Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-140/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Kristian Plazonić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Brguljan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6464/20-11 od 29. srpnja 2020., 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6464/20-11 od 29. srpnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6464/20-11 od 29. srpnja 2020. odlučeno je:

¨I./ Nalaže se tuženiku [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici JR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike bruto plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. godine do 31. prosinca 2016. godine isplati bruto iznos od 5.694,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima i to:

- na iznos od 439,42 kuna počev od 16. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 445,19 kuna počev od 16. veljače 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 443,52 kuna počev od 16. ožujka 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 442,09 kuna počev od 16. travnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 439,90 kuna počev od 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 444,63 kuna počev od 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 448,25 kuna počev od 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 443,58 kuna počev od 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 440,79 kuna počev od 16. rujna 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 441,62kuna počev od 16. listopada 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 441,79 kuna počev od 16. studenog 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 441,87kuna počev od 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 381,35 kuna počev od 16. siječnja 2017. godine pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.750,00 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 30. studenog 2021. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti. ¨.

2. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/2025; dalje u tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o parničnom trošku, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i naloži tužiteljici da mu nadoknade troškove postupka, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovna.

5. Predmet spora je isplata razlike plaće za rad tužiteljice u razdoblju od prosinca 2015. do prosinca 2016. i to razlike nastale zbog primjene pogrešne osnovice za obračun plaće tužiteljice.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da odluku temelji na slijedećim utvrđenjima:

- da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre,

- da je tuženik plaću iste obračunavao po osnovici od 5.108,84 kune,

- da je tuženik plaću tužiteljice trebao obračunati primjenom osnovice od 5.415,37 kuna,

- da je tuženik tužiteljici zbog primjene pogrešne osnovice za obračun plaće isplatio ukupno 5.694,00 kuna manje.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, niti je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje jer je izreka prvostupanjske presude razumljiva te se može ispitati i presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

8. U odnosu utvrđeno činjenično stanje, ukazuje se da se u konkretnom slučaju, a obzirom na vrijednost zahtjeva tužiteljice, radi o sporu male vrijednosti čime, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a, presudu nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa stoga navedeni žalbeni razlog nije niti razmatran.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenoj fazi postupka, sporno je da li se na tužiteljicu primjenjuje Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 25. studenog 2006. (u daljnjem tekstu: Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (u daljnjem tekstu: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: Izmjene sporazuma) i te da li se slijedom toga plaća tužiteljice obračunava s osnovicom od 5.415,37 kn, umjesto s osnovicom od 5.108,84 kn.

10. Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili su 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je nadalje da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., time 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

11. Neosnovani su prigovori tuženika koje sadržajno iznosi, a vezani za ništetnost i nevaljanost Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke te konačno Vjerodostojnog tumačenja u cijelosti, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

12. Navedene Izmjene nisu doista potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), ali da bi to utjecalo na valjanosti tih Izmjena, odnosno da bi zbog toga bile ništetne, navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene, stoga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama zakonite te pravno valjane stoga i proizvode određene pravne učinke. Pri tome valja ukazati na identična shvaćanja zauzeta u odlukama Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 03. travnja 2017., Revr 847/10-2 od 07. prosinca 2011. te odluke Revr1797/09-2 od 7. veljače 2012.), kao i odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015.

13. Mjerodavno materijalno pravo sadržano je u Zakonu o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br. 27/01 i 39/09), a prema odredbi iz čl. 192. Zakona o radu kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se u čl. 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama.

14. Obzirom na naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, br. 115/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU-a (Narodne novine, br. 115/10) bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. TKU-a (Narodne novine, br. 141/12). Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužiteljica u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Pri tome se ukazuje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

15. Isto tako, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pada realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, čl. VII. stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, a namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn.

16. Ukazuje se da je odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala konzumirana kroz čl. IV st. 5 izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. tako da žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

17. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja, da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju budući je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), za koji zaključak je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i određene razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju te je stoga pravilno dosudio tužiteljici razliku plaće obračunatu primjenom osnovice od 5.415,37 kuna, radi čega je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

18. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu te je odluka o troškovima postupka pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 112/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

19. Obzirom tuženik nije uspio sa žalbom isti sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 166. ZPP- a, nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Dubrovnik, 12. ožujka 2026.

Sutkinja

Marija Bušković