Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-151/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac predsjednice vijeća, Emira Čustovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Bušković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o. u Zagrebu , radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P- 443/2025-9 od 15. siječnja 2026., u sjednici održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se djelomično uvažava a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točki I., II. i III.) presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-443/2025-
9 od 15. siječnja 2026.:
a) preinačava
- u točki III. izreke, odluci o troškovima postupka tako da točka III. izreke glasi:
„ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužiteljici SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 709,33 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. siječnja 2026. do dana plaćanja, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,
b) potvrđuje u točki I. i II. izreke
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 7. stavka 1. Ugovora o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog 17.8.2006. između tužiteljice SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek (sada: Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877), potvrđenog 28.8.2006. po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU-1834/06, u dijelu odredbe koja glasi: „…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed…“.
II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici SV isplati iznos od 740,85 EUR (sedamstočetrdeseteuraosamdesetpetcenti) zajedno sa zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 9.9.2006. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1. 2024. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije P-443/2025- 9 2 refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici SV naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 896,83 EUR (osamstodevedesetšesteuraiosamdesettri centa) zajedno sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV. Djelomično se odbija zahtjev tužiteljice SV za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 334,35 EUR (tristotridesetčetirieuraitridesetpetcenti) uvećan za zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, kao neosnovan.“
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev a tužiteljici naložiti plaćanje parničnih troškova uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na sporednu tražbinu, troškove parničnog postupka.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev radi utvrđenja ništetnom odredbe članka 7. stavka 1. Ugovora o kreditu broj: 5140030250-60010463931/2006. sklopljenog 17. kolovoza 2006. (Dalje: Ugovor) između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, a koja glasi: " prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed…“.
6.1. Predmet spora je i zahtjev za plaćanje iznosa od 740,85 EUR sa zateznim kamatama. Tužiteljica zahtjev temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).
7. Iz stanja spisa proizlazi :
- da su tužiteljica i tuženikov pravni prednik sklopili Ugovor temeljem kojeg je tuženik odobrio i stavio tužiteljici na raspolaganje kredit u iznosu od 80.000,00 CHF,
- da je člankom 7. Ugovora ugovorena naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu
1,50% jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita;
- da se o ugovornoj odredbi iz prethodne alineje nije posebno pregovaralo.
- da je tuženik tužiteljici prilikom isplate kredita 9. rujna 2006., naplatio iznos od 740,85 EUR .
8. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da stranke nisu pregovarale o naknadi za obradu kredita, već se radilo o uvjetima koje je odredio tuženik, a na koje tužiteljica kao stranka, odnosno prosječni potrošač nije mogla utjecati.
9. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud primijenio odredbe članaka 81., 82. i 87 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine 96/2003" dalje ZZP/03) te odredbe članka 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. utvrdivši da je odredba sadržana u članku 11.3. Ugovora o kreditu nepoštena te time i ništetna.
9.1 Temeljem odredbi iz članaka 1111. i 1115. ZOO-a prvostupanjski je sud obvezao tuženika platiti tužitelju iznos od 740,85 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana nakon što je naplaćena naknada za obradu kredita odbivši tuženikov prigovor zastare s obrazloženjem da se u ovoj pravnoj stvari radi o utvrđenju ništetnosti koji se odnosi na naknadu za obradu kredita o kojoj se nije odlučivalo u kolektivnom postupku, pa se presude iz tih postupaka ne odnose na ovo pravno i činjenično pitanje pa zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva tužitelja da mu tuženik temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita vrati iznos sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja teče od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, tako da zastara još nije niti počela teći. Prvostupanjski sud se pri tom pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020.
10. Ovakva odluka suda je pravilna.
11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 365.stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da presuda, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, bila je opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točke 2..,4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
12. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti je tužiteljica na njezin sadržaj mogla utjecati jer je ista unaprijed nametnuta, a sama činjenica da je ista utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita.
12.1. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te je sukladno članku 81. i 82. ZZP/03 nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.
13. Tuženik je taj koji je tužiteljici nametnuo nepoštenu i ništetnu odredu te je radi toga i nepošten i to od dana stjecanja navedenog iznosa, a to je dan isplate odnosno u konkretnom slučaju dan "ustezanja" naknade od ugovorenog kredita pa je pravilno prvostupanjski sud tijek zateznih kamata odredio temeljem članka 1115. ZOO od prvog dana nakon dana stjecanja, odnosno dana nakon izvršene uplate.
14. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio pravno shvaćanje broj: Su-IV- 47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.
15. Međutim, prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima postupka.
16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
17.Tužitelju ne pripada nagrada za zastupanje po odvjetniku za sastav podneska od 9. srpnja 2024. kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 187,50 EUR.
17.1. Prema Tbr.8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25– u daljnjem tekstu: Tarifa) za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Tužiteljičin podnesak od 9. srpnja 2024. ne može se smatrati obrazloženim podneskom koji je bio potreban za vođenje postupka. Tužiteljica je nakon što je tuženik u odgovoru na tužbu osporio pravnu osnovu i visinu zahtjeva i istaknuo prigovor zastare, podneskom od 9. srpnja 2024., samo osporila navode iz odgovora na tužbu pozivajući se na navode iz tužbe pa je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice.
18. Zbog navedenog valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka i za iznos od 187,50 EUR odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troškova pa ukupni tužiteljevi troškovi iznose 709,33 EUR.
19. Kako je tuženik sa žalbom uspio u odnosu na sporedno potraživanje , to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.
20. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude i to u točki I. a na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a a pod točkom I. b. na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 12. ožujak 2026.
Predsjednica vijeća
Noemi Butorac
