Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-197/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Dom za starije osobe MEDVEŠČAK ZAGREB, Zagreb, Trg Drage Iblera 8, OIB: 88026390655, kojeg zastupa punomoćnik Mate Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 8962/2021-37 od 17. veljače 2025., dana 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8962/2021-37 od 17. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 1.194,00 eura zajedno sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 91,20 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 118,67 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 84,72 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 64,03 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 66,88 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 92,82 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 84,64 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 66,61 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 86,47 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 65,43 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 71,43 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 87,00 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 80,38 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 85,16 EUR od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 48,56 EUR od 16. ožujka 2017. do isplate, i to prema kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. (točka I. izreke). Navedenom presudom djelomično je odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 1.194,00 eura, kao neosnovan. (točka II. izreke). Navedenom presudom naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 1.438,75 eura, sa zateznim kamatama koje teku od 17. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude u pravodobno se žali tuženik pod točkom I. i III. izreke pobijane presude zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP). Tuženik zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u razdoblju od prosinca 2015. do veljače 2017. u iznosu od 1.194,00 eura.

5. Među strankama je nesporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu, u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01., 39/09.) te da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn/678,06 eura.

6. U postupku je sporno je li tužiteljica aktivno legitimirana u ovom postupku te je li tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici u iznosu od 5.415,37 kuna/718,74 eura, a koji zahtjev tužiteljica temelji na odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. sklopljenog dana 26. listopada 2011. te Arbitražnoj odluci od 07. prosinca 2011.

7. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457.- 467. ZPP. U skladu s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, presuda se u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP.

8. Presudu u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP te žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa su žalbeni navodi činjenične naravi, kojima tuženik ističe da tužiteljica zahtijeva naknadu plaće za vrijeme u kojem je izostajala s posla, u tom smislu nedopušteni.

9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu sadržajno upire tuženik u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

10. Žalbenim navodima tuženik ističe da je radni odnos između tužiteljice i tuženika prestao sporazumom o prestanku radnog odnosa (dalje: sporazum), te da u trenutku pokretanja ovog parničnog postupka tužiteljica više nije bila zaposlenica tuženika te da je u skladu s navedenim sporazumnim okončanjem radnog odnosa nesporno prestao i pravni interes tužiteljice ostvarivati ovakve vrste tražbina koje bi potjecale iz vremena prije okončanja radnog odnosa.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se tužiteljica sklapanjem sporazuma tužiteljica nije odrekla nikakvog potraživanja iz radnog odnosa, pa samim time niti potraživanja koje proizlazi iz pogrešno obračunate plaće i naknade plaće u utuženom razdoblju koju potražuje u ovom postupku. Nadalje, u postupku je nesporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju (od prosinca 2015. do veljače 2017.) bila zaposlena kod tuženika, dok je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao s danom 14. ožujka 2021. Dakle s obzirom na to da se tužiteljica sklapanjem sporazuma nije odrekla potraživanja iz radnog odnosa, te da je u utuženom razdoblju tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika, tužiteljica je ovlaštena zahtijevati razliku pogrešno obračunate plaće i naknade plaće u utuženom razdoblju. Slijedom navedenog, žalbeni navodi tuženika su neosnovani.

12. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari je mjerodavno sljedeće:

- da je 23. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009.,

- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno 'zamrznuta' na razini iz 2008. godine na iznos od 5.108,84 kn bruto, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma kojim je utvrđen način povrata osnovice, i to tako da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Odredbama članka IV. -V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je dalje postupno povećanje osnovice radi usklađivanja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH, a pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u RH te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100,

- da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu) kojima je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu, i to na način da se određuje da, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. -V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenih dana 26. listopada 2011. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP- a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu,

- da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu te su utvrdili da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12 tromjesečja uzastopno;

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) objavljen 4. prosinca 2015.

13. Na temelju navedenog, osobito činjenice da je odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenog dana 26. listopada 2011. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto te da je DZS dana 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., dok je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015., valja zaključiti da je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. što znači da je osnovica za plaću u prosincu 2015. trebala iznositi 5.415,37 kn bruto.

14. Odredbom članka 192. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 93/2014., 127/2017. – dalje: Zakon o radu) propisano je da se kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja socijalnog osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (“Narodne novine” br. 39/09. i 124/09. – dalje: Zakon o osnovici plaće u javnim službama) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.

15. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor te da su sindikati nedvojbeno mogli pregovarati, kao i zaključivati sve izmjene i dopune kolektivnog ugovora kojima se odlučivalo o plaćama i osnovici o plaćama u javnim službama. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen u skladu s odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama te odredbama članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 115/10 – dalje TKU/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Isto tako, odredbom članka 51. stavka 4. TKU/10 je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavka 4. TKU/12. Iz navedenih razloga i ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u tužbi, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

16. Također valja navesti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. u istovrsnoj pravnoj stvari odbio reviziju umješača Republike Hrvatske radi isplate razlike plaće na temelju članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće za javnim službama i potvrdio primjenu osnovice prema članku III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, u kojoj je odluci izrazio pravno shvaćanje koje glasi:

"1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

Prema tome, odredbom čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu).“

17. Ovdje valja reći i kako je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

18. Odredbom članka 9. stavka 3. Zakona o radu propisano je da, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

19. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok važenja navedenih Izmjena je istekao s danom 26. siječnja 2017.

20. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatu predmetnog iznosa tužiteljici s pripadajućim zateznim kamatama.

21. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojem ističe da je sud prvog stupnja tužiteljici trebao dosuditi troškove postupka razmjerno uspjehu u sporu, valja odgovoriti da je tužiteljica u postupku uspjela u cijelosti u odnosu na glavno potraživanje, dok nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu i to u dijelu presude o zateznim kamatama, koji zahtjev predstavlja sporedno potraživanje, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Stoga je primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP tužiteljici valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.438,75 eura, kako je i odlučeno u točki III. pobijane presude.

22. Žalbeni navod tuženika da je sud prvog stupnja dosudio troškove za iste radnje u postupku kako tužiteljici (u odnosu na koju je postupak razdvojen i vodi se pod ovim brojem), tako i u odnosu na preostali dio tužitelja koji vode poseban postupak, paušalan je i u cijelosti nedokazan.

23. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima pod točkama I. i III. izreke, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

24. S obzirom na to da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, u skladu s odredbom članka 166. stavka 1. ZPP, odbijen je njegov zahtjev za nadoknadu troškova žalbe te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj