REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin
P-51/2025-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj u pravnoj stvari tužitelja GRAD NOVIGRAD, Novigrad, Veliki trg 1, OIB 53785741678, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Žic, odvjetnica u Novigradu, protiv tuženika OBČINA JESENICE, Republika Slovenija, 4270 Jesenice, Cesta železarjev 6, OIB 35970733180, kojeg zastupa punomoćnik Nikša Radišić, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja prava vlasništva i z.k. upisa, te predaje u suposjed nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu održanom 12. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 16.920,00 eur, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka u iznosu od 663,61 eur.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 17. veljače 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi radi utvrđenja prava vlasništva i z.k. upisa, te predaje u suposjed nekretnine.
1.1. U tužbi navodi da je tuženik Občina Jesenice upisan kao samovlasnik k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ulošku [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-3523/2023-3 od 16. listopada 2024. da je potvrđena presuda i rješenja Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P-207/2019-107 od 26. srpnja 2024., u predmetu istih stranaka kao i u ovom postupku (uz umješača na strani tužene Občine Jesenice - PINEA d.o.o. Novigrad). U predmetu P-207/2019 da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja Grada Novigrada kojim je tražio da se utvrdi vlasnikom nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da se na temelju presude upiše s njihovim pravom vlasništva i da mu tuženik Občina Jesenice preda u posjed k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U tome postupku prvostupanjski sud da nije dopustio preinaku tužbe na način da je tužitelj Grad Novigrad podnio alternativni tužbeni zahtjev u kojem je tražio da se utvrdi samovlasnikom k. č. br. [katastarska čestica] i suvlasnikom u 19/20 dijela k. č. br. [katastarska čestica] i upiše na njima s pravom samovlasništva odnosno suvlasništva te da mu tuženik Općina Jesenice preda u suposjed k. č. br. [katastarska čestica], ne i k. č. br. [katastarska čestica] koju ima u posjedu.
1.2. Zbog stava Vrhovnog suda RH iznesenog u odluci Rev 394/2020-2 od 25. svibnja 2021. (u točkama obrazloženja broj 27., 28., 29. i 30.), u parničnom predmetu Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, tužitelja Grada Novigrada protiv tuženika Predilnica Litija d.d. Litija, R. Slovenija, u vezi susjednih nekretnina u naselju slovenskih radničkih odmarališta Pineta, istovjetnog činjeničnog i pravnog statusa kao i u odnosu na predmetne nekretnine te na drugim nekretninama slovenskih radničkih odmarališta u Pineti, da postoji vjerojatnost da jedini tko ima pravo na vrijednost uloženih sredstava u društvenom vlasništvu u k. č. br. [katastarska čestica] i, shodno tome, na suvlasništvo te nekretnine s tužiteljem Gradom Novigrad, da je tuženik Občina Jesenice temeljem odredbe čl. 2. st. 3. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa (NN 15/99) o zajedničkom ulaganju sredstava u društvenom vlasništvu.
1.3. U ovosudnom predmetu P-207/2019 Trgovački sud u Pazinu (u točki 36. obrazloženja presude i rješenja od 26. srpnja 2024.) i Visoki trgovački sud RH (u točki 13. presude i rješenja od 16. listopada 2024.) da su izrazili stav da se kod predmetnih nekretnina ima primijeniti odredba čl. 2. st. 3. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa (NN 15/99) o zajedničkom ulaganju sredstava i to uloženog zemljišta od strane prednika tužitelja Grada Novigrada i uloženih sredstava u komunalnu infrastrukturu i objekte odmarališta prednika tužene Občine Jesenice.
1.4. Prednik tužitelja Narodni odbor Općine Novigrad Rješenjem od 13. ožujka 1961. (list 11 spisa predmeta P-207/2019) Narodnom odboru Občine Jesenice da je dodijelio na besplatno korištenje iz općenarodne imovine dio k. č. br. [katastarska čestica] površine 23.309 m2 radi izgradnje odmarališta, objekti odmarališta da su izgrađeni u prvoj polovici 1960.-tih godina, dakle pred 60 godina, a komunalna infrastruktura tada i dijelom sredinom 1970.-tih godina (pred 50 godina) i u pretežnom dijelu da su ta ulaganja amortizirana.
1.5. Ugovorom od 16. svibnja 1974. (list 12-13 spisa predmeta P-207/2019) Općina Novigrad i Občina Jesenice da su regulirali svoja prava i obveze u vezi predmetnog zemljišta, tada k. č. br. [katastarska čestica], površine 21.498 m2, s izgrađenim objektima od kojih je Občina Jesenice objekte izgrađene od čvrstog materijala mogla nesmetano koristiti, održavati i popravljati slijedećih 50 godina a one od drvene građe za još 10 godina, odnosno do normalnog vijeka trajanja. Občina Jesenice da se obvezala radi ispunjenja obveza Općine Novigrad iz točke IV. toga Ugovora, isplatiti u ratama ukupan iznos od 859.920 dinara (150.486 dinara na ime naknade za nacionalizirano građevinsko zemljište i 709.434 dinara na ime naknade za uređenje građevinskog zemljišta). U točki III. toga Ugovora, Općina Novigrad da se obvezala sva sredstva iz ovog ugovora koristiti za izgradnju novih kapaciteta objekata komunalne potrošnje, prvenstveno rekonstrukcije postojećih, koji da su izgrađeni na teret Občine Jesenice i ostalih odmarališta u Pineti.
1.6. Občina Jesenice da se upisala s pravom korištenja po točki br. 1112 zapisnika od 21. veljače 1983. u ZK ispravnom postupku posl. br. RZ -2/82 za k. o. [katastarska općina] na novonastalim k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u predmetu ZK odjela u Bujama Z-1756/03 od 4. lipnja 2003. da se upisala s pravom (samo)vlasništva, i to nezakonito jer da prilikom upisa nije dokazala da je naplatno stekla te nekretnine ili da je ulaganjem sredstava stekla suvlasništvo (u skladu s odredbom čl. 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa (NN15/99).
1.7. Pravo korištenja predmetnih nekretnina, prednik tužitelja, da je stekao u postupku komasacije, a ne nacionalizacijom, za što bi bio u obvezi isplatiti naknadu bivšem vlasniku nacionalizirane nekretnine. Osim toga, nacionalizacija nekretnina na području bivše Zone B Slobodnog teritorija Trsta, na kojoj su i nekretnine pod k. o. [katastarska općina], pa tako i predmetne, da je izvršena s danom 8. listopada 1972. i to talijanskim državljanima, koji ne ostvaruju pravo na naknadu od strane R. Hrvatske. Prema tome, u Ugovoru od 16. svibnja 1974. naznačeni iznos od 150.486 dinara na ime naknade za nacionalizirano građevinsko zemljište, da nikada nije isplaćen od strane prednika tužitelja bilo kome. Taj iznos, zajedno s iznosom od 709.434 dinara na ime naknade za uređenje građevinskog zemljišta, prednik tužitelja, da je u skladu s tim ugovorom uložio u komunalnu infrastrukturu. Osim toga, odredbe Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (NN 14/1973), na koji da se poziva ovaj sud u točki 22. obrazloženja Presude i rješenja P-207/2019-107 od 26. srpnja 2024., da se odnose na davanje na korištenje neizgrađenog zemljišta, a naknada da se isplaćuje dotadašnjem vlasniku i posjedniku prilikom deposedacije. Tužitelj, ili njegovi prednici, da s predmetnog zemljišta nisu n ikoga deposedirali, kako prije njegovog dodjeljivanja na korištenje predniku tužene (1961.) tako niti kasnije (pa ni 1974.). Predmetna k. č. br. [katastarska čestica] da je izgrađeno građevinsko zemljište još od 1960. tih godina (s čvrstim i montažnim objektima i komunalnom infrastrukturom) i da je bila u funkciji radničkog odmarališta. Prema tome, uplata prednika tuženika predniku tužitelja iznosa od 859.920 dinara temeljem Ugovora od 16. svibnja 1974., da nema značaj naplatnog pravnog posla, jer da je ta sredstva prednik tužitelja utrošio, što da je bio i obvezan tim Ugovorom, u komunalnu infrastrukturu. Takav stav da je zauzeo i Vrhovni sud RH u odluci Rev 394/2020-2 od 25.svibnja 2021., a takav stav da su zauzeli i ovaj sud te sudovi u odlukama u vezi vlasništva nekretnina u istovjetnim slučajevima za bivša slovenska odmarališta u Pineti.
1.8. Prema tome, u skladu sa stavom Vrhovnog suda RH iz rješenja Rev - 394/2020-2 od 25. svibnja 2021., kao i presuda priloženih u ovosudnom predmetu P - 207/2019, da se ima u konkretnom slučaju razrješenja imovinskih odnosa između ovdje parničnih stranaka na k. č. br. [katastarska čestica] primijeniti odredba čl. 2. st. 3. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa (NN 15/99). U skladu s tom odredbom ima se tretirati davanje zemljišta bez naknade prednika tužitelja predniku tužene te ulaganje prednika tužene u komunalno opremanje i izgradnju objekata, u skladu s propisima o suvlasništvu u omjeru koji se utvrđuje ovisno o doprinosu u zajedničkim ulaganjima društvenih sredstava.
1.9. U odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], u koju prednik tuženika nije ništa ulagao, a u funkciji je biciklističke staze, da se ima primijeniti odredba čl. 2. st. 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa (NN15/99), po kojoj tuženik nije stekao to zemljište naplatnim putem, te da ono temeljem Zakona o građevinskom zemljištu i Zakona o lokalnoj samoupravi pripada u vlasništvo tužitelju Gradu Novigradu.
1.10. U postupku utvrđenja suvlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], u skladu s omjerom ovisno o doprinosu sredstava u društvenom vlasništvu, da se ima utvrditi vrijednost zemljišta uloženog od strane prednika tužitelja i vrijednost ulaganja društvenih sredstava prednika tužene (ili Društva prijateljev mladine Jesenice, Željezare Jesenice i dr.) u objekte i infrastrukturu. Tužena Občina Jesenice da bi u ovom postupku morala predložiti dokaze iz kojih proizlazi da upravo ona ima pravo na uložena sredstva, koja, kada uložena i u što.
1.11. Dana 23.veljače 2000. da je stupio na snagu Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa (NN15/99). S tim danom da je reguliran odnos u vezi predmetnih nekretnina i ulaganja sredstava u društvenom vlasništvu prednika parničnih stranaka te utvrđenja suvlasništva na k. č. br. [katastarska čestica].
1.12. Prema tome, da se ima utvrditi uložena sredstva prednika tužene Občine Jesenice na dan 23. veljače 2000., prema vrijednosti tih sredstava na dan izvršenog vještačenja vrijednosti u ovom predmetu. Pri čemu da se ima uzeti u obzir da je u skladu s odredbom čl. IV. t. 2. i 3. Ugovora od 16.svibnja 1974., Občina Jesenice objekte izgrađene od čvrstog materijala mogla nesmetano koristiti, održavati i popravljati slijedećih 50 godina, a one od drvene građe za još 10 godina, odnosno do normalnog vijeka trajanja. Osim toga, ta sredstva da su u pretežnom dijelu amortizirana obzirom da su objekti izgrađeni u prvoj polovici 1960. -tih godina, a infrastruktura tada i sredinom 1970.-tih godina.
1.13. Vrijednost zemljišta uloženog po predniku tužitelja Grada Novigrada da ne podliježe amortizaciji. Dapače, današnja velika vrijednost k. č. br. [katastarska čestica] da proizlazi iz vrlo atraktivnog položaja toga zemljišta (sa stoljetnim stablima bora i neposredno uz morsku obalu).
1.14. Po zahtjevu tužitelja stalni sudski vještak graditeljske struke Vlado Gamboc, d.i.g., da je 8. rujna. 2022. izradio Procjembeni elaborat tržišne vrijednosti susjednih nekretnina bivšeg radničkog odmarališta u Pineti, istog činjeničnog i pravnog statusa kao i predmetne nekretnine, kojim da je utvrdio samu vrijednost zemljišta (bez objekata i infrastrukture) u iznosu od 152,80 EUR po m2. Iz toga da proizlazi da sadašnja vrijednost ulaganja prednika tužitelja Grada Novigrada u predmetno zemljište površine 21.527 m2 iznosi 3.289.325 EUR. Sadašnja vrijednost ulaganja društvenih sredstava prednika tužene Občine Jesenice (ili Društva prijateljev mladine Jesenice, Željezara Jesenice i dr.) u objekte i infrastrukturu, zbog njihovih amortizacija, da može biti oko 165.000,00 EUR, pa da proizlazi da u skladu s tim vrijednostima tužitelju pripada suvlasništvo predmetnih nekretnina u 19/20 dijela, a tuženiku u 1/20 dijela.
1.15. U predmetu P-207/2019 da je već utvrđeno da na k. č. br. [katastarska čestica] tužena nije vršila nikakva ulaganja, na njoj da je tužitelj izgradio biciklističku stazu koja da je u njegovom posjedu, a na k. č. br. [katastarska čestica] prednik tužene i tužena, ili dijelom i druge pravne osobe, da je vršila ulaganja te da je u njezinom posjedu.
1.16. Stoga tužitelj Grad Novigrad postavlja tužbene zahtjeve (koje će još eventualno uskladiti nakon provedenih predloženih dokaza) smatrajući da je stekao predmetne nekretnine, i to k. č. br. [katastarska čestica] u cijelosti, a k. č. br. [katastarska čestica] u 19/20 dijela, dok je tuženna eventualno tu nekretninu stekla (ako dokaže da ona ima pravo na uložena društvenih sredstava u nekretnine) u 1/20 dijela.
1.17. Obzirom da je tuženik Občina Jesenice u posjedu k. č. br. [katastarska čestica], da je dužan tužitelju Gradu Novigradu, kao suvlasniku, u skladu s odredbom čl. 42. st. 1.
ZVIDSP predati tu k.č u suposjed.
1.18. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da je tužitelj GRAD NOVIGRAD, Novigrad, Veliki trg 1, OIB: 53785741678, vlasnik nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak s 268 m2 i suvlasnik u 19/20 dijela nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], zgrade za povremeni boravak, izgrađeno zemljište, restoran, zemljište za sport i rekreaciju gospodarska zgrada, park, ukupne površine 21259 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je ovlašten zatražiti i ishoditi temeljem ove presude upis stečenog prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] te suvlasništva k. č. br. [katastarska čestica] u 19/20 dijela na svoje ime uz istodoban izbris toga prava s imena upisane osobe, da se naloži tuženoj OBČINI JESENICE, Slovenija, Cesta železarjev 6, 4270 Jesenice, OIB: 35970733180, te da naloži tuženiku da nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], zgrade za povremeni boravak, izgrađeno zemljište, restoran, zemljište za sport i rekreaciju gospodarska zgrada, park, ukupne površine 21259 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], preda u suposjed tužitelju, sve u roku od 15 dana, uz naknadu troškova postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio sve činjenične navode iz predmetne tužbe i istaknute tužbene zahtjeve. Osporio je i sve činjenične tvrdnje i navode iz historijata tužbe osim onih koje bi eventualno učinio nespornim u ovom odgovoru na tužbu ili daljnjem tijeku postupka.
2.1. Tuženik je prvenstveno istaknuo prigovor presuđene stvari temeljem čl. 333. st. 2. ZPP-a, jer da se radi o istovrsnom zahtjevu iz pravomoćne presude P- 207/2019 ovoga suda. Smatra da postoji subjektivni i objektivni identitet spora, da se konkretno radi o presuđenoj stvari da govori u prilog ispunjenje svih uvjeta načela presuđene stvari kao temelj pravne sigurnosti svake pravne države. Zaključak da se radi o presuđenoj stvari temeljen da je na nepobitnim činjenicama: 1. da postoji identitet stranaka, 2. da postoji identitet zahtjeva (ne postoji samo u odnosu na minoran dio i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i 3. da postoji identitet činjeničnog osnova.
2.2. Činjenični osnov da je jednak jer da tužitelj svoje navodno pravo (su)vlasništva temelji na istim činjenicama i crpi temelje iz jednakog činjeničnog osnova i to: Ugovora od 16. svibnja 1974. i Uredbi o objavi ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinsko pravnih odnosa (NN 15/99, dalje Uredba) i vlastitom tumačenju pravnog propisa kao i stajališta sudske prakse u na prvi pogled podudarnim sporovima s drugim strankama, međutim uistinu posve različitim po stajalištu tuženika.
2.3. Činjenični supstrat obje tužbe i okosnica zahtjeva da je ugovorni odnos iz Ugovora od 16. svibnja 1974. i uistinu navedeni ugovorni odnos čini osnovu iz kojeg proizlaze zahtjevi tužitelja i taj ugovor čini sam po sebi činjenični osnov bez obzira na pokušaj tužitelja da promjenom interpretacije i putem drugih propisa pokuša prikazati ovaj spor različitim od prvotne osnove presuđene stvari. Pogrešno tumačenje propisa od strane tužitelja na kojemu traži utvrđenje identičnim tužbenim zahtjevom za ponovno utvrđenje prava vlasništva da ne čini razliku u činjeničnoj osnovi spora. Predmetna činjenična osnova da je jednaka i jedinstvo iste da proizlazi i iz navoda samog tužitelja u podnescima iz presuđenog spora i pored pozivanja na identične činjenice pozivanje na identičnu sudsku praksu. Tužitelj da se u obje tužbe poziva na identični temelj (Ugovor od 16. svibnja 1974.) i postojanje tog ugovornog odnosa da čini činjenični osnov, dok je sada u ovom postupku argumentacija tužitelja temelji na čl. 2. st. 3. Ugovora između RH i R. Slovenije o uređenju imovinsko pravih odnosa , a da je ranije ukazivao na čl. 2. st. 2. istoga. Različita ocjena i interpretacija tužitelja da ne mijenja činjeničnu podlogu ovog spora i stoga da se ne može smatrati različitom činjeničnom osnovu. Tužitelj pokušava sada primjenom druge pravne norme na istu činjeničnu građu zaobići načela res iudicata i ne bis in idem.
2.4. Činjenični osnov navodnog ulaganja od strane tužitelja da su sadržani i u navodima iz tužbe P-207/2019 od 7. ožujka 2019. u dijelu na strani 2. tužbe u toč.II B) iste koji je i podcrtan i čini ujudno činjenični osnov. Nijedna nova činjenica da nije unesena u ovaj postupak, te da je isključivo različito pravo tumačenje tužitelja na istoj činjeničnoj osnovi, Ugovoru od 16. svibnja 1974., dovelo do pokretanja novog postupka. Izbor različite pravne osnove umjesto st. 2. čl. 2. sada pozivati se na st. 3 istoga članka Ugovora između RH i R. Slovenije o uređenju imovinsko pravih odnosa da ne može dovesti do zaobilaženja osnovih temeljnih načela kao što jest res iudicata.
2.5. Tužbeni zahtjev o stjecanju punopravnog vlasništva iz postupka P - 207/2019 da u sebi sadrži i formalno zahtjev na manje odnosno stjecanje suvlasništva i da kao takav uz raniju argumentaciju čini identitet tužbenog zahtjeva jednakim. Procesnopravna rješenja iz ranijih postupaka i shvaćanja suda u obrazloženju istoga da ne vezuje strane postupka i da ne utječu zaključak o presuđenoj stvari. Po stavu tuženika tumačenje čl. 2. st. 3. Ugovora između RH i R. Slovenije o uređenju imovinsko pravih odnosa da ne daje pravo tužitelju da isti traži utvrđenje prava suvlasništva jer isti nije ništa „uložio“ u sredstva u društvenom vlasništvu. Tuženik smatra da predmetno zemljište ne može imati status sredstava u društvenom vlasništvu jer da je tužitelj naplatno, raspolagao i prenio svoje pravo na tuženika, prodajom u okviru tadašnjih propisa navedeno zemljište za jasno ustanovljenu cijenu i obveze. Tužitelj da ne može sada smatrati da je ulog u sredstva u društvenom vlasništvu ulog istoga , jer da po stavu tuženika navedeno ni nije u suštini ratio članka 2. Ugovora između RH i R. Slovenije o uređenju međusobnih odnosa. Tuženik da ne može prigovoriti presuđenoj stvari isključivo za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i smatra da bi se daljnji postupak mogao odnositi samo na navedeno česticu, dok bi se za prestali dio tužbenog zahtjeva tužbu moralo odbaciti.
2.6. Tuženik da je zakoniti vlasnik i posjednik predmetnog zemljišta još od 1960., te osporava tvrdnje tužitelja u smjeru utvrđenja prava suvlasništva, a koje isti temelji na dokazima uz tužbu prvenstveno jednostranim selektivnim tumačenjem Ugovora sklopljenog 16. svibnja 1974.
2.7. Člankom 2. Uredbe da je utvrđeno, pored ostalog, da fizičke i pravne osobe jedne ugovorne stranke, koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne stranke, imaju na teritoriju te ugovorne stranke jednaku pravnu zaštitu pred sudovima i drugim državnim tijelima kakva je zajamčena domaćim fizičkim i pravnim osobama. Pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima u smislu tog Ugovora smatraju se i prava korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu naplatnim putem.
2.8. Dostavljena dokumentacija da uopće ne podupire navode iz historijata tužbe. U dostavljenom kupoprodajnom Ugovoru od 16. svibnja 1974., u čl. 5., da je jasno i nedvosmisleno navedeno da je tuženik pored plaćene obveze za uređenje građevinskog zemljišta platio i naknadu za nacionalizirano zemljište u iznosu od 7 tadašnjih dinara za m2. Upravo već navedenim činjenicama, a koje da tužitelj propušta u tužbi navesti, da su promašeni razlozi za eventualno nezakonito stjecanje prava vlasništva tuženika suprotno čl. 2. st. 2 Uredbe. U navedenoj ispravi podobnoj za stjecanje prava vlasništva u čl. 6. istoga da je sadržana i „clausula intabulandi“ koja da jasno ukazuje u namjeru sudionika navedenog pravnog posla s ciljem prijenosa i stjecanja prava vlasništva. Tuženik da mora ponavljati sva stajališta iz ranije parnice P-207/2019 iza kojih stoji i ovom postupku.
2.9. Tuženik da je stvarni i knjižni vlasnik nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da tužitelj ne nudi pored navedenoga nikakve valjane dokaze o postojanju prava vlasništva samog tužitelja čije utvrđenje traži. Tuženik da već od 1960. zakonito, istinito i pošteno uživa potpuno pravo vlasništva na navedenim nekretninama, te da ih iskorištava, daje na korištenje i raspolaže vlasnički. Pored navedenoga, u predmetnom periodu da je omogućio korištenje Zvezi Društev Prijateljev Mladine (dalje ZDPM) koja da je registrirana udruga građana u Sloveniji. Spomenuta udruga ZDPM da je osnovala u Republici Hrvatskoj trgovačko društvo Pinea d.o.o. s ciljem upravljanja zemljištem za potrebe odmora djece s područja Općine Jesenice.
2.10. Tuženik smatra tužbeni zahtjev neosnovanim, te predlaže da naslovni sud nakon provođenja svih predloženih dokaza tužbeni zahtjev odbaci u predloženom dijelu dok ostali dio tužbenog zahtjeva u odnosu na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] odbije kao neosnovan, te da tužitelja obveže da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka.
3. S obzirom na tuženikov prigovor presuđene stvari, sud je izvršio uvid u ovosudni spis posl. br. P-207/2019, te je ocijenio da je prigovor presuđene stvari osnovan, te je u smislu odredbe članka 333. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 9/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) valjalo odbaciti tužbu.
4. Naime, presudom Trgovačkog suda u Pazinu, posl. broj P-207/2019-107 od
29. srpnja 2024. odlučeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
Utvrđuje se da je tužitelj GRAD NOVIGRAD, Novigrad, Veliki trg 1, OIB: 53785741678, vlasnik nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak s 268 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], zgrade za povremeni boravak, izgrađeno zemljište, restoran, zemljište za sport i rekreaciju gospodarska zgrada, park, ukupne površine 21259 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je ovlašten zatražiti i ishoditi temeljem ove presude upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodoban izbris toga prava s imena upisane osobe, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku OBČINA JESENICE, Slovenija, Cesta železarjev 6, 427o Jesenice, OIB: 35970733180, da nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], zgrade za povremeni boravak, izgrađeno zemljište, restoran, zemljište za sport i rekreaciju gospodarska zgrada, park, ukupne površine 21259 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], preda u posjed tužitelju, slobodne od njegovih osoba i stvari, u roku od 15 dana. r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu i tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zahtijevao da se naloži tuženiku da nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak s 268 m2, upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], preda u posjed tužitelju, slobodnu od njegovih osoba i stvari.
II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao prijedlog za preinaku tužbe u dijelu kojim je zahtijevao da se naloži tuženiku da nekretninu na k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak s 268 m2, upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], preda u suposjed tužitelju, u roku od 15 dana. "
5. Navedena presuda i rješenje je potvrđena presudom i rješnjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-3523/2024-3 od 16. listopada 2024. u cijelosti. Prijedlog za dopuštenje revizije, kao niti revizija nisu podnijeti na navedenu odluku.
6. Navedenim odlukama tužitelj je pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je on vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak s 268 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], zgrade za povremeni boravak, izgrađeno zemljište, restoran, zemljište za sport i rekreaciju gospodarska zgrada, park, ukupne površine 21259 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
7. U ovom predmetu tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak s 268 m2 i suvlasništva u 19/20 dijela nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], zgrade za povremeni boravak, izgrađeno zemljište, restoran, zemljište za sport i rekreaciju gospodarska zgrada, park, ukupne površine 21259 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
8. Riječ je o subjektivnom i objektivnom identitetu spora jer je u obje parnice tužitelj Grad Novigrad, a tuženik Občina Jesenice te i iz navoda tužbe u ovom predmetu i predloženih dokaza proizlazi da tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 268 m2 i na k. č. br. [katastarska čestica], ukupne površine 21259 m2, obje upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s time što je u predmetu P-207/2019, predmetom tužbenog zahtjeva bila cijela k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dok je predmetom ovog tužbenom zahtjeva suvlasnički udio od 19/20 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], no stav je suda da je manje sadržano u većem, pa kako je već ranije donijeta odluka u odnosu na cijelu nekretninu, to što je predmetom ovog tužbenog zahtjeva dio predmetne k.č., ne znači da se o tom dijelu može voditi postupak, kada je već o cijeloj nekretnini donijeta odluka.
9. Također, u spomenutoj ranijoj parnici pravni osnov za stjecanje prava vlasništva kojeg je isticao tužitelj isti je kao i u ovoj pravnoj stvari, odnosno pravni temelj je kupoprodajni Ugovor zaključen 16. svibnja 1974. između prednika tužitelja i tuženika, na temelju kojega je donijeta odluka kojom je tužitelj odbijen s postavljenim tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva na cijelim k. č. broj [katastarska čestica], pašnjak površine 268 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], ukupne površine 21259 m2, obje upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i na predaju u posjed cijele k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pa kako je odbijen sa zahtjevom na predaju u posjed cijene nekretnine, a ovom parnicom traži predaju u suposjed k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], stav je suda, kao što je i ranije navedeno, da je manje sadržano u većem, te da se radi o presuđenoj stvari i u odnosu na predaju u suposjed nekretnine k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
10. Slijedom navedenog radi se o presuđenoj stvari jer je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Pazinu, posl. br. P-207/2019-107 od 29. srpnja 2024. presuđeno o zahtjevu kojeg je tužitelj postavio i u ovoj parnici, te je valjalo odlučiti kao u izreci.
11. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, pa je tužitelj, čiji je tužbeni zahtjev odbijen, dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.
12. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, te zastupanje na ročištima 2. listopada 2025. i 5. veljače 2026., u iznosu od po 5.640,00 eur s uključenim PDV-om, odnosno ukupno 16.920,00 eur, na temelju Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023, 107/2025), kako je odlučeno u t. II. izreke rješenja.
13. Trošak sudske pristojbe u iznosu od 663,61 eur tuženiku nije priznat, jer ga sud nije pozivao na plaćanje sudske pristojbe, niti u spisu prileži dokaz da je pristojba u navedenom iznosu plaćena, kako je to odučeno u t. III. rješenja.
U Pazinu 12. ožujka 2026.
Sutkinja
Tamara Lakoseljac Benčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave rješenja, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa rješenja, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
DNA:
- Pun. tužitelja,
- Pun. tuženika.
