Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-537/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Bušković, kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mišo Živaljić, odvjetnik u Splitu, protiv tužene AŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanela Džuzdanović Ligutić, odvjetnica iz Splita, radi uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: P-428/2017 od 16. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu, broj: P-428/2017 od 16. siječnja 2023., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu broj P-428/2017 od 4. prosinca 2025.
a) potvrđuje u točki I izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, b) preinačava u točki II izreke tako da glasi:
Nalaže se tužitelju platiti parnične troškove tuženici u svoti od 622,09 EUR sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.pa do dana plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizlašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je je na snazi na dan a1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Nalaže se tuženoj AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] uspostaviti prijašnje stanje na južnom pročelju pored nenatkrivenog dijela terase, pripatku stana sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to suvlasničkog dijela 43/340 etažno vlasništvo (E-1) koji je suvlasnički dio povezan s vlasničkim dijelom nekretnine u naravi stan br. 1, koji se nalazi na etaži prizemlja i koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, sobe, kupaonice i predsoblja ukupne neto korisne površine 31, 00 m2 s pripadajućim dijelom: natkriveni i nenatkriveni dijelovi terasa, vanjski parking P 2 i terasa izvan objekta, ukupne neto površine 53,25 m2, anagrafske oznake: [adresa], na način da o svom trošku poruši ogradni betonski zid te počisti zemlju položenu na južnom pročelju nenatkrivenog dijela terase, u etažnom vlasništvu tužitelja LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Dužna je tužena snositi parbene troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.«
Naloženo je tuženiku platiti parnične troškove tužitelju u iznosu od 748,22 EUR.
Rješenjem od 4. prosinca 2025. ispravljena je točka II izreke tako što je naloženo tužitelju platiti parnične troškove tuženici.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno, ali je tuženica tražila da se presuda u točki II. izreke ispravi, jer je omaškom naloženo tuženiku, umjesto tužitelju, platiti parnične troškove.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Tužitelj je od tuženice kupio stan u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, sobe, kupaonice i predsoblja ukupne neto korisne površine 31,00 m² s pripadajućom terasom i vanjskim parking mjestom koji nosi oznaku P-2.
7. Tužitelj tvrdi da je netko sredinom mjeseca travnja 2016. godine ogradio zidom vanjski parking i pretvorio ga u vrt, da ogradni zid nije postojao u projektnoj dokumentaciji, da je tuženica znala da je vanjski parking ograđen jer je posjećivala oca koji živi u istoj zgradi, te da je time prekršila ugovornu obvezu s obzirom da se obvezala prodati stan sa vanjskom parkingom P-2, pa traži uspostavu ranijeg stanja na južnom pročelju nenatkrivenog dijela terase tako da tuženica o svom trošku poruši ogradni zid i počisti zemlju položenu na južnom pročelju nenatkrivenog dijela terase.
8. Tuženica se protivila tužbi tvrdeći da ona nije izgradila zid niti je izgrađen po njenom nalogu, te da nije povrijedila niti jednu ugovornu obvezu jer je nekretnina koja je bila predmet kupoprodaje predana tužitelju. Tvrdila da je tužitelju pripao vanjski parking P-2 što se nalazi sa sjeverne strane, gdje se nalaze i ostala parkirališna mjesta, a ne s južne strane.
9. Analizirajući izvedene dokaze prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženica na bilo koji način sudjelovala u izgradnji zida, bilo da ga je ona izgradila ili da je po njenom nalogu izgrađen, pa je, pozivajući se na pravilo o teretu dokazivanja (članak 221.a. ZPP) i odredbu članka 1085. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) odbio zahtjev za uspostavu prijašnjeg stanja. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženica nije povrijedila ugovorne obveze, jer je predmet kupoprodaje bio stan i vanjski parking P-2 što se nalazi sa sjeverne strane, a ne sa južne strane.
10. Ta odluka suda je pravilna.
11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženica izgradila zid niti da je naložila njegovu izgradnju. To ne proizlazi iz provedenih dokaza. Osim toga tužitelj je u tužbi naveo da su sredinom mjeseca travnja nepoznate osobe ogradile parking i prenamijenile ga u vrt, dakle ni on nije znao (ni tvrdio) da je to učinila tuženica.
12. I po stajalištu ovog suda tuženica nije povrijedila ugovorne odredbe.
13. Naime, temeljna obveza prodavatelja kod ugovora o kupoprodaji je predaja stvari u vlasništvo (članak 376. stavak 1. ZOO), a stvar predaje u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovoru (članak 389. stavak 1. ZOO). Prodavatelj je svoju obvezu ispunio, u pravilu, kada uruči stvar kupcu ili mu preda ispravu kojom se stvar može preuzeti (članak 389. stavak 2. ZOO).
14. Iz spisa proizlazi da se tužitelj uknjižio kao vlasnik stvari, te da mu je predana u posjed u mjesecu veljači 2016. godine (tužitelj tvrdi da je tri mjeseca koristio parking prije nego je ograđen i pretvoren u vrt), a da su nepoznate osobe parking ogradile sredinom travnja 2016. godine, dakle, kada je ugovor o kupoprodaji bio izvršen, pa ukoliko je i bio predmet ugovora vanjski parking P-2 sa južne strane (a prvostupanjski sud je utvrdio da nije) ograđivanje parkinga od strane nepoznatih osoba ne može se smatrati povredom ugovorne obveze od strane tuženice.
15. U odnosu na žalbeni navod da su tuženica i obitelj AŽ većinski vlasnici zgrade, zbog čega žalitelj postavlja pitanje kako to oni nisu znali za gradnju zida, valja navesti da se odluke u parničnom postupku donose na temelju činjenica utvrđenih u postupku, a ne na temelju pretpostavki, a tužitelj u postupku nije dokazao da je tuženica ogradila parking niti da je to naložila. Kada bi bila točna tvrdnja da je to uradio neki drugi član obitelji AŽ sudbina tužbenog zahtjeva bi bila ista.
16. U odnosu na žalbene navode o odgovornosti za nedostatke prilikom kupoprodaje valja reći da se ne precizira u čemu se sastoje nedostatci i o kojoj vrsti nedostataka se radi. Podizanje zida, kojim je ograđeno vanjsko parking mjesto nakon što je tužitelju predan stan u posjed, od strane drugih osoba, a ne prodavatelja, ne može se smatrati materijalnim nedostatkom. Kada tužitelj postavlja pitanje kako je moguće da tuženica nema saznanja zašto je južni ulaz pretvoren u vrt on time pokušava dovesti u pitanje ocjenu provedenih dokaza, ali bez uspjeha. Prvostupanjski sud je provedene dokaze pravilno ocijenio, te je uvjerljivo zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženica izgradila sporni zid i južni ulaz pretvorila u vrt. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je našao da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.
17. Budući je tužitelj izgubio spor u cijelosti, pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove, ali ne pozivom na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP, što je učinio prvostupanjski sud, već oslonom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP. Tuženici su pravilno priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 i 107/25 – u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu, pristupe na ročišta održan 23. siječnja 2019., 04. travnja 2019., 30. svibnja 2019., 16. siječnja 2020., 05. rujna 2022. i 12. prosinca 2022. godine po 99,54 EUR (750,00 HRK), te za pristup na ročište od 19. rujna 2019. godine 24,85 EUR (187,50 HRK). Prvostupanjski sud je pogrešno tuženici priznao trošak sudske pristojbe za presudu jer ona nije popisala taj trošak, niti je obveznik plaćanja pristojbe za presudu. Tuženica je popisala trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu ali ga nije platila.
19. Radi izloženog temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.
U Dubrovniku, 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Marija Bušković
