Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1174/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-791/2023-33 od 15.svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

p r e s u d i

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-791/2023-33 od 15.svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđeno je da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 146-320/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 20. kolovoza 2005. solemniziran kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca, 30. kolovoza 2005. pod brojem OU-1316/05 i to dio odredbe čl. 6. koji glasi:

-" ... sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.....

Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća pisanu primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune."

- dio odredbe čl. 3. II., drugi odlomak koji glasi: „ obračunatim po srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke "

- dio odredbe čl. 3. II., treći odlomak koji glasi: „ a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća.

1.1. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima isplati na jednake dijelove iznos od 10.940,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u roku od 15 dana.

1.2. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.326,01 eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu, broj: 146-320/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. kolovoza 2005. sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d., i to u dijelu kojim je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa na temelju odluke prednika tuženika i valutne klauzule te restitucijski zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredba u iznosu od 10.940,97 eura sa zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog iznosa do isplate.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi s čl. 190. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik. Naime, pravilnom primjenom odredbe čl. 190. st.2. ZPP-a valjalo je dopustiti preinaku tužbe učinjenu nakon provedenog financijskog vještačenja kojim je utvrđen točan iznos preplate po ništetnim ugovornim odredbama, s obzirom da iznos preplate tužitelji bez svoje krivnje nisu mogli utvrditi prije provođenja tog dokaza jer za to ne raspolažu odgovarajućim stručnim znanjem, dakle bez svoje krivnje nisu mogli preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

7. Također, tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, budući da pobijana presuda suprotno žalbenim navodima sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, između ostalog i konverziji kredita, a nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Među strankama nije sporno da su 1.tužiteljica kao korisnik kredita te tužitelj kao sudužnik i založni dužnik i prednik tuženika kao davatelj kredita, sklopili 30. kolovoza 2005. predmetni ugovor o kreditu, kojim je banka odobrila stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 64.800,00 CHF, sa redovnom kamatnom stopom od 3,99 % dekurzivno godišnje koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom prednika tuženika (članak 6. Ugovora) te da su mjesečni anuiteti obračunati po srednjem tečaju banke na dan dospijeća kako je određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama, odnosno naplaćeni u kunama po srednjem tečaju banke na dan plaćanja.

10. Nije sporno da se kamatna stopa tijekom otplate kredita mijenjala na način da se povisivala, kao i tečaj CHF.

10.1.Također, nije sporno da su stranke 2. veljače 2016. sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim je provedena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u euro temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15., dalje: ZID ZPK/15) kojim aneksom je utvrđena preplata na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 5.237,49 kuna koja se koristila za namirenje budućih anuiteta najviše do 50% dospjelog anuiteta.

11. U ovoj fazi postupka sporna je ništetnost ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezane za CHF te da li tužiteljima s obzirom na izvršenu konverziju kredita pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi i visina iznosa. Sporan je i tijek zateznih kamata na preplaćene iznose, kao i zastara novčane tražbine tužitelja.

12. Prvostupanjski sud cijeneći da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da je prednik tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d u relevantnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke, cijeneći da je sukladno čl. 502.c ZPP-a u ovom postupku vezan pravnim utvrđenjima iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu s obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, te da stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, pozivom na čl. 81. u vezi s čl. 87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" br. 96/03., dalje: ZZP/03 ) zaključuje da su navedene ugovorne odredbe ništetne. Stoga, prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi kao osnovan.

13. S obzirom na utvrđenu ništetnost tih odredbi, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) zauzima pravno shvaćanje da je tuženik dužan vratiti iznose koje je primio zbog povećanja kamatne stope i tečaja CHF.

14. U odnosu na izvršenu konverziju kredita sklopljenim aneksom ugovora, prvostupanjski sud zauzima stav da ista nije od utjecaja na ništetnost spornih ugovornih odredbi. Navedeno iz razloga što niti odredbe ZID ZPK/15, a niti aneks izričito ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, a niti spominje na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Također, glavi motiv i ratio legis ZID ZPK/15 da je bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti euro, a aneksom se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istog, odnosno, njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija da se odnosi isključivo na ugovorne obveze iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK/15 da se ne odnosi na druge, izvanugovorne odnose među strankama.

14.1. Stoga, prvostupanjski sud zauzima stav da sklapanje aneksa samo za sebe ne upućuje na utvrđenje da je tužiteljima vraćen iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne odredbe ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorene kamatne stope, odnosno promjene tečaja CHF, već da je potrebno utvrditi da li postoji takva razlika i da li je preplatom utvrđenom aneksom ugovora izvršena restitucija u cijelosti ili samo djelomično.

15. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka prvostupanjski sud utvrđuje da preplaćeni iznos na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i promjeni tečaja CHF do konverzije kredita iznosi 7.825,67 eura, da preplata utvrđena u konverziji na dan 30. rujna 2015. iznosi 5.237,49 kn te da su tim iznosom podmirene mjesečne pretplate za veljaču 2009. tako da su kasnije pretplate ostale nepodmirene, pa da je nakon uračunavanja svih efekata konverzije preostalo ukupno potraživanje tužitelja s danom 30. rujna 2015. u iznosu od 10.940,97 eura glavnice od čega iznos od 3.115,30 eura na ime razlike konvertirane glavnice i glavnice prema početnoj kamatnoj stopi i tečaju valute na ime preplate kamate, na koji iznos teku pripadajuće zatezne kamate od 01. listopada 2015. do isplate.

15.1. Cijeneći prethodna utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st.1. ZOO-a prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.940,97 eura s osnove preplaćenog iznosa na temelju ništetnih odredbi ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

16. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 1115. ZOO-a utvrđujući da je provedena konverzija kredita te zauzima stav da tužiteljima zatezne kamate pripadaju od dana isplate svakog pojedinog iznosa, odnosno provedene konverzije, slijedom čega zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 3.115,30 eura dosuđuje počev od 1. listopada 2015. do isplate, dok u preostalom zatraženom tijeku zateznih kamata (na mjesečne iznose pretplate koji su dospijevali u razdoblju od veljače 2008. do kolovoza 2015.) dosuđuje počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

17. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud cijeneći da je kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pravomoćno okončan donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7124/13-4 od 13. lipnja 2014. a u odnosu na ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. zaključuje da do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu nije protekao opći zastarni rok od pet godina, slijedom čega nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja.

18. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23., dalje: Tarifa), pa djelomično prihvaća zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, dok u preostalom dijelu taj zahtjev odbija kao neosnovan odnosno previsoko postavljen, dok zahtjev tuženika za naknadu troškova smatra neosnovanim.

19. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i da tužiteljima pripada pravo na restituciju preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

20. Naime, s obzirom na direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., 14/19, dalje: ZZP/14), a sud je u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači vezan za utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke prednika tuženika u ugovorima o kreditu i valutnoj klauzuli koje je sklapao u relevantnom razdoblju u kojem je sklopljen predmetni ugovor o kreditu, pored utvrđenja da tuženik nije dokazao da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama na način da su tužiteljima prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o parametrima promjene kamatne stope i valutne klauzule, što utječe na određivanje njihove novčane obveze te da su unatoč takvoj obaviještenosti pristali na sklapanje ugovora o kreditu, pravilan je stav prvostupanjskog suda da su sporne ugovorne odredbe nepoštene, odnosno ništetne. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

21. Suprotno žalbenim navodima tuženika, izvršena konverzija kredita sklopljenim aneksom ugovora o kreditu nije od utjecaja na pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

22. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na nepostojanje pravnog interesa tužitelja za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, nisu osnovani. Naime, zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 nije sporna kako je to utvrđeno i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač, korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom. Stoga, sklapanje dodatka ugovoru o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi tog ugovora, a što je uostalom već i utvrđeno u kolektivnom sporu na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., niti je potrošač izgubio pravo na povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Konačno, i Vrhovni sud RH je u Odluci broj Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim dodatkom ugovora o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne, pa time niti na kondemnatorne zahtjeve za isplatu temeljem takvih odredbi.

23. Nadalje, konverzija kredita izvršena je na temelju ZID ZPK/15 kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK/15 na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, odnosno da se otkloni dužnička kriza zbog rasta tečaja CHF.

24. Odredbama ZID ZPK/15, a niti dodacima (aneksima) ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope i valutne klauzule u CHF, niti taj zakon propisuje da bi se sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu gubila prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog dodatka. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a nije riječ o sklapanju novog ugovora. Dodatkom osnovnom ugovoru ugovorne strane utvrdile su svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali nisu, niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije, čak i kada bi se uzelo da je Ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim pojedinih ugovornih odredbi ( tako i u Odluci VSRH broj Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020.).

25. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., ŽP protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmetu riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK/15 predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) pa je bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije. Dakle, iz navedene odluke za zaključiti je da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo.

26. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco,SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene, osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora.

27. Ovaj sud prihvaća da bi se potrošač, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A. Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu ŽP protiv Erste Bank Hungary Zrt. potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

28. Pri tome, valja reći da su sudovi temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. dužni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine, što uključuje, uz ostalo, i praksu Suda Europske unije.

29. S obzirom na prethodno navedeno, prama pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenom dodatku ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, odnosno pravo na razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

30. Stoga, u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima tuženika, tužiteljima unatoč sklopljenom Aneksu uz Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, pri čemu nije utvrđeno da bi se aneksom odrekli tog prava.

31. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove tijekom razdoblja važenja ugovora o kreditu u CHF po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a što je djelomično otklonjeno provedenom konverzijom.

32. Sklapanjem Aneksa osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu vrijedio punih devet godina i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci VSRH br. Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.)

33. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužiteljima pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što su isplatili na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno pravo na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazili da nepoštene odredbe nisu postojale, dakle pravo na punu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa kao razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, te razlika između tečaja CHF u vrijeme isplate kredita i prilikom plaćanja pojedinih anuiteta pri čemu valja uzeti u obzir u konverziji priznati iznos preplate s obzirom da se isti koristio za plaćanje budućih mjesečnih anuiteta kredita i utvrditi da li su tužitelji sklopljenim aneksom ugovora obeštećeni u cijelosti ili djelomično temeljem ništetne ugovorne odredbe. Cijeneći rezultate financijskog vještačenja sud prvog stupnja utvrđuje da su tužitelji u periodu od stavljanja kredita u korištenje do 30. rujna 2015. više u odnosu na iznos koji bi platili da nije bilo promjena kamatnih stopa i tečaja, kada se uzme u obzir preplata iz konverzije koju je banka na dan 30. rujna 2015. priznala tako da se istim zatvore utvrđene preplate do veljače 2008. tada ostatak nepodmirenih preplata do 30.rujna 2015. iznosi 7.825,67 eura, dok je razlika između konvertiranog iznosa glavnice i glavnice prema početnim uvjetima 3.115,30 eura, kako to proizlazi iz dopune nalaza vještaka od 13. siječnja 2025.

34. Pravilno je stoga prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 323.st.1 i čl. 1111. ZOO-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa od 10.940,97 eura tužiteljima.

35. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika u odnosu na nalaz i dopunu nalaza vještaka, očitovao se na način da će eventualne financijske prigovore dostaviti naknadno uz navode da istim nije odgovoreno da li je konverzija provedena pravilno, predlažući dopunu vještačenja, bez konkretiziranja razloga i okolnosti na koje bi dopunu trebalo provesti. U takvoj situaciji sud prvog stupnja je pravilno odbio taj dokazni prijedlog, čime protivno tvrdnjama tuženika nije počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Kako se vještak u dopuni nalaza jasno očitovao u odnosu na primjedbe stranaka, to je sud prvog stupnja osnovano prihvatio nalaz cijeneći ga stručnim i objektivnim. U odnosu na tvrdnje tuženika da je valjalo cijeniti da su tijekom vraćanja kredita kamatne stope i tečaj CHF bili manji u odnosu na početni, valja odgovoriti da tuženik nije u tom smislu postavio procesnopravni niti materijalno pravni prigovor potkrijepljen dokazima, zbog čega na te okolnosti nije bilo potrebno provoditi vještačenje, pa navedeno nije od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava u donošenju pobijane presude.

36. Tuženik žalbom neosnovano ustraje kod prigovora zastare, budući da je prvostupanjski sud, pravilno primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača došlo je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a i zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku. Stoga, imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. to do podnošenja tužbe u ovom postupku 5. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a pa je prigovor zastare neosnovan. To se odnosi i na preinačeni tužbeni zahtjev jer je u odnosu na isti zastara prekinuta podnošenjem tužbe (pravno shvaćanje VSRH broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024.

37. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o zateznim kamatama. Naime, sukladno čl. 1115. ZOO-a zatezne kamate na preplaćeni iznos na temelju nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe, pripadaju tužiteljima od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta do isplate, s obzirom da je ništetnost spornih ugovornih odredbi utvrđena zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost.

38. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka, donesenim primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 ), s time da su pravilno priznati troškovi sudskih pristojbi na tužbu koje su tužitelji imali i podmirili prilikom podnošenja tužbe.

39. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Rijeci, 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak