Poslovni broj: Usž-3568/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Evonik Operations GmbH, Rellinghauser Strasse 1-11, Essen, Savezna Republika Njemačka, pravni sljednik Evonik Nutrition & Care GmbH, OIB: 64516050977, kojeg zastupa opunomoćenica Anita Filipović, odvjetnica u Zagrebu, Martićeva 67, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, kojeg zastupa opunomoćenik, službena osoba RR, radi povrata poreza na dodanu vrijednost, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-698/2024-9 od 3. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-698/2024-9 od 3. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/II-410-19/23-01/56, Urbroj: 513-04-23-3 od 15. prosinca 2023. i Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec Klasa: UP/I-410-03/23-01/1, Urbroj: 513-07-01-02-23-2 od 31. svibnja 2023., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da sud nije uzeo u obzir navode koje je iznio tijekom prvostupanjskog spora i dokaze koje je predložio, a što je bio dužan učiniti prema odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a. Tvrdi i da je sud zaključio da nije ispunjen uvjet iz članka 60. stavka 1. točke c) ZPDV-a za odbitak pretporeza, budući da njegova podružnica za uvezena dobra nije bila navedena kao primatelj ili uvoznik dobara. Smatra i da nije pravilna ocjena da je osnovni preduvjet za ostvarivanje prava povrata PDV-a putem VAT refund portala da porezni obveznik nije obavljao oporezive isporuke dobara i usluga u tuzemstvu osim onih za koje se primjenjuje prijenos porezne obveze, a što je u konkretnom slučaju, tvrdi, obavljao i predmetne transakcije prijavljivao u redovnim mjesečnim PDV prijavama. Istaknuo je da je tijekom poslovanja u Republici Hrvatskoj obavljao oporezive transakcije s obračunatim hrvatskim PDV-om na koje se ne primjenjuje prijenos porezne obveze te da sud nije uzeo u obzir da je podružnica koja je i iskazala u prijavama PDV-a odbitak pretporeza pri uvozu prestala postojati tako da je on postao njezin pravnih sljednik tijekom 2020. Smatra i da zbog toga ne može tražiti povrat uvoznog PDV-a putem VAT refund portala, da je povrijeđeno načelo neutralnosti PDV-a (o čemu se, tvrdi, prvostupanjski sud nije očitovao), da to načelo zahtijeva da se odbitak pretporeza odobri ako su zadovoljeni materijalni uvjeti čak i ako porezni obveznik nije udovoljio određenim formalnim uvjetima. Stoga je predložio preinačiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova spora uključujući i trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje da je osporena presuda zakonita i pravilna te da je valjano i dostatno obrazložena. Ona sadrži sve razloge rješavanja upravnog spora koji imaju uporište u utvrđenim činjenicama te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.
6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, koje su donijete u postupku pokrenutom po zahtjevu poreznog obveznika, tužitelja za povratom preplaćenog poreza na dodanu vrijednost (ili skraćeno: PDV) u iznosu od 112.993,16 eura, koji je iskazan u prijavama PDV-a za ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2020., a koje su podnijete od podružnice tužitelja Evonik Nutrition & Care GmbH (naknadno brisana iz sudskog registra).
7. Između stranaka, u biti, nisu sporne ključne činjenice, već samo primjena materijalnog prava. Naime, nije sporno da je podružnica tužitelja (Evonik Nutrition & Care GmbH, Podružnica Zagreb, Zagreb, Međimurska 1/III, OIB: 37697481760) u prijavama PDV-a za ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2020. iskazala odbitak pretporeza pri uvozu. Nije sporno ni da, prema jedinstvenim carinskim deklaracijama, u vezi s kojima je iskazan u prijavama PDV-a odbitak pretporeza pri uvozu (koji je posljedično omogućio razliku za povrat), ondašnja podružnica tužitelja nije bila uvoznik dobara (robe iz Kine u Hrvatsku kao zemlju odredišta), već je kao uvoznik naveden nerezident i to društvo sa sjedištem izvan Republike Hrvatske (Evonik Nutrition Care, Essen, Rellinghauser Str 1-11, DE).
8. Pokazalo se spornim jesu li u izloženom činjeničnom stanju ispunjene pretpostavke za povratom PDV-a u smislu odredbi članka 60. stavka 1. točke c) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., u daljnjem tekstu: ZoPDV) i članka 132. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 115/16., 1/17., 41/17., 128/17., 106/18., 1/19., 1/20., u daljnjem tekstu: PoPDV).
9. Člankom 60. stavkom 1. točkom c) ZoPDV-a je propisano da porezni obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara ili usluga ako je ispunjen i uvjet da za uvezena dobra ima jedinstvenu carinsku deklaraciju u kojoj je naveden kao primatelj ili uvoznik dobara te u kojoj je iskazan iznos PDV-a koji treba platiti ili je omogućeno njegovo izračunavanje.
9.1. Prema odredbi članka 132. PoPDV-a porez na dodanu vrijednost koji je obračunan pri uvozu, uvoznik može odbiti kao pretporez ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: a) da porezni obveznik ima jedinstvenu carinsku deklaraciju u kojoj je naveden kao primatelj ili uvoznik dobara u kojoj je iskazan iznos PDV-a koji pri uvozu treba platiti ili je omogućeno njegovo izračunavanje, b) da je dobro uvezeno za svrhe obavljanja gospodarske djelatnosti uvoznika.
10. Tumačeći i iščitavajući citirane odredbe ZoPDV-a i PoPDV-a sud smatra da je u izloženim, u biti, nespornim ključnim činjenicama te osobito uzimajući u obzir da podružnica tužitelja za uvezena dobra nije bila navedena kao primatelj ili uvoznik dobara, zakonito prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev te ocijenilo zakonitim osporena porezna rješenja. Zakonito i pravilno je odbijen tužiteljev zahtjev za povratom preplaćenog PDV-a za konkretno razdoblje u 2020.
11. Nisu počinjene ikakve bitne povrede upravnog spora pa ni ona iz članka 126. stavka 2. u vezi s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a na koju je skrenuo pozornost žalitelj, budući da je sud prvog stupanja pravilno i cjelovito utvrdio ključne činjenice te na tako utvrđeno pravilno primijenio materijalno pravo dajući dostatne razloge rješavanja spora pa i vezano za ocjenu navoda stranaka. Prema dosljednoj ustavno-sudskoj praksi obveza obrazlaganja odluka ne zahtijeva detaljan odgovor na svaki navod stranke, već ovisi o prirodi upravne stvari i posebnostima konkretnog predmeta.
12. Sud ocjenjuje i da europska pravna stečevina na koju je općenito ukazao žalitelj nije primjenjiva u konkretnom predmetu, jer je riječ o različitim činjeničnim situacijama i pravnim prijeporima.
13. Valja istaknuti i da osnovni preduvjet za ostvarenje načela neutralnosti pri oporezivanju PDV-a podrazumijeva zakonito obračunavanje poreza i iskazivanje pretporeza. To znači da porezni obveznik mora dokazati da je ispunio uvjete propisane za iskazivanje pretporeza, pri čemu porezna tijela od njega mogu tražiti dokaze koji su nužni za ocjenu jesu li ispunjeni uvjeti za odbitak pretporeza.
14. Pri ispitivanju prvostupanjske presude Sud nije razmatrao preostale žalbene navode, s obzirom na to da u kontekstu obrazloženog oni nisu bitni za suđenje u ovom sporu te budući da oni ne utječu na ocjenu zakonitosti i pravilnosti osporenih odluka.
15. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno odlučiti kao u točki I. izreke.
16. S obzirom na to da tužitelj nije uspio žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
