Poslovni broj: Usž-3529/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku, Vukovarska 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, radi naplate trošarine na duhanske prerađevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1207/2024-11 od 27. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1207/2024-11 od 27. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/II-471-01/22-01/311, Urbroj: 513-04-24-2 od 11. rujna 2024. i Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek Klasa: UP/I-471-01/22- 18/678, Urbroj: 513-02-7056/38-22-2 od 25. kolovoza 2022., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.
2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv navedene presude zbog, u biti, svih zakonskih razloga. Istaknula je da je za nametanje joj obveze trošarine trebalo prethodno utvrditi je li konkretnu robu nezakonito posjedovala i unijela na carinsko područje Republike Hrvatske. Smatra i da je trebalo prekinuti carinski postupak do pravomoćnog završetka prekršajnog postupka, jer je riječ o prethodnom pitanju – je li nezakonito posjedovala duhan. Nije joj jasno i kako je zaključeno da je ona posjedovala duhan, zbog čega je obvezana platiti trošarinu na temelju odredbi članka 12. stavka 1. i 2. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, broj: 106/18., 121/19. i 144/21., u daljnjem tekstu: ZoT), da nema ikakvih dokaza da je posjedovala trošarinske proizvode, da se ta ključna činjenica ne može utvrditi samo nadzorom, da nema pravnog osnova da je riječ o odvojenim postupcima, da su carinski službenici obavili nezakonitu pretragu, kada su kod nje zatekli 3,6 kg sitno rezanog duhana na javnoj površini u [adresa] ispred kućnog broja [adresa], jer za to nisu imali sudski nalog te da carinski službenici nisu na zapisnik o nadzoru i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta stavili faksimil i da su ti akti zbog toga manjkavi. Zaključno je navela i da ne bi trebala platiti trošarinu, jer joj oduzeta roba neće biti vraćena i jer neće biti puštena u potrošnju. Smatra i da je trebalo prekinuti spor zbog razjašnjenja i tumačenja Direktive Vijeća (EU) broj 2020/262 od 19. prosinca 2019, osobito članka 6. stavka 5., a što je sud neosnovano odbio. Stoga je predložila poništiti osporenu presudu i da ovaj Sud sam riješi upravnu stvar, tako da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi joj troškove upravnog spora uključujući i troškove žalbenog postupka.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna te da je valjano i dostatno obrazložena.
6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka carinskih tijela, kojima je tužiteljica obvezana platiti trošarinu u iznosu od 3.127,27 kuna/ 415,06 eura zbog nezakonitog posjedovanja 3,6 kg sitno rezanog duhana sa zakonskim zateznim kamatama. Trošarina joj je utvrđena primjenom odredbi članka članka 12. stavka 1., 2. i 3., članka 82. stavka 1., članka 88. stavka 2. i članka 90. stavka 1., 4. i 11. ZoT-a.
7. Tužiteljica nije osporila ijednu ključnu činjenicu vezano za nezakoniti uvoz i posjedovanje trošarinskih proizvoda, koja je utvrđena provedenim nadzorom, njihovu količinu te da su ti proizvodi 17. lipnja 2022. pronađeni u njezinom posjedu u [adresa], ispred kućnog broja [adresa]. Ona nije osporila ni visinu osnovice i trošarine. Valja primijetiti i da tužiteljica nije osporila ni to da je uredno primila zapisnik o carinskom nadzoru uz potvrdu o oduzimanju predmeta i da je zapisnik vlastoručno potpisala bez stavljanja ikakvih primjedbi na njegov sadržaj.
8. Međutim, pokazalo se spornim i u žalbenom stadiju upravnog spora jesu li bile ispunjenje pretpostavke da joj se utvrdi obveza plaćanja trošarine, s obzirom na to da je tužiteljica zauzela pravno stajalište da carinski službenici nisu mogli obaviti pretragu bez sudskog naloga, s obzirom na to da oni nisu mogli i bili ovlašteni utvrđivati posjedovanje trošarinskih proizvoda, jer je to u nadležnosti prekršajnog suda i da ishod prekršajnog postupka koji je bio u tijeku predstavlja prethodno pitanje za naplatu trošarine te budući da je trošarinska roba nepovratno uništena. Osporila je utvrđenja carinskog tijela i jer zapisnik o nadzoru i potvrda o oduzimanju duhana nemaju faksimil.
9. S obzirom na izložene nesporne ključne činjenice, a budući da je ona nezakonito posjedovala trošarinske proizvode, zakonito je tužiteljica obvezana na plaćanje trošarine u utvrđenoj visini. Sud smatra i da je za utvrđenje trošarinske obveze ključno (nezakonito) posjedovanje trošarinskih proizvoda, a što tužiteljica nije ni osporila. Suprotna pravna stajališta i ocjene žaliteljice nemaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.
10. Carinski dug u konkretnoj situaciji ne bi imao značajke kazne i odvraćanja s ciljem specijalne i opće prevencije, koje su karakteristične za prekršajno pravne sankcije propisane u prekršajnom zakonodavstvu. Cilj naplate trošarine je nadoknada manje plaćene trošarine, odnosno naknada potpuno uskraćenog iznosa trošarine kao prihoda Državnog proračuna, a ne kažnjavanje.
11. Vezano za ocjenu žaliteljice da je trebalo prekinuti upravni spor do pravomoćnog završetka prekršajnog postupka, sud smatra da su upravni spor i prekršajni postupak odvojeni i samostalni postupci čiji su ishodi različiti te da ishod prekršajnog postupka ne bi predstavljao prethodno (prejudicijelno) pitanje za konkretni upravni spor u smislu članka 55. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP). Naime, prethodno pitanje je, u skladu s člankom 55. stavkom 1. ZUP-a, pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu o kojem ovisi odluka o postupku, a o kojem mjerodavno tijelo, odnosno sud još nije odlučio. Konačna odluka o postojanju trošarinske obveze nije bila utemeljena na ikakvom prethodnom pitanju o kojem bi rješavao prekršajni sud.
12. Nisu osnovani ni zaključci tužiteljice vezano za prekid postupka i podnošenje zahtjeva Sudu Europske Unije o tumačenju prava Europske Unije zbog razloga koje je detaljno obrazložio prvostupanjski sud, koje kao pravilne prihvaća i ovaj Sud te na koje upućuje žaliteljicu zbog nepotrebnog ponavljanja.
13. I preostali navodi tužiteljice vezano navodne manjkavosti zapisnika o nadzoru i potvrde o oduzimanju trošarinskih proizvoda nemaju pravno utemeljenje, ako se uzme u obzir da ona nije osporila ni jednu ključnu činjenicu bitnu za utvrđivanje trošarine i da je potpisala zapisnik i potvrdu bez iznošenja ikakvih primjedbi na njihov sadržaj.
14. Vezano za neovlašteno postupanje carinskih službenika u obavljanju pretrage pri provođenju nadzora, valja istaknuti da njihova ovlast pretrage prometnih sredstava bez sudskog naloga proizlazi iz odredbi članka 14. stavak 1. točke 10. i članka 48. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“, broj: 68/13., 30/14., 115/16., 39/19. i 98/19.).
15. Pri ocjeni (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva sud nije uzeo u obzir navod žaliteljice da je zaplijenjena duhanska prerađevina nepovratno popuno uništena tijekom carinskog nadzora i da se ona više ne može koristiti kao trošarinski proizvodi, budući da to niti je bitno za utvrđenje trošarine, a niti je predmet upravnog spora. Valja naglasiti i da upravno sudski nadzor zakonitosti osporene odluke javnopravnog tijela polazi odnosno izvire iz tuženikove stvarne nadležnosti i od predmeta upravne stvari u kojoj je osporena odluka donesena.
16. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.
17. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
