Poslovni broj: Usž-217/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članovi vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FE iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1 , protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-777/2024-9 od 22. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-777/2024-9 od 22. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Spornim rješenjem tuženika odbijen je prigovor protiv prvostupanjskog rješenja kojim je određeno da tužiteljici s danom 30. rujna 2023. prestaje novčana pomoć kao roditelju odgojitelju. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih u Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). U žalbi doslovno ponavlja sve tužbene navode vezane za nadležnost prvostupanjskog tijela, prigovor gradonačelniku, nepotpisivanje rješenja od strane gradonačelnika, retroaktivnost, karakter roka iz članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. – dalje: sporna Odluka). Nadalje ističe da se sporna odluka nije mogla donijeti bez provođenja ispitnog postupka. Poziva se na niz odluka Ustavnog suda i Europskog suda. Osim toga smatra da je tužiteljicu trebalo saslušati pred upravnim sudom. Smatra da nije odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu. Predlaže da se žalba usvoji te se poništi presuda i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da sud sam riješi stvar te obveže tuženika na naknadu tužiteljici troškova upravnog spora te traži troškove za sastav žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Kao prvo valja istaknuti da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužiteljice koje ona sad ponavlja i u žalbi. Prvostupanjski sud je dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Dakle, ovaj Sud bez potrebe ponavljanja svih razloga koja su javnopravna tijela i prvostupanjski sud navela i obrazložila prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda vezano za sve prigovore u tužbi i žalbi te navodi da je presuda obrazložena sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a.
6. Što se tiče prigovora da nije odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu, jer nije odlučeno o zakonitosti prvostupanjskog rješenja, valja istaknuti da je odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a jasno propisano što je predmet upravnog spora, a to je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Dakle, predmet upravnog spora je rješenje tuženika te time što je odlučeno da je navedeno rješenje zakonito, odlučeno i o zakonitosti prvostupanjskog rješenja, budući da je rješenjem tuženika odbijena žalba protiv tog prvostupanjskog rješenja i ono je tako potvrđeno kao zakonito. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od strane tužiteljice te činjenice da nije određeno saslušanje tužiteljice, valja istaknuti da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na koje tužiteljica ukazuje u žalbi. Naime, zahtjev i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora imala mogućnost koju je iskoristila izjasnit se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u postupku.
7. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u točci I. izreke.
8. Odluka o troškovima spora utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS- a.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
