Poslovni broj: Usž-571/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. B. GRAD d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 10120762395, zastupanog po opunomoćeniku Miljenku Krželju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavlak & Partneri j.t.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 3, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi ovrhe poreznog duga, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3395/2018-11 od 25. veljače 2020., a povodom odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4027/2025 od 5. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3395/18-11 od 25. veljače 2020.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, točkom I. izreke poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-01/18-01/494, urbroj: 513-04/18-2 od 12. rujna 2018. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-20/2018-001/9117, urbroj: 513-007-01/2018-01 od 25. srpnja 2018. Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn, a točkom III. izreke odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa navedenog u točki II. izreke.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja o ovrsi, kojim se utvrđuje da tužitelj kao ovršenik, na dan 25. srpnja 2018. duguje temeljem ovršnih isprava iznos od 4.495.542,77 kn, te je određeno da će se naplata provesti pljenidbom i prijenosom sredstava koje ima na računu kod banke. Ujedno se nalaže Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

3. Protiv označene presude žalbu je izjavio tuženik iz svih razloga propisanih odredbom članak 66. Zakona o upravnim sporovima. U bitnom ističe da je postupak predstečajne nagodbe otvoren 7. veljače 2014., te da je vjerovnik, porezno tijelo, sukladno odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj 108/12., 144/12., 81/13., 112/13. – dalje: ZFPPN) izvršilo prijavu tražbine u ukupnom iznosu od 10.743.463,20 kn, od kojeg iznosa se iznos od 375.085,32 kn odnosi na dugovanje po računu 1651 – porez na dobit, a koji iznos se odnosi na predujmove poreza na dobit utvrđene temeljem prijave poreza na dobit za 2012. Navodi da je nesporna činjenica da je porezno tijelo u prijavi tražbine, u vezi iznosa poreza na dobit, navelo da se isti prijavljuje temeljem prijave poreza na dobit (PD obrazac) za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2013., te da je ovršna isprava prijava poreza na dobit (PD obrazac) za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2013. Tuženik ističe da je nesporna činjenica i to da je tužitelj dana 21. veljače 2014. poreznom tijelu podnio godišnju prijavu poreza na dobit za 2013. te je u istoj iskazao obvezu poreza na dobit za 2013. u iznosu od 3.597.120,72 kn. Nadalje, navodi da je porezno tijelo u postupku predstečajne nagodbe moglo prijaviti samo tražbine koje su dospjele do dana otvaranja postupka 7. veljače 2014. u iznosima koja je imao evidentirana u svojim službenim evidencijama, odnosno nije moglo izvršiti prijavu tražbine i to za iznos od 3.597.120,72 kn, a koji je tužitelj prijavio poreznom tijelu 21. veljače 2014. u prijavi poreza na dobit za 2013. Pojašnjava da je u prijavi tražbine sadržan samo iznos od 375.085,32 kn poreznog dugovanja evidentiranog na računu 1651 – porez na dobit, a koji iznos se odnosi na predujmove poreza na dobit utvrđene temeljem prijave poreza na dobit za 2012. Iz navedenog tuženik zaključuje da predstečajna nagodba proizvodi pravne učinke samo u pogledu tražbina koje su nastale do dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe, te bi u predmetnoj stvari ovršna isprava, prijava poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2013. trebala izgubiti u odnosu na tužitelja pravnu snagu samo za iznos od 375.085,32 kn, dok bi u pogledu iznosa od 3.597.120,72 kn koji je prijavljen temeljem prijave poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2013. trebala zadržati pravnu snagu ovršne isprave, s obzirom da je sam tužitelj istu podnio poreznom tijelu nakon što je otvoren postupak predstečajne nagodbe. Iz navedenih razloga predlaže da se poništi prvostupanjska presuda.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da tuženik žalbu temelji na prigovorima kojima nastoji netočno prikazati i osporiti dospjelost tražbina prijavljenih u predstečajnoj nagodbi, kao i činjenicu da je predmetnu tražbinu prijavilo samo porezno tijelo. Smatra da su navodi tuženika iz prvog dijela žalbe o tome kako porezno tijelo nije moglo izvršiti prijavu tražbine netočni jer je upravo porezno tijelo prijavilo tražbinu sukladno ZFPPN-a dana 5. ožujka 2014., te je kao dokaz prijavi o postojanju tražbine priložena i prijava poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013. Navodi da je sud u presudi utvrdio da je porezno tijelo prijavilo tražbinu prema tužitelju kao dužniku u ukupnom iznosu od 10.743.463,30 kn po osnovi poreznog duga, a koji obuhvaća predmetni porez na dobit za 2013. godinu temeljem godišnje prijave za tu godinu pa je iz toga nedvojbeno da je taj porezni dug obuhvaćen sklopljenom predstečajnom nagodbom. Nadalje navodi da je drugi žalbeni navod tuženika da bi ovršna isprava, prijava poreza na dobit trebala izgubiti pravnu snagu samo za iznos od 375.085,32 kn, netočan i u suprotnosti s priloženim dokazima, posebno s navedenom prijavom tražbine poreznog tijela, kao i s odredbama navedenog ZFPPN- a. Ističe da se radi o porezu na dobit koji se sukladno odredbama članka 72. ZFPPN - a prijavljuje kada je dospio, a koji članak citira i tuženik, međutim, propušta ga primijeniti. Smatra da je tijekom postupka dokazao činjenicu da je prijava poreza na dobit iz 2013. bila obuhvaćena u prijedlogu prijava tražbina, a posljedično tome obuhvaćena i kasnije sklopljenom i odobrenom predstečajnom nagodbom. Tužitelj navodi, da kada bi se i pošlo od pretpostavke da porezno tijelo nije prijavilo prijavu poreza na dobit za 2013., istom je nastupila prekluzija prava na naplatu poreznog duga, budući da je svoju tražbinu trebao prijaviti vodeći se odredbom članka 72. ZFPPN-a. Iz navedenog razloga predlaže da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ustavni sud Republike Hrvatske, odlukom broj: U-III-4027/2025 od 5. veljače 2026. usvojio je ustavnu tužbu tužitelja, ukinuo presudu ovoga suda, poslovni broj: Usž-2359/2025-3 od 9. srpnja 2025. i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

7. Presudom ovoga suda, poslovni broj: Usž-2359/2025-3 od 9. srpnja 2025. poništena je presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I -3395/2018-11 od 25. veljače 2020. i odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-01/18-01/494, urbroj: 513-04/18-2 od 12. rujna 2018. i rješenje o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-02/2018-001/09117, urbroj: 513-007-01/2018-01 od 25. srpnja 2018. te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

8. Presuda ovoga suda poslovni broj: Usž-2359/2025-3 od 9. srpnja 2025. donesena je nakon što je ranijom odlukom Ustavnog suda broj: U-III-3442/2021 od 13. svibnja 2025. usvojena ustavna tužba, ukinuta presuda ovoga suda poslovni broj: Usž- 2499/2020-3 od 3. veljače 2021. i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

9. Ustavni sud u odluci broj: U-III-4027/2025 od 5. veljače 2026. između ostalog navodi da ovaj sud nije postupio u skladu s člankom 31. stavcima 1. i 2. Ustavnog zakona i primijenio stajališta Ustavnog suda iz odluke Ustavnog suda od 13. svibnja 2025. Ustavni sud ističe da je u odluci od 13. svibnja 2025. izričito naveo da je ovaj sud propustio ocijeniti okolnost da iz prijave vjerovnika od 3. ožujka 2014. jasno proizlazi da se Porezna uprava izričito pozvala na podnositeljevu godišnju prijavu poreza na dobit za 2013. kao ovršnu ispravu koju je priložila prijavi, da je na temelju te godišnje prijave podnositelja utvrđen ukupni porezni dug od 10.743.463,30 kn te da je taj iznos duga obuhvaćen izmijenjenim planom financijskog restrukturiranja prema kojem je sklopljena predstečajna nagodba. Dakle, da je ovaj sud zanemario, bez davanja odgovarajućih pravno relevantnih razloga za takvo postupanje, da se Porezna uprava kod prijave tražbine u postupku predstečajne nagodbe eksplicitno pozvala na tužiteljevu godišnju prijavu poreza na dobit za 2013. godinu, kao ovršnu ispravu iz čega proizlazi da je iznos poreza na dobit za 2013. obuhvaćen predstečajnom nagodbom a nakon čega je pokrenula ovrhu u odnosu na isti porez. Smatra da je ovaj sud u osporenoj presudi tek formalno naveo da je ponovno izvršio uvid u prvostupanjski spis i dokumentaciju i ponovio svoju konstataciju da je prijava poreza na dobit za 2013. predana 21. veljače 2014. nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe koji postupak je otvoren 7. veljače 2014. pa da su se u postupku predstečajne nagodbe mogle prijaviti samo one tražbine koje su dospjele do dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe. U odnosu na prijavu vjerovnika od 3. ožujka 2014. ovaj sud je naveo da činjenica da je porezno tijelo u prijavi tražbine navelo da se tražbina prijavljuje i temeljem prijave poreza na dobit za 2013. ne utječe na drukčiji zaključak suda budući da je tužiteljeva prijava poreza na dobit predana i knjižena nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe. Ustavni sud zaključno ističe da je ovaj sud u ponovnom postupku dužan postupiti sukladno odlukama Ustavnog suda te uzeti u obzir kako je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: Stpn-426/14 od 16. ožujka 2015. utvrđeno da su porezna tijela u postupku predstečajne nagodbe nad tužiteljem prijavila tražbinu poreza na dobit za 2013. godinu i o tome priložile prijavu poreza na dobit za 2013. godinu. Navedeno nesporno proizlazi iz isprava vezanih uz postupak predstečajne nagodbe. Ne može se zanemariti da je u predmetnoj situaciji sklopljena predstečajna nagodba koja je obuhvatila i tražbinu po osnovi poreza na dobit za 2013. godinu. Navedeno proizlazi iz činjenice da je porezno tijelo tu tražbinu prijavilo temeljem godišnje porezne prijave za 2013. te da je upravo navedeni porezni dug obuhvaćen sklopljenom predstečajnom nagodbom, a koja pravno obvezuje i proizvodi pravne učinke sukladno članku 81. ZFPPN-a. Stoga se ne može smatrati odlučnim je li predmetna tražbina dospjela na dan otvaranja postupka (7. veljače 2014.) ili je dospjela danom podnošenja godišnje prijave (21. veljače 2014.) već je odlučno da porezna tijela prisilno naplaćuju tražbinu koja je obuhvaćena predstečajnom nagodbom, a temeljem ovršne isprave koja je izgubila pravnu snagu.

10. Poštivajući pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci kojom je ukinuta presuda ovoga Suda poslovni broj: Usž-2359/2025-3 od 9. srpnja 2025. i predmet vraćen ovom Sudu na ponovni postupak, u ovom predmetu sud je donio odluku kojom odbija žalbu tuženika i potvrđuje presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3395/18-11 od 25. veljače 2020.

11. Slijedom navedenog ne mogu se prihvatiti navodi tuženika da je bilo osnove za donošenje rješenja o ovrsi budući da su porezna tijela u postupku predstečajne nagodbe prijavila tražbinu poreza na dobit za 2013. i o tome priložila prijavu poreza na dobit za 2013. pa je u tim okolnostima neodlučno pozivanje tuženika da je tužitelj navedenu tražbinu prijavio 21. veljače 2014. podnošenjem godišnje prijave. Stoga je prvostupanjski sud imao osnove za poništenje rješenja tuženika i rješenja tijela prvog stupnja.

12. Kako se navodi žalbe ne nalaze osnovanim to je trebalo na temelju članka 74. stavka 1. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković