1

                                                                   Poslovni broj: 7 Gž-479/2022-4.

 

                       

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                    Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD                   

                                                                       Poslovni broj: 7 Gž-479/2022-4.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. M. iz P., S. S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica E. K. J., odvjetnica iz Z., protiv tuženice HP – Hrvatska pošta d.d., Zagreb, OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. D., dipl. iur., zaposlenica tuženika, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. travnja 2022., poslovni broj: 105 P-9933/2021-14., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

Odbija se žalba tuženice HP – Hrvatska pošta d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. travnja 2022., poslovni broj: 105 P-9933/2021-14.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je: 

 

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 31.760,89 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2018. godine do isplate, kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 12.898,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana 25. travnja 2022. godine do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.855,50 kuna sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, te zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti."

 

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 90/17, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). U žalbi navodi da je uslugu novčanih transakcija pružala isključivo u ime i za račun W. U. i to kao zastupnik odnosno podagent, a sve temeljem tripartitnog ugovora zaključenog između W. U. P. S. sa sjedištem u I., te Hrvatske poštanske banke i tuženice, uz napomenu da se sve transakcije platnog prometa obavljaju putem Hrvatske poštanske banke d.d. Ističe da u konkretnom slučaju zajedno sa Hrvatskom poštanskom bankom d.d. djeluje kao zastupnik W. U. temelju popisa agenata odobrenog od strane I. središnje banke pri čemu tuženik za vrijeme trajanja ugovora ne smije trećim osobama nuditi konkurentske usluge transfera novca. Tvrdi da se navedenim ugovorom obvezala da će kao agent W. U. trećim osobama nuditi uslugu novčane transakcije, te da će korisnike obavijestiti da djeluje u njegovo ime, što da je i navedeno u Općim uvjetima W. U.. Mišljenja je da u konkretnom slučaju treba primijeniti članak 804. do 834. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05,41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 – dalje. ZOO). Tvrdi da iz iskaza same tužiteljice jasno proizlazi da je znala da ugovor sklapa s W. U., a ne sa tuženicom. Nadalje ističe da je na samom obrascu koji je tužiteljica potpisala i ispunila  jasno navedeno da djelatnik tuženice potpisuje ugovor kao agent, a u donjem lijevom kutu je navedeno Važno u kojem W. U. savjetuje korisnike da prije potpisivanja pročitaju uvjete i termine koji su otisnuti na poleđini obrasca i to osobito u dijelu koji se odnosi na ograničavanje odgovornosti, te ujedno upozoravaju da W. U. i njegov agent novac zarađuju kroz konverziju valute. U tom smislu ističe da je tužiteljica bila dužna u smislu članka 10. ZOO zatražiti dodatno objašnjenje ukoliko joj uz zaprimljeno upozorenje i dalje nije bilo jasno što znači da je tuženik zastupnik koji uslugu obavlja za W. U., pa je mišljenja da je u tom dijelu presuda suda prvog stupnja u suprotnosti sa sadržajem isprava i iskazima svjedoka, pa je mišljenja da je u tom dijelu počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Tvrdi da je utvrđenje suda da potrošač u konkretnom slučaju nije mogao znati da je W. U. treća pravna osoba, te da nije mogla znati o kakvom se točno odnosu između tuženika i W. U. radi, proturječno sadržaju dokumentacije koja se nalazi u spisu kao i iskazima saslušane tužiteljice i svjedokinje. Tvrdi da se i na njezinoj web stranici nalazi vidljivo da korisnike upoznaje sa uslugama W. U.. Tuženica skreće pozornost da šteta tužiteljici nije nastala u procesu uplate već u procesu isplate novca, a koje radnje je izvršavao drugi ovlašteni zastupnik W. U. za čije postupanje smatra da ne može odgovarati. Nadalje navodi da je u na obrascu općih uvjeta navedeno poglavlje zaštita od mogućih zloupotreba, te je navedeno upozorenje da za novac nakon što se isplati nije moguće dobiti povrat, čak iako je novac bio posljedica prijevare. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti. Trošak sastava na žalbe ne traži.

 

3. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe i tvrdi da je prilikom slanja novca mislila da je W. U. usluga, koju pruža tuženica, a ne da je W. U. druga pravna osoba. Predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Trošak sastava odgovora na žalbu ne traži.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno navodima žalbe prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i u pogledu pažnje tužiteljice koju je upotrijebila prilikom slanja novca u poslovnici tuženice, koje činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima pa prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio niti bitne povrede parničnog postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

6. Time što tuženica u žalbi daje svoju ocjenu provedenih dokaza drugačije od ocjene koju je dao prvostupanjski sud nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju se također navodima žalbe ukazuje.

 

7. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje navodima žalbe nije dovedeno u sumnju.

 

8. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno protumačio iskaz tužiteljice i svjedokinje Z. B. u dijelu koji se odnosi na izostanak jasnog  upozorenje tužiteljici od strane Z. B. kao djelatnice tuženice koja je novac primala da u slučaju prijevare tuženica ne odgovara za eventualnu štetu koja bi u tom slučaju nastala tužiteljici. Tužiteljica od strane djelatnice tuženice nije bila upozorena koja je uloga HP-Hrvatske pošte u slučaju prijevare, odnosno nije bila upozorena da tuženica u tom slučaju nema odgovornost jer da uslugu transfera novca obavlja u ime i za račun trgovačkog društva W. U..

 

9. Pri tome je potrebno još navesti da je u obrazac slanje novca (list 6) naznačen logo Hrvatske poštanske banke, Hrvatske pošte-tuženice i W. U., te je istaknuto samo da zbog zaštite od mogućih zloupotreba novac šalje samo osobama koje poznajemo, a ono što je navedeno kao Važno tiskano je minimalnim slovima kao i odredbe i uvjeti koji se primjenjuju na W. U. uslugu novčane pošiljke, na što prosječni potrošač obično ne obraća pažnju prilikom korištenja usluge jer se kao u konkretnom slučaju usluga pruža u poslovnim prostorima tuženice, na šalterima, te uslugu pružaju djelatnici tuženice pri čemu se usluga nastoji obaviti u što kraćem vremenu jer na red čekaju drugi potrošači.

 

9.1. Odredbe i uvjeti koje se primjenjuju na W. U. pisane su minimalnim slovima za koje bi svakom potrošaču da ih pročita i razumije trebao duži vremenski period, što svakako nisu uvjeti u kojima je tužiteljica bila prilikom predaje novca (poštanski šalter pred kojim u redu i drugi korisnici čekaju uslugu), a imajući u vidu i činjenicu da tužiteljicu niti svjedokinja Z. B. kao djelatnica tuženika nije izričito upozorila da u slučaju prijevare tuženica ne odgovara za štetu tužiteljici već da za štetu odgovara samo W. U., te  i  da je na obrascu kojeg je popunjavala tužiteljica naveden logo tuženice, po ocjeni ovoga suda pravilno prvostupanjski sud nije razmatrao prilikom presuđenja odredbu Općih uvjeta koja određuje da će se W. U. smatrati odgovornim za štete nastalu kao posljedica postupanja s namjerom ili krajnjom nepažnjom bilo kojeg od njegovih zaposlenika ili agenata koji obrađuju transakciju sukladno važećim propisima.

 

10. Slijedom navedenog neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se također navodima žalbe ukazuje.

 

11. Po ocjeni ovoga suda u prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:

 

-  da je tužiteljica 14. i 15. svibnja 2018. u poslovnici tuženice u P. koristeći uslugu slanja novca W. U. izvršila uplate ukupnog iznosa od 4.000,00 EUR-a za korist svojeg šogora Ž. M. rođenog 13. ožujka 1975. kao primatelja preko W. U. usluge;

- da transfer novca nije izvršen pravoj osobi koju je tužiteljica naznačila kao primatelja,

- da tužiteljica, a ni primatelj Ž. M. nisu tajni kontrolni broj (kod) koji  je dan tužiteljici prilikom predaje novca od strane zaposlenice Z. B. dali trećoj osobi;

- da je iznos od 2.000,00 eura koji je poslala tužiteljica podigla u E. u N. osoba koja je predočila osobnu iskaznicu bez broja izdanu u R. rođena 12. travnja 1967.;

- da je iznos od 2.000,00 eura koji je poslala tužiteljica podignut u mjestu M. u N., osoba koja se legitimirala kao Ž. M. osobnom iskaznicom …, izdanom u mjestu C., R., 7. svibnja 2015., s rokom važenja do 12. svibnja 2025., sa rumunjskim državljanstvom, rođen 12. svibnja 1977.;

- da osoba koju je tužiteljica navela kao primatelja – Ž. M. koji je rođen 13. ožujka 1975. nikada nije primio poslani novac;

- da je tuženica poduzimala sve radnje po prigovoru tužiteljice, počevši od zaprimanja prigovora, preko njegove obrade do slanja odgovora tužiteljici, niti u jednom trenu jasno ne navodeći da ne djeluje u svoje ime ili za svoj račun.

 

12. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženicu obvezao na naknadu štete tužiteljici primjenom članka 1045. ZOO u vezi s člankom 771. ZOO.

 

13. Naime, pravilno prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje da je tužiteljica bila potrošač prilikom slanja novca, te da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14 i 110/15 dalje: ZZP).

 

14. Pri tome se posebno ističe da tuženica prilikom pružanja usluge očito nije postupila niti u skladu sa člankom 42. ZZP jer nije na jasan način obavijestila tuženicu prilikom slanja novca da je samo zastupnik koji ne odgovara za obvezu ispunjenja usluge i da za obvezu ispunjena ugovora odgovara isključivo tvrtka W. U. koja nema sjedište u Republici Hrvatskoj koje informacije bi sigurno bile bitne tužiteljici kao potrošaču prilikom donošenja odluke hoće li slati novac na navedeni način, pa kako je to propušteno od strane tuženice, tuženica kao nalogoprimac solidarno sa W. U. odgovara za štetu tužiteljici.

 

15.  Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da visina štete koja je nastala tuženici iznosi 31.760,89 kuna, odnosno u visini iznosa koji je tužiteljica uplatila kod tuženice prilikom slanja novca, što se posebno navodima žalbe niti ne osporava.

 

16. Po ocjeni ovoga suda šteta tužiteljici je nastala u trenutku kada novci nisu isplaćeni osobi kojoj je ona novac slala, ali budući tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu od podnošenja tužbe 4. prosinca 2018., pravilno je prvostupanjski sud sukladno članku 29. stavku 1. ZOO zakonsku zateznu kamatu na dosuđenu naknadu štete dosudio računajući od podnošenja tužbe.

 

17. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a  i posebno se navodima žalbe ni ne osporava.

 

18. Slijedom navedenoga žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

                                                                                   

Slavonski Brod, 10. siječnja 2024.

 

                                                                                                                  Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                    Draženka Ilak