1

                                                                                 Poslovni broj: 7 Gž R-137/2023-3

 

                         

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                    Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD                                      

                                                                               Poslovni broj: 7 Gž R-137/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

                                                                                                                                                         

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D., OIB: …, P., zastupan po punomoćniku Ž. D., odvjetniku u P., protiv I. tuženika M. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu, promet i usluge, P., OIB:…, zastupan po punomoćniku D. M., odvjetniku u P. i II. tuženika J. F. iz P., OIB:…, zastupan po punomoćniku V. G., odvjetniku u P., radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi od 26. svibnja 2023., poslovni broj: 4 Pr-13/2022-30., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Žalba tužitelja J. D. se odbija kao neosnovana, a žalbe I. tuženika M. d.o.o. P. i II. tuženika J. F. djelomično se odbijaju kao neosnovane, a djelomično se prihvaćaju, te se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj 4 Pr-13/2022-30. od 26. svibnja 2023.:

 

a)                 potvrđuje u odbijajućem dijelu ( točka II. izreke) i u odluci o troškovima parničnog postupka (točka III. izreke);

 

b)                 preinačuje u točki I. izreke i sudi:

 

1. Nalaže se I. tuženiku M. d.o.o. P. i II. tuženiku J. F. da tužitelju J. D. na ime naknade štete  kao solidarni dužnici isplate iznos od  3.912,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 26.svibnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

2. Tužitelj J. D. odbija se sa daljnjim iznosom naknade štete od 434,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

 

II. Tužitelj J. D. odbija se sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe.

 

III. Nalaže se tužitelju J. D. da I. tuženiku M. d.o.o. P. i II. tuženiku J. F. nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 31,06 eura svakom, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

"I Tuženici M. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu, promet i usluge P., OIB: … i J. F. OIB.: … iz P., dužni su kao solidarni dužnici tužitelju J. D. OIB.:… iz P. platiti s osnova štete iznos od 4.346,67 eura1 /32.750,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 26.svibnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II Tužitelj J. D., OIB:…, P., odbija se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.862,57 eura1 /66.775,00 kuna.

 

III Nalaže se tužitelju J. D., OIB:…, P., da tuženiku M. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu, promet i usluge P., OIB: … na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 323,51 eura1 /2.437,49 kuna, a tuženiku J. F. iz P., OIB:…, iznos od 223,96 eura1 /1.687,43 kune sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 26.svibnja 2023.do isplate, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude tužitelj, te I. tuženik M. d.o.o. P. i II. tuženik J. F. pravovremeno su podnijeli žalbe.

 

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka (točka II. i III. izreke) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da liječnik vještak nije otklonio primjedbe koje je jasno i precizno stavio na nalaz i mišljenje, već je samo paušalno naveo da ostaje kod ranijeg nalaza. Mišljenja je da je prvostupanjski sud stoga trebao prihvatiti prijedlog za provođenjem vještačenja po drugom liječniku  vještaku jer je nalaz i mišljenje liječnika vještaka kontradiktoran sadržaju medicinske dokumentacije. Smatra da je iz navedenog razloga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Nadalje tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je o zahtjevu za isplatu plaće i otpremnine kako je to zatraženo tužbom u cijelosti pravomoćno odlučeno presudom Općinskog suda u Požegi poslovni broj: Pr-977/2021. Tvrdi da je tom presudom odlučeno o zahtjevu koji je tada postavljen u neto iznosu, kako plaće tako i otpremnine, dok o zahtjevu za isplatu bruto iznosa nije odlučivano. Mišljenja je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i materijalno pravo kad je odlučio o visini dosuđene štete, te da je šteta dosuđena u preniskom iznosu. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda ukine u pobijanom odbijajućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti. Traži trošak sastava žalbe.

 

4. I. tuženik M. d.o.o. P. pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke), kao i u odluci o troškovima parničnog postupka. Mišljenja je da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje koje je temelj za valjanu primjenu materijalnog prava, odnosno odredbe članka 25. Zakona o zaštiti na radu("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, i 96/18 dalje: ZZR). Nadalje tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom obrazlaganja relevantnih činjeničnih okolnosti iznio i proturječne razloge zbog kojih da je ostvario i bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. članka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 ,– dalje: ZPP). Tvrdi da se iz razloga pobijane prvostupanjske presude ne može zaključiti zašto prvostupanjski sud smatra da je ozljeda koju je tužitelj zadobio ozljeda na radu. Ističe da tužitelj nije ozlijeđen od strane II. tuženika J. F. zbog obavljanja poslova za poslodavca već zbog njihovog sukoba koji se dogodio za vrijeme i uz obavljanje poslova za poslodavca, ali ne zbog i ne u vezi za obavljanje poslova. Smatra da je prvostupanjski sud stoga pogrešno primijenio i članak 25. ZZR. Nadalje tvrdi da iz provedenog činjeničnog stanja jasno proizlazi da je i tužitelj pridonio štetnom događaju, a time i šteti u omjeru od najmanje 50%  time što je pokušao skinuti zaštitnu masku s lica II. tuženika J. F.. Osporava i visinu iznosa dosuđenog tužitelju. Predlaže da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dosuđujućem dijelu na način da se tužitelj odbije sa tužbenim zahtjevom u odnosu na njega i da mu se nadoknade zatraženi troškovi parničnog postupka u cijelosti ili da se presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno  suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

 

5. II. tuženik J. F. pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke) i u odluci o troškovima parničnog postupka zbog svih zakonskih žalbenih razloga. Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da nema doprinosa tužitelja štetnom događaju, a time i šteti jer mu je tužitelj iznenada i divljački skinuo zaštitnu masku s lica pa ga je on stoga udario samo jednom u svrhu obrane, pri čemu tvrdi da nije imao namjeru tužitelja ozlijediti. Mišljenja je da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Predlaže da se žalba prihvati i presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa navodima žalbe. Traži trošak sastava žalbe.

 

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

O žalbi tužitelja

 

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom odbijajućem dijelu (točka II. izreke)  po službenoj dužnosti ovaj sud nije našao da bi pri njezinom donošenju bile počinjene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti  prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

8. Prvostupanjski sud je utvrdio za ovaj spor sve odlučne činjenice nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, pa tako i nalaza i mišljenja liječnika vještaka D. G. dr. med. spec. kirurgije-traumatologije, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

8.1. Zbog prigovora tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka D. G. dr. med. prvostupanjski sud je na ročištu održanom 9. svibnja 2023. dodatno saslušao ovog  vještaka koji je tom prilikom pojasnio da jačinu stiska zagriza radi klinički operater koji je liječio tužitelja, te da ovaj liječnik u medicinskoj dokumentaciji nije naveo da je postojao nedostatak u pogledu otežane i ograničene mogućnosti otvaranja čeljusti, te oslabljene sile zagriza. Uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja koja je priložena u sudski spis točnije u nalaz od 15. studenoga 2021. (list 135) ovaj sud je utvrdio da nalaz i mišljenje liječnika vještaka D. G. dr. med. nije u suprotnosti sa medicinskom dokumentacijom kako to u žalbi tužitelj navodi jer je u navedenom nalazu jasno napisano da tužitelj uredno otvara usta, da je okluzija uredna, da nema sekrecije rane i da je uredan položaj i znakovi osifikacije, a isto je navedeno i u nalazu tužitelja od 29. travnja 2022. (list 136) kao i u otpusnom pismu tužitelja od 8. lipnja 2022. (list 137) u kojem je između ostaloga navedeno i da je mandibula bimanualno čvrsta.

 

8.2. Suprotno navodima žalbe tužitelja liječnik vještak D. G. dr. med. je u nalazu i mišljenju jasno naveo sve poteškoće koje je tužitelj imao prilikom liječenja (operativne zahvate, primanje antibiotika, liječničke kontrole, uzimanje meke hrane zbog prijeloma, ispiranje ušne šupljine i sl.), pa je i po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud opravdano prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. D. G. kao stručan, logičan i uvjerljiv i odbio prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja po drugom liječniku vještaku jer za to nije bilo potrebe.

 

8.3. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelja odbio sa zahtjevom za naknadu štete iznad iznos od 4.346,67 eura/32.750,00 kuna[1]. Naime, provedenim vještačenjem po liječniku vještaku D. G. pravilno je utvrđeno da kod tužitelja zbog posljedica ozljede nije smanjena opća životna aktivnost i da nije došlo do naruženosti, te je prvostupanjski sud pri utvrđivanju visine naknade štete tužitelju imao u vidu sve komplikacije liječenja koje je imao, pretrpljeni strah i bolove, ali je vodio i računa da se dosuđenom visinom štete ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

8.4. Prvostupanjski sud je primjenjujući članak 223. ZPP pravilno utvrdio cijenu sata rada za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali njegovi ukućani, a temeljem nalaza i mišljenja liječnika vještaka je utvrdio vrijeme u kojem je tužitelju bila potreban pomoć druge osobe.

 

9. Tužbenim zahtjevom tužitelj je tražio da mu tuženici solidarno isplate s osnova neisplaćene bruto plaće iznos od 580,74 euro/4.375,33 kune1 i to za mjesec svibanj 2021. iznos od 58,47 eura/440,55 kuna1, za lipanj , srpanj  i kolovoz  2021. iznose od 112,89 eura/850,55 kuna1 za svaki mjesec, te za rujan 2021. iznos od 70,68 eura/ 532,56 kuna1.

 

10. Tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom nije potraživao isplatu otpremnine kako se to pogrešno u žalbi navodi, a na isplatu otpremnine ne bi imao niti pravo jer mu je radni odnos kod I. tuženike M. d.o.o. prestao sudskim raskidom ugovora o radu, te mu je stoga zbog sudskog raskida ugovora o radu dosuđena naknada štete pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Pr-977/21. od 17. siječnja 2022.

 

11. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 580,74 eura jer je uvidom u pravomoćnu presudu poslovni broj: Pr-977/21. od 17. siječnja 2022. utvrdio  da su tom presudom tužitelju za utuženo razdoblje dosuđene naknade plaća koje je obvezan isplatiti I. tuženik M. d.o.o.

 

12. Uvidom u pravomoćnu presudu prvostupanjskog suda poslovni broj: Pr-977/21. od 17. siječnja 2022. kao i u obračunske liste tužitelja ovaj sud je utvrdio da su tužitelju navedenom presudom dosuđene naknade plaća u bruto iznosu, a ne u neto iznosu kako se to pogrešno u žalbi tužitelja navodi.

 

13. Obzirom na navedeno po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za isplatu razlika plaća jer su tužitelju pravomoćnom presudom poslovni broj: Pr-977/21. od 17. siječnja 2022. dosuđene za utuženo razdoblje bruto plaće koje mu pripadaju i na isplatu istih obvezan je I. tuženik kao poslodavac. Dakle, neosnovan je zahtjev tužitelja za isplatu razlika plaća iznad dosuđenog iznosa u presudi poslovni broj: Pr-977/21. od 17. siječnja 2022. u odnosu na I. tuženika M. d.o.o. U odnosu na II. tuženika J. F. zahtjev za isplatu razlika plaća je neosnovan jer je neisplata plaća za utuženo razdoblje posljedica odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju od strane I. tuženika, a nije posljedica ozljede zadobivene u štetnom događaju od strane II. tuženika J. F..

 

14. Obzirom na uspjeh u sporu odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena primjenom članka 154. stavka 2. ZPP-a.

 

15. Slijedom navedenoga žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, te je prvostupanjska presuda potvrđena u odbijajućem dijelu (točka II. izreke), sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

16. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio, sukladno članku 166. stavku 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

 

O žalbama tuženika

 

17. Suprotno navodima žalbi tuženika prvostupanjski sud je u dosuđujućem dijelu presude naveo jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima pa prilikom donošenja ovog dijela presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se ukazuje navodima žalbe, a nisu počinjene niti bitne povrede parničnog postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti  prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

18. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno da su tužitelj i II. tuženik J. F. bili u vrijeme štetnog događaja zaposleni kod I. tuženika M. d.o.o., te da je do štetnog događaja došlo u tijeku radnog vremena dok su tužitelj i II. tuženik J. F. radili na svojim radnim mjestima.

 

19. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su u vrijeme štetnog događaja tužitelj i II. tuženik J. F. prvi puta skupa radili, da je II. tuženik J. F. požurivao tužitelja u obavljanju poslova njegovog radnog mjesta i da je pri tome došlo do prepirke između njih dvojice pri čemu je II. tuženik J. F. rekao tužitelju da ih je Gotovina sve trebao istjerati, aludirajući pri tome na nacionalnu pripadnost tužitelja.

 

19.1. Prema iskazu saslušanih svjedoka, kojima prvostupanjski sud opravdano poklanja vjeru jer im se iskazi podudaraju, proizlazi da je nakon ove izjave II. tuženika J. F., koju tužitelj smatra prema vlastitom iskazu uvredom, tužitelj, II. tuženiku J. F. iznenadno skinuo zaštitnu masku s lica pri čemu ga je tužitelj udario u predjelu lica i nanio mu tjelesnu ozljedu.

 

20. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je imajući u vidu iskaze svjedoka pravilno zaključio da do štetnog događaja nije došlo vezano za raniji odnos između tužitelja i II. tuženika nevezano za poslove koji su obavljali. Po ocjeni i ovoga suda do verbalnog sukoba koji je prešao u fizički sukob je došlo vezano za proces rada jer je II. tuženik J. F. smatrao da tužitelj posao treba brže obavljati i stoga ga je požurivao, a pri tome ga je počeo prvo verbalno vrijeđati, da bi na koncu došlo i do fizičkog nasilja.

 

21. Slijedom navedenoga po ocjeni i ovoga suda ozljeda tužitelja zadobivena u predmetnom štetnom događaju je ozljeda na radu, jer je nastala na radnom mjestu tužitelja prilikom obavljanja poslova njegovog radnog mjesta, kao posljedica pritiska i nedopuštenog nasilja II. tuženika J. F. na način obavljanja poslova tužitelja, te se I. tuženik M. d.o.o. ne može osloboditi odgovornosti za štetu jer je  II. tuženik J. F. u trenutku štetnog događaja bio radnik I. tuženika M. d.o.o. i u konkretnom slučaju se ne može smatrati  trećom osobom za kojeg I. tuženik M. d.o.o. ne bi odgovarao po članku 25. stavku 2. ZZR.

 

22. Obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da I. tuženik M. d.o.o odgovara tužitelju za štetu temeljem članka 25. stavka 1. ZZR.

 

22.1. II. tuženik J. F. je pravomoćnom kaznenom presudom oglašen krivim radi kaznenog djela protiv života i tijela, nanošenjem teške tjelesne ozljede tužitelju.

 

23. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda po ocjeni ovoga suda tužitelj je svojim ponašanjem ipak pridonio nastanku štetnog događaja, a time i šteti jer je on iako doista grubo verbalno izazvan naglo skinuo sa lica II. tuženika J. F. zaštitnu masku nakon čega ga je ovaj udario.

 

24. Po ocjeni ovoga suda doprinos tužitelja štetnom događaju, a time i šteti je 10%, pa se tuženici u ovom postotku trebaju osloboditi odgovornosti za štetu.

 

25.  Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku liječničke struke D. G. dr. med pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj kao posljedicu udara šakom od strane II. tuženika J. F. zadobio dvostruki prijelom donje vilice u predjelu sjekutića i vrata s lijeve strane; da je tužitelj zbog zadobivene ozljede operiran i boravio je na bolničkom liječenju te su mu postavljene gumice i metalna pločica s vijcima; da je zbog postavljanja gumica do njihovog uklanjanja 24. svibnja 2021. mogao jesti samo tekuću hranu; da su tužitelju zbog rane u ustima i opasnosti od upale u više navrata ordinirani preventivno i antibiotici; da je tužitelju u lipnju 2022. uklonjena metalna pločica s vijcima; da je zbog zadobivene ozljede trpio fizičke bolove jakog intenziteta u ukupnom trajanju od tjedan dana, bolove srednjeg intenziteta u ukupnom trajanju od 3 tjedna i bolove lakog intenziteta u ukupnom trajanju od 6 tjedana; da je tužitelj u trenutku štetnog događaja i sve do operativnog zahvata trpio primarni strah jakog intenziteta, a potom je trpio sekundarni strah srednjeg intenziteta oko 3 tjedna i lakog intenziteta još oko tri tjedna kada je pregledom utvrđeno uredno zarastanje čeljusti, te je pravilnom primjenom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18 dalje: ZOO) utvrdio da tužitelju zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje pripada iznos od 4.048,04 eura/ 30.500,00 kuna1.

 

25.1. Kod odlučivanja o visini pravične novčane naknade za navedene povrede prava osobnosti prvostupanjski sud je vodio računa o cilju kojem ona služi, da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, kao i o Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: Orijentacijski kriteriji VSRH).

 

26. Obzirom da je vještačenjem po liječniku vještaku pravilno utvrđeno da je tužitelju za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 do 3 sata dnevno u trajanju od 30 dana, te da sat rada za tuđu pomoć i njegu iznosi 3,32 eura, što se navodima žalbe tuženika ne osporava, pravilno je prvostupanjski sud temeljem članka 1089. ZOO utvrdio da tužitelju po osnovi naknade štete za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 298,63 eura/2.250,00 kuna1.

 

27. Međutim, obzirom da je po ocjeni ovoga suda tužitelj pridonio štetnom događaju, a time i šteti u postotku od 10% iznos ukupne štete (smanjenje opće životne aktivnosti i tuđa pomoć i njega) od 4.346,67 eura/32,750,00 kuna1, trebalo je umanjiti za 10%, pa su tuženici dužni solidarno nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 3.912,00 eura/29.474,99 kuna1.

 

27.1. Slijedom navedenoga žalbe I. tuženika i II. tuženika djelomično su prihvaćene, te je presuda prvostupanjskog suda djelomično preinačena u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a te je pravilnom primjenom materijalnog prava tuženicima naloženo da tužitelju solidarno  isplate naknadu štete u iznosu od 3.912,00 eura/29.474,99 kuna1, dok je tužitelj odbijen se preostalim zahtjevom za isplatu naknade štete u daljnjem iznosu od 434,67 eura/3.275,02 kune1, sukladno članku 373. stavku 3. ZPP-a.

 

28. Međutim, premda su tuženici djelomično uspjeli sa žalbom (10%) to u konačnici nije dovelo do promjene njihovog uspjeha u prvostupanjskom postupku jer je uspjeh tužitelja i tuženika s obzirom na osnovu ostao nepromijenjen, a ostao je nepromijenjen i s obzirom na visinu jer je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je s obzirom na visinu uspjeh tužitelja iznosio 30%, a tuženika 70%. Naime, provjerom računske točnosti ovaj sud je utvrdio da je uspjeh tužitelja prema dosuđenoj šteti po prvostupanjskom sudu i postavljenom tužbenom zahtjevu iznosio oko 33%, a tuženika oko 67%, te tek nakon odluke ovoga suda uspjeh tužitelja u sporu s obzirom na visinu dosuđene štete i postavljenog tužbenog zahtjeva iznosi 30%. a tuženika 70%, pa stoga odluka o troškovima parničnog postupka nije promijenjena unatoč uspjehu tuženika sa žalbom od 10%.

 

29. Slijedom navedenoga ovaj sud je odbio žalbu tuženika i u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka i potvrdio odluku o troškovima parničnog postupka u točki III. izreke presude, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

 

30. Obzirom da su uspjeli sa žalbom sa 10% razmjerno tom uspjehu i vrijednosti predmeta spora za žalbu 4.346,67 eura, tuženicima su sukladno članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a dosuđeni troškovi sastava žalbe u iznosu od 31,06 eura svakom, sukladno Tbr. 10. točka 1.  i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

 

Slavonski Brod, 10. siječnja 2024.

 

                                                                                               Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                Draženka Ilak