Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-311/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., Varaždin, Ognjena Price 13, OIB: 02371889218, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Jelaković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelaković&Partneri j.t.d. u Varaždinu, protiv ovršenika VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-902/2025-2 od 14. studenog 2025., dana 12. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-902/2025-2 od 14. studenog 2025. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. za naknadu preostalog troška ovršnog postupka u iznosu od 64,16 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Uvažava se žalba ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. kao djelomično osnovana, preinačava se rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-902/2025-2 od 14. studenog 2025. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. za naknadu preostalog troška ovršnog postupka u iznosu od 6,64 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i rješava:

Nalaže se ovršeniku VU naknaditi ovrhovoditelju Čistoća d.o.o. trošak ovršnog postupka u iznosu od 6,64 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od **.**.2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan ... te godine, u roku od osam dana.

III. Nalaže se ovršeniku VU naknaditi ovrhovoditelju Čistoća d.o.o. trošak žalbenog postupka u iznosu od 3,41 EUR u roku od osam dana.

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u daljnjem iznosu od 65,73 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-902/2025-2 od 14. studenog 2025. pod stavkom I. izreke ovršeniku je naloženo naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 21,88 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od **.**.2025. pa do isplate. Stavkom II. izreke zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u preostalom dijelu odbijen je kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu preostalog troška ovršnog postupka u iznosu od 70,80 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, žali se ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ). Predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 69,14 EUR.

3. Žalba ovrhovoditelja je djelomično osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod stavkom II. izreke može se ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, a razlozi o svim odlučnim činjenicama jasni su i neproturječni, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja koji sadržajno upućuju na to da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog dijela rješenja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

5. Prilikom ispitivanja pobijanog dijela prvostupanjskog rješenja i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

6. Pobijanim rješenjem ovrhovoditelju nije priznat trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Zvijezdane Rauš Klier, javne bilježnice u [adresa], poslovni broj: Ovrv-9667/2024 od 13. rujna 2024. u iznosu od 62,50 EUR, s obrazloženjem da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje, a rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju sukladno čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a, pa da stoga ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju koja se u smislu Tbr. 36. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa) može smatrati izvidom ili pribavom za koju je tim propisom predviđena nagrada, slijedom čega da isti nema pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi od 13. rujna 2024.

7. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada ovrhovoditelju nije priznao pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi od 13. rujna 2024. u iznosu od 62,50 EUR.

8. Naime, odredbama iz čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor te potvrdu dostaviti ovrhovoditelju, a što je javna bilježnica u konkretnom slučaju i učinila. Dakle, sukladno spomenutoj odredbi javni bilježnik izdaje potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i isto dostavlja ovrhovoditelju po službenoj dužnosti, te je tako i postupljeno u konkretnom predmetu.

9. Prema tome, za eventualno ponovno pribavljanje iste potvrde pravomoćnosti i ovršnosti po punomoćniku ovrhovoditelja (iako mu je potvrda već dostavljena po javnom bilježniku) nije bilo potrebe, niti je ovrhovoditelj dokazao da ju je pribavljao i na drugi način.

10. S obzirom na navedeno, trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nije bio potreban za provedbu predmetne ovrhe i ne može biti priznat ovrhovoditelju, sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a, prema kojoj ovrhovoditelj ima pravo tražiti (samo) naknadu troškova koji su mu bili potrebni za ovrhu, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

11. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja u kojima on ističe da za priznavanje predmetnog troška ovrhovoditelju nije bitna okolnost na koji način je ovrhovoditelj pribavio potvrdu, već da je bitno je li mu taj trošak nastao i je li bio potreban za ovrhu, pri čemu se isti poziva na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio odnosno neovisno o načinu na koji je tu klauzulu ishodio (Rev 633/2023-2, Rev 229/2023-2, Rev 74/2023-2, i dr.), valja reći da je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se ovrhovoditelj poziva u žalbi, neprimjenjivo u okolnostima predmetnog slučaja, budući da se ono odnosi na drugačiju činjeničnu situaciju gdje nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na zahtjev ovrhovoditelja.

12. Dakle, sama činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti propisana u Tbr. 36. st. 2. Tarife nije dovoljna da bi ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta bilo od strane stranke odnosno odvjetnika. U predmetnom postupku je javna bilježnica po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 283. st. 4. OZ-a, dostavila ovrhovoditelju rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, čime je izostala radnja ovrhovoditelja kojom se zahtijeva dostava potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa stoga ovrhovoditelj (niti osobno niti putem punomoćnika) nije zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti radi čega mu niti ne pripada pravo na nagradu po Tbr. 36. st. 2. Tarife kako to pogrešno tumači ovrhovoditelj u žalbi.

13. Međutim, ovrhovoditelj osnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada mu nije priznao trošak naknade za provedbu osnove za plaćanje Financijskoj agenciji (dalje: Agencija) u iznosu od 6,64 EUR, budući da se radi o opravdanom trošku bez kojeg Agencija ne bi postupila po osnovi, odnosno ne bi prenijela zaplijenjeni iznos na račun ovrhovoditelja, te bi osnovu za plaćanje zajedno sa Zahtjevom za naplatu vratila ovrhovoditelju.

14. Naime, odredbom iz čl. 22. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 68/18., 2/20., 46/20., 47/20., 83/20. i 133/20., dalje: ZPONS) određeno je da je ovrhovoditelj dužan predujmiti Agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a da će Agencija taj iznos upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja, dok je odredbom iz čl. 22. st. 2. ZPONS-a određeno da Agencija neće upisati osnovu za plaćanje u Očevidnik niti poduzimati radnje po osnovi za plaćanje ako ovrhovoditelj nije platio iznos predujma.

15. Prema tome, ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troška naknade za provedbu osnove za plaćanje Agenciji u iznosu od 6,64 EUR, kako je to isti i zatražio u zahtjevu za naknadu troškova od **.**.2025., no na navedeni iznos ovrhovoditelj nema pravo naplatiti porez na dodanu vrijednost (kako to isti potražuje žalbom).

16. Uzimajući u obzir sve navedeno, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu preostalog troška ovršnog postupka u iznosu od 64,16 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, odnosno, uvažiti žalbu ovrhovoditelja kao djelomično osnovanu, preinačiti pobijano rješenje pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu preostalog troška ovršnog postupka u iznosu od 6,64 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i ovršeniku naložiti naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 6,64 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke pa do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23).

17. Stoga je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno kao pod stavkom I. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

18. Ovrhovoditelj bi imao pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 31,25 EUR sukladno odredbama iz Tbr. 13. toč. 1. u svezi Tbr. 10. toč. 4., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. i 107/25) i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24., 152/24., 52/25. i 151/25), što uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 6,64 EUR (Tar. br. 3. st. 4. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23)) ukupno iznosi 37,89 EUR, no kako je isti uspio sa žalbom u omjeru od 9% (uspio je s iznosom od 6,64 EUR u odnosu na iznos od 70,80 EUR), tako isti, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, te čl. 14. st. 4. i čl. 21. st. 1. OZ-a, ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u konačnom iznosu od 3,41 EUR, dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u daljnjem iznosu od 65,73 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Sutkinja:

Jadranka Travaš