pomoć odobriti ako: a)ukupni prihodi podnositelja zahtjeva i članova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos proračunske osnovice i b) ako ukupna vrijednost imovine u vlasništvu podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva ne prelazi iznos od 60 proračunskih osnovica. Prema stavku 4. navedenog članka Zakona propisano je da se pri odobravanju pravne pomoći, imovno stanje podnositelja zahtjeva utvrđuje za dvanaest mjeseci prije početka mjeseca u kojem se zahtjev podnosi.
10. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud detaljno analizira utvrđenja iz upravnog postupka i citira navedene odredbe materijalnog prava, koje primijenjene na utvrđeno činjenično stanje, daju osnovu za zaključak zbog čega tužitelj nije ostvario pravo na odobrenje sekundarne pravne pomoći. S obzirom da na temelju zahtjeva i očitovanja tužitelja nije bilo moguće utvrditi imovno stanje tužitelja i članova njegova kućanstva, to je prvostupanjsko javnopravno tijelo, postupivši sukladno članku 18. ZBPP-a, pribavilo od nadležnih tijela i pravnih osoba podatke na temelju kojih je dodatno pojašnjeno da tužitelj ne ispunjava imovinski uvjet iz članka 14. stavka 1. točke a) ZBPP-a.
11. Žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjsko tijelo visinu ukupnih prihoda moralo utvrđivati samo na temelju potvrde Porezne uprave nisu osnovani. Naime, u smislu odredbe članka 18. stavka 1. i 2. ZBPP-a prvostupanjsko tijelo je od nadležnih tijela i pravnih osoba ovlašteno zahtijevati podatke iz Jedinstvenog registra računa, podatke iz središnjeg depozitorija i središnjeg registra, podatke koji su posebnim zakonom određeni kao bankovna tajna i druge podatke o imovini podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, te su nadležna tijela i pravne osobe koje vode registre dužne uredu dostaviti podatke. Nadalje, iako javna isprava kao što je potvrda Porezne uprave o primitku i dohotku ima snagu pravne pretpostavke, u skladu s člankom 58. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.) dopušteno je dokazivati suprotno od onoga što bi javna isprava trebala dokazivati. Nastavno, postupajući po zahtjevu tužitelja utvrđeno je da tužitelj mjesečno uplaćuje preko 398,17 eura na ime povrata kredita te plaća mjesečni najam i režije te je ocijenjeno da nije životno niti logično da tužitelj nije ostvario nikakve prihode kako je naznačio u obrascu o zahtjevu za korištenje besplatne pravne pomoći, stoga je u potpunosti ocjenjena relevantnom potvrda banke o prometu po računu iz koje proizlazi da je tužitelj u relevantnom razdoblju ostvario utvrđene primitke.
12. Uzimajući u obzir odredbu članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, prvostupanjski sud je osnovano odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja ocijenivši ga nesvrishodnim.
13. Tužitelj razlozima navedenima u žalbi, koje je iznosio i tijekom prvostupanjskog spora, nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
14. Trebalo je stoga na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu12. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
