Poslovni broj: Usž-4401/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članovi vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Anja Mujević i Iva Marjanović-Dujmović, odvjetnice iz Rijeke, Riva Boduli 1, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 862/2024-8 od 20. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-862/2024-8 od 20. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 11. travnja 2024. i rješenja prvostupanjskog tijela od 24. ožujka 2022. godine. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužiteljici za 2020. utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava u iznosu od 75.488,29 kuna.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ponavlja sve tužbene navode te dodaje da se sud u pobijanoj presudi poziva na odredbu članka 43. stavka 1. Općeg poreznog zakona, koji Zakon uopće nije relevantan za utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak koja je nastala na temelju otuđenja nekretnina. Navodi da navedena odredba nije primjenjiva u konkretnom slučaju i da je ista suprotna odredbi članka 58. stavka 4. točke 1. Zakona o porezu na dohodak. Smatra da je u konkretnom slučaju i dalje ostalo sporno je li predmetna nekretnina koju je tužiteljica kupila služila tužiteljici za stanovanje što je jedino bitno za oslobođenje od plaćanja poreza na dohodak za otuđenje nekretnine. Predlaže da Visoki upravni sud, sukladno odredbi članka 135. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), presudom riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice te u cijelosti naknadi tužiteljici troškove upravnog spora te trošak sastava žalbe, a podredno da poništi pobijanu prvostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora, budući da je postupio sukladno ZUS-u.
6. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica temeljem ugovora o kupoprodaji od 10. srpnja 2018. stekla nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi stan u suterenu u zgradi na adresi [adresa] te da je istu prodala 29. travnja 2020. godine te je ostalo sporno je li sporna nekretnina tužiteljici služila za stanovanje.
7. Naime, prema odredbi članka 56. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. – dalje: ZPD) propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnine i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima. Odredbom članka 58. ZPD-a dohotkom iz članka 56. ZPD-a smatra se i dohodak koji je porezni obveznik ostvario od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitaka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci. Dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznog obveznika ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavka 5. i 6. ZPD-a, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave (stavak 2.). Dakle, nije sporno ni da je tužiteljica stekla nekretninu niti da ju je prodala unutar dvije godine od njenog stjecanja. U postupku je ostalo sporno je li navedena nekretnina služila služila tužiteljici za stanovanje. Prema ocjeni i ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud kao i porezna tijela utvrdio da tužiteljica navedenu nekretninu nije koristila za stanovanje. Nije točno da je navedeno utvrđeno samo na temelju činjenice prijave prebivališta na drugoj adresi. Naime, sud je ocijenio da su neuvjerljivi razlozi preseljenja tužiteljice, budući da je stan u [adresa] bračna stečevina tužiteljice i njenog supruga, to nije životno niti logično da je tužiteljica zbog bračnih nesuglasica odselila iz roditeljske kuće, a da u istoj ostane živjeti njezin suprug. Isto tako je razvidno da tužiteljica niti ne tvrdi da je kupila stan da bi joj služio za trajno stanovanje, već samo spominje nesuglasice sa suprugom.
8. U pravu je tužiteljica kada tvrdi da odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. – dalje: OPZ), koje sud citira, nisu mjerodavne u konkretnom predmetu, već su jedino mjerodavne odredbe članka 56. i 58. ZPD-a temeljem kojih su upravna tijela donijela odluke te koje odluke je i potvrdio prvostupanjski sud. Stoga pozivanje prvostupanjskog suda na odredbe OPZ-a na koje se pozvao nije od utjecaja na donošenje osporene odluke.
9. Kako je navedeno da prigovori tužiteljice nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, osobito jer se u bitnom radi o prigovorima koje je isticala i tijekom prvostupanjskog spora o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s tim zaključcima je u bitnom suglasan i ovaj Sud, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu.
10. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
